<p>Kad je riječ o pravilnom pisanju glasovnih grupa IJE i JE, pravilo je jednostavno i kaže: ako je izgovor sloga dug, ispravno je pisati IJE, poput: bijel, cvijet, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet; a ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna grupa JE, kao u primjerima: savjet, čovjek, sjena, djed, razumjeti, vjera…</p>

<p>U našoj nedoumici: izliječiti ili izlječiti, riječ je o svršenom glagolu koji znači osloboditi nekoga neke bolesti. Naglašen je dugouzlaznim akcentom, odnosno slog je dug, pa je, prema pravilu koje sam spomenula, u bosanskom standardnom jeziku pravilno pisati izliječiti, izliječim, izliječiš… S vokalom I, odnosno glasovnom grupom IJE.</p>

S vokalom I ili bez njega, odnosno s glasovnom grupom IJE ili JE?

Kako se piše: izliječiti ili izlječiti?

<p>Riječ je o imenici ženskog roda koja se najčešće koristi u stomatologiji, o označava zubnu ispunu koja se umeće u slučaju bolesnog zuba. Također, označava i pločicu kojom se pečate različite pošiljke ili predmeti. U našem primjeru, blomba ili plomba, važno je poznavati porijeklo riječi.</p>

<p>Naime, imenica dolazi iz njemačkog jezika, gdje glasi ‘Plombe’, a u njemački je došla iz latinskog jezika od riječi plumbum koja znači olovo. Analogno tome, i u bosanskom standardnom jeziku pravilno se kaže ili piše plomba, plombe, plombom, plombi, plombama… sa suglasnikom P.</p>

Sa suglasnikom P ili suglasnikom B?

Kako kaže ili piše: plomba ili blomba?

<p>U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, prema arheološkim dokazima, bilo je života još u prahistoriji. U&nbsp;srednjem vijeku&nbsp;Sarajevo je bilo dio srednjovjekovne bosanske&nbsp;župe&nbsp;Vrhbosna, čiji dokumenti bilježe da je na sarajevskom području postojalo mjesto&nbsp;Tornik, mali trg ili pazarište okuženo malim selima, te, prema zapisima&nbsp;dubrovačkih&nbsp;trgovaca, nije bio previše važno trgovačko mjesto. </p><p>Gradske, odnosno urbane temelje Sarajeva postavio je bosanski sandžak-beg Isa-beg Ishaković u 15. vijeku, pretvorivši tih nekoliko zaselaka u grad i centar države gradnjom ključnih objekata, uključujući&nbsp;džamije, zatvorenu tržnicu, javno kupatilo, hostel i vladarov dvor (Saraj). Godine 1462., između 1. februara i 3. marta, Isa-beg je izdao Vakufnamu, najstariji dokument prema kojem je Sarajevo postalo prepoznatljiva urbana cjelina, čiji razvoj u kontinuitetu traje i danas.&nbsp;</p>

<h2>Prvi objekti</h2><p>Vakufnama je isprava o zavještanju nekog dobra u&nbsp;vjerske,&nbsp;prosvjetne,&nbsp;zdravstvene, socijalne,&nbsp;saobraćajne&nbsp;i dobrotvorne svrhe. Svaka takva zadužbina zove se&nbsp;vakuf, a njen osnivač&nbsp;vakif. </p><p>Vakufnama Isa-bega Ishakovića nije samo prvi dokument o uspostavi urbanog Sarajeva, nego i najstariji osmanlijski dokument u Bosni i Hercegovini. Original se nalazio u rukama Mustajbega Fadilpašića, a on ga je posudio Kosti Hormanu otkad mu se više ne zna za sudbinu, ali je sačuvano više prepisa ovog veoma značajnog dokumenta za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine.</p><p>Godine 1457., Isa-beg je podigao džamiju koju je poklonio sultanu Mehmedu II Fatihu, po kojem je dobila ime Careva, a potom i upravno središte dvor – saray, po kome je grad dobio ime. Saraj je uništen još u vrijeme Osmanskog Carstva, a na njegovom mjestu podignuti su&nbsp;vojni logor i kasarna. Historijski izvori lociraju Saraj na mjesto gdje se danas nalazi zgrada Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine.</p><p>I Careva džamija i Saraj nastali su prije 1462. godine, kada je napisana Vakufnama, u kojoj su pobrojani objekti koji će biti podignuti, kao i način na koji će oni biti održavani. Vakufnamom je Isa-beg prije 563 godine formirao osnove budućeg šehera, glavnog grada Bosanskog sandžaka, kasnije ejaleta, a danas države Bosne i Hercegovine.</p><h2>Izgradnja Baščaršije</h2><p>Nakon izdavanja Vakufname Isa-beg je izgradio tekiju, do nje musafirhanu, potom han na Baščaršiji (današnja „Kolobara“), Carevu ćupriju, hamam uz Carevu džamiju, nekoliko dućana i devet mlinova na Miljacki. Također, veliki broj zemljišnih parcela namijenio je isključivo za izdržavanje vakufa. </p><p>Dućani u Isa-begovom hanu su uglavnom prodavali tekstilnu robu, pa je han ujedno bio i prvi sarajevski bezistan. Oko njegovog glavnog ulaza formirala se čaršija bazerdžana, jedna od najstarijih u Sarajevu, a cijeli trg na kojem su nicali objekti pretvorio se u čaršiju i prozvao Baščaršijom (glavna, centralna čaršija). </p><p>Isa-begova tekija korištena je, ne samo u vjerske svrhe nego i kao svratište, prenoćište i kuća za siromašne, ali i putnike namjernike, što ju je činilo svojevrsnim društvenim centrom grada. Naselje od Isa-begove tekije do Baščaršije nazivano je Isa-begovom mahalom sve do 1526. godine, kada je u toj mahali džamiju sagradio Muslihidin Mustafa Čekrekčija, pa se od tada zove Čekrekčijina mahala.</p><p>Prije Sarajeva Isa-beg Ishaković je utemeljio&nbsp;i mnoge druge gradove na Balkanu, od kojih su najvažniji Skoplje i Novi Pazar, u kojima i danas postoje objekti koji su njegov&nbsp;vakuf.&nbsp;</p>

<h2>Trgovao s Dubrovčanima</h2><p>Ipak, Isa-beg Ishaković se najviše pamti i spominje po zadužbinama izgrađenim u Sarajevu, koje je proglašavano jednim od najljepših gradova na zapadnim granicama Osmanskog Carstva, a i Isa-beg ga je u jednoj od svojih vakufnama nazvao “cvijetom među gradovima”.</p><p>Isa-beg Ishaković&nbsp;je bio posljednji&nbsp;krajišnik&nbsp;Bosanskog krajišta&nbsp;i drugi&nbsp;sandžak-beg&nbsp;Bosanskog sandžaka. Njegova vladavina u Bosni je trajala od 1454. do 1463. godine. Bio je sin prvog bega Bosne&nbsp;Ishak-bega i otac šestog bosanskog sandžak-bega Mehmed-bega Čelebija, koji je zaslužan za urbani razvoj Rogatice, koja se po njemu zvala Čelebi Pazar. Osim Mehmed-bega, Isa-beg je imao još tri sina: Ali-bega, Ahmed-bega i Hasan-bega. </p><p>Poznato je i da je Isa-beg bio u veoma dobrim odnosima s Dubrovčanima, s kojima je trgovao, pa su njegovi trgovački poslovi često spominjani u tadašnjim dubrovačkim dokumentima, gdje je nazivan i „pravim gospodarom Bosne“. U dokumentima Dubrovačkog arhiva Isa-beg se posljednji put spominje 1470. godine, kada na mjesto sandžak-bega u Bosnu dolazi Ajas-beg.</p><h2>Isa-begov mezar</h2><p>Ne zna se pouzdano kada i gdje je Isa-beg Ishaković umro niti gdje je sahranjen. U Skoplju su mezari njegovog sina Mehmed-bega i unuka, ali nema njegovog mezara. Na natpisu džamije Gazi Isa-bega u Skoplju navodi se da je ona sagrađena 1475., a Isa-beg se spominje kao umrli, što znači da je džamija izgrađena poslije njegove smrti, a da je on umro između 1470. i 1475. godine.</p><p>Međutim, iza mihraba u haremu Careve džamije nalazi se jedan nišan velikih dimenzija s grubo izrađenim turbanom, bez ikakvih natpisa, pa mnogi historičari pretpostavljaju da bi to mogao biti mezar Isa-bega Ishakovića.</p>

<h2>Mjesto kao rajska bašča</h2><p>Čuveni osmanski putopisac iz 17. vijeka Evlija Čelebi je, prolazeći kroz Sarajevo, zapisao svoju očaranost ljepotama grada, ali i ostavio podatak da je Isa-begova tekija pripadala mevlevijskom derviškom redu.</p><p>- Mevlevijska tekija nalazi se na obali rijeke Miljacke, na mjestu divnom kao rajska bašča. Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saray… ali ovaj bosanski kameni šeher Sarajevo je od svih ljepši, napredniji, življi… - zapisao je Čelebi.</p>

Dokument kojim je prije 563 godine utemeljeno urbano Sarajevo izdat je 1462. godine, između 1. februara i 3. marta 

Vakufnama Isa-bega Ishakovića: Najstariji osmanlijski akt u Bosni i Hercegovini

<p>U ovom slučaju riječ je o različitim značenjima. A prema pravilu, rastavljeno uglavnom pišemo kad riječi imaju doslovno značenje, a sastavljeno kad je njihovo značenje preneseno.</p>

<p>Prema tome, kad pišemo rastavljeno za redom, riječ je o prijedlogu ZA koji dolazi uz imenicu REDOM, koja je u instrumentalu, a sastavljeno - ZAREDOM je prilog koji označava da je nešto išlo jedno za drugim, odnosno da se neki postupak ponavlja.</p>

Kako se piše pravilno zaredom - sastavljeno ili za redom - rastavljeno?

Kako se piše: zaredom ili za redom?

<p>U Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu, u nedjelju, 16. februara 2025., održano je Atletsko prvenstvo BiH u dvorani u disciplini 60 metara za kategorije od pionira/pionirki do juniora/juniorki. Prvenstvo je  organizirao Atletski savez Bosne i Hercegovine. </p><p>U izuzetno jakoj konkurenciji 2012. i 2013. godišta Bišćanin Dženan Nuspahić uspio je doći do titule viceprvaka BiH, pokazavši još jednom dominaciju u svom godištu te popravivši svoj lični rekord (8:58) kao i rekord matičnog Atletskog klub Bihać u spomenutoj disciplini. </p><p>Osim Dženana, Atletski klub Bihać su na Prvenstvu predstavljale i Najla Nuspahić, u kategoriji djevojčica, te Jasmina Nuspahić, u kategoriji mlađih juniorki, koja je, iako je nastupila s povredom noge, osvojila 4. mjesto. Za konstantne uspjehe mladih Bišćana zaslužan je i njihov trener Enver Hodžabegović.&nbsp;</p>

U Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu, 16. februara 2025., održano je Atletsko prvenstvo BiH u dvorani u disciplini 60 metara za pionire i juniore

Bišćanin Dženan Nuspahić osvojio srebro 

<p>Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenje suglasnika po zvučnosti, u kojoj, kada se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, prvi suglasnik zamjenjuje se svojim zvučnim ili bezvučnim parnjakom.</p>

<p>Glagolski pridjev trpni otključan označava nešto otvoreno ključem. U tvorbi ovog pridjeva zvučni glas D našao se ispred bezvučnog K, te se, prema pravilu, obezvučio i prešao u svoj bezvučni parnjak T. Stoga zaključujete da je pravilno reći ili napisati otključan.</p>

Glagolski pridjev trpni otključan označava nešto otvoreno ključem

Kako se piše: otključan ili odključan?

<p>Na današnji dan 1865., u Senju, u Hrvatskoj, rođen je književnik Silvije Strahimir Kranjčević. Za samo 43 godine, koliko je živio, Kranjčević je vječno opečatio regionalno pjesništvo s kraja XIX i početka XX vijeka kao začetnik novog perioda u književnosti naših prostora – realizma. I danas su aktuelne poruke koje nam je ostavio u svojim stihovima: da volimo ljude, domovinu i Boga, da nikad ne sumnjamo u sebe, jer nadom i vjerom u sebe jedino možemo postići zacrtane ciljeve.  </p><p>Nakon završenog školovanja Kranjčević se nije uspio zaposliti kao učitelj ni u Senju ni u Zagrebu, zbog čega je 1886. otišao u Bosnu i Hercegovinu i radio u školama u Mostaru, Livnu i Bijeljini do 1893., kada je dobio posao u Sarajevu, gdje je proveo ostatak svog kratkog života. </p><h2>„Bugarkinje“ posvetio Šenoi</h2><p>Svoju prvu pjesmu „Zavjet“ Silvije je objavio u časopisu „Hrvatska vila“ još 1883., a prvi prozni tekst naslova „Prvi honorar“ izašao je u „Slobodi“ 1885. godine. Za života Kranjčević je objavio tri zbirke pjesama: „Bugarkinje“ (1885.), „Izabrane pjesme“ (1898.) i „Trzaji“ (1902.). Objavljivanje četvrte zbirke „Pjesme“ (1908.) pjesnik nije dočekao, jer ga je smrt preduhitrila.</p><p>Osim pisanja, Kranjčević je i prevodio brojna djela s njemačkog i engleskog jezika, a njegova djela prevedena su na bugarski, češki, esperanto, francuski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, ruski, slovački, slovenski i italijanski jezik.</p><p>Prvu zbirku pjesama „Bugarkinje“ posvetio je svom uzoru, pjesniku Augustu Šenoi, koji je poput Silvija umro u 44. godini.</p><h2>„Genij sputanih krila“</h2><p>U Sarajevu je devet godina, koliko je izlazila, Kranjčević bio urednik „Nade“ (1895. – 1903.), stvorivši najutjecajniji i najbolji južnoslavenski književni časopis na razmeđu vijekova.  </p><p>Nakon što se „Nada“ ugasila, Kranjčević je 1904. postavljen za direktora Trgovačke škole. Ubrzo obolijeva od kamenaca u mjehuru i biva tri puta operiran. Poslije neuspješnog liječenja u Sarajevu, 1906. godine odlazi na liječenje u Beč, odakle se, nakon operacije i oporavka, naredne godine vraća u Sarajevo i nastavlja obavljati direktorsku funkciju u Trgovačkoj školi. Te, 1907. godine napisao je i operu u tri čina “Prvi grijeh”, koju je komponirao Ivan Zajc.</p><p>Kranjčeviću se bolest, nažalost, vraća naredne, 1908. godine. Dok je ležao u sarajevskoj bolnici napisao je svoju posljednju pjesmu „Portret“, a preminuo je 29. oktobra 1908. godine te pokopan na sarajevskom groblju „Sveti Josip“. Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ podiglo mu je nadgrobni spomenik na kojem je vajar Rudolf Valdec uradio reljef naziva „Genij sputanih krila“.</p>

<h2>Italijanski filozof, astronom i matematičar Đordano Bruno spaljen kao heretik</h2><p>1600. – Italijanski filozof, astronom i matematičar Đordano Bruno (Giordano) spaljen je u Rimu kao heretik, na osnovu presude rimokatoličke inkvizicije. Bio je materijalist, čije su teorije anticipirale modernu nauku, strastan propovjednik novih ideja o prirodi i propagator heliocentričnog učenja Nikole Kopernika. Djela: “O uzroku, principu i jednom”, “O beskrajnosti, univerzumu i svjetovima”, “O monadi, broju i figuri”.</p><p>1653. – Rođen italijanski kompozitor i violinist Arkanđelo Koreli (Arcangelo Corelli), osnivač bolonjske violinske škole. Djela: 12 končerta grosa, sonate za violinu, tri sonate.</p><p>1673. – Umro francuski književnik Žan Batist Molijer (Jean-Baptiste Moliere), jedan od najvećih svjetskih komediografa, iste večeri  nakon što je igrao u svojoj posljednjoj komediji “Uobraženi bolesnik”. Poslije krstarenja 14 godina s pozorišnom trupom u Parizu je do smrti vodio pozorište i pisao komedije, u kojima je obično igrao glavne uloge. Prvi veći uspjeh postigao je 1659. djelom “Smiješne precioze”. U više od 30 komada je genijalno ismijavao mane društva, staleške predrasude, pokvarenost aristokratije i gramzivost buržoazije. Ostala djela: “Škola za muževe”, “Škola za žene”, “Tartif”, “Don Žuan”, “Mizantrop”, “Žorž Danden”, “Tvrdica”, “Učene žene”, “Građanin-plemić”.</p><p>1856. – Preminuo njemački pisac Hajnrih Hajne (Heinrich Heine), jedan od najvećih pjesnika 19. vijeka, čija je poezija vrhunsko dostignuće romantizma. Zbog sukoba s reakcionarnim snagama napustio je Njemačku i otišao u Pariz, gdje je napisao čuvenu pjesmu “Tkači” i poemu “Njemačka, zimska bajka”, u kojoj je dosegao vrhunac satirične lirike. Ostala djela: zbirke “Nove pjesme”, “Romansero” i spjev “Ata Trol”.</p><p>1909. – Indijanski poglavica Goyathlay, poznatiji kao Geronimo, posljednji poglavica plemena Apache koji se predao američkoj vojsci, preminuo je na današnji dan. Neposredno pred smrt u tvrđavi Fort Sill u Oklahomi izdiktirao je autobiografiju “Geronimo: njegova lična priča”.</p><p>1939. – Prototip najlonskih čarapa prikazan na Svjetskoj izložbi 1939. zajedno s još nekim revolucionarnim proizvodima kao što su fotografija u boji, televizor i klima-uređaj.</p>

<h2>Poginuo “kralj narodne muzike” Šaban Šaulić </h2><p>2019. - Poginuo “kralj narodne muzike” Šaban Šaulić u saobraćajnoj nesreći na autoputu nedaleko od njemačkih gradova Bilefeld i Dortmund. Srbijanski pjevač, muzičar i producent folk muzike samo nekoliko sati prije nesreće održao je svoj posljednji koncert. Sa Šaulićem su u automobilu bili i muzičar Mirsad Kerić, koji je upravljao vozilom i također poginuo, te Šabanov kum Slobodan Stojadinović, koji je prošao s lakšim povredama. </p><p>Šaulić je sahranjen u "Aleji zaslužnih građana" na Novom groblju u Beogradu, uz zvuke njegove pjesme “Ne plači, dušo”.</p>

Danas je ponedjeljak, 17. februar/veljača 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 317 dana 

Silvije Strahimir Kranjčević: 160. godišnjica rođenja pjesnika, začetnika realizma 

<p>Ovih dana navršavaju se 154 godine rođenja bosanskohercegovačkog književnika Jovana Dučića, najvećeg filozofa među pjesnicima i najvećeg poete među filozofima u prvim decenijama 20. vijeka.</p><p>Tačan datum rođenja Jovana Dučića još je predmet rasprave. Prema jednima, rođen je 5. februara, a prema drugima 15. februara 1871. godine u Trebinju. Dučićev otac Andrija, koji je bio trgovac, poginuo je u Hercegovačkom ustanku 1875. godine. </p><h2>Pjesma majci</h2><p>Osnovnu školu Jovan je završio u Trebinju, ali se potom s majkom, zbog teških uslova za život u Trebinju, preselio u Mostar. </p><p>Majci je posvetio svoju prvu pjesmu „Samohrana majka”, a objavio ju je 1886. godine u somborskom listu „Golub”. Kada mu je umrla sestra Milena, 1887. godine, Jovan je napisao emotivnu pjesmu njoj posvećenu.</p><p>Dučić je, 1890., upisao Učiteljsku školu u Sarajevu, gdje je završio prvu godinu, da bi drugu i treću završio u Učiteljskoj školi u Somboru. Iste godine kada je dobio diplomu učitelja, postao je učitelj u Srpskoj osnovnoj školi u Bjeljini. Potom se zaposlio kao učitelj u Srpskoj pravoslavnoj školu u Manastiru Žitomislići kod Mostara, ali su mu vlasti zabranile rad, te je odlučio da napusti učiteljski poziv.</p>

<h2>“Carski soneti”</h2><p>U Mostaru je sa svojim prijateljem i sugrađaninom književnikom Aleksom Šantićem stvorio književni krug i pokrenuo časopis “Zora”, čiji je prvi broj izašao 15. aprila 1896. godine. Nedugo potom Dučić je otišao u Ženevu na studije na Filozofsko-sociološkom fakultetu, gdje je ujedno izučavao francusku književnost. Nakon studija je živio nekoliko mjeseci u Parizu. </p><p>Godine 1908., objavio je drugu zbirku pjesama, te dvije knjige – stihove i pjesme u prozi “Plave legende” i “Pjesme”. Dučićevi najpoznatiji pjesnički ciklusi su “Carski soneti”, “Dubrovačke pjesme”, “Jadranski soneti”, “Sjenke po vodi”, “Duša i noć”, “Jutarnje pjesme”, “Sunčane pjesme”, “Večernje pjesme”, “Pjesme ljubavi i smrti“... Posljednja knjiga „Lirika” izašla je mjesec nakon njegove smrti. </p><h2>Neostvarena ljubav</h2><p>Dučić je u jesen 1893. godine, kada je radio kao učitelj u Bijeljini, upoznao Magdalenu Magu Nikolić-Živanović, bh. pjesnikinju, koja je tada tek završila trgovačku školu. Ona je bila kćerka bogatog trgovca Jove Nikolića i Jelke, kćerke jednog od najpoznatijih i najbogatijih bijeljinskih gazda Pere Živanovića. Magdaleninu mladost i cijeli život obilježila je ljubav s Dučićem. Njih dvoje su se u novembru 1983. godine tajno vjerili, ali Magina porodica nije dozvolila da se ona uda za Dučića, jer im kao učitelj nije odgovarao, oni su tražili zeta sebi ravnog po bogatstvu i položaju. A Maga, zbog strogog patrijarhalnog odgoja, poslušala ih je i nije se udala za Jovana, povinovala se patrijarhalnoj tradiciji, ali je pokazala prkos i ponos, ne udavši se nikada i živjevši s tugom i čežnjom za neostvarenom ljubavi do svoje 80. godine, kada je napustila ovaj svijet, 2. januara 1956. </p><p>Magdalena je bila prva bijeljinska pjesnikinja, a pisala je ljubavnu i patriotsku poeziju. Svoje pjesme potpisivala je pseudonimom Maga Ž. Njena vječita inspiracija bio je Dučić, čovjek koga je voljela dušom i srcem. U vrijeme kada su Magine pjesme nastajale i objavljivane bile su okarakterizirane kao moderne, savremene, pa čak i avangardne, jer su prepune emocija, poetske energije i lirskog senzibiliteta, što je bilo neuobičajeno u tadašnjem književnom stvaralaštvu. Ni danas njene pjesme ne ostavljaju ravnodušnim nikoga ko ih s pažnjom pročita.&nbsp;</p>

<h2>Prvo nadahnuće</h2><p>Ne samo što su Magini otac i djed učinili sve da rastave zaljubljene, nego su uspjeli da Dučića protjeraju iz Bijeljine. Nakon Dučićevog odlaska iz Bijeljine njih dvoje su nastavili kontakt stalnim dopisivanjem, koje im je bilo jedina utjeha tokom cijelog života. </p><p>"Kad sam otišao iz Bijeljine i poljubio se s tobom, ja sam se zarekao Bogom i životom da moja usta neće poljubiti nikog više dok tebe ne poljube kao svoju. Od tog časa, tako mi Bog pomogao, moja usta ne dotakoše se ničega", pisao je Dučić svom „prvom nadahnuću“, svojoj Magi u jednom od pisama.</p><p>Jovan Dučić je preminuo 7. aprila 1943. godine od španske groznice i upale pluća, dok je boravio u Geriju, u Sjedinjenim Američkim Državama, a njegova posljednja želja – da bude sahranjen u Trebinju – ostvarena je tek 22. oktobra 2000. godine. Dučićev grob se nalazi u Crkvi Blagoveštenja u okviru spomen-kompleksa Hercegovačke Gračanice, koji sadrži i Dučićev amfiteatar, u kome se često održavaju i koncerti poznatih muzičkih umjetnika iz regiona.</p><h2>Bijeljinski Romeo i Julija</h2><p>U Bijeljini se i danas govori o velikoj i tragičnoj ljubavi Jovana i Mage, njihovom nasilnom rastanku, te ih nazivaju bijeljinski Romeo i Julija. Nakon odlaska iz Bijeljine Dučić se više nikada nije vratio svojoj Magi, a ona ga je čekala godinama, tumarajući po pustoj kući kao sjenka. Čekala ga je cijelog života i nije ga dočekala, niti je ikada preboljela rastanak s njim i nepravdu koju im je oboma nanijela njena porodica.&nbsp;</p>

U Mostaru je sa svojim prijateljem i sugrađaninom književnikom Aleksom Šantićem stvorio književni krug i pokrenuo časopis “Zora”

Jovan Dučić: 154. godišnjica rođenja bh. književnika i urednika

<p>Imenica označava osobu koja dolazi u posjetu, koja nije domaćin. Dolazi od staroslavenskog i praslavenskog oblika gostь. Javlja se i u frazeologiji, naprimjer u frazi “svakog gosta tri dana dosta”, u značenju da se u gostima ne valja previše zadržati, odnosno da treba biti pristojan gost.</p>

<p>Kad dođe do dileme gosti ili gostiju, valja provjeriti kako glasi pravilno mijenjanje kroz padeže imenice muškog roda gost. U nominativu jednine je gost, genitivu gosta, dativu gostu, akuzativu gosta, vokativu goste, lokativu gostu i instrumentalu gostom. U nominativu množine je ispravno gosti, genitivu i gosti i gostiju, dativu gostima, akuzativu goste, vokativu gosti, lokativu gostima, instrumentalu gostima. Kako ste čuli, u genitivu množine javlja se dualni oblik: gosti i gostiju, odnosno ispravno je koristiti oba oblika.</p>

Kako se kaže ili piše genitiv množine imenice muškog roda – gost: gosti ili gostiju?

Kako se kaže ili piše: gosti ili gostiju?

<p>Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenje suglasnika po zvučnosti, prema kojoj, kad se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, prvi suglasnik zamjenjuje se svojim zvučnim ili bezvučnim parnjakom. U našem primjeru riječ je o imenici ženskog roda u značenju “upijanje”. Dolazi od latinskog absorbere.</p>

<p>Kako je u bosanskom jeziku glas B zvučni, a glas S bezvučni, kad dođu u dodir, glas S obezvučuje prethodni glas B, te on prelazi u svoj bezvučni parnjak P. Dakle, pravilno se piše: apsorpcija, apsorpciji, apsorpcijom, apsorbirati, apsorbiran… s glasom P.</p>

Dilema koju danas rješavamo jeste kako se piše: apsorpcija ili absorpcija? Sa suglasnikom P ili suglasnikom B?

Kako se piše: apsorpcija ili absorpcija?

<p>Na današnji dan 1941. godine, u Kozarcu je rođen Vehid Gunić, bosanskohercegovački  novinar, urednik, književnik i voditelj. </p><p>Bio je urednik i voditelj brojnih emisija na TVSA: Dnevnik, Nedjeljno popodne, Znanje-imanje, kviz „Olimpijski vremeplov“ uoči 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Uređivao je vikend program “Noćni džep”, “Nedjeljom zajedno”, zatim otvoreni (ratni) program BHRT-a. </p><p>Nakon agresije na BiH uređivao je i realizirao dvije velike serije putopisnih emisija “Rodna Bosno, daleko odosmo” i “Iz bisaga Vehida Gunića” iz 135 zemalja koje je obišao. Radio je i kao specijalni izvještač s mnogih svjetskih događaja.</p><p>Također, uređivao je i vodio jednu od najpopularnijih emisija „Meraklije“, posvećenu očuvanju tradicionalne bosanske gradske lirske pjesme - sevdalinke. Do 2008. godine, računajući i predratne emisije, ukupno je uredio i vodio 80 emisija “Meraklije” i time mnogim bh. tradicionalnim narodnim pjesmama – sevdalinkama produžio vijek trajanja. Većinu pjesama koje su izvođene u “Meraklijama”, Gunić je uvrstio u svoje knjige – antologije sevdalinki.</p><h2>Razgovor s Alijem</h2><p>Vehid Gunić je jedini balkanski novinar koji je intervjuirao Muhameda Alija, najboljeg svjetskog boksera teške kategorije svih vremena i najboljeg sportiste 20. vijeka. U Lujsvilu, rodnom gradu Muhmeda Alija, u njegovom muzeju, na istaknutom mjestu nalazi i Gunićeva knjiga "On najveći - Muhamed Ali".</p><p>Naime, 1983. godine Vehid je na Televiziji Sarajevo vodio kviz “Olimpijski vremeplov”, koji je bio posvećen Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu. Velika popularnost tog kviza mu je donijela ponudu da o trošku Amerikanaca posjeti Los Anđeles, gdje su se održavale ljetne Olimpijske igre 1984. godine. Prilikom popunjavanja formulara za ulazak u SAD Gunić je napisao da bi volio uraditi intervju s, u to vrijeme, najboljim bokserom svijeta - Muhamedom Alijem. </p><p>Odmah nakon dolaska u SAD, Vehid je krenuo u ostvarenje svog velikog profesionalnog cilja: Intervju s najvećim sportistom svijeta svih vremena. A onda mu je iz štaba slavnog Alija poručeno da je cijena minute razgovora sa slavnim bokserom 2.500 dolara (otprilike 4500 KM).    </p><p> </p><p>Na svaki poziv Vehida Gunića sekretarice za medije Muhameda Alija bi se svakodnevno i strpljivo javljala, a onda i odgađala susret. </p><p>- Na moje stalne upite: “Šta je s Alijem?”, odgovorala je: “Činimo sve da se susretnete s gospodinom, ali uvijek iskrsnu neki problem”. Jednog dana sam gospođi ljubazno rekao: “Molim vas, zapišite i doslovno prenesite gospodinu Aliju ovakvu poruku: Uredniku Televizije Sarajevo Vehidu Guniću je poznato da gospodin Ali ima najblistaviju sportsku karijeru na svijetu. Toj biografiji nedostaje još samo jedan jedini podatak, a taj je da je slavnog boksera intervjuisao najveći i najznačajniji novinar današnjice – Vehid Gunić”. Bila je zbunjena. No, upalilo je. Pamtim da me je uskoro pozvala i rekla da požurim da razgovaram sa šampionom – opisivao je Vehid kako je došao do Alija.</p><p>Razgovor Vehida Gunića i Muhameda Alija trajao je duže od osam sati. </p><p>- Rekao mi je da mu je boks dao i oduzeo sve – kazao je, između ostalog, Vehid nakon razgovora, o kojem je kasnije napisao i knjigu. </p><p>I u svojoj knjizi „Putovanja radi povratka“ Vehid Gunić se prisjetio detalja čuvenog razgovora sa slavnim Alijem.</p><h2>Brojna djela</h2><p>Gunić je napisao 30-ak knjiga, putopisnih, dokumentarnih, intervjua… U njegova najznačajnijih djela svrstavaju se: “Doktor Eso”, “On, Najveći – Muhamed Ali”, “Moji savremenici”, “Strah od pušenja”, a naročito knjiga najboljih bosanskih izreka “Na nebu paučina” koja predstavlja neprocjenjivu zbirku narodnih izreka i izvornog jezika Bosne, oživljavajući bogatu kulturnu baštinu i jezičko naslijeđe kroz zbirku izraza koji opisuju mjesta, običaje i narodnu mudrost.</p><p>Veliku književnu i dokumentarističku vrijednost ima njegov sarajevski ratni dnevnik “Evropo, stidi se” (četiri izdanja), a antologijsku izbori sevdalinki s komentarima, “Meraklije”, “Meraklije I”, “Meraklije 11”, “Sevdalinke 1 i 2”, “Sevdalinke o gradovima”, “Sarajevo, divno mjesto” i “Najbolje sevdalinke”…</p><p>Vehid Gunić preminuo je 29. aprila 2017., u 77. godini. Dugo se borio s karcinomom koji se vratio nakon nekoliko godina. Svojim radom i djelima ovaj veliki bosanskohercegovački patriota ostavio je ogroman pečat u kulturi i historiji Bosne i Hercegovine.  </p><h2>Fatima Gunić</h2><p>Vehidova supruga učiteljica Fatima Gunić poginula je 9. novembra 1993. godine u Sarajevu, od četničke granate u improviziranoj školi. S njom su ubijeni i njeni učenici Adis Mujala (1984.) i Vedad Mujkanović (1984.) te Feđa Salkić (1987.), učenik prvog razreda koji je stajao čekajući nastavu. Teže i lakše su ranjena još 23 učenika. Danas ta osnovna škola nosi naziv “Fatima Gunić”, a kao podsjetnik na ubistvo učiteljice i njenih učenika otvorena je i spomen-soba u prostorijama škole.</p>

<h2>Umro francuski historičar i pisac Žil Mišele</h2><p>1874. – Umro francuski historičar i pisac Žil Mišele (Jules Michelet), izuzetan stilist, autor niza historijskih, filozofskih i lirskih spisa. Bio je protivnik monarhije, crkvene hijerarhije i komunizma, a s naklonošću je pisao o buržoaskim revolucijama. Smatra se jednim od osnivača moderne historiografije. Najpoznatiji je po svom višetomnom djelu “Historija Francuske”, koje prati historiju Francuske od najranijih vremena do Francuske revolucije. </p><p>1881. – Preminuo Fjodor Mihajlovič Dostojevski, ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, prema mnogim kritičarima, najveći književnik svih vremena koji je na svjetsku literaturu utjecao više nego ijedan drugi pisac. Djela: romani i pripovijesti "Zločin i kazna", "Braća Karamazovi", "Zli dusi", "Mladić", "Kockar", "Idiot", "Dvojnik", "Bijele noći", "Netočka Nezvanova", "Zapisi iz mrtvog doma", "Selo Stepančikovo i njegovi žitelji", "Ujkin san", publicistika "Piščev dnevnik", "Politički zapisi".</p><p>1885. - Rođen Alban Berg, austrijski kompozitor. Pripadnik je Druge bečke škole. Stvorio je individualni ekspresivni muzički izraz. Njegovo najpoznatije djelo - opera „Wozzeck“ je remek-djelo ekspresionističkog muzičkog pozorišta. U novije vrijeme nazivan je klasikom moderne.</p><p>1900. – Dvajt Dejvis (Dwight Davis) osnovao tenisko takmičenje Dejvis kup (Davis Cup). Dvajt  je bio američki teniser i političar, te ministar rata SAD od 1925. do 1929. godine. </p><p>1931. – Tomas Bernhard (Thomas), austrijski pisac, jedan od vodećih i najplodnijih savremenih pisaca na njemačkom jeziku, rođen je na današnji dan. Djela: drame – „Praznik za Borisa“, „Ignorant i luđak“, „Moć navike“; romani – „Mraz“, „Smetnja“, „Korektura“, „Wittgensteinov nećak“, „Gubitnik“; zbirka priča „Imitator glasova“.</p>

<h2>Rođen Miroslav Ćiro Blažević, slavni fudbalski trener</h2><p>1935. - Rođen Miroslav Ćiro Blažević, slavni hrvatski i regionalni fudbalski trener. Vodio je hrvatsku fudbalsku reprezentaciju na njenom prvom svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, kada su osvojili treće mjesto. Osim Hrvatske vrste, Blažević je bio selektor još četiriju reprezentacija: Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te kineskog olimpijskog tima. Prema vlastitoj izjavi, nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca. Blažević je preminuo 8. februara 2023. godine, samo dan prije 88. rođendana.</p><p>1947. - Karla del Ponte (Carla), švicarska pravnica, borac za pravdu i bivša glavna tužiteljica pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše SFR Jugoslavije (1999. - 2007.), rođena je na današnji dan. Bila je ambasadorica Švicarske Konfederacije u Argentinskoj Republici (2008. – 2011.), te članica Neovisne međunarodne istražne komisije za Sirijsku Arapsku Republiku pod pokroviteljstvom Visokog komesara UN-a za izbjeglice (2012. – 2017.). </p><p>2005. - Milovan Ilić Minimaks, poznati televizijski i radijski novinar, preminuo je u Padovi, gdje mu je godinu ranije izvršena transplantacija jetre. Objavio je sedam knjiga aforizama i dvije knjige poezije. Objavljivao je humoreske u “Politici” i satiričnom listu “Jež”, a svoju radio emisiju “Minimaks” - minimum govora, maksimum muzike, pokrenuo je 1967. godine na Radio Beogradu. Po toj emisiji je dobio čuveni nadimak. </p><p>2015. - Umro Boba Stefanović, srbijanski i regionalni pjevač i kompozitor domaće zabavne muzike. Karijeru je započeo 1962. godine u vokalno-instrumentalnom sastavu „Zlatni dječaci“ prvo kao gitarist, a kasnije i pjevač. „Čudna djevojka“, njegova prva zlatna ploča, oduševila je i nove generacije u filmu „Lajanje na zvijezde“, ali se proslavio šlagerskom pjesmom „Obriši suze, draga“. </p><p>2018. – U 49. godini života od raka pluća preminuo srbijanski glumac Nebojša Glogovac. Rođen je u Trebinju, ali mu se porodica rano preselila u Pančevo, a do smrti je živio u Beogradu. Ostvario je briljantne uloge u filmu “Bure baruta”, te serijama “Porodično blago” i “Južni vetar”.</p>

Danas je nedjelja, 9. februar/veljača 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 325 dana 

Vehid Gunić: 84. godišnjica rođenja istaknutog novinara, urednika i voditelja

<p>Na današnji dan 1984., prije tačno 41 godinu, paljenje olimpijskog plamena u Sarajevu, na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ (Koševo), na ceremoniji otvaranja 14. zimskih olimpijskih igara, pratilo je 60.000 ljudi, a više miliona širom svijeta. To je bila prva zimska olimpijada održana u nekoj komunističkoj državi, kakva je bila i bivša SFR Jugoslavija. </p><p>Na Igrama, koje su trajale od 8. do 19. februara, nastupila su 1.272 takmičara iz 49 zemalja (998 takmičara i 274 takmičarke), uz praćenje više od 7.500 predstavnika medijskih kuća iz 41 zemlje.</p><h2>Čola kao Vučko </h2><p>Baklju ZOI '84., koja je stigla iz grčke Olimpije avionom do Dubrovnika, a kroz SFR Jugoslaviju ju je nosilo 1600 ruku, na stadion je donijela i upalila olimpijski plamen tadašnja najbolja jugoslavenska klizačica Sanda Dubravčić. </p><p>- To je bio specifičan doživljaj. Ja mogu reći, gledajući mnoge olimpijade nakon Sarajeva, da je, zapravo, u Sarajevu bila istaknuta ljudskost, ona ljudska komponenta. Nema toliko srca i toliko otvorenosti koliko je bilo dano u Sarajevu – kazala je za „Dnevni avaz“ Sanda Dubravčić prilikom prošlogodišnjeg boravka u Sarajevu na obilježavanju 40. godišnjice Olimpijade.</p><p>Logo 14. zimskih olimpijskih igara izradio je sarajevski inžinjer Miroslav Antonić Roki, a maskotu, simpatičnog Vučka mangupskog osmijeha, slovenski strip-crtač Jože Trobec. U najavnim spotovima Vučku je glas posudio najbolji pop pjevač naše regije, Sarajlija Zdravko Čolić, završavajući ih čuvenim: „Sarajevooooo“.</p><h2>Frankova medalja</h2><p>Jugoslavenski heroj ZOI '84. bio je Jure Franko, 21-godišnji skijaš iz slovenske Nove Gorice, koji je u veleslalomskoj utrci na Bjelašnici osvojio prvu medalju na Zimskoj olimpijadi za tadašnju zajedničku državu. Na ceremoniji dodjele u Skenderiji Sarajlije su u svom prepoznatljivom maniru skandirale: "Volimo Jureka više od bureka!".</p><p>Poseban praznik za oči i dušu priredili su umjetnički klizači u Zetri, a među najistaknutijim je bio britanski plesni par Džejn Torvil (Jayne Torvill) i Kristofer Din (Cristopher Dean), koji su plesom uz Ravelov "Bolero" sve prisutne u ledenoj dvorani Zetre ostavili bez daha, te prvi i jedini put u historiji plesnih parova klizača od sudija dobili sve maksimalne ocjene (6) za umjetnički dojam.</p><p>Na Igrama je zlatnu medalju u umjetničkom klizanju osvojila njemačka klizačica Katarina Vit (Witt), koju je upravo Sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka. Samo mjesec nakon zlata u Sarajevu Katarina je osvojila i Svjetsko prvenstvo 1984., a potom su uslijedila zlata na svjetskim prvenstvima 1985., 1987. i 1988., te Olimpijskim igrama u Kalgariju, u Kanadi, 1988. godine.</p><p>Izvrsnim skokovima na skakaonici na Igmanu sve je oduševio osvajač zlatne medalje Finac Mati Nikonen (Matti Nykonen), koji je preminuo 2019., u svojoj 56. godini. </p><p>Olimpijski duh nikad nije prestao da živi u Sarajevu i Sarajlijama, što dokazuje da su Zimske olimpijske igre zasigurno najbolji historijski događaj koji se desio Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ali i našoj regiji.</p><h2>Devastirani objekti</h2><p>Mnogi olimpijski objekti devastirani su u agresiji na BiH od 1992. do 1995. godine. Neki objekti su obnovljeni, poput Zetre i Skenderije, dok bob staza na Trebeviću, gotovo potpuno uništena i zarasla u korov, te skakaonice na Igmanu, u derutnom stanju, i dalje čekaju neće li se ko od vlasti dosjetiti da ih renovira ili će se s vremenom potpuno urušiti. Jedino su skijaške staze na Bjelašnici i Jahorini konstantno bile u funkciji, te poboljšane izgradnjom žičara i ski-liftova.&nbsp;</p>

<h2>Rođen francuski pisac Žil Vern </h2><p>1828. – Francuski pisac Žil Vern (Jules Verne), autor naučno-fantastičnih romana s predviđanjima, od kojih su mnoga ostvarena, rođen je na današnji dan. Napisao je 57 romana i mnogi su poslužili kao scenariji za filmove. Djela: “Put oko svijeta za 80 dana”, “20.000 milja pod morem”, “Put na Mjesec”, “Put u središte Zemlje”, “Carev glasnik”, “Pet sedmica u balonu”.</p><p>1834. – Rođen ruski hemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, otac moderne hemije, koji se među najistaknutije naučnike svih vremena uvrstio otkrićem Općeg zakona o periodičnosti hemijskih svojstava, prema kojem su osobine hemijskih elemenata periodično zavisne od njihove atomske težine. Na osnovu tog zakona formulisao je “Periodični sistem elemenata” koji mu je omogućio da predvidi svojstva niza kasnije otkrivenih elemenata. “Periodični sistem elemenata” postao je osnova moderne nauke o strukturi materije. </p><p>1849. – Umro France Prešeren, slovenski pjesnik i pravnik, najistaknutija ličnost slovenske književnosti 19. vijeka. Studirao je i doktorirao pravo, te imao svoj advokatski ured u Kranju. Uporedo je pisao poeziju, a njegovo najpoznatije djelo "Sonetni vijenac" (1834.) s akrostihom Juliji, njegovoj neostvarenoj ljubavi, označava osjećajni i umjetnički vrhunac slovenske lirike. Završni sonet u vijencu je “Magistrale” u kojem pjesnik govori o temeljnom izvoru svog pjesničkog nadahnuća i svojoj nepoljuljanoj vjeri u ljubav.</p><p>1921. - Rođena Lana Tarner (Turner), američka filmska i televizijska glumica. Bila je velika holivudska zvijezda za filmski studio „Metro-Goldwyn-Mayer“ tokom 1940-ih i 1950-ih godina, izgradivši karijeru na ulogama fatalnih žena u filmovima kao što su „Poštar uvijek zvoni dvaput“, „The Bad and the Beautiful“ i „Gradić Peyton“ .</p><p>1925. -  Džek Lemon (Jack Lemmon), slavni američki filmski glumac, rođen je na današnji dan. Lemon je dobitnik Oskara u kategoriji najbolji sporedni glumac za film „Gospodin Roberts“  i najbolji glavni glumac za film „Spasite tigra“, postavši tako prvi glumac koji je dobio te dvije nagrade. Godine 1988., Američki filmski institut mu je dodijelio nagradu za životno djelo.</p><p>1926. - Rođena Radmila Savićević, srbijanska pozorišna, filmska i televizijska glumica. Bila je prvakinja Beogradskog dramskog pozorišta, ali je nastupala i u pozorištima u Kruševcu i Nišu. Ostvarila je briljantne uloge u predstavama „Zona Zamfirova“, „Ivkova slava“, „Gospođa ministarka“, „Inspektorove spletke“, „Sabirni centar“ i „Poltron“. Televiziskoj publici ostat će upamćena po ulogama u tv serijama: “Kamiondžije”, “Pozorište u kući”, “Babino unuče”, “Vruć vetar”, “Bolji život” i “Srećni ljudi”.</p>

<h2>Rođen američki filmski glumac Džejms Din</h2><p>1931. – Rođen američki filmski glumac Džejms Din (James Dean), simbol uznemirene i pobunjene mladosti nakon Drugog svjetskog rata, čiji je tragičan kraj u automobilskoj nesreći 1955., u 24. godini, doprinio da preraste u svojevrstan mit. Filmovi: “Istočno od raja”, “Buntovnik bez razloga”, “Div”.</p><p>1935. – Umro njemački slikar i grafičar Maks Liberman (Max Liebermann), najznačajniji predstavnik njemačkog impresionizma. U početku je realistički obrađivao sentimentalne žanr-scene, a kasnije se priklonio nazorima francuskih impresionista, što je posebno uočljivo u slikama pejzaža.</p><p>1938. - Rođena Lidija Pilipenko, primabalerina Narodnog pozorišta u Beogradu i koreografkinja. Srednju baletsku školu završila je u Beogradu, a usavršavala se u Londonu. Gostovala je u Tokiju, Londonu, Parizu, Lozani i Atini. Nagrađena na bijenalu u Ljubljani. Dobila je nagrade SIZ kulture Beograda i Novog Sada i pet nagrada Narodnog pozorišta. Igrala je i na filmu (“Kako su se voljeli Romeo i Julija?”, “Zvižduk u osam”, “Formula 1”). Bila je direktorica Baleta u Beogradu. Njen suprug je bio Muharem Pervić, esejista te književni i pozorišni kritičar.</p><p>1939. – Rođena bosanskohercegovačka književnica Bisera Alikadić. Objavila je nekoliko knjiga poezije, a najznačajnije su: “Larva”, “Pjesme”, “Dok jesam Ciganka”, “Kraljica iz dvorišta”. Pet njenih priča snimljeno je i emitovano na FTV-u, u okviru Dječijeg programa. Na radiju su joj izvedene tri radio-drame: “Ljubavna priča”, “Gniježđenje” i “Malo zvono”. Pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski, makedonski, albanski, turski i italijanski.</p><p>1957. - Umro Džon fon Nojman (Neumann), mađarski matematičar, fizičar i izumitelj, koji je dao osnovne principe arhitekture današnjih računara. Nojmanov doprinos u polju računarstva objavljen je u sad već veoma poznatom papiru „First Draft of a Report on the EDVAC“, koji opisuje računarsku arhitekturu u kojoj su podaci i programska memorija preslikani u isti adresni prostor (tzv. koncept "pohranjenog programa" – engl. stored-program concept). </p><p>2023. - U 88. godini života preminuo Miroslav Ćiro Blažević, slavni hrvatski i regionalni fudbalski trener. Vodio je hrvatsku fudbalsku reprezentaciju na njenom prvom svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, kada su osvojili treće mjesto. Osim Hrvatske, Blažević je bio selektor još četiriju reprezentacija: Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te kineskog olimpijskog tima. Prema vlastitoj izjavi, nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca.&nbsp;</p>

Danas je subota, 8. februar/veljača 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 326 dana 

ZOI '84: 41. godišnjica Olimpijade u Sarajevu

<p>Imenska grupa, odnosno subjekatska sintagma, jeste najmanja sintaksička konstrukcija u kojoj je glavna neka od imenskih riječi. Greške u ovim sintagmama se najčešće javljaju pod utjecajem stranih jezika, a to rezultira pogrešnom konstrukcijom cijele rečenice.&nbsp;</p><p>Naprimjer, pogrešno je reći ili napisati: „Profi Tex“ tkanine su veoma kvalitetne. Ili: Žene nikada do sada nisu bile NASA administratori. Ili: U Bosnu i Hercegovinu je stigao novi NATO komandant.</p>

<p>Prema pravilima bosanskog standardnog jezika, problem kod ovakvih konstrukcija može se riješiti na dva načina: prvi je da se umjesto vlastite imenice koristi prisvojni pridjev, dakle „Profi Texove“ tkanine, NASA-ini administratori, NATO-ov komandant, pa bi ispravno glasile rečenice: „Profi Texove“ tkanine su veoma kvalitetne. Ili: Žene nikada do sada nisu bile NASA-ini administratori. Ili: U Bosnu i Hercegovinu je stigao novi NATO-ov komandant.&nbsp;</p><p>Drugi način je da se zamijeni mjesto imenicama, pri čemu bi vlastita došla na drugo mjesto. Pa bi ispravno bilo reći ili napisati: Tkanine „Profi Texa“ su veoma kvalitetne. Ili: Žene nikada do sada nisu bile administratori NASA-e. Ili: U Bosnu i Hercegovinu je stigao novi komandant NATO-a.</p>

Na sintaksičkom, odnosno rečeničkom nivou veoma su česte greške u publicističkom funkcionalnom stilu, i to uglavnom u imenskim grupama

Najčešće sintaksičke greške

<p>Označava dio gramatike u kojemu se proučavaju odnosi među jedinicama u nizu, odnosno odnosi među riječima i njihovim oblicima, odnosi među spojevima riječi, odnosi među rečenicama u složenoj rečenici, te odnosi među rečenicama u tekstu. Najjednostavnije rečeno, sintaksa je nauka o rečenici.</p><p>Rečenicu je moguće sagledati s dvije različite perspektive. Prvi je način da je shvatamo kao sintaksičku jedinicu i tada su njeni osnovni dijelovi subjekt, predikat, objekt i priloške odredbe. S druge strane, rečenicu je moguće promatrati i kao obavijesnu jedinicu. Tada su njene osnovne komponente tema i rema. A šta to znači?</p>

<p>Ako je neka obavijest poznata iz konteksta, tada je riječ o temi, dok se nova obavijest, koja nije poznata iz konteksta naziva remom. <br></p><p>Kako i sami zaključujete, sintaksa je neizostavni dio gramatike, ponajprije iz razloga što se bavi proučavanjem odnosa među spojevima riječi, kao i rečenicama, koje su temeljni dio svakog teksta. Iz tog razloga valja voditi računa o pravilima koje ona podrazumijeva, kako bi se izbjegle loše strukturirane konstrukcije, a samim tim i takav tekst.</p><p></p>

Naziv sintaksa potječe od grčke riječi syntaxis, što znači „red, slaganje, uređivanje, razmještaj, namještaj“

Šta je to sintaksa?

<p>Bosanskohercegovački legendarni sevdalija očaravajućeg glasa Zaim Imamović, virtuoz sevdalinke, vrsni interpretator, kompozitor, tekstopisac i veliki čovjek, preselio je na bolji svijet 2. februara 1994. godine. I nakon 31 godinu njegova zvijezda ne tamni, a njegove pjesme se slušaju s jednakim divljenjem. Cijeli život posvetio je najljepšoj bh. kulturnoj baštini sevdalinci, promovirajući tako i Bosnu i Hercegovinu kojoj je poklonio i svoje posljednje stihove napisane u bolesničkoj postelji:</p><p>„Svud po svijetu kud sam hodio,<br>naše želje, pozdrav prenosio<br>ostaće Bosna kao što je bila,<br>k'o biser sjajna, ponosna i mila“.</p><p>Zaim Imamović rođen je u Mrkonjić-Gradu, 26. augusta 1920. godine. Kada je imao samo godinu, s roditeljima se preselio u Travnik, gdje je proveo petnaestak godina, ali za kojim je, kako je često isticao, čeznuo cijeloga života. Od 1936. godine je živio u Sarajevu. Kako su njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili članovi Muslimanskog kulturno-umjetničkog društva “Gajret”, Zaim je često išao s njima na probe. Na jednoj od tih proba Zaim, stidljivi momčić, zapjevao je pred rukovodiocem hora Cvjetkom Rihtmanom, koji ga je, oduševljen njegovom interpretacijom, odmah zadržao.&nbsp;</p>

<h2>Uzor i učitelj</h2><p>U aprilu 1945. godine počeo je raditi kao vokalni solist Radio Sarajeva, osvajajući svojim milozvučnim glasom i emotivnim pjevanjem slušaoce, pa je dugo prepričavana anegdota kako su mnogi ljudi tražili u prodavnicama da kupe radioaparat „u kojem pjeva Zaim“. </p><p>Voljen, cijenjen i poštovan, Zaim je bio uzor i učitelj mnogim doajenima sevdaha, poput Safeta Isovića, Zehre Deović, Himze Polovine, Zore Dubljević, Bebe Selimović... Veliki Safet Isović, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdalinki svih vremena, s ponosom i zahvalnošću isticao je da je Zaimov učenik.</p><p>- Zaim Imamović je bio prava škola lijepog pjevanja naše bosanskohercegovačke gradske pjesme – sevdalinke. Svejedno što je godinama bio jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji, i nije nebitno, najbolji, skromnog, tihog i nenametljivog Zaima Imamovića nikada nije pratio veliki publicitet u štampi. Imao je boju glasa zahvalnu, sjajnu i sjetnu kakvu niko nema. Zaim je imao poseban tenor, a iznad svega ukrašavao je svaku sevdalinku na svoj način, posebnim ukrasom. Koristeći svoju tehniku, bio je karakterističan, dolazio je do efektnih rješenja u najtežim pjesmama. Imao je osoben glas, velikog volumena, velikog intenziteta, iako je pjevao na lagan i ležeran način. On nikad nije pretjerivao, imao je određenu mjeru za pjesmu – kazivao je Safet.</p><h2>Svjetski uspjeh</h2><p>Specifičnim glasom s urođenim ukrasima, majstorskom dinamikom te pjevanjem malo kroz nos Imamović je slikovito dočaravao pjesme koje je interpretirao. Njegova vrhunska izvedba sevdalinki, ali i starogradskih pjesama, koje je također volio, mada mnogo manje izvodio, svrstala ga je u sami vrh tadašnje jugoslavenske muzičke scene, te je predstavljao bivšu SFR Jugoslaviju na brojnim festivalima u inozemstvu, na kojima je uvijek osvajao nagrade i publike i žirija. Zapaženi su bili njegovi nastupi na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alžiru, Festivalu narodne muzike u marokanskom Marakešu, potom festivalima u Parizu, Beču, Sofiji, na Bliskom Istoku... </p><p>Godine 1979., Skupština grada Sarajeva dodijelila mu je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva “za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije”. </p><p>Imamović je snimao i pjesme koje su komponirane prema uzoru na stare izvorne sevdalinke. Bio je autor i muzike i tekstova mnogih pjesama, koje ni po čemu ne možemo razlikovati od izvornih sevdalinki, poput: ”Sve behara i sve cvjeta”, ”Ne pitaj me, stara majko”, ”Što je lijepo vrelo Mošćanice”, ”Na đerđefu vezak veze Fata”, ”Srušila se kula i kapija”, ”Oj, jeseni, tugo moja”, ”Azemina”, ”Ne čekaj me niti sanjaj”, ”Nije zlato sve što sja”...</p>

<h2>Talent naslijedili sin i unuk</h2><p>Zaimov muzički talent naslijedili su sin Nedžad i unuk Damir. Nedžad je, osim pjevanja, svirao gitaru u orkestru RTVBiH, a 1983. godine, s ocem je snimio ploču duetskih pjesama „Stara staza“. Preminuo je 14. novembra 2020. godine. Njegov sin, a Zaimov unuk Damir Imamović predstavnik je generacije mladih muzičara koji njeguju sevdalinku i prilagođavaju je novom vremenu. Damirove vrsne obrade i specifične interpretacije sevdalinkama udahnjuju svježinu, ali istovremeno čuvaju izvornu prepoznatljivost, što je svojstveno samo vrhunskim umjetnicima, a on dokazuje da to jeste, kao što je bio i njegov djed Zaim.&nbsp;</p>

Cijeli život posvetio je najljepšoj bh. kulturnoj baštini sevdalinci 

Zaim Imamović: 31. godišnjica smrti legende sevdaha

<p>Na današnji dan 1924. godine preminuo je jedan od najboljih bosanskohercegovačkih književnika i akademika Aleksa Šantić, melanholični sanjar i prkosni lirik. Šantić je živio kratko, samo 56 godina, ali je ostavio vječni pečat u svojim pjesmama. Pisao ih je ispovjednim tonom, opisujući svoju intimu, usamljenost, neostvarenu ljubav, promašenost života... U njima je nalazio lijek i utjehu, blažio tugu, za njega su one bile „trunak raja“ i „slatko piće“. </p><h2>Talac rodoljublja</h2><p>Aleksa Šantić rođen je u Mostaru 27. maja 1868. godine, u trgovačkoj porodici, pa je logičan slijed bio da i on završi trgovačku školu, prvo u Trstu, a potom u Ljubljani. Nakon završene škole vratio se u svoj Mostar i, uprkos protivljenju porodice, posvetio se pisanju pjesama te ih objavljivao u brojnim časopisima: „Golub“, „Bosanska vila“, „Nova Zeta“, „Javor“, „Otadžbina“... U aprilu 1896. godine, zajedno s prijateljima i piscima Jovanom Dučičem i Svetozarom Ćorovićem, koji je bio i Aleksin zet, oženjen njegovom sestrom Radojkom, pokrenuo je i uređivao časopis za zabavu, pouku i književnost „Zora“. </p><p>U Prvom svjetskom ratu zatvaran je kao talac i optuživan zbog svojih patriotskih pjesama, poput:  “O klasje moje”, “Hljeb”, “Moji očevi”, “Pjesma podzemna”, “Moja otadžbina”, “Ostajte ovdje”, “Mi znamo sudbu”, u kojima su jaki motivi saosjećanja s patnjom i stradanjem socijalno i nacionalno obespravljenog bosanskohercegovačkog naroda. </p><p>„Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba,<br>Neće vas grijat' kô što ovo grije;<br>Grki su tamo zalogaji hljeba<br>Gdje svoga nema i gdje brata nije.“ (Ostajte ovdje)</p><h2>Utjecaj sevdalinke</h2><p>Prva Aleksina mladalačka, ali i najveća životna ljubav bila je Anka Tomlinović, kojoj je posvetio brojne pjesme, no, njihova ljubav nije bila moguća u to vrijeme, jer mu je njegova pravoslavna porodica zabranila da se oženi djevojkom katoličke vjere. Popustio je pod pritiskom porodice i rastao se od Anke, zbog čega je kasnije mnogo žalio i bio razočaran sobom, smatravši se velikim kukavicom. </p><p>Šantić je kasnije zavolio Mostarku Zorku Šola, ali ga je i ona napustila, slomivši pjesnikovo već napuklo srce i pojačavši njegovu tugu. Nesretni ljubavni život postao mu je inspiracija iz koje su se rodili najljepši stihovi njegove ljubavne poezije, a u kojima se osjeća i veliki utjecaj sevdalinke, bosanskohercegovačke tradicionalne lirske pjesme, koju također karakterizira motiv ljubavne čežnje. </p><p>„Sinoć, kad se vraćah iz topla hamama,<br>Prođoh pokraj bašte staroga imama;<br>Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,<br>S ibrikom u ruci stajaše Emina.“ (Emina)</p><p>Kada čitamo ove stihove, kao da čujemo melodični glas našeg poznatog sevdalije Himze Polovine, koji je svojom bravuroznom izvedbom „Eminu“ proslavio, pa je i danas popularna i često pjevana, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i cijeloj našoj regiji. Međutim, manje se zna da je ovu prelijepu pjesmu napisao Aleksa Šantić, jer, iako je riječ o pravom književnom tekstu, često je svrstavaju u sevdalinke. I druge njegove pjesme, poput „Pod jorgovanom“ i „Što te nema“ pjevaju se kao sevdalinke.</p><h2>Mujezinova molitva</h2><p>Nesreća, samoća, bolest i tuga pratile su Šantića tokom cijelog života, a čitajući njegove stihove, osjetit ćemo svu pjesnikovu bol i patnju.</p><p>„Moja noći, kada ćeš mi proći?<br>— Nikad!<br>Moja zoro, kada ćeš mi doći?<br>— Nikad!<br>Moja srećo, kad ćeš mi se javit?<br>— Nikad!<br>Moje nebo, kad ćeš Mi zaplavit?<br>— Nikad!<br>Moja draga, kad će naši svati?<br>Nikad!<br>Moja suzo, kada ćeš mi stati?<br>— Nikad!“ (Moja noći)</p><p>Dan Šantićeve sahrane opisan je u knjizi Josipa Lešića „Roman o pjesniku“, u kojoj je navedeno da su u Mostar stizale brojne delegacije iz svih krajeva Hercegovine, mnogi su pješačili i 50 kilometara da bi ispratili svog omiljenog pjesnika na vječni počinak.</p><p>- Na kućama vise crni barjaci, fasada Opštinskog doma pretvorena je u jednu crnu masu, pa su čak i ulični fenjeri obavijeni crnim krepom. U crno utonula varoš pruža dirljiv prizor ucvijeljene majke za izgubljenim sinom ... A narod, bilo muslimani, pravoslavci ili katolici, podjednako je tugovao i oplakivao svog velikana i pjesnika. Svi su govornici istakli Aleksu Šantića kao pjesnika jedinstva i bratstva, ali kao da je to najdirljivije učinio mujezin, koji je pri prolasku sprovoda sa minareta Cerničke džamije toplim glasom otpjevao posljednju molitvu praštanja – napisao je Lešić.</p><p>Prema Šantićevoj biografiji snimljen je film „Moj brat Aleksa“. Njegov lik se danas nalazi na novčanici od 10 konvertibilnih maraka. Brojne škole i ulice nose njegovo ime, a podignuto mu je i nekoliko spomenika, od kojih je najpoznatiji onaj u istoimenom parku u njegovom rodnom Mostaru.</p>

<h2>Umro kompozitor Đovani Pjerluiđi da Palestrina</h2><p>1594. - Umro italijanski renesansni kompozitor Đovani Pjerluiđi da Palestrina (Giovanni Pierluigi). Imao je ogroman utjecaj na razvoj katoličke crkvene muzike, posebno renesansne polifonije. Komponirao je više od sto misa, 250 duhovnih i svjetovnih moteta, madrigale… Najpoznatija djela: "Misa pape Marcela" i "Stabat Mater".</p><p>1709. - Škotski mornar Aleksander Selkrejg (Alexander Selcraig) spašen je s pustog pacifičkog ostrva, na koje je 1704. prispio poslije brodoloma. Njegova priča je inspirirala Danijela Defoa (Daniel Defoe) da napiše roman "Robinson Kruso".</p><p>1865. - Rođen Ćiro Truhelka, bosanskohercegovački arheolog i historičar. Pisao je o prahistorijskim, rimskim i srednjovjekovnim nalazima, o turskim dokumentima, stećcima, rimskom i srednjovjekovnom novcu, bosančici, a bavio se i albanologijom. Godine 1886., postao je prvi kustos za arheološku, etografsku i numizmatičku zbirku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a kasnije i direktor Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu (1903.). Od 1926. do 1931. godine bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Preminuo je u Zagrebu, 18. septembra 1942. godine. </p><p>1882. - Rođen irski pisac Džejms Džojs (James Joyce), jedan od najvećih u 20. vijeku, koji je utemeljio novi pravac moderne književnosti. U najpoznatijem djelu - romanu "Uliks", na 700 strana je opisao jedan dablinski dan svog junaka. Taj roman označio je revoluciju epskog oblika i vjerovatno je utjecao jače od bilo kojeg djela na razvoj književnosti 20. vijeka. Ostala djela: romani "Portret umjetnika u mladosti", "Fineganovo bdijenje", pjesme "Kamerna muzika", pripovijetke "Dablinci", drama "Izgnanici".</p>

<h2>Umro Mendeljejev, otac moderne hemije</h2><p>1907. - Umro ruski hemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, otac moderne hemije, koji se među najistaknutije naučnike svih vremena uvrstio otkrićem Općeg zakona o periodičnosti hemijskih svojstava, prema kojem su svojstva hemijskih elemenata periodično zavisna od njihove atomske težine. Na osnovu tog zakona formulirao je Periodični sistem elemenata, koji mu je omogućio da predvidi svojstva niza kasnije otkrivenih elemenata. Periodični sistem elemenata postao je osnova moderne nauke o strukturi materije. Njegova knjiga "Osnovi hemije" prevedena je na mnoge jezike, a u više od 500 radova obrađivao je sva područja hemije, pitanja fizike, mineralogije, filozofije, pedagogije, čak i slikarstva. Prvi je preporučio podzemnu gasifikaciju uglja i hemijsku preradu nafte.</p><p>1923. - Rođen Svetozar Gligorić Gliga, najpoznatiji srbijanski i jugoslavenski šahovski velemajstor i muzičar. Osvojio je šampionat bivše SFR Jugoslavije rekordnih dvanaest puta i važi za najboljeg igrača ikada iz Srbije. Godine 1958., proglašen je za najboljeg sportistu tadašnje Jugoslavije. U 1950-im i 1960-im Gligorić je bio jedan od najboljih igrača svijeta.</p><p>1947. - Farah Foset (Farrah Fawcett), američka glumica i foto-model, koja se proslavila ulogom u mega hitu "Čarlijevi anđeli" u kojem je zarađivala tada basnoslovnih 10.000 dolara po epizodi, rođena je na današnji dan. Farah je ostala upamćena i po vezi s najvećom ljubavi svoga života Rajanom O'Nilom (Ryan O'Neal), s kojim je proživjela 17 turbulentnih godina i s kojim ima sina Redmonda. Oboljela je od raka debeloga crijeva 2006. godine, a godinu nakon toga je održala konferenciju za novinare na kojoj je objavila da se izliječila. No, rak se vratio te je glumica preminula 25. juna 2009., u 62. godini života. </p><p>1962. -  Nenad Neno Belan, hrvatski  kantautor, pjevač i kompozitor pop-rok i zabavne muzike mediteranskog izražaja, proslavlja 63. rođendan. Bio je frontmen nekadašnjeg popularnog splitskog sastava “Đavoli” s kojima je u kratkom roku postigao veliki uspjeh na području bivše SFR Jugoslavije te ostavio cijeli niz hitova kao što su „Pričaj mi o ljubavi”, „Stojin na kantunu”, „Bambina“, „Dani ljubavi”, „Ja volim je”, „Ostani uz mene”, „Dugo toplo ljeto” i drugi. Nakon raspada grupe nastavio je solo karijeru, te postizao i još postiže velike uspjehe, stvarajući brojne hitove. Godine 2020., kao kruna njegove pozorišne karijere i ostvarenje davnog sna, uradio je mjuzikl "Bambina".</p><p>1969. - Preminuo američki filmski glumac engleskog porijekla Boris Karlof (Karloff), koji je igrao u prvim horor filmovima te četiri decenije bio zaštitni znak tog žanra, proslavivši se naročito interpretacijom čudovišta, posebno u seriji o doktoru Frankenštajnu (Frankenstein). Filmovi: "Zakon podzemlja", "Ludi genije", "Frankeštajn", "Lice sa ožiljkom", "Izgubljena patrola", "Mumija", "Maska Fu Mančua", "Stara mračna kuća", "Čudotvorac", "Crna mačka", "Frankeštajnova nevjesta", "Hodajuća smrt", "Frankeštajnov sin", "Teror", "Mete". </p><p>1970. - Umro engleski filozof, matematičar i pisac Bertrand Artur Vilijam Rasel (Arthur William Russell), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1950., jedan od rodonačelnika analitičke filozofije. Djela: "Kritičko izlaganje Lajbnicove filozofije", "Historija zapadne filozofije", "Logički atomizam", "Analiza materije", "Skeptički eseji", "Naše saznanje spoljnog svijeta", "Ljudsko znanje", "Principi socijalne rekonstrukcije", "Putevi ka slobodi", "Ljudsko društvo u etici i politici"...</p>

<h2>Rođena Šakira, "kraljica latinske muzike"</h2><p>1977. - Rođena Šakira Isabel Mebarak Ripolj (Shakira Ripoll), kolumbijska latino-pop pjevačica i kantautorica. Nazvana je "kraljicom latinske muzike". Prvi album je izdala s 14 godina. Dobila je brojne nagrade za mnoge hitove, a neki od njih su: "Estoy Aqui", "Ciega, Sordomuda", "Ojos Asi", "Whenever, Wherever", "Underneath Your Clothes", "La Tortura", "Hips Don't Lie", "Waka Waka (This Time for Africa)", "Loca". Poznata je i po svom provokativnom trbušnom plesu, ali i po braku sa španskim fudbalerom Žerardom Pikeom (Gerard Pique) od kojeg se rastala 2022., nakon 12 godina veze i dvoje zajedničke djece.</p><p>1996. - Umro američki filmski glumac, režiser i baletski igrač Džin Keli (Gene Kelly), jedna od najznačajnijih figura u historiji mjuzikla. Briljantno je spojio klasični balet s modernim igračkim senzibilitetom. Filmovi: "Amerikanac u Parizu", "Ples na kiši", "Gusar", "U grad!", "Poziv na igru", "Helo, Doli!".</p><p>2000. - Preminuo Dragan Zarić, srbijanski i jugoslavenski pozorišni, filmski i TV glumac. Prvi put u glumačke vode zakoračio je 1966. godine u filmu „Štićenik“, a slavu je stekao u TV seriji „Ljubav na seoski način“ (1970.). Bio je član Beogradskog dramskog pozorišta samo jednu sezonu, nakon diplomiranja, odakle je prešao u Narodno pozorište čiji je član ostao do kraja života.</p><p>2005. - U 100. godini umro Maks Šmeling (Max Schmeling), njemački bokser, svjetski šampion u teškoj kategoriji. Karijeru je počeo 1923. godine, a sedam godina kasnije ušao u historiju kao prvi Nijemac i Evropljanin uopće koji je osvojio titulu prvaka svijeta. Njegovu karijeru obilježili su mečevi protiv legendarnog američkog šampiona Džoa Luisa (Joe Louis) koji je do tada bio nepobjediv. Šmeling je ušao u borbu kao apsolutni autsajder, ali je napravio jedno od najvećih iznenađenja u historiji ovog sporta.</p><p>2014. - U 46. godini života umro Filip Simor Hofman (Philip Seymour Hoffman), američki glumac koji je za portret književnika Trumana Capotea u filmu „Capote“ iz 2005. godine osvojio brojna filmska priznanja i počasti, uključujući i prestižnu nagradu Oskar u kategoriji najbolje glavne muške uloge.</p>

Kako se piše: izliječiti ili izlječiti?

Kako kaže ili piše: plomba ili blomba?

Vakufnama Isa-bega Ishakovića: Najstariji osmanlijski akt u Bosni i Hercegovini

Kako se piše: zaredom ili za redom?

Bišćanin Dženan Nuspahić osvojio srebro

Kako se piše: otključan ili odključan?

Silvije Strahimir Kranjčević: 160. godišnjica rođenja pjesnika, začetnika realizma

Jovan Dučić: 154. godišnjica rođenja bh. književnika i urednika

Kako se kaže ili piše: gosti ili gostiju?

Kako se piše: apsorpcija ili absorpcija?

Vehid Gunić: 84. godišnjica rođenja istaknutog novinara, urednika i voditelja

ZOI '84: 41. godišnjica Olimpijade u Sarajevu

Najčešće sintaksičke greške

Šta je to sintaksa?

Zaim Imamović: 31. godišnjica smrti legende sevdaha

Aleksa Šantić: 101. godišnjica smrti bh. pjesnika i akademika

Kako se piše: izliječiti ili izlječiti?

Kako kaže ili piše: plomba ili blomba?

Vakufnama Isa-bega Ishakovića: Najstariji osmanlijski akt u Bosni i Hercegovini

Kako se piše: zaredom ili za redom?

Bišćanin Dženan Nuspahić osvojio srebro

Kako se piše: otključan ili odključan?

Silvije Strahimir Kranjčević: 160. godišnjica rođenja pjesnika, začetnika realizma

Jovan Dučić: 154. godišnjica rođenja bh. književnika i urednika

Kako se kaže ili piše: gosti ili gostiju?

Kako se piše: apsorpcija ili absorpcija?

Vehid Gunić: 84. godišnjica rođenja istaknutog novinara, urednika i voditelja

ZOI '84: 41. godišnjica Olimpijade u Sarajevu

Najčešće sintaksičke greške

Šta je to sintaksa?

Zaim Imamović: 31. godišnjica smrti legende sevdaha

Aleksa Šantić: 101. godišnjica smrti bh. pjesnika i akademika