<p>U Bosni i Hercegovini, tačnije u Sarajevu, Kaknju i Gradačcu neke škole i ulice nose ime Hamdije Kreševljakovića, utemeljitelja savremene historiografije BiH, ali široj javnosti uglavnom nije poznato ko je on bio i čime se bavio. Naše „moderno“ društvo nije svjesno koliko je Kreševljaković bio značajan za bh. kulturu i historiju, pa ga rijetko ili gotovo nikako ne spominje. Zapostavljen i zaboravljen je čovjek bez čijeg rada ne bismo znali kako je izgledao period osmanske, ali i austrougarske vladavine u BiH. Pomoću historijskih podataka o svojoj zemlji, kulturi i baštini, neposrednim uvidom u brojne deftere, sindžile, berate, fermane i bujruldije, on je riječima crtao slike, zbog čega su njegova djela i danas bogat izvor i osnova za istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih previranja i problema bosanskohercegovačkog društva.</p><p>Hamdija Kreševljaković otišao je s ovog svijeta 9. jula 1959. godine, ostavivši veliki pečat u bosanskohercegovačkoj historiografiji. Rođen je 18. septembra 1888. godine u Sarajevu, na Vratniku, u Lubinoj ulici, gdje je i odrastao.&nbsp;</p>

<h2>Prosvjetni pregalac</h2><p>U Sarajevu je Hamdija završio mekteb i osnovnu školu (ruždiju), a potom trgovačku i učiteljsku školu, 1912. godine. Odmah po završetku školovanja počeo je raditi kao učitelj osnovne škole u Sarajevu, a od 8. januara 1918. do 17. augusta 1919. bio je raspoređen u Vinkovce, u osnovnu školu s internatom, u koji su bila smještena bošnjačka djeca iz BiH.</p><p>Godine 1920., nakon što se vratio u Sarajevo, pa do početka školske godine 1926/27., radio je u Trgovačkoj školi, a potom u Učiteljskoj školi u Sarajevu, do 1929. Uporedo s radom u državnim školama, Kreševljaković je, već od 1916. godine, predavao i u vjerskim muslimanskim školama, najprije u Darul-mualliminu, potom u Okružnoj medresi, te od 1920. do 1945. u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.</p><p> </p><p>Kreševljaković je obišao veliki dio Evrope, bivšu Austro-Ugarsku, Njemačku, Holandiju, Poljsku, Italiju, Švajcarsku, Dansku i Švedsku, radi proširivanja svoga znanja iz historije, čak je, s ciljem proučavanja Reformacije, obišao sve gradove u Njemačkoj u kojima su djelovali Luter i njegovi sljedbenici, a potom je, proučavajući Protureformaciju, obišao druge gradove Njemačke, svaki put posjećujući univerzitete u tim mjestima i slušajući predavanja čuvenih historičara.&nbsp;</p>

<h2>Naučni radovi</h2><p>Na Kreševljakovićev rad uveliko su utjecali i njegovi srednjoškolski nastavnici: Silvije Strahimir Kranjčević, Ljudevit Dvorniković i Josip Milaković, te je već tada počeo proučavati bh. historiju. U tom periodu je upoznao i dr. Karla Patscha, koji je osnovao Balkanski institut u Sarajevu, te povjerio Hamdiji da mu prikuplja publikacije o Bosni i Hercegovini. Taj posao Hamdiju je inspirirao da cijeli život sakuplja historijsku građu, koju je, uz kazivanja ljudi, upotrijebio kao dragocjeni izvor za naučnu rekonstrukciju važnih dijelova naše prošlosti. </p><p>Već sa šesnaest godina Hamdija je počeo objavljivati narodne pripovijetke i pjesme u bh. časopisima. Ali, njegovo kasnije pisanje fokusirano je na historiografiju BiH, te je napisao više od 300 naučnih radova, sarađujući u edicijama Naučnog društva, Zemaljskog muzeja, Istorijskog društva, Orijentalnog instituta i Zavoda za zaštitu spomenika.</p><p>Osim toga, Kreševljaković je bio i član raznih redakcija. Od početka izlaženja kalendara “Narodne uzdanice”, od 1932. do 1944., bio je član redakcionog. Bio je član Konzorcija “Novoga Behara”, sarađivao u Hrvatskoj enciklopediji, Enciklopediji Jugoslavije, Enciklopediji Leksikografskog zavoda u Zagrebu i Vojnoj enciklopediji u Beogradu. Također je sarađivao u izradi velike “Historije naroda Jugoslavije”. </p><h2>Orden rada</h2><p> </p><p>Hamdijini najpoznatiji radovi su: "Kazandžijski obrt u Bosni i Hercegovini", "Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom", "Stari bosanski gradovi", "Stari hercegovački gradovi", "Dženetići - prilog izučavanju feudalizma", „Husein-kapetan Gradaščević – Zmaj od Bosne“, "Kapetanije u Bosni i Hercegovini", "Čizmedžijski obrt", "Hanovi i karavan-saraji" i "Sarački obrt u starom Sarajevu". </p><p>Značajno je spomenuti i Hamdijin angažman u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, gdje je radio kao naučni saradnik do kraja života, a 1938., Kreševljaković je izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te 1952. za redovnog člana Naučnog društva BiH, čiji je bio prvi potpredsjednik. Odlikovan je Ordenom rada drugog reda. </p><h2>Historijsko štivo</h2><p>Danas se Hamdijini radovi smatraju najrelevantnijim historijskim štivom o Bosni i Hercegovini u osmansko doba. U svojim naučnim radovima dokazivao je da u Bosni i Hercegovini u periodu Osmanlija Bošnjaci nisu bili samo vojnici i vlasnici, kako su uglavnom prikazivani, nego su i mnogo radili, pomažući kulturu i podižući javne zadužbine. Pisao je o bosanskim kapetanijama i muteselimima, esnafima, znamenitim bh. mjestima i porodicama, poput Čengića, Dženetića, Morića, te o zanatima i zanatlijama poput kazandžija, čizmedžija, sarača...</p><p>Kreševljaković je bio jedan od najuglednijih profesora Gazi Husrev-begove medrese, a svoje učenike je pomagao i materijalno. Mnogi njegovi učenici, među kojima su Hazim Šabanović, Muhamed Hadžijahić, Seid i Mahmud Traljić, Alija Bejtić, Adem Handžić, Mehmed Mujezinović i brojni drugi, često su spominjali da nema hodže u Bosni i Hercegovini koji je završio Gazi Husrev-begovu medresu između 1920. i 1945., da mu Hamdija nije predavao neki predmet i da mu nije bio najbolji savjetnik i pomagač, a time i veliki uzor. </p><h2>Kako je profesor postao "nosač"</h2><p>Bh. književnik Alija Nametak skromnost i ljudskost Hamdije Kreševljakovića opisao je jednom anegdotom u svom „Sarajevskom nekrologiju“:</p><p>„Koliko je bio skroman u odijevanju najbolje svjedoči ova anegdota. Došavši jednoga dana jutarnjim vlakom u Zagreb u svome skromnom hubertusu, s fesom na glavi, šetao se malo Jelačića trgom dok se ne otvori Jugoslavenska akademija, gdje je on bio rado viđen i srdačno dočekan učenjak iz Sarajeva. U to mu pristupi jedan čovjek koji je nakupovao namirnica na trgu i dade mu da ih ponese za njim. Hamdija je nosio i pratio profesora do njegove kuće. Profesor je pozvonio ženu da prihvati stvari od 'nosača', prihvatio za novčanik da plati Hamdiji uslugu i upitao ga šta je dužan. 'Ništa.' 'Kako ništa?' 'Tako, ništa!' 'Pa šta ste vi?' 'Nastavnik.' Uto je žena, koja je već otvorila vrata i prepoznala Kreševljakovića, upala u razgovor grdeći muža: 'Joj, bedak, pa zar ne znaš gospodina Hamdiju?!' Profesor se ispričavao koliko je mogao, uveo Hamdiju u kuću i kasnije su bili veliki prijatelji. (Nikada mi nije htio reći koji je to bio profesor, ali znam da je bio akademik; po svoj prilici dr. Gavro Manojlović ili možda dr. Đuro Korbler).“</p>

Njegova djela i danas su bogat izvor i osnova za istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih previranja i problema bh. društva

Hamdija Kreševljaković: 65. godišnjica smrti utemeljitelja savremene historiografije BiH

<p>"Međunarodni atletski miting HAAK Mladost 2024 Zagreb" održan je 6. i 7. jula na stadionu Hrvatskog akademskog atletskog kluba Mladost, osnovanog davne 1903. godine na zagrebačkom Jarunu. </p><p>U dva dana takmičenja učestvovalo je više od 50 atletskih klubova s više od 300 atletičara u raznim disciplinama iz više država (SAD, Italija, Francuska, Slovenija, Srbija, BiH i Hrvatska). </p><p>Atletski klub Bihać predstavljala su tri takmičara: Jasmina i Dženan Nuspahić te Iman Balić. </p><p>Jasmina (15) u kategoriji kadetkinja u izuzetno jakoj konkurenciji u disciplini 100 metara osvojila 2. mjesto, dok je u disciplini na 600 metara imala manje uspjeha, ali, iako nije uspjela doći do medalje, popravila je svoj lični i klupski rekord.</p><p>Dženan Nuspahić (2013. godište) trčao je u starijoj kategoriji (2011. godište) i u borbi s državnim prvakom R Hrvatske i ostalim starijim trkačima osvojio zlata vrijednu bronzanu medalju, odnosno 3. mjesto, pokazavši da se može nositi i sa starijim takmičarima u disciplini 400 metara.</p><p>Također, Iman Balić (2015. godište) na utrci 60 metara osvojila je 2. mjesto te su svi zajedno obogatili AK Bihać, ali i bh. atletiku, vrijednim medaljama s međunarodnog takmičenja iz Zagreba, čime se izuzetno ponose njihovi treneri Enver Hodžabegović i Dino Balić.&nbsp;</p><p>A ponosna je i Bosna i Hercegovina na ovu vanserijski talentiranu djecu, koja dostojanstveno predstavljaju i promoviraju svoju zemlju širom svijeta.</p>

U takmičenju učestvovalo više od 300 atletičara iz cijelog svijeta (SAD, Italija, Francuska, Slovenija, Srbija, BiH i Hrvatska)

Jasmina, Dženan i Iman osvojili medalje za BiH

<p>Dobro došli u emisiju “Lijepe riječi” da rješavamo nove jezičke dileme.</p><br>

<p>Krenut ćemo od jedne veoma zanimljive. Kako je pravilno napisati genitiv jednine imenice koja označava glavni grad Japana – Tokio.&nbsp;</p><p>Postavlja se pitanje piše li se pravilno Tokya – s ipsilonom, Tokija s glasom J ili Tokia bez glasa J? A također se često upitamo i kako se piše naziv ovog višemilionskog grada u nominativu – Tokio s vokalom I ili Tokyo – s ipsilonom umjesto vokala I? <br></p><br>

Kako je pravilno napisati genitiv jednine imenice koja označava glavni grad Japana

Emisija "Lijepe riječi": Kako se pravilno piše: Tokija, Tokya ili Tokia? 

<p>U dvobroju „Dnevnog avaza“, koji možete kupiti od sutra (subota, 6. juli) širom Bosne i Hercegovine, donosimo priču o Hamdiji Kreševljakoviću, utemeljitelju savremene historiografije BiH.&nbsp;</p><p>Naše „moderno“ društvo nije svjesno koliko je Kreševljaković značajan za bh. kulturu i historiju, pa ga rijetko ili gotovo nikako ne spominje. Zapostavljen i zaboravljen je čovjek bez čijeg rada ne bismo znali kako je izgledao period osmanske, ali i austrougarske vladavine u BiH.&nbsp;</p><p>U svojim naučnim radovima dokazivao je da u Bosni i Hercegovini u periodu Osmanlija Bošnjaci nisu bili samo vojnici i vlasnici, kako su uglavnom prikazivani, nego su i mnogo radili, pomažući kulturu i podižući javne zadužbine. Pisao je o bosanskim kapetanijama i muteselimima, esnafima, znamenitim bh. mjestima i porodicama, poput Čengića, Dženetića, Morića, te o zanatima i zanatlijama poput kazandžija, čizmedžija, sarača...</p>

Njegova djela i danas su osnova za istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih previranja i problema bh. društva

U dvobroju "Dnevnog avaza" donosimo priču o Hamdiji Kreševljakoviću, utemeljitelju savremene historiografije BiH

<p>Više puta sam vam spominjala jednačenje suglasnika po zvučnosti, odnosno glasovnu promjenu u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom. </p><br>

<p>Zbog ove glasovne promjene često smo u nedoumici kako šta napisati, a tako je i s pridjevom besciljan, koji nas stavlja u dilemu da li ga napisati s glasom Z ili glasom S. Ovaj pridjev nastao je od prefiksa bez + ciljan. A kada se zvučni glas Z nađe ispred bezvučnog C, prelazi u svoj bezvučni parnjak S.&nbsp;</p><p>Tako dobivamo ispravan oblik besciljan, a isto vrijedi i u prilogu besciljno te imenici besciljnost. <br></p><br>

Zbog ove glasovne promjene često smo u nedoumici kako šta napisati, a tako je i s pridjevom besciljan

Kako je pravilno napisati: besciljan ili bezciljan? 

<p>Danas rješavamo nove jezičke nedoumice, a prva od njih je: kako se pravilno piše: smjer ili smijer – s vokalom I ili bez njega?</p><br>

<p>Veoma često smo u dilemi kad je riječ o pisanju glasovnih grupa IJE i JE, a mnogima to predstavlja veliku poteškoću. Prema pravilu bosanskog jezika, ako je izgovor sloga dug piše se IJE kao u primjerima: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet i tako dalje. Ali ako je izgovor sloga kratak, onda pišemo JE, kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, razumjeti, savjet, sjena, vjera i tako dalje. Treba napomenuti da kod većine riječi ta pravila vrijede, ali postoje određeni izuzeci. No, o njima ćemo neki drugi put.</p><p>Imenica smjer označava pravac kretanja ili pravac razvoja nečega, naglašena je dugosilaznim naglaskom i pravilno se piše: smjer, bez vokala I. Dakle, smjer, smjera, smjeru, smjerom, smjerovi, smjerovima… </p>

Imenica smjer označava pravac kretanja ili pravac razvoja nečega, naglašena je dugosilaznim naglaskom

Kako se pravilno piše: smjer ili smijer? 

<p>Bosanski jezik je veoma lijep i bogat i kao takav dovodi nas do mnoštva pitanja, odnosno dilema kako se kažu ili kako se pišu određene riječi.&nbsp;</p><br>

<p>Mnogi od vas su često u dilemi kako se piše šorts ili šorc, odjevni komad koji se najčešće nosi ljeti. Prilikom izgovora čuje se šorc, sa suglasnikom C, ali prilikom pisanja ovo je pravopisno potpuno nepravilan oblik! Dakle, piše se samo šorts – sa suglasničkom grupom TS, a množina glasi šortsevi.</p><p>Pa će pravilno biti napisana u rečenici: Obavezno ponesi šorts na more!, a pogrešno: Obavezno ponesi šorc na more! Također je pravilno napisati: Gdje su šortsevi koje sam spakovala?, a pogrešno: Gdje su šorcevi koje sam spakovala? Isto tako je pravilna rečenica: Izgubila sam omiljeni šorts, a pogrešna: Izgubila sam omiljeni šorc. Pravilna je i rečenica: Jučer sam kupila šorts u prelijepoj roze boji, a pogrešna: Jučer sam kupila šorc u prelijepoj roze boji. Da, izgovaramo u oba slučaja C, ali pišemo samo TS. </p>

Mnogi od vas su često u dilemi kako se piše šorts ili šorc, odjevni komad koji se najčešće nosi ljeti

Šta je pravilno: šorts ili šorc?

<p>Evo nas u novoj emisiji “Lijepe riječi” da rješavamo nove jezičke nedoumice i poboljšamo našu kulturu usmenog i pismenog izražavanja, koja je, naravno, bitan dio opće kulture življenja. </p><p><br></p>

<p>Bosanski pravopis krase mnoge interesantne nedoumice, koje je pravo uživanje istraživati.&nbsp;</p><p>Jedna od mnogih koja nam stvara dilemu jeste kako se piše pravilno: alterego - spojeno ili alter ego - odvojeno? Naš pravopis kaže da ju je ispravno pisati odvojeno, dakle, kao dvije riječi.</p>

Bosanski pravopis krase mnoge interesantne nedoumice, koje je pravo uživanje istraživati

Kako se piše pravilno: alterego ili alter ego?

<p>Naša država oduvijek je bila rasadnik sportskih talenata, što svojim uspjesima i vrhunskim rezultatima potvrđuju i brat i sestra, Dženan i Jasmina Nuspahić iz Bihaća, koje je ugostila redakcija “Dnevnog avaza”.</p><p>Ovo dvoje talentirane djece boravilo je Sarajevu, gdje je, od 26. do 30. juna, održan “Barca Academy Kamp”. Barca Academy BiH je zvanična akademija FK Barcelone u Bosni i Hercegovini. U Barcinom kampu mladi ljudi učestvuju u različitim sportskim aktivnostima, ne samo u fudbalu, a mnogi od njih već postižu zavidne uspjehe i osvajaju medalje na brojnim takmičenjima u BiH, ali i izvan naše zemlje.&nbsp;</p>

<h2>Fudbaler i atletičar</h2><p>Dženan je učenik petog razreda, fudbaler i atletičar, koji je na mnogim fudbalskim i atletskim takmičenjima već postigao zapažene rezultate. Fudbal trenira od prvog razreda osnovne škole u Akademiji nogometa Jedinstvo Bihać. Već tri godine sa svojom ekipom učestvuje u Zagrebu na prestižnom takmičenju za mlade fudbalere naziva "Tika taka liga", gdje je osvojio 1., 2. i 3. mjesto te je izabran u All star ekipu lige. </p><p>Osim toga, učestvovao je u velikom broju međunarodnih turnira u Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji. Aktivno se bavi i atletikom i član je Atletskog kluba Bihać, gdje je vlasnik više klupskih rekorda u disciplinama 60, 100, 200 i 600 metara. Osvojio je 2. mjesto na 600 metara na Državnom prvenstvu u Sokocu 2023. godine, 1. mjesto na Međunarodnom atletskom mitingu u Banjoj Luci na 100 metara 2024., 1. mjesto na Atletskom mitingu u Mostaru na 60 metara. Državni prvak na 60 metara postao je u Tuzli, u junu 2024., kada je osvojio i 3. mjesto na 200 metara. Dobitnik je priznanja Sportskog saveza grada Bihaća "Sportska nada", a također je odličan učenik.</p><h2>Vrhunski rezultati</h2><p>Dženanova sestra Jasmina učenica je devetog razreda osnovne škole i državna prvakinja u plesu koji trenira već devet godina, a atletikom se bavi godinu. Postigla je vrhunske rezultate u brojnim takmičenjima: Dalmatian Dance Cup - 1. mjesto; Regionalni plesni festival Čačak - 1. mjesto; Inter Dance fest - 1. mjesto; Banja Luka Dance festival - 1. mjesto; Državno prvenstvo - 1.mjesto.</p><p>Dostojno je predstavljala BiH na svjetskim plesnim prvenstvima u Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj i Sloveniji. Osim plesa, Jasmina zapažene rezultate već ostvaruje u atletici poput prvih mjesta na Kupu USK, 4. Brdskoj utrci NP Una, Barać špiljama, a kao i Dženan dobila je priznanje “Sportska nada grada Bihaća”. Učenica je generacije svog grada, a druga je u Federaciji BiH.</p>

<h2>"Ništa bez svekrve"</h2><p>Roditelji ovo dvoje sportskih bisera, Minela i Edis, ne skrivaju ponos i uvijek su uz svoju djecu, pružajući im nesebičnu i maksimalnu podršku, znajući preći gotovo 1000 kilometara idući s turnira na turnir. </p><p>- Ni u jednom momentu nismo se pokolebali, jer sve što im pružamo Dženan i Jasmina nam višestruko vraćaju svojim uspjesima. Mnogo se ponosimo njima i dok god im budemo trebali bit ćemo uvijek uz njih – kaže za “Avaz” otac Edis, a majka Minela dodaje: </p><p>- Ništa bez svekrve. Ja moram da se zahvalim i svekrvi Zuhri, koja je uvijek tu da pomogne u svakom smislu.&nbsp;</p>

Dženan je učenik petog razreda osnovne škole, fudbaler i atletičar, a Jasmina pohađa deveti razred i prvakinja je BiH u plesu 

Brat i sestra iz Bihaća državni prvaci 

<p>I u današnjoj emisiji ćemo razriješiti nekoliko jezičkih dilema s kojima se skoro svakodnevno susrećemo. <br></p>

<p>Da krenemo od prve. Često budemo zbunjeni, jer vidimo riječ bar-kod napisanu različito: barkod (sastavljeno), bar kod (rastavljeno) i bar-kod (s crticom). Pa se zapitamo: kako se pravilno piše ova riječ?</p><p>Prema pravopisu bosanskog jezika, jedino pravilno ju je pisati s crticom između riječi, dakle, bar crtica kod. </p>

Prema pravopisu bosanskog jezika, jedino pravilno ju je pisati s crticom između riječi, dakle, bar crtica kod

Kako se pravilno piše: barkod ili bar kod ili bar-kod?

<p>Prije tačno 147 godina, 29. juna 1877., u selu Stričići kod Banje Luke, rođen je jedan od najcjenjenijih i najvažnijih bosanskohercegovačkih književnika Petar Kočić. Za samo 39 godina, koliko je živio, Petar Kočić je ostavio veliki pečat u bosanskohercegovačkoj književnoj historiji svojim svevremenskim djelima koja i danas čitamo u jednom dahu. </p><p>Godine 1891., upisao je Veliku gimnaziju u Sarajevu, ali je iz nje izbačen 1895. te je školovanje nastavio u Prvoj beogradskoj gimnaziji. Poslije gimnazije studirao je filozofiju na Bečkom univerzitetu, 1904. godine, a nakon sticanja diplome zaposlio se kao gimnazijski profesor u Skoplju. Kočić je uporedo s profesorskim poslom pisao satirične članke u novinama, ismijavajući i kritizirajući austorugarsku vlast, zbog čega je dobio otkaz u Skoplju, te je 1905. došao u Sarajevo. </p><h2>Poslanik u Saboru</h2><p>U Sarajevu je nastavio pisati članke protiv tadašnjeg režima, a učestvovao je i u velikom narodnom štrajku 1906. godine. Austrougarska vlast ga je tri puta hapsila i zatvarala, te ga protjerala iz Sarajeva u Banju Luku. U zatvorima je boravio ukupno dvije godine, i to uglavnom u samici, što je ostavilo nesagledive posljedice na njegovo duševno zdravlje. </p><p>U Banjoj Luci Kočić je pokrenuo list „Otadžbina“, a političko djelovanje i članci donijeli su mu popularnost u narodu, koji ga je izabrao za poslanika prvog Bosanskohercegovačkog sabora 1910. godine, ali je ovu funkciju napustio 1913. zbog pogoršanja zdravlja.&nbsp;</p>

<h2>Brojna djela</h2><p>U svojim djelima Kočić je opisivao bosanske planine, pejzaže i život u Bosanskoj krajini. Inspirirao ga je jednostavan život njegovog naroda, kojim se mnogo ponosio i za koji se borio, suprotstavljajući se vlastodršcima. </p><p>Period studiranja u Beču bio je književno najaktivniji za Kočića. Godine 1901., objavio je svoju prvu pripovijetku „Tuba“ u beogradskom časopisu „Nova iskra“, zatim „Đurini zapisi“ u „Bosanskoj vili“, a potom objavljuje „S planine i ispod planine“, „Jablan“, „Grob slatke duše“, „Zulum Simeona Đaka“, „Istiniti zulum Simeuna Đaka“, „Mrguda“ i „Kod Markanova točka“. </p><p>Još dvije zbirke pripovjedaka Kočič je objavio s naslovom "S planine i ispod planine", a jednu naslova "Jauci sa Zmijanja". Objavio je i dvije političko-socijalne satire: "Jazavac pred sudom" – u formi pozorišnog komada, te "Sudanija" - u obliku dijaloga. </p><p>Kočićeva djela su šest puta ekranizirana u televizijske filmove: „Jazavac pred sudom” (1963. i 1988.), „Sudanija” (1965. i 1977.), „Jauci sa zmijanja” (1974) i „Mejdan Simeuna Đaka” (1999). Posljednje godine Kočićevog života prikazane su u televizijskom filmu „Slijepi putnik na brodu ludaka” iz 2016., srbijanskog reditelja Gorana Markovića, a prema scenariju Vuleta Žurića.  </p><h2>Duševna bolnica</h2><p>Velika tragedija pogodila je Kočića kad mu je trogodišnji sin Slobodan umro od tuberkuloze, 1913. godine, a 1914. mu se rodila kćerka Dušica. Sinovljeva smrt pogoršala je Petrovo duševno stanje, koje je godinu prije narušeno nervnim slomom. U januaru 1914. otišao je u duševnu bolnicu u Beograd na liječenje. Bolest je pokazala koliko je bio omiljen, jer su organizirane mnoge dobrotvorne večeri za sakupljanje priloga za njegovo liječenje: u Beogradu, Klepcima, Sarajevu, Novom Sadu, Banjoj Luci, Mostaru, Županjcu, Busovači i Cetinju. </p><p>Kočić je govorio da je sretan u bolnici, da tu “živi u slobodi”, jer ne mora da gleda austrougarsku vojsku kako paradira njegovom domovinom. A njegove riječi koje je izgovorio još 1908., izlazeći iz Tuzlanskog zatvora: „U ropstvu se rodih, u ropstvu živjeh i u ropstvu, vajme, umrijeh“, pokazale su se proročanskim, jer je umro nakon dvije godine bezuspješnog liječenja.</p><p>U znak zahvalnosti Petru Kočiću u Banjoj Luci je početkom 1930. godine osnovano Zavičajno društvo "Zmijanje", koje mu je podiglo spomenik. Spomenik su izradili kipari Antun Augustinčić i Vanja Radauš, otkriven je 6. novembra 1932. godine, te proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Spomenik Kočiću podignut je i u Sarajevu. U Banjoj Luci se dodjeljuju nagrade „Kočićevo pero“ i „Kočićeva knjiga“.&nbsp;</p>

<h2>Crvena ruža</h2><p>Milka Vukmanović, Petrova prva i jedina ljubav, bila je jedna od prvih pismenih žena iz čelinačkog kraja i najbolja prijateljica Kočičeve sestre Milice. Za Petra se udala tajno 18. septembra 1904. godine. Poslije njegove smrti, iako je živjela još pola vijeka, Milka se nikad nije udala, a crvenu ružu koju je dobila na poklon od Petra čuvala je do svoje smrti, 1966. godine.</p>

Velika tragedija pogodila je Kočića kad mu je trogodišnji sin Slobodan umro od tuberkuloze

Petar Kočić: Jedan od najcjenjenijih i najvažnijih bh. književnika  

Petar Kočić: 147. godišnjica rođenja bh. književnika, melanholičnog buntovnika

<p>U vikend dvobroju printanog izdanja “Dnevnog avaza”, koji ćete moći kupiti od sutra ujutro (subota, 29. juni) na kioscima širom Bosne i Hercegovine, između ostalih veoma zanimljivih tekstova, pročitajte istinitu, tužnu životnu priču o jednom od najvažnijih bh. književnika Petru Kočiću, koji je rođen prije tačno 147. godina u selu Stričići kod Banje Luke. </p><p>Saznajte zašto je autor najduhovitije političko-socijalne satire “Jazavac pred sudom” doživio nervni slom i okončao svoj mladi život u duševnoj bolnici, te još mnogo drugih detalja iz piščevog života…&nbsp;</p>

U vikend dvobroju „Avaza“ donosimo priču o bh. književniku Petru Kočiću, melanholičnom buntovniku

<p>U vikend dvobroju printanog izdanja “Dnevnog avaza”, koji ćete moći kupiti od sutra ujutro (subota, 29. juni) na kioscima širom Bosne i Hercegovine, između ostalih veoma zanimljivih tekstova, očekuje vas izuzetna priča o dvoje vanserijski talentirane djece, bratu i sestri, Dženanu i Jasmini Nuspahić iz Bihaća, koje je ugostila redakcija “Dnevnog avaza”.</p><p>Oboje su državni prvaci, Dženan u fudbalu i atletici, Jasmina u plesu, odlični učenici i uzor svojim vršnjacima, a Jasmina je učenica generacije svog grada, te druga po školskom uspjehu u Federaciji BiH.</p><p>Roditelji ovo dvoje sportskih bisera, Minela i Edis, ne skrivaju ponos i uvijek su uz svoju djecu, pružajući im nesebičnu i maksimalnu podršku, znajući preći gotovo 1000 kilometara bez pauze, idući s turnira na turnir…&nbsp;</p>

Jasmina i Dženan s roditeljima u “Dnevnom avazu”  

U vikend dvobroju “Dnevnog avaza” pročitajte izuzetnu priču o bratu i sestri iz Bihaća, državnim prvacima 

<p>Nastavljamo naše proputovanje kroz gramatičke zagonetke. </p><br>

<p>Često nam se nameće pitanje kako se kaže ili piše pravilno: garderoba ili gardaroba? Iako skoro svakodnevno čujemo ili pročitamo gardaroba, s vokalom A, prema bosanskom pravopisu, ispravno je garderoba – s vokalom E.&nbsp;</p><p>Ova riječ vodi porijeklo iz francuskog jezika. Najjasnije će vam, kao i uvijek, biti kroz direktne primjere rečenica.</p><p>Pravilno je reći ili napisati: Ona prodaje isključivo garderobu, a ne i obuću, a pogrešno: Ona prodaje isključivo gardarobu, a ne i obuću. Također je pravilna rečenica: Jesi li pozajmila Adnani svoju garderobu?, a pogrešna: Jesi li pozajmila Adnani svoju gardarobu?&nbsp;</p><p>Isto tako je pravilno reći: Irmela za svaku emisiju prilagodi garderobu, a pogrešno: Irmela za svaku emisiju prilagodi gardarobu.</p>

Najjasnije će vam, kao i uvijek, biti kroz direktne primjere rečenica

Kako se kaže ili piše ispravno: garderoba ili gardaroba?

<p>Jedan veoma zanimljiv zadatak je pred nama. Šta je ispravno reći ili napisati: dešava ili događa?&nbsp;</p>

<p>Ova dilema zaista mnoge mori i još do kraja nije dokazana. Ali, za sada nam pravopis kaže da možemo koristiti oba oblika, u zavisnosti od naših navika. </p><p>Ovo su neodređeni i nesvršeni glagoli koji se veoma često upotrebljavaju u pisanom tekstu, pa će ispravno glasiti rečenica: Događa mi se često da me jako zaboli glava. Kao i: Dešava mi se često da me jako zaboli glava. A također: Da li ti se dešava nekad da zakasniš na sastanak? Kao i: Da li ti se događa nekad da zakasniš na sastanak? </p><p>Isto tako je pravilno reći ili napisati: Dešava se nekad, naravno, da uradiš nepromišljene stvari. Kao i: Događa se nekad, naravno, da uradiš nepromišljene stvari. Dakle, i dešava i događa.</p>

Ovo su neodređeni i nesvršeni glagoli koji se veoma često upotrebljavaju u pisanom tekstu

Šta je ispravno reći ili napisati: dešava ili događa?

<p>Gledajući emisiju “Lijepe riječi” već ste se uvjerili da u bosanskom jeziku postoji mnogo nedoumica koje su veoma primamljive za istraživanje. A mnoge riječi nam stvaraju varku pri izgovoru, te onda griješimo pri njihovom pisanju. Zbog toga ćemo u današnjem rješavanju jezičkih nedoumica početi od dileme koja muči mnoge - kako se piše pravilno vakum ili vakuum, s jednim ili dva samoglasnika U.&nbsp;</p><p>Ova riječ vodi porijeklo od latinske riječi vakuum, koja u svom izvornom obliku ima dva samoglasnika U. Iako se izgovara vakum, kao da je jedno U, prema svim gramatičkim načelima koje nalaže naš pravopis, jedino pravilno pisati ovu riječ je vakuum s dva samoglasnika U.</p><p>A iz direktnih primjera najbolje ćete vidjeti kako i kada se ova riječ upotrebljava.</p>

Hamdija Kreševljaković: 65. godišnjica smrti utemeljitelja savremene historiografije BiH

Jasmina, Dženan i Iman osvojili medalje za BiH

Emisija "Lijepe riječi": Kako se pravilno piše: Tokija, Tokya ili Tokia?

U dvobroju "Dnevnog avaza" donosimo priču o Hamdiji Kreševljakoviću, utemeljitelju savremene historiografije BiH

Kako je pravilno napisati: besciljan ili bezciljan?

Kako se pravilno piše: smjer ili smijer?

Šta je pravilno: šorts ili šorc?

Kako se piše pravilno: alterego ili alter ego?

Brat i sestra iz Bihaća državni prvaci

Kako se pravilno piše: barkod ili bar kod ili bar-kod?

Petar Kočić: 147. godišnjica rođenja bh. književnika, melanholičnog buntovnika

U vikend dvobroju „Avaza“ donosimo priču o bh. književniku Petru Kočiću, melanholičnom buntovniku

U vikend dvobroju “Dnevnog avaza” pročitajte izuzetnu priču o bratu i sestri iz Bihaća, državnim prvacima

Kako se kaže ili piše ispravno: garderoba ili gardaroba?

Šta je ispravno reći ili napisati: dešava ili događa?

Kako se piše ispravno: vakum ili vakuum

Hamdija Kreševljaković: 65. godišnjica smrti utemeljitelja savremene historiografije BiH

Jasmina, Dženan i Iman osvojili medalje za BiH

Emisija "Lijepe riječi": Kako se pravilno piše: Tokija, Tokya ili Tokia?

U dvobroju "Dnevnog avaza" donosimo priču o Hamdiji Kreševljakoviću, utemeljitelju savremene historiografije BiH

Kako je pravilno napisati: besciljan ili bezciljan?

Kako se pravilno piše: smjer ili smijer?

Šta je pravilno: šorts ili šorc?

Kako se piše pravilno: alterego ili alter ego?

Brat i sestra iz Bihaća državni prvaci

Kako se pravilno piše: barkod ili bar kod ili bar-kod?

Petar Kočić: 147. godišnjica rođenja bh. književnika, melanholičnog buntovnika

U vikend dvobroju „Avaza“ donosimo priču o bh. književniku Petru Kočiću, melanholičnom buntovniku

U vikend dvobroju “Dnevnog avaza” pročitajte izuzetnu priču o bratu i sestri iz Bihaća, državnim prvacima

Kako se kaže ili piše ispravno: garderoba ili gardaroba?

Šta je ispravno reći ili napisati: dešava ili događa?

Kako se piše ispravno: vakum ili vakuum