<p>Predstava "Doviđenja" prema dramskom tekstu švicarskog pisca Antoana Žakuda (Antoinea Jaccouda) u prijevodu Vladimira Pavlovića i režiji Aleša Kurta premijerno će biti izvedena 30. januara na sceni Pozorišta mladih Sarajevo.</p><p>Kroz priču o odlasku i potrazi za boljim životom, predstava "Doviđenja" nastoji podići svijest o sveprisutnim problemima migracija i klimatskih promjena koji oblikuju svakodnevicu i utiču na generacije koje dolaze.</p><p>Uloge u predstavi tumače Belma Lizde-Kurt i Elvis Jahić koji uvode gledatelje u svijet utopije kroz život dvoje razvedenih roditelja, koji se emotivno suočavaju s oproštajem od sinova. Njihova djeca napuštaju Zemlju i odlaze na Mars – posljednju nadu za generacije koje na našoj planeti više ne mogu pronaći budućnost.</p><h2>Konferencija za novinare</h2><p>Direktor Pozorišta mladih Ismir Fazlić istaknuo je na današnjoj konferenciji za novinare da ova pozorišna kuća uz sve teškoće s kojima se susreće nastavlja da radi na novim pozorišnim ostvarenjima.</p><p>Reditelj Aleš Kurt kazao je da je riječ o predstavi koja je drugačija od onih što je dosada radio. Kurt je istaknuo da je riječ o predstavi koja je emotivnija, otvorenija...</p><p>On smatra da je odlazak mladih čest u mnogim zemljama iz raznih razloga. U BiH, kako je naveo, počinjemo od naranijeg doba, od vrtića pripremati djecu za odlazak. Upisujemo ih u strane vrtiće da uče jezike kako bi mogli lakše da odu u druge zemlje.</p><p>- I u slučaju da se kolonizira Mars ili neke druge galaksije mi ćemo to isto raditi. Pripremat ćemo djecu od malih nogu da neće živjeti više na ovoj planeti. Prilagođavamo se - ustvrdio je Kurt zapitavši se zašto to mora biti tako.</p><h2>Dvije godine rada</h2><p>Glumica Belma Lizde Kurt, govoreći o radu na predstavi, kazala je da je reditelj predstave Aleš Kurt adaptirao komad "Doviđenja" tako što je monološku formu djela prebacio u dijalog.</p><p>- Tačnije rečeno u dva monologa. Na neki način sam shvatila da je podijelio ono što roditelj proživljava dok se rastaje i pozdravlja sa sinovima na mušku i žensku emociju - kazala je Lizde Kurt.</p><p>Ona smatra da se na neki način ne rastaju roditelji samo sa djecom nego na određeni način tu je i rastanak od života koji su poznavali. Rastaju se i sa planetom Zemljom koja je očigledno u raspadu i ne zna se šta će se s njom desiti. Lizde Kurt je navela da je umjetnost ta koja je glasnogovornik osvještenja.</p><p>- Da pričamo da utičemo koliko možemo na stvari o kojima priča ovaj komad - mišljenja je ona.</p><p>Belma Lizde Kurt je istakla da je rad na predstavi počeo prije dvije godine i da je u ovoj predstavi trebao da glumi Mirsad Tuka. Nakon što je on preminuo, prekinut je rad na predstavi, a onda su u mladom glumcu iz Narodnog pozorišta Tuzla Elvisu Jahiću prepoznali potencijal, i glumački i ljudski. Ona je istakla i da je predstava i sjećanje na kolegu Mirsada Tuku.</p><p>Scenografiju potpisuje Edna Slipčević, kostimografiju Belma Lizde Kurt, dizajn svjetla i zvuka Aleš Kurt, a fotografiju Dženat Dreković, dizajn Sanja Kulenović.</p>

Predstava "Doviđenja" premijerno će biti izvedena 30. januara

Premijera predstave "Doviđenja" u režiji Aleša Kurta 

<p class="">Elma Hodžić, po formalnom obrazovanju historičarka umjetnosti, a po vokaciji kustosica, strastveno se posvetila muzejskoj struci. Svoj obrazovni put započela je na polju komparativne književnosti i historije umjetnosti, no ubrzo je postala nezamjenjivi dio muzejskog svijeta u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine.</p><p>Hodžić je za "Dnevni avaz“ istakla da je tokom studija primijetila da u svijetu umjetnosti nedostaje konkretnosti stvarnog života te je počela istraživati.</p><h2>Šareni svijet</h2><p>- Kroz pisanje magistarskog rada na Katedri za historiju umjetnosti, procese čuvanja kolektivnog pamćenja, zanimalo me kako jedno društvo bira priče koje pamti, kako se kroz institucije kulture čuva naslijeđe, kako se predstavljamo sebi i drugima? Sva ova pitanja su zapravo elementarne muzejske funkcije i spletom životnih okolnosti sam postala dijelom tima Historijskog muzeja BiH. Bila je to svojevrsna potraga za suštinom koja se, uz podršku poticajne radne sredine, transformisala u životnu misiju. Ja se, dakle, bavim čovjekom, životom i kulturom, kao najmoćnijim dokazom čovjekovog prisustva u jednom vremenu i prostoru – objasnila je Hodžić.</p>

<p>Predmete u svojoj imaginaciji vizuelno povezuje uz vrijednosti, boje, vremenske i geografske odrednice.</p><p>- Šaren je to svijet. Međutim, ono što je meni izuzetno zanimljivo jeste život eksponata od ljudske do muzejske svakodnevnice – kako jedan predmet postane muzejska priča? Jako sam vezana za predmete koji su dio kolekcije „Opkoljeno Sarajevo“. U prošloj godini je Muzej javnosti predstavio postavku „Sarajevski spomenar“, koja je posvećena ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva. Svaki predmet ove postavke (igračke, pisma, dnevnici) zaslužuje veliku pažnju, svaka priča je posebna. Mislim da je prostorno oblikovanje, koje potpisuje dizajnerica Samina Tanović dodatno naglasilo važnost ovih osjetljivih predmeta – kazala je Hodžić.</p><p>Dodala je da mladi u Muzej dolaze kroz nastavni proces, a da su individualne posjete rijetke.</p><h2>Značajan iskorak</h2><p>- Odgovornost nije samo na mladima, već i na institucijama kulture – muzejski programi trebaju pratiti impuls savremenosti – rekla je Hodžić.</p><p>U posljednjih nekoliko godina napravljen je značajan iskorak gdje žene oblikuju historiju te se prikazuju u muzejima.</p><p>- Izdvojit ću izložbu "Mir sa ženskim licem“ koja integriše žensku perspektivu i predstavlja žensku stranu priče o preživljavanju i prevazilaženju posljedica rata. Ova izložba govori o ženama koje su u poslijeratnoj BiH vodile male (a velike) bitke za svoja i prava drugih i obnavljale ratom razoreno društvo. Pred timom Historijskog muzeja BiH je u ovoj godini izazov realizacije jednog projekta koji će u fokus staviti perspektivu, ulogu i položaj žene u bosanskohercegovačkom društvu – poručila je Hodžić.</p><h2>80 godina Muzeja</h2><p>Ove godine Historijski muzej BiH slavi 80. rođendan, te je pripremljen program kroz koji će predstaviti 80 priča iz bogate historije Muzeja.</p><p>- Priče će, nadamo se, biti zanimljive široj publici i pomoći će da zavirimo u dinamični, zabavni svijet muzeja – kako živi muzej, kako se mijenjao kroz vrijeme, kako je u različitim kontekstima pronalazio put do publike. Nadamo se da će ovaj važni jubilej potaći publiku da posjete Muzej. Svi su, kao i uvijek, dobrodošli – naglasila je Hodžić.</p>

Jako sam vezana za predmete koji su dio kolekcije "Opkoljeno Sarajevo"

Historičarka umjetnosti i kustosica Elma Hodžić za "Avaz": Kultura je najmoćniji dokaz čovjeka

<p>Bh. reditelj Haris Dubica oduševio je mnoge kada je objavio svoju prvu knjigu „Pismo snova“. Trenutno je zaokupljen stavljanjem knjige na filmsko platno. Za „Dnevni avaz“ je otkrio da je, ustvari, prvo napisao scenarij za film, ali je on pretočen u knjigu.</p><h2>Čast mi je</h2><p>- Kad čovjek piše scenarij, stalno mora razmišljati o svakoj sceni - koliko košta, koliko je zahtjevna. Kod pisanja knjige to nije slučaj, jer čovjek ne može uvijek snimiti ono što želi, ali uvijek može napisati ono što želi. Nakon 60 stranica pisanja scenarija, odlučio sam da to, ipak, pretvorim u knjigu, jer sam stalno osiromašivao neke scene za koje sam mislio da su prezahtjevne. Izgleda da je, ipak, suđeno da „Pisma snova“ budu scenarij, pa, ako Bog da, i film - kazao je Dubica.</p><p>Film će biti sniman širom BiH, a cilj je spojiti i prikazati krajeve Bosne i Hercegovine.</p><p>- Film će biti sniman u mojoj lijepoj Krajini, srednjoj Bosni, Hercegovini i, naravno, srcu naše države, Sarajevu. Jedan dio filma bit će snimljen i u Švicarskoj, jer je tema filma odlazak, ali i povratak u BiH. Cilj je da se film snima širom Bosne i Hercegovine, a podršku već imamo od Travnika, Cazina, Jajca, Bihaća Sanskog Mosta, Ključa, Zenice, Mostara, Sarajeva i Srebrenika. Pregovaramo još s drugim gradovima - naglasio je Dubica.</p><p>Dodao je da je jedan od najvažnijih koraka u procesu stvaranja filma svakako pažljivo biranje glumačke postave.</p><p>- Radimo pažljivo na kastingu i izuzetna mi je čast što smo postigli dogovor s nekim sjajnim imenima. Već sada možemo najaviti da će u filmu glumiti Tarik Filipović, Armin Omerović i Aldin Tučić. Bit će tu još mnogo iznenađenja, uključujući i velike zvijezde koje niko ne očekuje. Za Amru Džeko neću još ništa otkrivati - rekao je Dubica.</p><h2>Gajević i Holivud</h2><p>Izdvojio je jedan od ključnih savjeta koji je dobio na početku karijere, a došao je od jednog od najboljih muzičara s ovih prostora - Dine Merlina. Dubica kaže da mu je taj savjet obilježio profesionalni put.</p><p>- Rekao mi je: “Harise, ako želiš biti najbolji, radi s najboljima”. Zato naš kasting vodi proslavljena kasting agencija “Zona”, na čelu s mojom dragom prijateljicom Anilom Gajević, koja iza sebe ima brojne saradnje s Holivudom. Učestvovali su profesionalni glumci, ali i nekoliko osoba koje nisu profesionalci, ali su mi bile izuzetno zanimljive - otkrio je Dubica.</p><p>Naglasio je da film koji priprema nosi važnu poruku i obrađuje teme koje su ključne za našu zajednicu i budućnost.</p><p>- Plan je da film izađe 2026. godine i donese toplu, emotivnu ljubavnu priču koja će, nadamo se, ostaviti trag u društvu. Film je ispunjen emocijama, zanimljivim likovima i bavi se jednom od najvažnijih tema za našu državu – povratkom u domovinu, kao ključnim rješenjem za problem odlaska ljudi - poručio je Dubica.</p><h2>Ljubavna priča</h2><p>Priča filma prati život sahadžije koji je cijeli svoj život pisao ljubavna pisma ženi koju je volio, ali ih nikada nije poslao. </p><p>- Kroz film ćemo pratiti, ne samo njegovu ljubavnu priču već i život u izbjeglištvu u Švicarskoj, čime se oslikava sudbina mnogih koji su napustili BiH. Ovaj film će se baviti najvećim izazovom naše zemlje - odlaskom ljudi - i kroz to pružiti nadu u mogućnost povratka i obnove - kazao je Dubica.</p>

Snima film prema svojoj knjizi. Dio ostvarenja će biti i velike zvijezde koje niko ne očekuje

Reditelj i autor Haris Dubica za "Avaz": Savjet Dine Merlina obilježio je moj profesionalni put

<p>"Zvijezda je rođena". Tim riječima reditelj Haris Pašović opisao je mladu glumicu Hanu Zrno. Igra u predstavi koju je on režirao – "Oslobođenje Sarajeva".</p><h2>Nekoliko uloga</h2><p>S njegovom tvrdnjom sigurno se slaže i rediteljica Selma Spahić, koja je roman Aleksandra Hemona "Bejturan i ruža“ postavila na pozorišne daske, a ovaj pozorišni komad zove se "Svijet i sve u njemu“.&nbsp;</p><p>I Zrno igra u njemu. Obje predstave igraju se na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) i obje su izazvale ogromno oduševljenje publike, ali i kritike i drugih kolega.</p><p>Zrno hrabro kroči glumačkim stazama uz bezuvjetnu podršku oca, jednog od najboljih fotografa koje ova država ima – Almina Zrne.</p><p>U predstavi "Svijet i sve u njemu“ povjereno joj je nekoliko uloga, utjelovljuje četiri žene i dječaka. I oduševila je u koži svakoga od njih.</p><p>U razgovoru za "Dnevni avaz“ Zrno je govorila o ovom pozorišnom komadu, koji sam autor romana Hemon naziva epom o izbjeglištvu, ali se osvrnula i na svoje početke i otkrila kako i zašto je zakoračila u svijet glume i pozorišta.</p><p>- Počela sam raditi u teatru dok sam još bila četvrti razred srednje škole. Tako sam zapravo i nekako ušla u svijet teatra. Dobila sam ulogu u mjuziklu „Annie“, a prije toga sam svirala violinu i bavila se muzikom. Mjuzikl mi je bio idealan za zaljubljivanje u teatar i za spoznaju da mogu spojiti sve što volim na jednom mjestu. Odlučila sam da je to moj put – kazala je Zrno.</p>

<p>Naglasila je da ne bi mogla zamisliti život bez glume i muzike.</p><p>- Nekako je muzika utkala sebe u glumu, a gluma u muziku. Za mene je to nerazdvojivo. Oboje podjednako volim i trudim se da ih spojim u svojoj profesiji. Mislim da danas i treba da se trudimo da budemo svestrani i prilagodljivi – dodala je Zrno.</p><p>Nekoliko predstava su za Zrno bile posebno emotivne i dirljive zbog tematike koju one nose.</p><p>- Tu su i predstave "Mjera za mjeru“ i "Oslobođenje Sarajeva“. Sve su to bile predstave iz ove sezone, svaka na svoj način zahtjevna, emotivna, psihički i fizički izazovna. Mislim da sam mnogo naučila i napredovala kroz sve te projekte. Svaki proces donosi složenost, ali i novu vrijednost. Veoma sam sretna i zahvalna na tome – poručila je Zrno.</p><h2>Dati smisao</h2><p>Proces adaptacije komada "Svijet i sve u njemu“ izdvaja kao posebno zahtjevan posao.</p><p>- To je izuzetno kompleksan roman, ep kako ga Hemon naziva, prepun putovanja i različitih priča. Kada sam prvi put čitala roman, stvarno sam pomislila da je nemoguće to prenijeti na scenu. Imate bitku za Galiciju, Brusilovljevu ofanzivu, pa odlazak u pustinju, Hong Kong, Šangaj. Sve je to djelovalo nezamislivo. Ali kada sam pročitala ono što su stvorile dramaturginje Emina Omerović i Nejra Babić-Halvadžija i kad smo počeli raditi sa rediteljicom Selmom, sve je postalo moguće. Selma je jedina koja je to mogla postaviti na scenu i dati smisao – naglasila je Zrno.</p><p>Jedan od detalja koji posebno pamti je scenografija koja ima skoro dvije tone drveta.</p><p>- Sjećam se trenutka kada sam došla na probu i vidjela te šperploče, metalne konstrukcije i sve ono što je postalo dio čitavog svijeta predstave. To mi je bilo fascinantno – dodala je Zrno.</p>

<p>Svoju sreću i mir našla je pored kolege glumca Emira Fejzića, za kojeg se nedavno i udala. Trudi se, istakla je Zrno, upravo s njim provoditi najviše vremena.</p><p>- Podržavamo jedno drugo koliko god možemo i uvijek znamo da imamo nekoga na koga se možemo osloniti. Naravno, izazovno je jer se ne viđamo mnogo – on radi, ja radim, nekada imamo potpuno različite termine. Ali kada smo zajedno, trudimo se da to vrijeme maksimalno iskoristimo. To nas motivira i pomaže da cijenimo svaki trenutak koji provodimo zajedno. Volimo kuhati, trenirati i raditi stvari koje nas usrećuju – otkrila je Zrno.</p><h2>Osjećali smo publiku</h2><p>Zrno nije mogla ostati ravnodušna ni na reakcije publike koja je predstavu, nakon svaka od tri dosadašnja izvođenja, ispratila gromoglasnim ovacijama.</p><p>- Publika je bila izuzetna. Predstava je drugačija od svega na našoj sceni. Imamo samo 92 stolice u publici, ljudi su jako blizu. Gledajući scene, činilo mi se kao da sam u filmu, sve je tako blizu i lica i emocije na njima. Mislim da smo i mi osjećali publiku jednako kao što je ona osjećala nas. U nekim trenucima činilo se kao da niko u sali ne diše. Imali smo osjećaj da smo zajedno uplovili u taj svijet – objasnila je Zrno.</p><h2>"Cijedila sam cveklu"</h2><p>Početkom februara počinje rad na novoj predstavi "Cijedila sam cveklu“.</p><p>- Tekst je napisala Nejra Babić-Halvadžija, a režiju će raditi Irena Popović-Dragović. Radujem se tome i pripremam se za nove izazove, a svakako se polako i vraćam na redovni repertoar za ovu sezonu – kazala je Zrno.</p>

Oduševila igrom u predstavama "Oslobođenje Sarajeva“ i "Svijet i sve u njemu“. Treba da se trudimo da budemo svestrani i prilagodljivi

Glumica Hana Zrno za "Dnevni avaz": Odlučila sam da je teatar moj put

<p class="">Bojan Vasković, zajedno s grupom „Lexington bend“, čiji je frontmen, već duže od dvije decenije osvaja srca publike širom regiona, a sarajevsku publiku će zabavljati na Dan zaljubljenih, 14. februara, što je ujedno i proslava njihove velike godišnjice – 20 godina na muzičkoj sceni.</p><p>Vasković je boravio u Sarajevu, inače njegovom rodnom gradu, i tom prilikom govorio za “Dnevni avaz”. Otkrio je da je uzbuđen jer prvi put u glavnom gradu BiH nastupa u velikoj dvorani, i to Zetri.</p><h2>Noć uspomena </h2><p>- Imali smo mi dosta nastupa proteklih, Boga mi, petnaest godina, i dobro poznajemo sarajevsku publiku. Održali smo mnogo koncerata, bilo je tu predivnih noći i uspomena, i sada ćemo sve to pretočiti na, da kažem, malo veću binu. Mislim da ovih dvadeset godina rada i pjesama zaslužuje poseban pečat, pogotovo zato što je Sarajevo moj rodni grad. Zaista sam sretan i iskreno, jedva čekam da se popnemo na binu. To je mjesto gdje se uvijek osjećam fenomenalno, a drago mi je što sa sarajevskom publikom imamo interakciju koja čini da koncert ne izgleda kao nastup, već kao da smo svi zajedno jedno. Siguran sam da će tako biti i 14. februara - rekao je Vasković.</p><p>Ne krije da sarajevska publika nosi posebno mjesto u njegovom srcu.</p><p>- Kao dijete sam odlazio na razne koncerte i sjećam se tih trenutaka. Sarajevska publika nosi taj epitet posebnosti već godinama, i to je zaista istina. Imaju poseban način izražavanja emocija i uvijek su srčani i iskreni - dodao je Vasković.</p>

<p>Istakao je da je Dan zaljubljenih dobar izbor zbog same tematike njihovih pjesama.</p><p>- Naše pjesme su pune ljubavnih poruka i emocija. Mnogo nas ljudi povezuje s tim osjećajem, tako da će to biti noć dobrog provoda i pozitivnih emocija. Sarajevska publika zna kako se veseliti i ima tu snažnu emociju koja svaki koncert pretvara u nezaboravno iskustvo - poručio je Vasković.</p><p>Grupe često prolaze kroz krize koje "Lexington“ ne osjeća, a svoju dinamiku, kako kaže Vasković, održavaju na nivou.</p><p>- Muzika je ta koja nas sve pokreće, to je ljubav, te energija koja traje i daje rezultate. Dok uživamo u svemu tome, nema mjesta za druge misli. Naravno, ponekad imamo različita mišljenja, ali sada smo u zrelijim godinama i s puno zrelijim pristupom svemu. Bitna je dobra komunikacija i zajednička strast prema muzici - kazao je Vasković.</p><h2>Obične stvari</h2><p>Sljedeći koncert nakon Sarajeva je u Zagrebačkoj areni 22. februara.</p><p>- U martu nas očekuje šest koncerata u sklopu turneje “Dođi ove noći”, a među njima su Tuzla i Doboj. Planiramo nastupe u svim većim gradovima u BiH, ali i širom regiona, gdje god postoje hale koje omogućavaju kvalitetan koncert - otkrio je Vasković.</p>

<p>Vasković uspijeva napraviti balans između poslovnog i privatnog života, što nije jednostavno s obzirom na to da sa suprugom Aleksandrom ima troje djece.</p><p>- Sitnice čine život i trudim se uživati u svakom trenutku. Već 20 godina sam u ovom poslu, ali uz dobru organizaciju sve se može postići. Trudim se da svaki slobodan trenutak provedem s porodicom, jer znam da se ono vrijeme, kada su djeca mala, nikada ne vraća. Dosta vremena posvećujem njima i trudim se uskladiti poslovne i privatne obaveze na najbolji mogući način. Moj vikend je najčešće ispunjen aktivnostima s porodicom. Odlazimo u prirodu, bavim se rekreacijom, ili razvozim djecu na njihove aktivnosti. Uglavnom, to su obične, svakodnevne stvari koje čine život ljepšim - kazao je Vasković.</p><h2>Dijete u meni</h2><p>Posebne stihove poklanja sarajevskoj publici uoči koncerta u Zetri.</p><p>- Stihovi me uvijek vrate u najljepše doba djetinjstva: “Donesi stari smijeh iz dobrih godina, bar jedno buđenje ujutro nemirno”. To je ono što želim svima – da s našeg koncerata odu s osmijehom, s osjećajem djeteta u sebi, te da zajedno stvaramo uspomene koje će nas dugo ispunjavati - poručio je Vasković.</p>

Koncert u Sarajevu za Dan zaljubljenih. Trudim se da svaki slobodan trenutak provedem s porodicom. Sarajevska publika nosi epitet posebnosti

Bojan Vasković, frontmen "Lexington benda", za "Avaz": Sitnice čine život, trudim se uživati u svakom trenutku

<p>Nakon rasprodatih novembarskih i decembarskih izvedbi, komedija „Ženski orkestar“ vratila se na scenu Jelićeve 18. januara. Kreativni tim, na čelu s Adisom Omerovićem, okupio je sjajnu glumačku postavu među kojom se istakla glumica Elma Fetić.</p><p>Za „Dnevni avaz“ Fetić je istakla da gluma nije isključivo profesija koja se bira već je poziv u pravom smislu te riječi. </p><h2>Ljudska priroda </h2><p>- Ne možete mu se tako lako oduprijeti. I ne treba, jer je jako plemenit. Od malih nogu osjećala sam da me umjetnost izražavanja privlači. U trenutku kada sam prvi put stala na scenu, ja sam osjetila da tu pripadam. Nekako, od tog trenutka nisam više nikada to dovela u pitanje. Gluma omogućava duboko istraživanje ljudske prirode i emocija, preispitivanje identiteta i povezivanje s publikom na jedan poseban način. To je poziv u kojem neprestano rastete i radite na sebi, a tu uvijek ima posla. U tom smislu, gluma je za mene ne samo profesija, već i strast koja ne prestaje da raste – kazala je Fetić.</p><p>Smatra da svi umjetnici iz raznih oblasti umjetnosti imaju veliku ulogu u oblikovanju društvenih promjena i stvaranju društvene atmosfere. </p><p>- Imati privilegiju da nešto kažete sa scene je pozicija koja nosi odgovornost, ali je i jako korisna. Umjetnost ima moć da inspiriše, pokrene emocije i mijenja perspektive, pruži utjehu, otkriva istine, postavlja pitanja, podstakne kritičko razmišljanje, a samim tim ima veliki utjecaj na društvo – poručila je Fetić.</p><h2>Pozorište je posebno</h2><p>Fetić je bh. glumica koja je aktivna i na filmskoj sceni u BiH, a posebnu pažnju privukla je ulogom u filmu „Gym“ Srđana Vuletića.</p><p>- Film i pozorište su dva različita načina rada, ali sa svojim posebnostima. Pozorište je, naravno, posebno uzbudljivo, jer je to živi trenutak sa publikom, emocija, okolnosti u kojima plivate u trenutku. Film s druge strane nudi drugačiji svijet, suptilnije načine izražavanja, neke pomoćne elemente i slično, ali ne bih pravila isključiv izbor. Meni je prvo snimanje bilo jednako uzbudljivo kao i prvi proces u pozorištu i mislim da su mi u ovom trenutku, kao i svim mladim glumcima, dragocjena iskustva i u pozorištu i na filmu – rekla je Fetić.</p><h2>Trenutni angažman</h2><p>Dodala je da svaki izlazak na scenu zahtijeva adekvatnu fizičku i psihičku pripremu.</p><p>- Svaki glumac tu pripremu prilagodi sebi onako kako njemu najviše koristi, ali, naravno, zavisi od zadatka i okolnosti. Tako da ja te rituale uglavnom vezujem za lik koji igram – poručila je Fetić.</p><p>Fetić trenutno igra dvije postojeće predstave, komediju „Ženski orkestar“ i „Idiot“ u režiji Selme Spahić, koja je na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo. Pored toga Fetić radi i u Helen O'Grady Drama Academy Sarajevo.&nbsp;</p>

Film nudi drugačiji svijet i suptilnije načine izražavanja

Fetić: Gluma je poziv u kojem neprestano rastete

Glumica Elma Fetić za „Avaz“: Umjetnost ima moć da inspiriše 

<p>Reditelj Aleš Kurt radi na predstavi „AU REVOIR – Doviđenja“ u Pozorištu mladih Sarajevo, a za „Dnevni avaz“ je istakao da je tema predstave odlazak mladih od svojih domova.</p><h2>Svjetski trend</h2><p>- Prvo, moramo shvatiti da nam je ova naša planeta još jedini dom. Sve priče o kolonizaciji svemira, o novim intergalaktičkim ljudima, su fantazija. Rekao bih često zlonamjerna fantazija koja služi pokvarenim političkim ciljevima. Trebamo čuvati ovaj svoj dom i brinuti se o njemu. Drugo, djeca odlaze jer nismo učinili dovoljno da im obezbijedimo perspektivu ovdje. U isto vrijeme svijet se ubrzano mijenja. Nove generacije svakako odlaze tražeći bolje prilike za sebe. To je svjetski trend. Niko više nije slijepo vezan za svoju grudu zemlje. Nova ekonomija to nalaže. Ko zna kakvo će biti tržište rada, recimo, za deset godina? Mi sigurno ne – kazao je Kurt.</p><p>Otkrio je da su ovu predstavu Belma Lizde-Kurt i on krenuli raditi s glumcem Mirsadom Tukom.</p><p>- Nažalost, on se tokom rada razbolio i preminuo. Nakon određene vremenske distance, shvatili smo da ne trebamo odustati od ove predstave i, na neki način, ona je i posvećena Mirsi. Sada u njoj igraju Belma i mladi glumac iz Tuzle Elvis Jahić, koji me je impresionirao kada sam radio „Kreketanje“. Ja sam u duši zabavljač i, da su neka druga vremena, vjerovatno bih radio tematski puno opuštenije predstave. Možda baš to i bude moja budućnost – istakao je Kurt.</p><p>Dodao je da sve što je uradio u prvim godinama karijere bilo je iz zabave i na osnovu nekog talenta.</p><p>- Ali nisam se umorio. Vjerovatno zato što sam kasno počeo da radim. Imam svoju malu tajnu kako prevariti umor. Odlučite da čitav dan mislite na prirodu. Ili barem na dio nje. I to je dovoljno. Mislite na more. Mislite na drveće. I počnete se osjećati potpuno drugačije – poručio je Kurt.</p><h2>Nemamo prava</h2><p>Naglasio je kako nije lako stvarati u BiH, jer njegova profesija nije sistemski uređena.</p><p>- Ne vidim ni neke ozbiljne intencije da se to promijeni. Umjetnici nemaju praktično nikakva prava. Ono što uradimo, uprkos svemu, gotovo uvijek se marginalizira. Ja se godinama osjećam diskretnim disidentom ovdje u Sarajevu, i nije to situacija od jučer. Traje to. Ali ipak ja stanujem ovdje. Povremeno i radim, iako postoji dosta nekih klanova i pojedinaca koji mi stoje na putu. Vjerujte, to je također veoma jaka motivacija i za stvaranje i za postojanje. Motivira me i činjenica da sam odlučio da radim isključivo stvari koje volim, sa ljudima koje cijenim. Kada složite stvari na pravi način, veoma lako nađete svoje mjesto i smisao bilo gdje na svijetu – zaključio je Kurt.</p><h2>Junak demencije</h2><p>Kurt već dugo vremena želi adaptirati ili stvoriti priču o demenciji za pozorišnu scenu.</p><p>- Svaka priča u kojoj se junaci bore sa svojim pamćenjem je, prema mom mišljenju, izuzetno uzbudljiva – kazao je Kurt.</p>

Motivira me i činjenica da sam odlučio da radim isključivo stvari koje volim

Kurt: Niko više nije slijepo vezan za svoju grudu zemlje 

Reditelj Aleš Kurt za "Avaz": Djeca odlaze jer im nismo obezbijedili perspektivu u BiH

<p>Večeras je na sceni Kamernog teatra 55 izvedena predstava “Sjećaš li se Doli Bel” u režiji Kokana Mladenovića, koja s pravom nosi titulu jedne od najnagrađivanijih predstava ovog teatra. Publika je ispunila dvoranu do posljednjeg mjesta, a tražila se i karta više, što dovoljno govori o interesovanju i popularnosti ovog pozorišnog remek-djela.</p><p>Predstava, rađena prema kultnom djelu Abdulaha Sidrana, otvara mnoge teme i pitanja koja publiku vode na putovanje kroz vrijeme i prostor sjećanja. Emotivni uragan koji donosi ovaj komad publiku poziva da zajedno s likovima “prebira kutije sjećanja” i otkriva njihove skrivene tajne i emocije.</p><p>Na sceni su zablistali neki od najboljih glumaca domaće pozorišne scene Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Tatjana Šojić, Feđa Štukan, Davor Golubović, Elma Juković, Muhamed Hadžović, Admir Glamočak, Sabit Sejdinović, Amar Selimović, Enes Kozličić i Sin Kurt. Scenografiju i kostimografiju osmislila je Adisa Vatreš Selimović, dok je muziku komponovala Irena Popović. Dramaturg Kamernog teatra 55 dugogodišnji, Vedran Fajković, a od nedavno u vd. direktor Kamernog teatra 55.</p><p>Posebnu pažnju posvećuju tehnički i administativni tim koji su skupa sa inspicijentom Senadom Bešićem čiji je doprinos nemjerljiv. </p><p>“Sjećaš li se Doli Bel” još jednom je pokazala snagu i značaj Kamernog teatra 55, potvrđujući da kvalitetna umjetnost uvijek pronalazi put do srca publike.</p>

Predstava, rađena prema kultnom djelu Abdulaha Sidrana, otvara mnoge teme i pitanja koja publiku vode na putovanje kroz vrijeme i prostor sjećanja

Predstava "Sjećaš li se Doli Bel" ponovo osvojila publiku Kamernog teatra 55

<p>Zlatana Školjića, bh. glumca i člana ansambla Bosanskog narodnog pozorišta (BNP) Zenica, publika može gledati u nagrađivanoj predstavi „Siročad“, koja će večeras biti izvedena u Domu kulture Kakanj u 19.30 sati.</p><p>Školjić je za “Dnevni avaz” otkrio da njegov lik je čovjek koji nosi ogromnu količinu mržnje i tu mržnju donosi svojoj najbližoj porodici.</p><h2>Lični doživljaj</h2><p>-	Predstava govori o tome kako jedan čovjek može uništiti živote drugih ljudi samo svojom banalnom, glupom mržnjom, koja nikada nije dobrodošla. Na početku, dok smo radili na predstavi, nisam previše razmišljao o tome šta znači mrziti nekoga. Međutim, igrajući ovaj lik, nakon nekoliko izvedbi, stvarno sam lično doživio to što govorim, i to me prilično prepalo. Predstava izaziva strah kod publike zbog te količine mržnje koju moj lik ispoljava. Ispoljavajući mržnju, lik se ponaša tako tiho, a sa sobom nosi i žrtve. Do ove predstave nisam ozbiljno razmišljao o tome kako mržnja raste i kako, na kraju, može uništiti sve oko nje - rekao je Školjić.</p><p>Istakao je da je predstava “Siročad” višestruko nagrađivana i dobro prihvaćena jer gledatelji dožive vrstu pročišćenja.</p><h2>Komedija i tragedija</h2><p>-	Nažalost, na našim prostorima smo uvijek okruženi nekim oblikom mržnje, prema drugom i drugačijem. Mislim da se publika u ovoj predstavi pronalazi upravo zbog toga. Ova predstava je više puta nagrađivana, a to smatram potpuno zasluženo i ona mi je jedna od dražih u karijeri - dodao je Školjić.</p>

<p>Kazao je da je publika u različitim gradovima različito doživljava predstavu.</p><p>- Negdje predstavu gledaju kao komediju, a negdje kao tragediju. U Zenici, gdje igramo kamerno, publika se gotovo uopšte ne smije, jer smo im jako blizu. Ipak, kad igramo na većim scenama, publika se osjeća opuštenije, pa lakše reagira na duhovite replike, iako je situacija u predstavi napeta. Naša predstava je najbolje prihvaćena u Banjoj Luci. Tu smo imali vrlo toplu reakciju publike, a nakon predstave smo imali razgovor s njima koji je trajao skoro pola sata. Ta reakcija mi je ostala u posebnom sjećanju - istakao je Školjić.</p><h2>Atmosfera među glumcima</h2><p>Naglasio je da je rad na predstavi bio jako pozitivan i ispunjen pozitivnom energijom.</p><p>- Tema mržnje, koja je jako teška, nije pokvarila atmosferu među nama. Mi privatno imamo divne odnose - kazao je Školjić.</p>

Do ove predstave, nisam previše razmišljao o tome šta znači mrziti nekoga

Enes Salković, Zlatan Školjić i Snežana Vidović

Glumac Zlatan Školjić za "Avaz": Mržnja uništava sve oko sebe

<p>Svjetski, a naš. To je jedan od najboljih opisa književnog velikana Aleksandra Hemona, Sarajlije s adresom u Čikagu.</p><h2>Jezik teatra</h2><p>Stigao je iz Sjedinjenih Američkih Država u svoj rodni grad, kako bi prisustvovao premijeri predstave „Svijet i sve u njemu“ u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR), koja je izvedena 16. januara. A ovaj pozorišni komad je, ustvari, adaptacija Hemonovog romana „Bejturan i ruža“ koji je na engleski preveden kao „The World and All That it Holds“, što na našem jeziku znači „Svijet i sve u njemu“.</p><p>Hemon je ekskluzivno govorio za „Dnevni avaz“.</p><p>Objasnio je da je htio izbjeći direktan prijevod riječi „Bejturan“ (pelin) na engleski, jer bi značilo da se upotrijebi riječ „wormwood“ ili „crvljivo drvo“.</p>

<p>Istakao je da je sama adaptacija romana izvanredno odrađena.</p><p>- Nakon što sam vidio pretpremijeru, mogu reći da je jezik književnosti majstorski preveden u jezik teatra. Potpuno sam potresen gledajući predstavu. Glumci, energija, režija, sve je na vrhunskom nivou – naglasio je Hemon.</p><p>Iako je još kao mladić otišao iz Sarajeva, svoj grad i svoju domovinu nikad nije zaboravio. Dolazi kada god mu obaveze to dozvoljavaju.</p><p>- Često dolazim u Sarajevo i osjećam posebnu povezanost s gradom, jer svaka je moja „Bosna“ radna i mnogo mojih kreativnih projekata ima korijene ovdje. Veliki dio gdje ja živim čini i naša dijaspora, tako da je komunikacija dijaspore i domovinskog prostora ono o čemu ja pišem, što praktikujem i svi koje ja znam i volim isto rade. To je tkivo svega što radim – istakao je Hemon.</p><p>Pitanja poput nacionalizma, fašizma i posljedica raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije često su prisutna u njegovim projektima, reflektirajući društvene i historijske izazove koje istražuje kroz svoj rad.</p><h2>Snaga umjetnosti</h2><p>- Moje nade leže u mladim generacijama, koje su uvijek bolje od nas i prethodnih generacija, a naročito od onih generacija koje su bile prisutne tokom raspada Jugoslavije, rata i poslijeratne tranzicije. Moja nada za budućnost je isključivo zasnovana na moju vjeru u mlade ljude koji su bolji i pametniji od nas - rekao je Hemon.</p><p>Kroz roman „Bejturan i ruža“ prikazao je događaje iz Prvog svjetskog rata očima dvojice zaljubljenih muškaraca različitih kultura iz Bosne. Otkrio je kakav utisak želi da publika iz pozorišta ponese sa sobom nakon gledanja predstave.</p><p>- Želim da publika sa sobom ponese taj osjećaj zajedništva i snagu umjetnosti koja povezuje ljude – zaključio je Hemon.</p><h2>Priča izbjeglica</h2><p>Roman „Bejturan i ruža“ prati priču dvojice izbjeglica, Rafaela Pinta, sefardskog apotekara, i Osmana, muslimanskog vojnika, koji se zaljube tokom Prvog svjetskog rata u centralnoj Evropi.</p><p>Njihovo prijateljstvo počinje u ukrajinskim rovovima nakon atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda u ljeto 1914. godine. Zajedno bježe iz rovova, preživljavaju gotovo sigurnu smrt, susreću se sa špijunima i boljševicima, putuju preko planina i kroz pustinje, iz svijeta u svijet, stižući do Šangaja, i to zahvaljujući Pintinoj ljubavi prema Osmanu.</p><p>Hemon je osvojio brojne vrlo značajne nagrade za književnost.</p>

Napravljena predstava u SARTR-u prema njegovom romanu „Bejturan i ruža“, čijoj premijeri je prisustvovao

Hemon: Jezik književnosti majstorski je preveden u jezik teatra

Aleksandar Hemon, Sarajlija s adresom u Čikagu, za "Avaz": Bosna je tkivo svega što radim

<p>Muhamed A. Akšamija, bh. umjetnik i teoretičar umjetnosti, sutra, 16. januara u 19 sati će u Umjetničkoj galeriji BiH otvoriti izložbu ciklusa „Tragovi Bosne”. Akšamija je za „Dnevni avaz“ pred samu izložbu otkrio da se projekt sastoji od pet podciklusa i svaki je trajao 10 godina, a da ih sada prvi put izlaže.&nbsp;</p><h2>Osnova svega</h2><p>- Ciklus obuhvata oko 700 radova - skica, manjih i većih formata, i drugih materijala. Rad na ovom ciklusu trajao je skoro 50 godina, ali je interesantan jer se bavi određenim pogledom na ornamentalnu umjetnost koja asocira na Bosnu. To je osnova svega. Vidjet ćete kad dođete uživo, što kažu – rekao je Akšamija.</p><p>Istakao je da svaka&nbsp;izložba košta mnogo, a to ljudi često ne razumiju.&nbsp;</p><p>- Danas je teško dobiti pokroviteljstvo. U ovom slučaju, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti i Umjetnička galerija BiH su podržale projekat, pa smo uspjeli sve organizovati. Veliko je ulaganje, a od prodaje u BiH ne možete ništa zaraditi. Ja imam galerijsku podršku u Americi, preko koje radove distribuiram. To mi omogućava da i sam investiram. Inače, u Bosni nemate ništa. Ko će kupiti? Ranije su postojale ustanove koje su otkupljivale radove. Danas Galerija BiH ne može otkupiti nijedno djelo jer nema novca – naglasio je Akšamija.</p><p>Od 700 radova, u Umjetničkoj galeriji bit će izloženo stotinjak, a riječ je o digitalnoj grafici.</p><p>- Radove smo birali vrlo jednostavno - prostorni faktor određuje položaj određenog rada unutar prostora. U svakom prostoru drugačija varijanta radova bude postavljena. Problem je što imate ciklus koji je rađen na jednu istu temu skoro 50 godina - kazao je Akšamija.</p><h2>Kupovina radova</h2><p>Nije isključena kupovina radova na izložbi, ali Akšamija i nije zainteresiran za tu opciju.&nbsp;</p><p>- Kada vani imate svoju cijenu i nivo, teško je prilagoditi to našim uslovima. Ako nekome kažete da nešto košta 5.000 eura, odmah misli da ste poludjeli. Ja koristim visokokvalitetne boje s garancijom od 200 godina. Papir na kojem radim, ručno izrađen Fabriano papir, košta 250 eura po komadu. Sve su to originali, nema kopija. Radim tehnikom monotipije, i nastojim ostati dosljedan toj tehnici – objasnio je Akšamija.</p><h2>Kreativnost radova&nbsp;</h2><p>- Ovo je prvi put da se ciklus pojavljuje u ovakvoj izložbi u Sarajevu. Kvalitet kreativnosti ogleda se u tome da istrajete toliko godina i da možete kontinuirano raditi na istoj temi. Vidjet ćemo reakcije – kazao je Akšamija.</p>

Rad na ovom ciklusu trajao je skoro 50 godina. Galerija ne može otkupiti nijedno djelo jer nema novca

 Akšamija: Ciklus obuhvata oko 700 radova

Bh. umjetnik Muhamed A. Akšamija za "Avaz": Teško se prilagoditi uvjetima u BiH

<p>Sanjina Arnautovića publika je mogla gledati u mnogim predstavama kao i na malim ekranima u okviru bh. filmova. Uvijek ostavi upečatljiv dojam. No, nije samo glumac, već se bavi i pjevanjem, zna svirati gitaru, voli akrobatiku, razumije se u balet... Svestran umjetnik, kako se u našem narodu kaže.</p><h2>Izvor znanja</h2><p>Ove subote sarajevska publika moći će ga gledati na daskama koje život znače u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS) u okviru predstave „Seljačka opera“. Arnautović je rođen i odrastao u Livnu, gdje nema pozorišne kuće, a za „Avaz“ je kazao da je prvu predstavu pogledao sa 17 godina. </p><p>- I to je bilo sticajem lijepih okolnosti, u Njujorku, na Brodveju, mjuzikl „Mamma Mia“. Za vrijeme predstave sam sebi rekao da je to to, želim da radim ovo što gledam. Tako se, na moju sreću, i desilo. Prekretnicom smatram svoj početak rada na Akademiji scenskih umjetnosti. Taj angažman me vratio na izvor znanja i odredio put kojim danas koračam – kazao je Arnautović.</p><p>Osim što je glumac, direktor je organizacije „Broadway Across Borders“ za BiH.</p><p>- Rekao bih da sam glumac koji je radio i radi na usavršavanju svojih vokalnih sposobnosti. Na svaku priliku da pjevam gledam kao na svoj novi glumački zadatak. Kombinacija glume i muzike zahtijeva mnogo rada i odricanja, ali zadovoljstvo i sreća nakon određenih rezultata su gorivo za dalje i recipročni su uloženom trudu – rekao je Arnautović.</p><p>Istakao je da su radnici koji djeluju u oblasti kulture, pored radnika koji „grade“ ovu zemlju, najveći čarobnjaci koje imamo. </p><p>- I jedni i drugi od ničega stvaraju zavidne rezultate. Da brinu samo o svojoj egzistenciji i da ne rade u najvećoj mjeri, a nerijetko i na svoju štetu, za dobrobit zajednice i društva, davno bismo ugasili svjetlo na ovom komadiću Zemlje. Mislim da je Sarajevo, a samim tim i BiH, u posljednje vrijeme radilo mnogo na raznolikosti sadržaja iz oblasti kulture, o čemu svjedoče mnogi projekti i brojke gledatelja koji konzumiraju različite vrste sadržaja. Smatram da bi naš grad obogatilo osnivanje alternativnih scena te veća i ozbiljnija ponuda nezavisnih pozorišnih produkcija. Najviše prostora za napredak definitivno vidim u muzici, jer nikako da istisnemo ovaj kič i šund po kojem smo danas, nažalost, prepoznatljivi – naglasio je Arnautović.</p><h2>Nove predstave</h2><p>Publika može očekivati nove projekte, a Arnautović je otkrio da je započeo rad na jednoj pozorišnoj predstavi.</p><p>- U februaru me očekuje početak rada i na drugoj predstavi. Ni ostatak godine, ako sve bude kako je planirano i ako se bude živo i zdravo, neće biti ništa manje intenzivan. Mislim da će ove godine muzički teatar konačno dobiti mjesto koje zaslužuje – najavio je Arnautović. </p><h2>Strpljen-spašen</h2><p>Kroz dosadašnji rad, Arnautović je naučio dvije važne lekcije i podijelio ih.</p><p>- Ujedno su i izreke, koje, u mom slučaju, dijele prvo mjesto, a to su „da se red, rad i disciplina uvijek isplate“ i „strpljen-spašen“ – poručio je Arnautović.</p>

Na svaku priliku da pjevam gledam kao na svoj novi glumački zadatak

Sanjin Arnautović za "Avaz": Kulturni radnici su najveći čarobnjaci

<p>Matea Mavrak je bh. glumica koja je svoje utočište pronašla kako na daskama koje život znače, tako i na TV ekranima. Ona je za „Dnevni avaz“ istakla da su za nju pozorište i scena oduvijek bila svojevrsna sveta mjesta.</p><h2>Neopisiva radost</h2><p>- Neki prostor mira i sigurnosti, bez obzira na to šta se oko mene dešava izvan tih zidova. To sam osjećala i kad bih bila u publici, a onda i svaki put kad bih stala pred publiku, ali mislim da ću onaj prvi trenutak silne i neopisive radosti izlaska na scenu zauvijek nositi sa sobom. Ima nečega umirujućeg na sceni, unatoč silnom adrenalinu i uzbuđenju koje vas obuzme u datom trenutku. Rekla bih da taj mir proizlazi iz spoznaje da ću u narednih sat i po ili dva tačno znati ko sam i šta treba da radim sa svijetom i životom. To je moja meditacija - kazala je Mavrak. </p><p>Prisjetila se riječi profesora koje su za nju bile ključne za osnov lika i uloge.</p><p>- Govorio je „90 posto vas, 10 posto teksta“. Svi smo mi jedinstvena bića, koja fluktuiraju i mijenjaju se u vremenu i prostoru, pa tako svako sa sobom nosi nešto posebno. Neki svoj lični pečat na kojem počiva autorstvo. Uvijek krećem od toga „kako bih ovo ja u datim okolnostima“, pa onda tražim sličnosti u tjelesnom, u karakteru, mimici, gestikulaciji, govoru, da vidim šta je to što bih ja ovom liku mogla pokloniti. Koji je to komad mene koji ovdje pripada. I to je sjajno, jer mi omogućava da svaki put iznova otkrivam neke zaboravljene dijelove sebe u kojima nosim sve ono što je liku koji stvaram potrebno da oživi. I vjerujem da sva magija leži upravo u tom mom povezivanju s likom ili ulogom, i njihovom “oživljavanju”, jer koliko im date, toliko vam i vrate - poručila je Mavrak.</p><h2>Najblistaviji trenutak</h2><p>Kazala je da joj je karijera do danas donijela mnogo iskustava, različitih gledišta, različitih rediteljskih poetika i načina rada. </p><p>- Sve je to, u paketu, bio moj razvoj i napredak. Bez samo jednog od svih iskustava, sigurno danas ne bih bila gdje jesam, pa mi je teško izdvojiti samo jedan trenutak kao najblistaviji. Svakom dugujem ponešto, imam osjećaj. Ali ako moram izdvojiti jedan, koji me zaista promijenio, kao ženu i kao glumicu, neka to bude rad na predstavi “Mjera za mjeru” na sceni SARTR-a, u režiji Mirka Radonjića. Cjelokupan proces bio je intenzivan, na trenutke izuzetno iscrpljujući, ali veoma uzbudljiv. Osnažila me i inspirisala, i natjerala da se zapitam: ako je svrha umjetnosti (r)evolucija (a ja silno vjerujem da jeste!), koliko smo, zapravo, kao društvo, evoluirali - rekla je Mavrak.</p><p>Inspiraciju nalazi u ljudima i nesebičnoj dobroti jer, kako kaže, dobri ljudi stvaraju dobre stvari. I ona vjeruje da dobrota može spasiti svijet. </p><h2>Mirni i inspirativni prostor</h2><p>Mavrak je istakla da je gluma posao prilično nepredvidljiv, ali valjda u tome leži i to silno uzbuđenje koje sa sobom nosi. </p><p>- Pozorište uvijek biram kao neki svoj sigurni, vječno inspirativni, mirni prostor, i uvijek mu se s ljubavlju vraćam, radujući se svim novim prilikama koje me čekaju. Ono što sigurno znam jeste da prave stvari uvijek dođu u pravo vrijeme - dodala je Mavrak.</p>

Ima nečega umirujućeg na sceni unatoč silnom adrenalinu i uzbuđenju

Bh. glumica Matea Mavrak za "Avaz": Koliko smo kao društvo evoluirali

<p>Mirnes Omerović, mladi pisac porijeklom iz Bratunca, već od ranih godina pokazao je strast prema pisanju. Objavio je tri knjige, a za “Avaz” je kazao da je inspiraciju našao u odrastanju u porodici koja je preživjela genocid.</p><h2>Rano djetinjstvo </h2><p>- Ja sam šumu, recimo, dosta drugačije zamišljao od svojih vršnjaka. Za mene je ona predstavljala most između života i smrti, a o čemu je svjedočila i možda najučestalija konstatacija nestanka, poginuća: „Nije prešao!“ – kazao je Omerović.</p><p>Knjiga „Zemlja bosanska“ je prvo djelo Omerovića, a otkrio je da je nastala ishitreno, kao mladalački bunt. </p><p>- Ona je dječije promatranje svijeta i ozbiljnih tema, vjerovatno kao suočavanje s postgeneracijskom traumom - koje nisam ni bio svjestan. Dala mi je vjetar u leđa i u tom svemu su moji roditelji odigrali najznačajniju ulogu – podržali me u procesu objavljivanja. Između redova, meni je to zvučalo: „Tvoj glas je važan, on se mora čuti, i nikada ne smiješ prestati govoriti!“ Zbog toga im se i ovom prilikom zahvaljujem – poručio je Omerović.</p>

<p>Svoje drugo djelo „Prijedorsku maturu“ posvetio ubijenoj djeci Prijedora.</p><p>- U njoj postoji nekoliko osnovnih poruka, a prva od njih jeste da se ne zaboravi i da se njeguje kultura sjećanja, jer historija ima tendenciju da se ponavlja onima koji je zaboravljaju. Nadalje, zlo ne preza ni pred čim. Bolesnim, velikodržavnim idejama su i djeca bila prepreka, pa su morala biti ubijena. I upravo tu treba uzeti jednu važnu poruku - moramo biti svjesni svog identiteta i čuvati ga. Dakle, moramo se otrgnuti od zaborava i biti svjesni sebe - kazao je Omerović.</p><h2>Razvitak zločina</h2><p>Njegova posljednja knjiga “Egzodus” sastavljena je od šest ciklusa.</p><p>- U njoj se nalaze Postanak, Apokalipsa, Putokazi, Izdah, Post mortem i Psalmi. Sami nazivi upućuju na svojevrsni razvitak zločina i genocida. „Egzodus“ govori o promatranju genocida iz nutrine i to je bila primarna svrha, staviti se u kožu čovjeka koji gleda pripreme, nad kim se vrši genocid, koji traži put, a svi putevi su smrtni, onog koji umire, ubijen je, koji traga za kostima i na koncu onoga koji bilježi i svjedoči o dešavanjima - objasnio je Omerović.</p><h2>Kreirati politike</h2><p>Omerović je kazao da se mladi moraju aktivno suočiti s prošlošću, prepoznati u sebi obrise transgeneracijske traume i suočiti se s njom.</p><p>- Kultura je, definitivno, naš izlaz iz situacije u kojoj se nalazimo. Dakle, kroz izučavanje historije, dostići jednu kulturološku svijest o sebi, a potom se politički aktivirati kako bismo, osnaženi i obrazovani, kreirali politike koje će spriječiti ponavljanje grešaka i usmjeriti se ka budućnosti - dodao je Omerović.</p>

Napisao tri knjige, „Zemlja bosanska“, „Prijedorska matura“ i „Egzodus“. Velikodržavnim idejama su i djeca bila prepreka 

Omerović: Moji roditelji su odigrali najznačajniju ulogu

Mirnes Omerović inspiraciju pronašao u porodici koja je preživjela genocid: Šuma je bila most između života i smrti

<p>U okviru posebnog događaja koji je organizovan u saradnji sa DM-om, u sklopu noći, održani su inspirativne priče ljudi koji su svojim primjerom pokazali snagu, istrajnost i spremnost da pomognu drugima. Na sceni su se smjenjivali govornici čije su životne priče ostavile snažan utisak na sve prisutne.</p><h2>Prihvatanje nesavršenosti</h2><p>Prva gošća večeri bila je Emina Merkez, koja je iskreno podijelila svoju priču o životu s vitiligom, autoimunim oboljenjem koje ju je naučilo snazi prihvatanja. Istakla je kako je upravo kroz društvene mreže pronašla podršku i povezala se sa ženama koje prolaze kroz slične izazove. </p><h2>Humanost kroz Pomozi.ba</h2><p>Poseban trenutak večeri bio je govor Elvira Karalića, osnivača organizacije Pomozi.ba, koja već 12 godina pomaže ljudima širom svijeta. </p><p>- Vjera u sebe i istrajnost su ključni za uspjeh - rekao je Karalić, te dodao kada je odlučio posvetiti svoj život pomaganju drugima.</p><p>- Nisam se opterećavao brojkama, već sam slijedio osjećaj da mogu učiniti nešto značajno. Danas, zahvaljujući podršci svih vas, pomogli smo preko dva miliona ljudi širom svijeta - dodao je Karalić.</p><p>Istakao je kako organizacija Pomozi.ba nije samo njegova priča, već priča svih onih koji učestvuju u njihovim akcijama. </p><p>-&nbsp; Mi smo samo produžena ruka ljudi koji žele pomoći. Bez njih, ništa od ovoga ne bi bilo moguće zaključio je Karalić.</p><h2>Snaga autentičnosti</h2><p>Brankica Raković, podijelila je svoju priču o suočavanju s teškim životnim trenucima. </p><p>- Moj život dijelim na period prije raka i poslije raka. Bolest me naučila da budem sasvim svoja - rekla je Raković.</p><p>Istakla je važnost prihvatanja sebe i slavljenja nesavršenosti.</p><p>Veče je završeno uz poruku zajedništva i zahvalnosti svim prisutnima, čime su postavljeni temelji za nove priče koje će nas inspirisati i motivisati.</p>

Na sceni su se smjenjivali govornici čije su životne priče ostavile snažan utisak na sve prisutne

Inspirativno veče kompanije DM-a: Priče o snazi, istrajnosti i humanosti

<p>U Sarajevu je večeras održano jubilarno deseto tradicionalno druženje kompanije DM s predstavnicima medija, partnerima i influenserima. Događaj je protekao u znaku promocije novog komunikacijskog koncepta kompanije pod nazivom “Sasvim ja”, koji ističe važnost autentičnosti i individualnosti.</p><p>Direktor DM-a za Bosnu i Hercegovinu, Damir Šlosel, zahvalio se prisutnima na dugogodišnjoj saradnji i podršci.</p><p>- Mi smatramo da smo uspješni ovdje u Bosni i Hercegovini, a tome vi, predstavnici medija, doprinosite svojim radom i angažmanom. Hvala vam na tome - kazao je Šlosel.</p><p>Poseban dio večeri bio je posvećen mladim umjetnicima koji su uživo bilježili atmosferu događaja na svojim platnima. Njihovi radovi bit će izloženi u Sarajevu tokom naredne godine, kao inspiracija za “Sasvim ja” trenutke.</p><p>Jedan od centralnih trenutaka bila je izvedba deklaracije o samopoštovanju autorice Virginiije Satir, koju je interpretirala istaknuta glumica Tatjana Šojić. </p><p>Njene riječi ohrabrile su sve prisutne da prihvate sebe i budu svoji.</p><p>- Kako god da izgledam i zvučim, što god da kažem i učinim, što god da osjećam i mislim u nekom trenutku, sve sam to ja. Ja posjedujem sebe i zato mogu sebe mijenjati. Ja sam ja i to je u redu.</p><p>Tatjana je podijelila i lični stav o važnosti prihvatanja sebe, naglašavajući da se vrijedi potruditi da budeš svoj i da prihvatiš jednostavno sebe sa svim svojim manama, mušicama, ali i vrlinama. </p><p>- Ako trošimo život na pravljenje slike o sebi i očuvanje te slike, onda gubimo radost i energiju u svemu što nas okružuje - dodala je Šojić.</p><p>Veče je zaključeno porukom da svako ima pravo biti autentičan i živjeti punim potencijalom.</p>

Premijera predstave "Doviđenja" u režiji Aleša Kurta

Historičarka umjetnosti i kustosica Elma Hodžić za "Avaz": Kultura je najmoćniji dokaz čovjeka

Reditelj i autor Haris Dubica za "Avaz": Savjet Dine Merlina obilježio je moj profesionalni put

Glumica Hana Zrno za "Dnevni avaz": Odlučila sam da je teatar moj put

Bojan Vasković, frontmen "Lexington benda", za "Avaz": Sitnice čine život, trudim se uživati u svakom trenutku

Glumica Elma Fetić za „Avaz“: Umjetnost ima moć da inspiriše

Reditelj Aleš Kurt za "Avaz": Djeca odlaze jer im nismo obezbijedili perspektivu u BiH

Predstava "Sjećaš li se Doli Bel" ponovo osvojila publiku Kamernog teatra 55

Glumac Zlatan Školjić za "Avaz": Mržnja uništava sve oko sebe

Aleksandar Hemon, Sarajlija s adresom u Čikagu, za "Avaz": Bosna je tkivo svega što radim

Bh. umjetnik Muhamed A. Akšamija za "Avaz": Teško se prilagoditi uvjetima u BiH

Sanjin Arnautović za "Avaz": Kulturni radnici su najveći čarobnjaci

Bh. glumica Matea Mavrak za "Avaz": Koliko smo kao društvo evoluirali

Mirnes Omerović inspiraciju pronašao u porodici koja je preživjela genocid: Šuma je bila most između života i smrti

Inspirativno veče kompanije DM-a: Priče o snazi, istrajnosti i humanosti

Održano jubilarno deseto druženje kompanije DM s medijima i partnerima

Premijera predstave "Doviđenja" u režiji Aleša Kurta

Historičarka umjetnosti i kustosica Elma Hodžić za "Avaz": Kultura je najmoćniji dokaz čovjeka

Reditelj i autor Haris Dubica za "Avaz": Savjet Dine Merlina obilježio je moj profesionalni put

Glumica Hana Zrno za "Dnevni avaz": Odlučila sam da je teatar moj put

Bojan Vasković, frontmen "Lexington benda", za "Avaz": Sitnice čine život, trudim se uživati u svakom trenutku

Glumica Elma Fetić za „Avaz“: Umjetnost ima moć da inspiriše

Reditelj Aleš Kurt za "Avaz": Djeca odlaze jer im nismo obezbijedili perspektivu u BiH

Predstava "Sjećaš li se Doli Bel" ponovo osvojila publiku Kamernog teatra 55

Glumac Zlatan Školjić za "Avaz": Mržnja uništava sve oko sebe

Aleksandar Hemon, Sarajlija s adresom u Čikagu, za "Avaz": Bosna je tkivo svega što radim

Bh. umjetnik Muhamed A. Akšamija za "Avaz": Teško se prilagoditi uvjetima u BiH

Sanjin Arnautović za "Avaz": Kulturni radnici su najveći čarobnjaci

Bh. glumica Matea Mavrak za "Avaz": Koliko smo kao društvo evoluirali

Mirnes Omerović inspiraciju pronašao u porodici koja je preživjela genocid: Šuma je bila most između života i smrti

Inspirativno veče kompanije DM-a: Priče o snazi, istrajnosti i humanosti

Održano jubilarno deseto druženje kompanije DM s medijima i partnerima