Šestorica nekadašnjih učenika čuvene sarajevske Druge muške realne gimnazije sastala su se jučer u Šahovskom klubu “Bosna” kako bi proslavili 64. godišnjicu mature.

Poznata imena

Generaciju 1953./1957. činila su četiri odjeljenja s ukupno 102 učenika, no jučer su uspjeli doći Omer Musić, Đorđe Bijelica, Berislav Stanešić, Tarik Zukić, Zdravko Valenta i Enes Šaković.

- Mi smo jedna od rijetkih generacija koje se okupljaju i mimo ovih godišnjica. Sastajemo se svakog mjeseca i družimo se, a godišnje organiziramo malo slavlje - kazali su nam.

Druženje su proveli evocirajući lijepe uspomene iz đačkog doba. Odali su počast preminulim profesorima, kao i kolegama, među kojima su bivši gradonačelnik Sarajeva Uglješa Uzelac, akademik Boris Tihi, ali i brojni drugi vrhunski stručnjaci.

- U našoj generaciji su brojna poznata imena - ljekari, arhitekti, sportisti, inžinjeri... Život nas je odveo širom svijeta, ali malo nas je ostalo - kazao je sjetno Berislav Stanešić.

Đorđe Bijelica došao je iz Crne Gore kako bi se s drugovima iz klupe ponovo prisjetio gimnazijskih dana. Prepričavali su dogodovštine i “nestašluke” kojima su, kako su nam rekli, ispunjavali đačke dane, ali i pomalo zagorčavali život profesorima.

Životna deviza

- To je najsretniji dio života svakog čovjeka. Ja potječem iz siromašne radničke porodice. Bio sam odličan učenik i, kako bih sakupio novac za zimovanja i ljetovanja, držao sam časove slabijim đacima. Svi koje sam podučavao, položili su popravne, i to uglavnom ocjenom 4 - prisjetio se Omer Musić.

Na početku druženja, uz srdačan pozdrav, razmijenili su poklone. A ono najvrednije što su naučili od svojih profesora, kako su rekli, pretočili su u životnu devizu.

- Ne dijeli ljude po naciji ni po bogatstvu; budi iskren prijatelj i druži se s onima koji žele drugima samo ono što bi poželjeli samom sebi i svojim najdražim - poručili su.

Pamti rođendane svih kolega

Prisutni su se našalili na račun svog školskog druga Berislava Stanešića. Za njega kažu da je “kao mašina”, jer i danas pamti datume rođenja svih učenika u generaciji.

Najduža životna nota

I nakon toliko godina nekadašnji sarajevski gimnazijalci još se rado sastaju, prisjećaju starih vremena, ali i prenose šta im se dešavalo u periodu od prošlog druženja.

- Oni su moja najduža životna nota - naglasio je Enes Šaković.