Danas se, u Fabrici akumulatora, obratila Elvedina Memišević, predstavnica preživjelih žrtava genocida iz jula 1995. godine.

- Prošlo je 28 godina od dana kada sam se kao trinaestogodišnja djevojčica našla u krugu nekadašnje fabrike akumulatora koja je danas pretvorena u mjesto tužnih uspomena - kazala je Elvedina.

Prisjetila se i kako je zločinac pokušao da odvede njenog brata.

-  Otac je 11. jula krenuo šumom sa kolonom civila, a mi djeca smo prestrašeni i gladni sa starom očevom majkom stigli u Potočare, u fabrički prostor u kojem se nalazimo sada. U strahu da ne ostanem bez brata, nepažnjom sam gurnula zločinca da spasim brata i sakrila se iza sjedišta i tako smo preživjeli.

I sada me prožima neka čudna jeza i strah da se iza ovih zidova ne pomoli teška ruka zločinca koji je 11. jula poput malja poklopio pleća mog brata i rekao mu: "Ti ostaješ" - prisjetila se Memišević.

Napomenula je kao su djeca Srebrenice danas akademski građani koji jačaju današnju Bosnu i Hercegovinu.

- Naglasit ću da su djeca srebreničkih šehida izrasla u odgovorne, samosvjesne, školovane i akademske građen ove zemlje. Mi jačamo našu jedinu državu BiH. Možda bih trebala govoriti o dobroti ljudi koji su nam pokušavali ublažiti ranu koju nosimo. 

Takvih ima ovdje među vama koji ste došli izraziti poštovanje prema žrtvama genocida. Hvala što ste ovdje. Želim da vas zamolim da se poklonimo časnim licima srebreničkih majki od kojih mnoge još tragaju za posmrtnim ostacima sinova, braće, muževa. Vama drage majke poručujem da mi preživjela djeca Srebrenica, naša djeca, i njihova djeca nećemo dozvoliti da se žrtve genocida zaborave - istakla je Memišević.

Istakla je kako neće dozvoliti da se Srebrenica zaboravi i kako se nada da ovo čuju i oni koji negiraju genocid.