Kaže definicija da “smanjiti tačnost nečega znači relativizirati ga”. Riječ je o omiljenoj disciplini ovdašnjih političkih elita. Relativiziraj sve što ne odgovara tvojim nacionalističkim ubjeđenjima i pljačkaškoj orijentaciji.

Veliki igrač relativizacije

Pogledajmo kako to radi, recimo, Željka Cvijanović. Nedavno, nakon svirepog ubistva Siniše Krunića, ona kaže: “Ubistva se dešavaju svugdje u svijetu. Ne postoji mjesto gdje se ubistvo ne može desiti.” Dakle, je li šta slagala? Nije. Je li u potpunosti relativizirala ubistvo čovjeka koji je u bio u sukobu sa vlašću? Naravno.

No, Željka je, vjerovatno, učila od Radovana Karadžića, čiju politiku, faktički, danas provodi njena stranka. A, o kako velikom igraču relativizacije se radi, najbolje pokazuje njegova izjava u Hagu kada je veliki broj granata ispaljenih na Sarajevo ovako komentarisao: “Ne ubija svaka granata.” Istina. Ne isplati se ni raspravljati.

“U Blajburgu se ne dešava ustaški skup nego se dešava komemoracijski skup za nevine hrvatske žrtve”, kaže Lovro Kuščević, ministar u Plenkovićevoj Vladi i vrli hadezeovac. Da podsjetimo, skup se održava na spomeniku na kome je isklesano: “U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci.” O kojoj vojsci se radi? Hrvati su u Drugom svjetskom ratu imali dvije vojske, partizane i ustaše. Da to nisu, možda, partizani u Blajburgu, Lovro?

Kada “BH Pošte” treba da kupe zgradu za 8,5 miliona, a onda se ispostavi da je zgrada u vlasništvu kćerke premijera Fadila Novalića, on nam to objašnjava na sljedeći način: “Moja kćerka nije vlasnica, već samo imalac dokumentacije.” Ih, ta nemojte kasti!

U posjeti Vatikanu Bosanac Dodik uz kaficu reče Papi: “Iz budžeta RS se sufinansira katolička gimnazija u Banja Luci, i dali smo značajna sredstva iz budžeta za obnovu porušene katoličke crkve na Petričevcu.” Ni riječi o 95 posto katolika koji su nestali iz RS-a. Dodiče, sigurno je to podatak koji bi Papu tangirao.

Negdje proljetos Federalna vlada donosi odluku o poskupljenju plina za 30 posto. Tom prilikom ministar trgovine Zlatan Vujanović izjavljuje misao za koju ne mogu da se odredim da li je bezobrazna, ili glupa, ili reletivizirajuća, ili sve to troje. On poruči narodu: “Ako je skup plin, razmislite o solarnim panelima.” Građanima koji jedva skrpe pare za grijanje ugljem, ministar kao rješenje predlaže najskuplju svjetsku tehnologiju. Aferim.

Kao što je red, šlag je na kraju

Pokušavajući da pred Sindikatom opravda odluku o produženju radnog vremena tržnih centara nedjeljom do 22 sata, gradonačelnik Banje Luke Igor Radoičić kaže: “Odluka o produženju radnog vremena se odnosi na objekte, a ne na radnike?” Ova bi misao mogla biti i logična kada bi smo bili slijepi i kada ne bismo znali da živimo u društvu u kome se prava radnika ne poštuju i u kome radnici ne dobijaju adekvatnu naknadu za rad nedjeljom, praznicima i noću. 

I tako, malo-pomalo, mic po mic, dođosmo do kraja ovog kratkog prikaza relativizacija u našem političkom prostoru, a kao što je red, za kraj sačuvah šlag. Prvak svjetskog kupa relativizacije, nosilac zlatne olimpijske medalje u ovoj disciplini Bakir (Alije) Izetbegović, u povodu napada na televizijsku ekipu koji je izveo član SDA, izjavljuje ovo: “Ćesir nije napao kamermana, već kameru.” Nema dalje.