Političarima šaljem posljednju šansu za dogovor, kazao je visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) u julu 2022., poručivši tako da je spreman osloniti se na bonske ovlasti ako mu nijedna druga mogućnost ne bude ostala. Nakon više od dva mjeseca u kojima, naravno, nije bilo odgovora Šmit je u izbornoj noći 2. oktobra nametnuo izmjene Izbornog zakona s ciljem deblokiranja Federacije.<h2>&nbsp;Povećana moć</h2>Danas, poslije šest mjeseci, Federacija je blokirana. Ironično je da to ne bi bio slučaj da nije bilo Šmitovih izmjena u oktobru koje su povećale moć nacionalnih klubova u Domu naroda i broj potrebnih delegata za imenovanje nove vlasti iz svakog kluba povećali s trećine na 48 posto potrebnih glasova, tj. 11 od 23. Zahvaljujući tome SDA je, nakon kupovine četiri zastupnika i „kinder jaja“ iz Livanjskog kantona, stekla kontrolu nad bošnjačkim klubom u Domu naroda FBiH. Blokada se dešava preko institucije koju Šmit nije tretirao – preko Predsjedništva Federacije, odnosno SDA-ovog potpredsjednika Refika Lende.Iako je nova većina uspostavljena u oba doma Parlamenta FBiH, Lendo odbija dati potpis za formiranje nove vlasti FBiH. Umjesto toga, poziva na „razgovore“, postavlja ultimatum da vlasti trebaju činiti SDA, HDZ i SDP te čak tvrdi da je on nadležan za izbor bošnjačkih ministara u novoj vlasti. S jedne strane, ovo djelovanje SDA predstavlja opasan presedan da od parlamentarnog sistema pokušavaju praviti predsjednički dajući predsjedniku i potpredsjednicima Federacije ovlasti koje oni nemaju, tj. u izboru i sastavljanju vlade, što radi mandatar, a potvrđuje premijer, dok bi potpisi predsjednika i dvojice potpredsjednika trebali biti samo stvar formalnosti.<h2>&nbsp;Posljednji poziv</h2>S druge, predstavlja klasično pravno siledžijstvo, jer se preko postizbornog inžinjeringa došlo do pozicije potpredsjednika i jedna jedina pozicija se zloupotrebljava da se Federacija drži u blokadi.Stoga su mnoge oči s pravom uprte u Šmita, od kojeg se očekuju reakcija i nametanje rješenja koje će omogućiti formiranje nove Vlade FBiH, što su i opozicioni političari više puta zahtijevali.U petak je Kristijan Šmit održao pres-konferenciju na kojoj se osvrnuo na problem s formiranjem vlasti u FBiH. Iako su mnogi očekivali da će iskoristiti bonske ovlasti i nametnuti rješenje kojim će deblokirati FBiH, Šmit je političarima uputio „posljednji poziv da se urazume“ i da deblokiraju veći entitet.Budući da je od domaćih političara razum teško očekivati, izvjesno je da će nakon ove opomene Šmit nametnuti odluku koja će omogućiti da nova većina formira vlast u FBiH. Bliska historija nas uči da, nakon što posljednji pozivi ne budu uslišeni, Šmit poseže za bonskim ovlastima.<h2>&nbsp;Odricanje od odgovornosti</h2>- Ukoliko se političari odriču odgovornosti, opredijeljen sam u namjeri da se poštuje volja građana bez obzira na njihovu pripadnost. Bez obzira na koga se ovo odnosi, budite sigurni, ovo je posljednji poziv da se urazume. Očekujem da će se ovo uskoro uspješno riješiti. Neće biti više konačnih poziva - poručio je visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit tokom svog obraćanja u petak.

Bliska historija nas uči da, nakon što posljednji pozivi ne budu uslišeni, Šmit poseže za bonskim ovlastima

Šmit će deblokirati Federaciju BiH

Mihael Martens (Michael), njemački novinar, pisac i stručnjak za balkanska pitanja, dugogodišnji politički dopisnik lista „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ (FAZ), u intervjuu za „Avaz“ osvrnuo se na dokument koji je nedavno objavio o planovima Franje Tuđmana za podjelu BiH, rezultate izbora u Bosni i Hercegovini, djelovanju visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christin Schmidt), Željka Komšića i idejama o preustroju naše države.Nedavno ste u FAZ-u objavili dokument koji je izazvao ogromnu pažnju na području bivše Jugoslavije, a iz kojeg je vidljivo da je predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman još u ljeto 1991. godine, prilikom susreta s kancelarom Helmutom Kolom (Kohlom) i ministrom vanjskih poslova Njemačke Hansom Ditrihom Genšerom (Hans-Dietrich Genscher), se zalagao za podjelu Bosne i Hercegovine. Ako su najvišim zapadnim dužnosnicima bile jasne namjere Tuđmana i Slobodana Miloševića da podijele Bosnu i Hercegovinu, zašto su dopustili da taj plan u konačnici krene s realizacijom?-	Istina je da Tuđman ni u razgovorima s Kohlom i Genscherom nije skrivao uvjerenje da Bosna nije prava država i da nema šanse opstati. Postoji više dokumenata koji opisuju povjerljive susrete Tuđmana i njemačkih diplomata ili političara koji to pokazuju. Tuđman je to rekao s različitim stepenima jasnoće, ovisno o kontekstu i sagovorniku. Isto vrijedi i za Miloševića, naravno, koji je imao puno više resursa da uništi Bosnu od Tuđmana. Također je jasno da je u svim dokumentima koje sam vidio u arhivi njemačkog Ministarstva vanjskih poslova vlada u Bonu vrlo jasno dala do znanja da ni pod kojim uvjetima neće prihvatiti da Srbija i Hrvatska tretiraju Bosnu kao svoj plijen i međusobno je dijele. Drugo je pitanje, naravno, šta su ta upozorenja značila u praktičnom smislu, jer je Njemačka – čak možda i više nego danas – 1991. bila ekonomski div, ali vojni patuljak. Čak i da je htjela, ne bi mogla vojno pomoći Bosni, jer je naš ustav u to vrijeme zabranio angažiranje njemačkih trupa izvan teritorija NATO-a. Osim ovih ustavnih ograničenja, njemačko stanovništvo bilo je daleko od spremnog na pomisao da se njemački vojnici šalju u različite zemlje, a posebno ne one koje je Njemačka okupirala i gdje je počinila strašne zločine u Drugom svjetskom ratu. Istovremeno, situacija je bila ozbiljna. Postoje mnogi izvještaju njemačke ambasade u Beogradu iz 1991. koja upozoravaju njemačko ministarstvo vanjskih poslova da je nasilni sukob neizbježan u Bosni. Neki ljudi kažu da je Genscher jednostavno ignorirao ta izvješća. Mislim da to nije potvrđeno arhivskim dokumentima. Čini se da je Genscher doista vjerovao da bi priznanje Slovenije i Hrvatske također moglo spriječiti rat u Bosni. Da li je to bilo pomalo naivno?-	To je bilo naivno, naravno. No, je li to bilo naivnije od uvjerenja mnogih ljudi u Bosni koji su i nakon Vukovara u novembru 1991. i dalje govorili: „Ono što se događa u Hrvatskoj ne može se dogoditi u Bosni.“? Kao što sada znamo, u Bosni su bile moguće i gore tragedije od Vukovara. Ali zaista vjerujem da je „Srebrenica“ bila nešto što je u Evropi 1991. godine izgledalo nezamislivo. Generalno govoreći, ako ne govorimo o Njemačkoj 1991., nego općenito o Zapadu devedesetih, može se reći da su pojedini čimbenici tzv. Zapada, posebno u Parizu i Londonu, željeli da Srbija odvoji što više bosanskog teritorija. Brendan Sims (Simms) ispričao je tu priču u svojoj knjizi „Unfinest hour“.<h2>Dvije škole</h2>Bosna i Hercegovina u konačnici nije bila podijeljena vanjskim, ali jeste unutrašnjim granicama. S te strane, mnogi će reći da je sadašnje uređenje Bosne i Hercegovine kao države s dva entiteta i tri konstitutivna naroda rezultat genocida i rata i da se s tim ne treba miriti. Vi ste, pak, u više navrata isticali da je upravo konsocijacijski model ono što Bosnu i Hercegovinu drži na okupu. Zašto to mislite?-	Mislim da dvije škole mišljenja koje ste upravo opisali nisu nužno u suprotnosti jedna s drugom. Da, sadašnje uređenje Bosne i Hercegovine je rezultat genocida i rata. Bez genocida u Srebrenici, bez pokolja i takozvanog „etničkog čišćenja“ poput Bijeljine, Foče, Višegrada i tako dalje, Republika Srpska u sadašnjem obliku danas ne bi postojala. Zato razumijem da se mnogi ljudi ne žele pomiriti s postojećom situacijom i zalažu se za drugačije uređenje države. To je legitimno. Untrašnje ustrojstvo BiH, kao i svake druge zemlje, nije prirodni zakon, ono se može mijenjati. Ali može se promijeniti samo ako je obezbijeđena većina koju zahtijeva ustav za takve promjene – a ne nametanjem izvana. Nikakav visoki predstavnik, nikakav deus ex machina, nikakva međunarodna zajednica ne može natjerati Bosnu na strukturalne promjene. Promjena ustavnog uređenja mora doći iznutra kroz procedure predviđene u Ustavu. Izgradnja većine potrebne za promjenu ustava je teška, ali tako je u svim demokratijama. Iz dobrih razloga, jer ustavi se ne bi trebali mijenjati tako lako kao jednostavni zakoni. Kolega me podsjetio na činjenicu da su čak i u Bosni u prošlosti bile moguće ustavne promjene. Spomenuo je amandman za Brčko iz 2009. godine, kao i Aprilski paket 2006. godine, kada su suštinske promjene bile vrlo blizu. No, sve dok ključni akteri prijete jednostranom promjenom Dejtonskog ustava i njegove logike, okolnosti za ozbiljnu raspravu o promjeni ustavnog uređenja BiH neće biti zbog međusobnog nepovjerenja. U pravu su oni koji kažu da BiH ugrožavaju hrvatski i srpski nacionalizam, ali bošnjački nacionalizam, ponekad skriven iza “građanskog narativa” ili narativa “jedan čovjek, jedan glas”, također može biti prijetnja državi. Neke snage u SDA, ali i bošnjački nacionalistički jastrebovi izvan te stranke, šire opasnu iluziju da je od Bosne moguće napraviti državu u kojoj brojčana većina može nesmetano upravljati. Ove priče su štetne iz dva razloga. Prvi je što siju strah među brojnim nebošnjacima. Drugi je što kod Bošnjaka stvaraju očekivanja koja se nikako ne mogu postići mirnim putem. Zato kada pratim debate u Bosni, često se sjetim Kipra. Kiparski Grci uništili su Kipar jer su bili pohlepni i mislili su da mogu sami vladati. Nisu htjeli prihvatiti da iako su kiparski Turci bili manjina u matematičkom smislu, oni nisu bili politička manjina. Nezavisni Kipar bio je model podjele vlasti koji kiparski Grci 1960-ih nisu htjeli prihvatiti. Mislili su da su dovoljno jaki da to ignoriraju, jer oni su većina na otoku. Baš kao i neki današnji bošnjački nacionalisti, žalili su se na navodnu „tiraniju manjine“, koja traži svoj dio vlasti. Iako postoje mnoge razlike između Bosne i Kipra naravno, postoji sličnost: Bosna ima dva naroda koja su u manjini matematički, ali ne i politički. Onaj ko to ignorira stavlja tempiranu bombu u temelje Bosne. Dakle, bez Dejtona nema Bosne – osim ako se Dejton ne promijeni na konsenzualnoj osnovi. Snovi o oslobađanju od Dejtona na bilo koji drugi način osim pravnim putem jednako su opasni kao i najave o proglašenju nezavisnosti Republike Srpske. Obje radnje ne smiju se prihvatiti. Zamislite da se riješite svih modela dijeljenja vlasti u Belgiji. Koliko bi Belgija preživjela?<h2>OHR kao takav je problem</h2>Bili ste veliki kritičar Ureda visokog predstavnika u BiH, tvrdeći da je to dio problema, a ne rješenja. Vaš sunarodnjak Krisitjan Šmit nedavno je nametnuo izmjene Izbornog zakona nakon što se domaći političari mjesecima nisu mogli dogovoriti. Povećan je broj delegata u Domu naroda i promijenjen način izbora predsjednika i potpredsjednika FBiH. HDZ BiH je zadovoljan ovakvim rješenjem, ali mnogi bošnjački faktori optužuju Šmita da radi za hrvatsku stranu i dodatno cementira nacionalni princip predstavljanja u BiH. Sada mnogi očekuju da će Šmit ponovno intervenirati i omogućiti formiranje Vlade FBiH, što SDA koči preko svog potpredsjednika. Kako Vi to vidite?-	Koliko čujem, Šmit bi doista mogao ponovno intervenirati odmah nakon Bajrama. Koliko ja razumijem, SDA za svoj stav ima vrlo malu podršku u međunarodnoj zajednici u Sarajevu. Možda je najvažnije, kako je nedavno primijetio kolega Senad Hadžifejzović u „Centralnom dnevniku“, da je Šmit osigurao podršku najvažnijeg stranog aktera u Sarajevu, Sjedinjenih Država. Ali ja bih radije odgovorio na vaše pitanje u širem smislu, nevezano za ovu ili onu konkretnu intervenciju visokog predstavnika. Dapače, ja kritiziram instituciju OHR-a dugi niz godina, zapravo još od Ešdaunovih vremena. Jer ne mislim da se demokratija u zemlji može poboljšati intervencijama neizabranog stranca. To bi trebalo biti nedopustivo u svakoj demokratiji. Također se ne borite protiv klimatske krize izgradnjom više elektrana na ugalj. OHR je odigrao važnu ulogu devedesetih, ali to vrijeme je davno prošlo. Ono što mi je neobično jeste da su neki od onih koji su u prošlosti bili najveći navijači OHR-a i tražili od bivših visokih predstavnika više i dublje intervencije, sada odjednom protiv bonskih ovlasti. Ne zato što imaju problem s nedemokratskim nametima, nego zato što nametanja ne idu u smjeru u kojem oni žele. Možda će neki od ovih ljudi sada shvatiti koliko je institucija OHR kontraproduktivna i potencijalno opasna. Bosna je daleko od savršene demokratije – ali ne zaslužuje da bude tretirana kao nekakva banana republika ili evropska kolonija u 19. stoljeću. Danas su mnogi Bosanci ljuti zbog nametanja OHR-a. Sutra, s novim visokim predstavnikom koji će drugačije nametati, možda će se Hrvati i Srbi ljutiti. Suština je da je OHR kao takav problem. Ideja o dobronamjernom diktatoru koji nameće promjene zarad bolje budućnosti je u najmanju ruku zastarjela. Može li BiH stvarno funkcionirati bez OHR-a?-	Bosna de facto nije imala OHR desetak godina i nitko to nije primijetio. Osim posljednjih dana na dužnosti, kada je postao hrabar poput lava, ali lava na odlasku, Incko nije radio mnogo više od primanja raskošne plate na kraju svakog mjeseca. Ili ste ga mnogo primijetili? Neki ljudi kažu da je visoki predstavnik neophodan kao posljednje sredstvo za intervenciju ako BiH ponovno padne u rat. Ali ako se to dogodi, visoki predstavnik ne može učiniti ništa, jer onda međunarodna zajednica mora uskočiti s trupama i sankcijama ili šta već bude potrebno. Osim ako ne žele dopustiti Dodiku ili njegovim nasljednicima da od RS naprave još jedno Pridnjestrovlje, što se nadam da se neće dogoditi. Ured visokog predstavnika je opasan, jer gaji iluziju da se problemi Bosne mogu riješiti neizabranim autsajderima, nametima i dekretima. To nije moguće.Jednom ste rekli da mnogi od onih koji se u Bosni i Hercegovini tobože zalažu za građansku državu zapravo odbijaju Srbe i Hrvate od države svojim djelovanjem. Možete li to elaborirati?-	Za mene je najbolji primjer Željko Komšić. Ili bolje rečeno: najgori primjer. Znam da su mnogi zapadni novinari jako naklonjeni Komšiću i smatraju da bi, kada bi se svi ponašali kao on, to bilo najbolje rješenje za BiH. Moje tumačenje je bliže tumačenju Jasmile Žbanić, koja je svojevremeno objašnjavala zašto više ne glasa za Komšića. Žbanić je vrlo jasno rekla da se slaže s onima koji misle da se ne treba pomiriti s nacionalističkim načinom glasanja da samo Hrvati trebaju glasati za Hrvate. No, kazala je i kako misli da glasanjem za Komšića ne bi bilo dobro BiH - osim dalje krize. Žbanić je rekla da je češće bila u Širokom, Grudama, Posušju, Međugorju i Čapljini i tamo ima više prijatelja od hrvatskog člana Predsjedništva. I doista, nevjerojatno je da predsjednik nikada ne posjećuje mjesta gdje žive njegovi „birači“ i otvoreno pokazuje svoju nebrigu za njih. Mislim da je Žbanić postavila prava pitanja: Zašto Komšić nema prijatelja u svim tim gradovima? Zašto ne razgovara s neprijateljima ako baš nema prijatelja? Zašto im nije za svih ovih godina pokušao objasniti što on to predstavlja i zašto bi to moglo biti dobro za njih? Haris Silajdžić je također upozorio na opasnosti Komšićevog modela. Kad sam to jednom spomenuo, neko je rekao da je povukao tu izjavu i sada misli drugačije. Onda sam jednog dana sjedio u Bečkoj kafani u Sarajevu i vidio ga tamo, pa sam mu prišao i pitao ga o tome. A gospodin Silajdžić je do detalja objasnio zašto smatra da Komšićev model nije dobar za Bosnu. Čini li ga to izdajnikom domovine, ili hrvatskim nacionalistom? De facto, Komšić je postao Izetbegovićev saveznik. A Izetbegović teško da se zalaže za „građansku“ BiH kakvu Komšić navodno želi. Moglo bi se postaviti i pitanje šta je zapravo Komšić konkretno učinio za Bosnu koju zagovara. Neke zakone, inicijative? Možda je bilo nešto što sam previdio. Slažem se s Jasminom Mujanovićem koji je 2018. u analizi za „Balkan insight“ napisao da je raspad SDA dobrodošla prilika za oživljavanje istinske bosanske opcije. Mujanović je 2018. napisao da je savremena SDA "manje politička stranka nego glorificirani kriminalni sindikat". To su teške riječi, ali koliko sam shvatio mnogi Bošnjaci to tako vide, zbog čega ta stranka gubi glasove. Pa ako jednog dana u historijskim knjigama budemo mogli pročitati da su Bakir Izetbegović i Tajip Erdoan (Tayyip Erdogan) otišli s političke scene iste godine, to bi moglo imati smisla, jer ih spaja slično shvaćanje demokratije. Razumijevanje koje većina u svojim zemljama više ne želi. Mujanović je u svojoj&nbsp; analizi 2018. također istaknuo da Bosna politički ne može biti i nikada nije bila ekskluzivni domen bilo koje grupe. Svako ko bi vodio takvu politiku potkopavao bi državnost BiH i temelje njenog postojanja, dodao je Mujanović. Mislim da je to tačno. Istovremeno, dok unutar bošnjačke političke scene postoji širok spektar stranaka i političkih opcija, to je za sada znatno manje slučaj unutar srpskog, a posebno hrvatskog biračkog tijela. Nadam se da će se to promijeniti. S druge strane, moramo biti realni. Mnogi stranci u Bosni vole "Našu stranku". Sviđaju mi se&nbsp; politički stavovi te stranke. Ali mnogi ljudi u Bosni preferiraju druge opcije i to se mora poštovati.U BiH se formira nova vlast na svim nivoima s Dodikom i Čovićem, ali bez SDA, koju je izbacila koalicija osam probosanskih stranaka, što SDA sada proglašava zavjerom međunarodne zajednice protiv bošnjačkog naroda i poredi s ratnim vremenom. Može li se sa Dodikom, a bez SDA, graditi bolja Bosna i Hercegovina?- SDA nije izostavljena zbog urote međunarodnog faktora, već zato što nije bila dovoljno atraktivna biračima. Dakle, Izetbegović i njegova supruga trebaju optužiti birače u BiH za urotu, ako im treba krivac. Naravno, uvijek ima svoje rizike formirati vlast bez najveće stranke u nekoj zemlji. Ali to se dogodilo u mnogim zemljama. U Njemačkoj je na primjer CDU dobio gotovo 49% glasova na izborima 1976. i bio izostavljen iz vlade, jer su socijaldemokrati i liberali formirali koaliciju protiv njih. Isto se dogodilo i 1980. CDU je bila najjača stranka, ali je morala otići u opoziciju. Morali su to prihvatiti, i oni su to prihvatili, iako nevoljko, naravno. To je čak bilo dobro za demokratiju jer je prije 1976. CDU predugo bio na vlasti. Trebao im je odmor. Osim toga, koliko je SDA zapravo velika? Stranka sa 18% na državnom nivou i 25% glasova u Federaciji - je li to stvarno narodna volja? Tokom bankarske krize 2008. i 2009. neke su banke morale biti spašavane jer su bile „prevelike da bi propale“. Je li SDA prevelika da bi propala? Hoće li se Bosna raspasti ako ne bude na vlasti? Ima li SDA bogomdano pravo biti zastupljena u svakoj vlasti? Ima li pravo one koji ne žele s njima u koaliciju nazivati izdajnicima? Ili bi moglo biti zdravo da Izetbegović uživa u životu penzionera, možda ide na pecanje s Milom Đukanovićem, koji sada također ima više slobodnog vremena jer se povukao kao veliki državnik? Može li možda biti zdravo da SDA provede neko vrijeme u opoziciji i reorganizuje se? Istina, ako SDA nije u vlasti, onda se svaki četvrti glas ignorira. Ali moglo bi se reći i da ako je u vlasti, ignoriraju se 3 od 4 glasa. Čini mi se da vlast bez SDA nije kraj svijeta. Osim možda za Izetbegovića. Ali on ima 66 godina i izborio je pravo na penziju.<h2>Propaganda protiv Milatovića</h2> U Crnoj Gori su održani predsjednički izbori nakon kojih je Milo Đukanović poslije 34 godine otišao s vlasti. Mnogi smatraju da pobjeda Jakova Milatovića znači stavljanje Crne Gore pod kontrolu Srbije. Kako Vi to vidite?-	To je propaganda, uglavnom iz nacionalističkih bošnjačkih i albanskih krugova koji bi, čini se, više voljeli da Đukanović vlada još 34 godine. Prije svega, Crna Gora nije predsjednička republika, što ograničava utjecaj Jakova Milatovića. Drugo, Milatović je vrlo jasan u svojim prioritetima. Razgovarao sam s njim odmah nakon njegove izborne pobjede o njegovim prioritetima. Rekao je da će njegovo prvo putovanje kao predsjednika biti u Brisel kako bi pokazao da se Crna Gora vratila na evropski put. Živio je i radio u pet različitih zemalja EU, studirao je u Beču, Rimu i kao stipendist britanske vlade na Oksfordu. Radio je za Deutsche Bank u Frankfurtu te u Bukureštu i Londonu za EBRD. U Moskvi je bio jedan jedini put u životu, dok je bio ministar ekonomije i pokušavao da vrati turiste u Crnu Goru nakon pandemije. Milatović svoje sagovornike redovno podsjeća na činjenicu da je Rusija postala naročito utjecajna u Crnoj Gori u razdoblju od 2006. do 2008. godine. A pogodite ko je tada bio premijer Crne Gore? Đukanovića smatram izvanrednim političarem koji je puno postigao za Crnu Goru, prvo time što je svojoj zemlji dao stabilnu valutu i izveo je iz dinara, zatim je doveo do nezavisnosti i ulaska u NATO. On je također jedan od najinteligentnijih sagovornika koje sam ikad upoznao u 25 godina novinarstva. Ali reći da je Milatovićeva pobjeda, pobjeda Putina, toliko je smiješno da će malo ko ozbiljan prihvatiti tu priču. Naravno, zanemarujemo ne samo ono šta Milatović govori, već prije svega ono šta on radi i kako Crna Gora razvija svoje odnose prema Srbiji. Ja vjerujem Milatoviću kad kaže da neće prepustiti crnogorski suverenitet Beogradu. Nažalost, njegov cilj da Crnu Goru uvede u EU u roku od 5 godina sigurno će propasti, bojim se, jer je perspektiva proširenja za Zapadni Balkan mrtva. Nadam se kreativnijem pristupu, jer sada EU nema šta ponuditi regiji osim nekog novca i prazne priče.

Čini mi se da vlast bez SDA u BiH nije kraj svijeta. Osim možda za Izetbegovića. Ali on ima 66 godina i izborio je pravo na penziju

Mihael Martens za "Avaz": Vrijeme je da Izetbegović ode u penziju

Premijer Federacije BiH Fadil Novalić na svom Facebook profilu imao je objavu koja je izazvala mnogo žustrih reakcija. Podijelivši sliku sa svojim roditeljima, Novalić je citirao Kur'anski ajet.- Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj.

Ovaj ajet je doveo do niza osuda na društvenim mrežama.&nbsp;&nbsp;"Krucijalna razlika između vjernika i nevjernika je što ovi drugi ne žele štetu ovim prvim, a ovi prvi nanose štetu ovim drugim i još mole boga da im pomogne u tome da zamrče lovu koju su hapili pod okriljem vjere i ljubavi prema Bogu.""Hvala dragom premijeru što nam je zaželio da nam se propast poveća. Meni i nekolicini sugrađana. Lijepo od njega". Ovo su samo neki od komentara koji su se mogli pročitati. Ovo međutim, nisu Novalićeve riječi, nego citat Kur'anskog ajeta,&nbsp;Nuh-28.

Ajet koji je Novalić podijelio doveo do niza osuda na društvenim mrežama

Fadila Novalića napali zbog ajeta iz Kur'ana

Nakon poraza u drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori Milo Đukanović dao je ostavku na mjesto predsjednika DPS-a. Iako su parlamentarni izbori u ovoj zemlji zakazani za maj, poraz na predsjedničkim izborima Đukanović shvata kao znak da je krajnje vrijeme da se povuče nakon 34 godine. Đukanović se može pohvaliti i velikim rezultatima koje je napravio za Crnu Goru. Pod njegovim vodstvom zemlja je uspjela izbjeći krvoprolića i ratne strahote u devedesetima, proglasiti svoju nezavisnost, napraviti zaokret prema Zapadu te postati punopravna članica NATO-a. <h2>Demokratska praksa</h2>Praksa u demokratskim društvima je da se i pri najmanjem neuspjehu lider povlači s čela svoje stranke. Velika Britanija je tako, primjerice, u posljednjih sedam godina promijenila pet premijera, iako sve to vrijeme zemljom vlada jedna te ista – Konzervativna stranka. Naprosto se podrazumijeva da lider koji se na bilo koji način kompromitira ili ne uspije polučiti rezultat koji je obećao preuzima odgovornost za to i povlači.No, ne i u Bosni i Hercegovini. Ne moramo dalje ići od primjera Bakira Izetbegovića. U utrci za Predsjedništvo 2022. do nogu je potučen od Denisa Bećirovića. Stranka mu već dugo ne vlada u urbanim centrima u FBiH. Kanton Sarajevo je odavno izgubio. Vijeće ministara BiH formirano je bez SDA. Nova većina uspostavljena je i u Federaciji BiH, ali vlast još nije formirana zahvaljujući pravnom siledžijstvu potpredsjednika ovog entiteta Refiku Lendi. Njegovi najbliži saradnici Asim Sarajlić, bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić i tehnički premijer Federacije BiH Fadil Novalić završili si na crnoj listi SAD. Da stvar bude gora, Novalić je prekjučer i prvostepeno osuđen u Sudu BiH zbog nabavke neupotrebljivih kineskih respiratora u jeku pandemije za 10,5 miliona KM. Supruzi mu je poništen magisterij i zvanje profesorice.<h2>Autokratski manir</h2>S izuzetkom Željka Komšića i DF-a, s Izetbegovićem doslovno niko ne želi koalirati. Sve u svemu, činilo bi se da se Izetbegović nalazi u bezizlaznoj situaciji. Niz poraza, crne liste, optužnice i nepostojeći koalicioni kapacitet ostavku bi učinili jedinim logičnim potezom. Posebno što, za razliku od Đukanovića koji se povlači, Izetbegović se u svojoj političkoj karijeri ne može pohvaliti nikakvim značajnijim rezultatima, tek nizom afera i neuspjeha, od propasti revizije presude za genocid protiv Srbije, do raskola u vlastitoj stranci. Ipak, Izetbegović poručuje da ne samo da se neće povući „nakon što su Osmicu stavili na crnu listu i kako su počeli da rade nepravdu mojoj Sebiji“ nego da je sada „još tvrdoglaviji“. Jasno je da ova tvrdoglavost može voditi samo u još veći ambis. Još je jasnije da je Izetbegović lider koji nema poštovanja za načela i demokratske prakse upravljanja, nego se u stilu autokrate i dalje pokušava silom održati na vlasti. Pod cijenu propadanja svega oko njega.<h2>Odlazak Sane</h2>Sana Marin (Sanna), najmlađa finska premijerka u historiji koja je uvela ovu zemlju u NATO i izvela je iz korona krize s minimalnim posljedicama, prije nekoliko dana podnijela je ostavku na mjesto predsjednice finskih socijaldemokrata. Iako je na posljednjim izborima zapravo poboljšala rezultat svoje stranke u odnosu na period od prije četiri godine, zbog činjenice da će koalicija desnog centra biti u poziciji da formira vlast, odlučila je povući se s čela svoje stranke.

Predsjednik SDA nema poštovanja za načela i demokratske prakse upravljanja, nego se u stilu autokrate i dalje pokušava silom održati na vlasti

Zašto Bakir Izetbegović nije postupio kao Milo Đukanović?

Donald Tramp (Trump) prvi je sadašnji ili bivši američki predsjednik koji se našao na optuženičkoj klupi. Bivšem predsjedniku SAD sudi se jer je tokom predizborne kampanje za predsjednika 2016. platio porno-glumici Stormi Danijel (Stormy Daniels) da šuti o njihovoj aferi. Prema optužnici koja je pročitana u utorak, na ovaj način utjecao je na američke predsjedničke izbore koje je dobio te godine.Tramp, koji je najavio kandidaturu&nbsp;za predsjednika SAD 2024. godine, izjasnio se nevinim za 34 krivična djela u sudnici na Menhetnu. Jasno je da Tramp neće odustati od svoje predsjedničke kandidature i pored optužnice. Formalnih prepreka da učestvuje na izborima nema, čak i u slučaju da bude osuđen, a da izbjegne zatvor.Ipak, sama činjenica da se američki predsjednik našao na optuženičkoj klupi, i to za jedan ovakav slučaj, sramota je bez presedana na mrlji SAD, a Tramp je i kao predsjednik Sjedinjenih Država bio čuven po poticanju ideoloških podjela i sukoba u društvu, što je čak dovelo do toga da njegove pristalice upadnu u Kapitol u pokušaju da spriječe Džoa Bajdena (Joe Biden) da preuzme vlast 2021. godine, nakon pobjede na izborima koju Tramp nikad nije priznao.S druge strane, Tramp tvrdi da je optužnica politička montaža s ciljem da ga se spriječi u kandidaturi za predsjednika. Upravo su tvrdnje o borbi protiv zlog establišmenta i za interese običnih ljudi glavni politički kredo Trampa otkako je krenuo u izbornu utrku, 2016. godine

Neće odustati od svoje kandidature

Donald Tramp: Predsjednik pred sudom

U Sudu BiH jučer je Sudsko vijeće izreklo osuđujuću presudu u aferi "Respiratori". Fadil Novalić, Fahrudin Solak i Fikret Hodžić proglašeni su krivima. Novalić je osuđen na četiri, Fikret Hodžić na pet, a Fahrudin Solak na šest godina zatvora.&nbsp;<h2>Još veći skandal</h2>Ipak, možda je gori od goleme finansijske štete koju su nanijeli Federaciji BiH zaključak Suda BiH kako su nabavljeni respiratori neupotrebljivi za intenzivnu njegu. Na ovaj način Sud je zvanično potvrdio ono na šta su brojni stručnjaci mjesecima upozoravali i što je, uostalom, pisalo i u samom uputstvu spornih respiratora.Činjenica da su ovakvi respiratori i pored toga bili instalirani na KCUS-u, u žižu javnosti ponovo stavlja skandal koji je, vjerovatno, gori i od same nabavke respiratora – pitanja odgovornosti za njihovu upotrebu na Kliničkom centru i posljedica do koje je to dovelo.Podsjetimo, "Dnevni avaz" je bio prvi medij koji je objavio pisma anesteziologa s KCUS-a u kojima se navodi da dotični "malina" respiratori dovode do fatalnih posljedica kod pacijenata.Sebija Izetbegović je nekoliko dana nakon objave pisama održala press konferenciju na kojoj je zaprijetila da će tužiti sve medije i novinare koji su objavili navedeno pismo.<h2>"Nećemo ih povući"</h2>Tada je kazala i da neće povući sporne respiratore s KCUS-a:

- Dok god imamo verifikacione certifikate Verlaba, nećemo ih povući, jer ne želimo zbog nekih spekulacija odgovarati porodicama. Respiratori se koriste u zavisnosti od kliničke slike pacijenta. Nijedan respirator nije ubio čovjeka, osim ako ne znate da ga koristite ili ako se zapali – kazala je tada.

KCUS potvrdio: Pismo anesteziologa koje je "Avaz" jučer objavio je autentično i dio je interne komunikacije

Podsjetimo, direktor Verlaba Almir Badnjević jučer je povodom presude u aferi “Respiratori” kazao da sam aparat ne zadovoljava niti minimum kriterija koje moraju ispunjavati respiratori.- Trenutno niti jedan od navedenih aparata NEMA važeću verifikaciju i po zakonu se NE smije koristiti.Bitno je spomenuti da niti jedan od 50 uređaja koji su došli i kroz donaciju nikada nije verifikovan, niti je odobren za korištenje. Isto tako, niti jedan nije servisiran i svaki je kao neispravan “instaliran” (ko zna sa kojim ciljem!?) od tih nekih servisera koji su to radili bez ikakvih dozvola i ovlaštenja – kazao je Badnjević.

Sud BiH u presudi zaključio kako su nabavljeni respiratori neupotrebljivi za intenzivnu njegu. Ko će odgovarati?

Šta nakon presude: Sebija Izetbegović poručivala da "malina" respiratore neće maknuti s KCUS-a

Prvo poluvrijeme je, što bi rekao Fadil Novalić, završeno. A rezultat je takav da je on, zajedno sa svojim kompanjonima Fahrudinom Solakom i Fikretom Hodžićem, osuđen na dugogodišnju robiju za respiratorni kriminal. Nije mu pomoglo ni izdvojeno mišljenje Branka Perića, sudije koji, “nekim čudom”, uvijek završava na predmetima koji se tiču SDA-ovaca i koji bez izuzetka, od Osmice do Fadila, glasa za oslobađajuće presude.Osim čudne koincidencije da ga uvijek zapadaju ovakvi slučajevi, Perić je čuven i po tome što sudnicu koristi kao svoju propovjedaonicu u kojoj, tokom izricanja presuda, drži govore o svemu i svačemu, dijeli moralne lekcije te lupeta uzduž i poprijeko. Tako je bilo i na izricanju presude Novaliću i ekipi.Perić je, mimo sudske prakse i zakona, insistirao na tome da pročita svoje izdvojeno mišljenje u odnosu na drugu dvojicu sudija. Osim bisera u obrazloženju svog mišljenja, poput „nije svaka zloupotreba krivično djelo” (da, zloupotreba položaja je upravo to, krivično djelo), Perić se obrušio i na „Dnevni avaz“, pa je, u maniru kog bi se postidio i Lukašenko, pozvao institucije da „obrate pažnju na rad medija“.Teško je reći šta je sramotnije u djelovanju ovog bivšeg kolumniste, a sadašnjeg oralnog komentatora društveno-političkih dešavanja koji sudnicu koristi umjesto studija – njegove dokumentirane veze s režimom ili zloupotreba sudijske odore za pravno neutemeljene ispade i obračune s neistomišljenicima prilikom izricanja presuda, pri čemu ne preza ni od totalitarnog prizivanja državne sile da kazni „neposlušne“ medije. Treba li spominjati da je ovakvo ponašanje potpuno strano sudskoj praksi i dignitetu sudske profesije.S Perićevim odbijanjem da procesuira ratne zločine u Tesliću (gdje je bio tužilac) i vezama koje ti slučajevi imaju s njegovim današnjim sudskim djelovanjem javnost je bila i svakako će tek biti detaljnije upoznata.No, ono što je jasno jeste da je svaki dan koji ovakve osobe provedu na poziciji sudija najviših sudskih institucija u zemlji dan sramote za BiH i njeno pravosuđe.Brojni izvještaji, od EU do “Transparency Internationala”, pokazuju da je pravosuđe najbolesniji dio bh. društva. Jasno je da je za ozdravljenje bh. društva neophodno započeti s procesom uklanjanja s pozicija perića i drugih bolesti.

Perić se obrušio na „Avaz“, pa je u maniru Lukašenka pozvao institucije da „obrate pažnju na rad medija“

Zloupotreba odore

U Sudu BiH danas je Sudsko vijeće, kojim je predsjedavao Branko Perić, izreklo osuđujuću presudu u aferi "Respiratori". Fadil Novalić, Fahrudin Solak i Fikret Hodžić proglašeni su krivima. Novalić je osuđen na četiri, Fikret Hodžić na pet, a Fahrudin Solak na šest godina zatvora. Ipak, možda gore od goleme finansijske štete koju su nanijeli Federaciji BiH je zaključaj Suda BiH kako su nabavljeni respiratori neupotrebljivi za intenzivnu njegu.<h2>"Respiratori služili svrsi"</h2>A upravo u tu svrhu su svojevremeno bili instalirani na KCUS kojim je upravljala, a i dalje upravlja Sebija Izetbegović, kojoj je u međuvremenu poništen magisterij, kao i titula profesorice.Iz iskaza Sebije Izetbegović na suđenju proizilazi da su respiratori služili svrsi, rekla je na posljednjem ročištu u aferi "Respiratori" Vasvija Vidović, advokatica optuženog premijera Federacije BiH Fadila Novalića pojašnjavajući zbog čega se protivi izvođenjem dodatnih dokaza koje su predložili tužioci. Ovim je podsjetila na saslušanje direktorice KCUS-a iz marta 2021. kada je kazala da se sporni kineski respiratori ACM812 A koriste na KCUS-u za invazivne i neinvazivne pacijente.A to je zapravo i najstrašniji dio cijele priče – upravo se ovi "malina" respiratori dovode u vezu sa smrću velikoj broja pacijenata oboljelih od koronavirusa. Podsjetimo, "Avaz" je svojevremeno prvi objavio dramatično pismo anesteziologa s KCUS-a koji su upozoravali na dramatične posljedice korištenja „malina“ respiratora.-	Šansa da pacijent priključen na malina respirator preživi su nikakve - pisalo je u pismu grupe anesteziologa sa KCUS-a.Respiratori dovode u vezu sa smrću velikog broja pacijenata oboljelih od koronavirusa, a postoji sumnja da je na njihovom korištenju insistirala upravo direktorica Izetbegović i to kako bi relativizirala sudski proces koji se u Sudu BiH vodi zbog nabavke ovih respiratora.

Novo pismo anesteziologa s KCUS-a: Fadilovi respiratori se ne mogu koristiti za Covid-19 pacijente

A da je Izetbegović itekako bila šokirana kada je čula koji su respiratori stigli u Sarajevo svjedoči poruka koju je sekretarka Vlade FBiH Edita Kalajdžić poslala tadašnjem direktoru Ureda premijera Hasanu Ganibegoviću: "Seb. zove, loši respiratori". No, to je očito nije spriječilo da nekoliko mjeseci nakon naredi da se respiratori raspakuju i instaliraju u Privremeni respiratorni centar iako nisu imali upotrebnu dozvolu.<h2>Ko će odgovarati?</h2>Posebno je značajno istaći da su sve ostale bolnice u Federacije BiH odbile su koristiti ove respiratore.Stoga, postavlja se pitanje hoće li i kada odgovarati osobe koje su odgovorne za instaliranje spornih respiratora na KCUS?Prije nego što su sporni respiratori bili instalirani, nekoliko stručnjaka je upozoravalo da ne mogu koristiti za intenzivnu njegu. Verlab je radio verifikaciju respiratora, a njegov direktor Almir Badnjević je nekoliko puta u javnost isticao da su ovi uređaji sigurni za korištenje za ono za šta su verifikovani i šta je proizvođač propisao.- U onom pismu se navodi da aparat nema PEEP, da nema HIFH FLOW funkciju, naravno da nema, to su transportni respiratori - govorio je Badnjević za medije još u aprilu 2021.<h2>Čeka se pravosuđe</h2>Pored prvostepene presude Novaliću i ekipi za nabavku respiratora, Tužilaštvo BiH vodi i još neke odvojene istrage koje se dovode u vezu sa tim predmetom. Najmanje tri predmeta, vezano za sporne ACM 812A, evidentirana su i u Tužilaštvu KS.U sarajevskom Kantonalnom tužilaštvu formiran je predmet po prijavi advokata porodica Palić i Hota protiv KCUS-a i direktorice Izetbegović zbog počinjene grupe greške i nesavjesnog liječenja. Sead Palić je preminuo 23. marta, a Atif Hota 4. marta 2021. u respiratornom centru. Slične prijave podnijelo je još nekoliko porodica pacijenata koji su, također, preminuli na KCUS-u u vrijeme pandemije.Osim toga, formiran je i predmet na osnovu pisma 13 anesteziologa u kojem upozoravaju da ACM812 A ne posjeduju neophodne postavke koje se preporučuju za mehaničku ventilaciju COVID-19 pacijenata.

 Šansa da pacijent priključen na malina respirator preživi su nikakve - pisalo je u pismu grupe anesteziologa sa KCUS-a

Malina respiratori neupotrebljivi za intenzivnu njegu: Ko će odgovarati zbog instaliranja na KCUS-u?

Finska je od jučer punopravna članica NATO-a. Članstvo Finske jamči ovoj sjevernoeuropskoj državi pristup resursima cijelog saveza u slučaju napada. Uključuje zaštitu koju nudi načelo NATO-a član 5., koji kaže da je napad na jednu članicu NATO-a napad na sve članice. Članstvo u NATO-u također će bolje integrirati finske snage u obuku i planiranje sa saveznicima u NATO-u. Ovoj zemlji ni dosad nije bila strana saradnja s NATO-om, njene trupe redovno učestvuju u NATO-ovim vježbama u statusu partnera.Finske odbrambene snage također koriste neke od istih sistema naoružanja kao i druge članice NATO-a, uključujući lovce F/A-18 američke proizvodnje, glavne borbene tenkove Leopard njemačkog dizajna i haubice K9, koje, između ostalih, koriste Norveška i Estonija.Helsinki je, također, potpisao program nabavke F-35 nevidljivog borbenog aviona, koji će omogućiti njegovim zračnim snagama neometanu saradnju s članicama NATO-a.Finska, također, može okupiti 900.000 rezervista koji su obučeni kao vojni obveznici u njenim oružanim snagama. Ratna snaga je impresivnih 280.000 vojnika.Posebne glavobolje Putinu će zadati činjenica da je učlanjenjem Finske NATO došao na samu granicu s Rusijom. A upravo je agresiju na Ukrajinu, koja ni formalno nije započela proces pristupanja Sjevernoatlantskoj alijansi, Rusija pravdala tvrdnjom da je cilj spriječiti da NATO preko Ukrajine dođe na granicu s Rusijom.I dok je ruska vojska zapela u Ukrajini trpeći stravične gubitke, pod izgovorom da žele spriječiti da NATO dođe na njihovu granicu, agresijom se desilo upravo to – NATO je došao na granicu Rusije, ali ne preko Ukrajine, nego Finske. Također, agresijom je Putin pokrenuo proces ubrzanog političkog, vojnog i ekonomskog zbijanja redova u proteklom periodu pomalo poljuljanog Zapada, koji još od devedesetih nije bio ovako ujedinjen.Bravo, glupane, što bi se u nas reklo.

U međuvremenu, ruska vojska zapela je u Ukrajini trpeći stravične gubitke

NATO na granici s Rusijom

Sutra će biti izrečena prvostepena presuda Fadilu Novaliću i ostalima, koji su učestvovali u nabavci spornih "malina" respiratora iz Kine koji su plaćeni 10,5 miliona KM.Optuženi su još Fahrudin Solak, suspendirani direktor FUCZ, Fikret Hodžić, vlasnik firme "Srebrena malina" i Jelka Miličević, federalna ministrica finansija.&nbsp;<h2>Instalirani na KCUS-u&nbsp;</h2>Iako su brojni stručnjaci upozoravali na njihovu upitnu kvalitetu i opasnost po pacijente, oni su poslije bili čak instalirani i na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu kojim je upravljala Sebija Izetbegović. Direktorici KCUS-a su u međuvremenu poništeni magisterij i titula profesorice.&nbsp;O kakvoj se kvaliteti respiratora radilo, pokazuje činjenica da su Sjedinjene Američke Države u 2021. godini masovno uništile ovu vrstu respiratora.&nbsp;Razlog je što se nisu nalazili na američkoj listi odobrenih medicinskih aparata za Covid pacijente.

Video uništavanja respiratora ACM812A, koje proizvodi kineska kompanija Aerospace Changfeng, identičnih koje je kupila i Vlada FBiH Fadila Novalića preko firme "Srebrena malina", snimljen je u Majamiju dok su istovarani na odlagalište otpada u South Dadeu. - Pozdrav sa deponije South Dade, gdje su bačeni i uništeni milioni dolara i vidu potpuno novih medicinskim ventilatora... -&nbsp; rekla je novinarka Glena Milberg (Glenna) koja je izvještavala o ovom slučaju.<h2>Koliko su plaćeni</h2>Novinarima "Local 10 News" rečeno je da se radi o aparatima proizvođača "Beijing Aerospace Changfeng Ltd." iz Pekinga, a prema informacijama do kojih su došli cijena jednog uređaja je iznosila 26 hiljada dolara (oko 42.000 KM) tokom najveće potrebe za respiratorima prošlog proljeća. Podsjetimo, Novalićeva Vlada je, s druge strane, plaćala preko 100 hiljada KM po jednom respiratoru.Beijing Aerospace ChangFeng Ltd, model ACM812A, nije bio na listi 86 modela respiratora koje je FDA (Američka agencija za lijekove i hranu) odobrila za hitnu upotrebu za Covid pacijente, te su zbog toga morali biti uništeni.

Iako su brojni stručnjaci upozoravali na opasnost ovih respioratora, oni su pod vodstvom Sebije Izetbegović bili instalirani čak i na KCUS

Malina respiratori u Americi završili na smetljištu

Kako su u Americi završili "malina" respiratori: Na smetljištu!

Krajnji rok za formiranje Vlade FBiH je 6. april. To znači da je ova sedmica ključna u procesu formiranja vlasti. Nominirani su novi ministri, predsjednica Federacije Lidija Bradara potpisala je odluku o formiranju Vlade, a Refik Lendo je, kako je i najavljeno, odbio dati saglasnost za imenovanje Nikšića. Zbog toga su oči mnogih uprte u visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), od kojeg se očekuje intervencija, odnosno sprečavanje blokade koju najavljuje SDA.<h2>Greška u koracima</h2>No, mnogi su bili iznenađeni kada je, uz Lendu, i drugi potpredsjednik FBiH Igor Stojanović u petak odbio dati potpis za formiranje Vlade FBiH, istaknuvši da je nezadovoljan pojedinim ministarskim rješenjima, te je tražio da stranke koalicije još jednom razmotre svoje prijedloge.Ma koliko da je Stojanović u pravu o pitanju neslaganja s imenovanjem pojedinih ministara, poput Anela Kljake, protiv kojeg je 2020. CIK podnio krivičnu prijavu zbog izbornih krađa, njegova odluka da svoj potpis uvjetuje razmatranjem i promjenom pojedinih kadrova potpuno je promašena.U parlamentarnim demokratskim sistemima predviđeno je da predsjednik, ako ste republika, ili kralj, ako ste ustavna monarhija, daje mandat za sastav vlade kandidatu koji sakupi većinu ruku u parlamentu. Ta procedura se nigdje ne dovodi u pitanje i stvar je čiste simbolike i demokratske prakse. Nije posao predsjednika ili potpredsjednika da se bavi kvalitetom ministara, nego mandatara i parlamenta.<h2>Zloupotreba funkcije</h2>Prvi kojima je palo na pamet da zloupotrijebe „formalnu“ mogućnost da preko predsjednika ili potpredsjednika ne daju potpis predstavniku parlamentarne većine da sastavi vladu jesu upravo SDA-ovci, koji su u paničnom strahu zbog mogućnosti gubitka vlasti, i to nakon što su prethodno kupovinom osigurali sebi većinu u bošnjačkom klubu Doma naroda FBiH. Odbijanjem da stavi svoj potpis za novu Vladu FBiH Stojanović direktno ide naruku SDA i DF-u i legitimizira njihov pokušaj blokiranja Federacije. Naime, ako Stojanović kao potpredsjednik može blokirati formiranje Vlade FBiH argumentom da mu se ne sviđaju dva-tri ministra, onda i Lendo istom logikom može tvrditi da mu se ne sviđa svih šesnaest&nbsp;i da on stoga nije dužan da im omogući mandat.Prema pouzdanim informacijama, Stojanović će na kraju ipak popustiti te, pored nezadovoljstva predloženim kandidatima, u konačnici dati saglasnost za izbor nove Vlade FBiH. Njegovo prvobitno nećkanje je, tvrde izvori, izraz nezadovoljstva zbog unutrašnjih odnosa u SDP-u i činjenica da neki njegovi prijedlozi nisu dobili podršku, no i sam Stojanović je u konačnici svjestan kakve bi posljedice moglo imati nedavanje saglasnosti za novu Vladu FBiH.<h2>"Opravdana bojazan"</h2>Stojanović se povodom odbijanja da da potpis za formiranje nove Vlade javnosti obratio i pismom.- Kandidati Anel Kljako, Sanja Vlaisavljević i Almin Hopovac su kandidati za koje tražim da preispitate je li opravdana bojazan javnosti u Bosni i Hercegovini da dostojno obavljaju funkcije na koje ih predlažete - naveo je Stojanović.

On mora biti svjestan kakve bi posljedice po društvo moglo imati nedavanje saglasnosti za novu Vladu FBiH

Odlučujuća sedmica: Stojanović će popustiti!

U intervjuu za „Dnevni avaz“ odlazeći direktor CEFTA sekretarijata u Briselu Emir Đikić govorio je o svom mandatu, odgovoru na krizu, značaju zajedničkog regionalnog tržišta, kao i inicijativama „Otvoreni Balkan“ i Berlinski proces. Završavate drugi mandat na čelu CEFTA-e. Možete li nam ukratko reći koji su bili ključni izazovi i postignuća ove organizacije tokom Vašeg mandata?<h2>&nbsp;Svjetska kriza</h2>- Jedna od najvećih svjetskih kriza, koja je imala jaku trgovinsku komponentu, vjerovatno je bila i najveći izazov, ali i najveće postignuće. Telefoni su nam zvonili non-stop, ljudi su željeli znati, kao prvo, hoće li moći dobavljati osnovne namirnice i medicinska sredstva, a onda i druge proizvode od kojih su ekonomija, ali i život uopće zavisili. Uz pomoć velikog entuzijazma, uspjeli smo povezati CEFTA strane i osigurati relativno normalan protok roba među stranama. Dobili smo garanciju da će tzv. zeleni koridori biti stalno otvoreni za trgovinu, a da će zelene trake davati prioritet namirnicama i medicinskoj opremi. Usaglasili smo minimalne sanitarne mjere na prijelazima za kamione i vrlo brzo osigurali da se privremene zabrane polako ukidaju. Drugo značajno postignuće kojim se ponosim jeste dogovor o uspostavljanju slobode kretanja roba i usluga unutar CEFTA-e kroz zajedničko regionalno tržište. U proteklih šest godina radili smo na prvim programima za priznavanje dokumenata, koji se zasnivaju na ideji da jedan dokument bude validan na svih sedam strana. Pokrenuli smo nekoliko inicijativa: priznavanje statusa ovlaštenog privrednog subjekta, certifikata za voće i povrće, rezultata testiranja industrijskih proizvoda, priznavanje profesionalnih kvalifikacija za inžinjere i priznavanje licence za putničke agencije. Ukoliko se prevaziđu politički problemi, očekujemo da najmanje tri programa usvojimo ove godine. To će u potpunosti promijeniti trgovinsku i investicionu klimu u regionu.Kao treće, spomenuo bih digitalizaciju. U ovoj oblasti radimo na dva fronta kroz unapređenje CEFTA digitalnog tržišta po ugledu na EU. U okviru ovog programa ispregovarali smo tri važna sporazuma, o elektronskoj trgovini, paketima, te o geografskom blokiranju, koje očekujemo da budu usvojeni ove godine. Kako ocjenjujete odgovor zemalja u regiji na krizu i kakvu smo lekciju naučili iz svega?- Način na koji je region odgovorio na pandemiju je bio van svih mojih očekivanja. To je bio pravi pokazatelj našeg kapaciteta za saradnju, a koji često ne koristimo. Dat ću vam konkretan primjer, danas koncept zelenih traka, koji smo uveli kao mjeru za očuvanje trgovine u vrijeme pandemije i zatvaranja, ne samo da koristimo za unapređenje trgovine u normalnim uvjetima nego isti koncept proširujemo na prijelaze s EU. To je do sada neviđeno. Obično je CEFTA ta koja preuzima koncepte razvijene u EU, a ovdje EU preuzima koncept koji je razvila CEFTA u partnerstvu s Transportnom zajednicom. Koje su ključne koristi koje je Bosna i Hercegovina imala od CEFTA-e u proteklom periodu?- Danas, poslije 15 godina CEFTA sporazuma, ključna korist je i dalje u trgovini nesputanoj carinama i količinskim ograničenjima. BiH izvozi više na CEFTA tržište nego što izvozi u Italiju ili Njemačku, koji su joj glavni trgovinski partneri. Neki će se zapitati da li je cijela Evropska unija mnogo značajnije tržište za BiH od male CEFTA-e. Istraživanje koje je za nas radio Bečki institut za međunarodnu ekonomiju pokazalo je da se bosanska izvozna privreda više oslanja na vrijednost stvorenu u regionu nego u EU. S druge strane, ako pogledamo udio naše domaće dodatne vrijednosti, vidimo da je ona veća u našem izvozu u CEFTA-u nego što je u EU. Oba ova podatka nam govore da su regionalni lanci snabdijevanja ključni za razvoj izvoznih kapaciteta i generalno za našu trgovinsku poziciju u svijetu. Zato je bitno da svom snagom nastavimo s provođenjem Akcionog plana za zajedničko regionalno tržište. Svjetska banka je procijenila da puna primjena zajedničkog tržišta na nivou CEFTA-e Bosni i Hercegovini može da donese i do 2,5 posto dodatnog rasta BDP-a, što je blizu nivoa rasta koji je imala prošle godine.<h2>&nbsp;Vratiti u fokus</h2>&nbsp;Šta su glavne političke prepreke za snažnije ekonomsko povezivanje regiona?- Glavni problem jeste manjak političke volje. Ako pogledate brojke, nije samo BiH ta koja dobiva, svi dobivamo. Ekonomske integracije privreda koje su približno na istom nivou razvoja, koje imaju isti cilj, imaju članstvo u EU i koje su već organski povezane kulturom, jezikom i geografijom - to je dobit za sve. Ekonomska logika koju vidimo u Evropi i na Baltiku, Beneluksu i Skandinaviji nije dovoljno snažna da sruši političke zidove. Ono što je potrebno jeste da nekako vratimo interes građanina i interes naših kompanija na prvo mjesto, ispred velikih historijskih ili nacionalističkih narativa.&nbsp;Kako u tom smislu gledate na inicijative o regionalnom ekonomskom uvezivanju, poput Berlinskog procesa i „Otvorenog Balkana“, i kakav to iskorak donosi u odnosu na CEFTA-u?- CEFTA je integralni dio Berlinskog procesa, tj. mi smo jedan od ključnih nosilaca, prvo, regionalnog ekonomskog prostora, pa potom zajedničkog regionalnog tržišta. Sve što radimo u okviru CEFTA-e, uključujući sve naše sporazume, odluke i tijela, jeste zasnovano na konsenzusu, tj. saglasnosti svih naših strana. To je ključna razlika između Berlinskog procesa, koji je zasnovan na CEFTA sporazumu, barem kada je trgovina u pitanju, i svih drugih inicijativa, a koje uključuju i „Otvoreni Balkan“. Od početka je bila ideja da CEFTA bude motor onih aktivnosti oko kojih svi mogu da se dogovore. Sve preko toga jeste dobra volja strana. Postoji čitava mreža bilateralnih i plurilateralnih sporazuma koji su van CEFTA sistema i oni su i legitimni dok god nisu na štetu dogovora koje imamo na nivou svih sedam. Ja na taj način vidim i „Otvoreni Balkan“, kao inicijativu koja je proizašla kao potreba tri strane da ubrzaju procese koji su usporeni na nivou sedam. I dok god sporazumi, memorandumi i aranžmani, koji nastaju u okviru te inicijative, nisu u sukobu s pravilima i planovima u okviru Berlinskog procesa, tj. CEFTA sporazuma i Akcionog plana zajedničkog regionalnog tržišta, to za nas nije ništa novo. <h2>Negativne reakcije</h2>&nbsp;Kako ocjenjujete krajnje negativne reakcije pojedinih političara iz BiH na „Otvoreni Balkan“, koji nazivaju pokušajem uspostave „velike Srbije“?- Svaki prijedlog ekonomske saradnje, u regionu ili van njega, treba, prije svega, cijeniti iz ugla koristi i troškova za građane i kompanije iz Bosne i Hercegovine. To je ono što bi trebalo da vratimo u fokus političkog narativa. To i evropski pogled na stvari. Takav pristup bi omogućio, prije svega nama u CEFTA-i, da konačno provedemo aktivnosti koje su svi lideri regiona dogovorili u Sofiji 2020. godine. Kada vidimo da naše firme imaju olakšice na tržištima u regionu, npr. da im za sedam tržišta ne treba sedam različitih analiza i još toliko papira i plaćenih taksi, onda možemo da kažemo da smo uradili posao. To je ono što treba da nam bude prioritet. Ako mislimo da postoji interes da idemo preko toga, da budemo dio onih koji bi išli ekstra milju, ja ne bih imao ništa protiv. Mi smo buduće članice Evropske unije, budući dijelovi zajedničkog evropskog tržišta, naša razmišljanja i razgovori treba da izlaze iz te premise.

Bitno je da svom snagom nastavimo s provođenjem Akcionog plana za zajedničko regionalno tržište

Emir Đikić za "Avaz": Zajedničko tržište bi BiH godišnje donosilo 2,5 posto dodatnog rasta 

Velika porota na Menhetnu podigla je optužnicu protiv Donalda Trampa (Trump) nakon istrage o tajnom novcu isplaćenom porno zvijezdi Stormi Denijels (Stormy Daniels), čime je postao prvi bivši predsjednik SAD koji se suočio s krivičnim optužbama iako je najavio da će se ponovno kandidirati za Bijelu kuću. Ipak, ovo nije prvi skandal jednog američkog predsjednika koji je potresao Ameriku. U nastavku vam donosimo priču o pet najvećih predsjedničkih skandala u historiji SAD.<h2>1. Skandal "Halpin"</h2>

Bilo je mnogo predsjednika koji su bili povezani sa seksualnim skandalima: Klinton, JFK, Voren DŽ. Hard Harding (Warren G.) da spomenemo samo neke. Dok je Klintona to umalo koštalo pozicije, postoji jedan skandal koji je umalo potpuno spriječio predsjednikovo stupanje na dužnost. Opisani kao "najodvratniji seksualni skandal u američkoj političkoj historiji", postupci predsjednika Grovera Klivlenda (Clevelanda) sramotno su iznad postupaka svih njegovih kolega predsjednika.Klivlend je u Bijeloj kući došao u kasnim 1880-ima i on je jedini predsjednik koji je služio dva neuzastopna mandata. Iako nije jedan od najvećih predsjednika koji je ikada služio, ostao je zapamćen kao pošten čovjek poznat kao "Dobri Grover". Ta je reputacija, međutim, daleko od zaslužene.Tokom kampanje za predsjedničke izbore 1884., demokrat iz Klivlenda susreo se s čovjekom kojeg se naširoko smatralo korumpiranim. Kako bi pomogli svom kandidatu, republikanci su tražili prljavštinu o Klivlendu. Ono što su otkrili bilo je prilično uznemirujuće.Klivlend je desetak godina prije kandidature dobio dijete izvan braka s udovicom Marijom Halpin. Međutim, u izjavi koju je dala Marija, njihovo dijete nije začeto sporazumnim seksom. Nakon zajedničkog obroka, Marija je bila seksualno napadnuta i, kako ona opisuje, "upotrebom sile i nasilja i bez mog pristanka". Taj je napad doveo do toga da je Marija ostala trudna. Kad se dijete rodilo, Klivlend je dječaka odvojio od majke i smjestio u sirotište. Marija je tada bačena u ludnicu.Klivlend je nekako preživio ovo javno otkriće kada su se demokratski spin-doktori suprotstavili agresivnom kampanjom blaćenja Marije. Prikazana je kao pijana prostitutka, dok je Klivlend bio časni gospodin koji je preuzeo odgovornost za dijete budući da je bio jedini od Marijinih "muških prijatelja" koji je bio neženja. Skretanje je upalilo i Klivlend je pobijedio na izborima u tijesnoj borbi.Iako će Marija biti puštena iz azila, živjela je ostatak života s mrljom skandala.<h2>2. Skandal "Teapot dome"</h2>

Prije nego što je postojao Watergate, postojao je "Teapot Dome". U to se vrijeme smatralo "najvećim i najsenzacionalnijim skandalom u historiji američke politike". Stoga ne čudi da se predsjednik Varen Dž. Harding (Warren G. Harding), koji je u vrijeme skandala sjedio u Ovalnom uredu, često smatra jednim od najgorih, ako ne i najgorim predsjednikom svih vremena. Njegova Bijela kuća često je opisivana kao korumpirana i haotična, iako se većina lukavih poslova njegove administracije navodno događala bez njegova znanja.Pod predsjedanjem Vilijama Tafta (William), mnoga područja za proizvodnju nafte proglašena su mornaričkim rezervama nafte kako bi se osiguralo da mornarica nikada neće ostati bez goriva. Hardingov ministar unutrašnjih poslova, Albert Hol (Hall), uvjerio je predsjednika 1921. da prebaci kontrolu nad nizom tih rezervata, uključujući jedan u Teapot Domeu u Vajomingu, na Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ovo je završeno 1922.Fol je zatim iznajmio te rezerve privatnim naftnim kompanijama bez konkurentnog nadmetanja. Nakon što je ljutiti naftni operater iz Vajominga pisao senatoru žaleći se na tajni dogovor, ubrzo je uslijedila istraga Senatskog odbora. Otkrili su da je Fol primio oko 400.000 dolara mita kako bi omogućio najam. Kongres je raskinuo ugovore o najmu i Fol je postao prvi aktualni član kabineta u američkoj historiji koji je poslan u zatvor.Iako Harding nikada nije bio direktno upleten u skandal, njegova je reputacija zauvijek ukaljana putem povezanosti. Stres zbog svega toga uzeo je danak na njegovo zdravlje i umro je od srčanog udara dok je još bio na funkciji u avgustu 1923.<h2>3. Watergate</h2>

Ovaj predsjednički skandal smatran je kraljem svih skandala. Ne samo da je prisilio predsjednika Ričarda Niskona (Richarda Nixona) da podnese ostavku na dužnost, postavši jedini predsjednik u američkoj historiji koji je to učinio, već je i usvajanje sufiksa –gate koji sugerira postojanje skandala sada postalo dio engleskog jezika. Sve je počelo provalom u sjedište Demokratskog nacionalnog odbora u Vašingtonu, u uredski kompleks Watergate 17. juna 1972. Pet muškaraca uhvaćeno je dok su pregledavali dosjee i pokušavali podmetnuti prislušne uređaje. Trag je na kraju doveo do Niksonove republikanske administracije, pa čak i do samog predsjednika.Zahvaljujući radu nekolicine istraživačkih novinara, otkrivene su višestruke zloupotrebe ovlasti od strane Niksona i njegove administracije, uključujući pokušaje prikrivanja njihove upletenosti u provalu, kampanju "prljavih trikova" protiv demokrata, ilegalno prisluškivanje neprijatelja i korištenje FBI-a, CIA-e i porezne uprave kao političkog oružja.Optuženo je 69 vladinih funkcionera, a 48 ih je proglašeno krivima. Suočen sa sigurnim opozivom, Triki Diki (Tricky Dicky) je odstupio, izjavivši američkom narodu: "Uvijek sam pokušavao učiniti ono što je najbolje za naciju." Nakon gotovo dva desetljeća društvenih nemira, ubistava, ekonomskih problema i Vijetnamskog rata, skandal Watergate potresao je Ameriku do same srži i ostavio naciju u očajničkoj potrebi za stabilnošću.<h2>4. Iran-Kontra afera</h2>

Tokom ranih 1980-ih, predsjednik Ronald Regan (Reagan) suočio se s dvije velike dileme – militantna grupa poznata kao Hezbollah uzela je američke taoce u Libanu i nova revolucionarna komunistička vlada upravo je uspostavljena u Nikaragvi, Srednjoj Americi. Njegova je administracija osmislila plan kako ubiti dvije muhe jednim udarcem - prodati oružje Iranu u nadi da će teroristi osloboditi taoce, a zatim usmjeriti dio zarade od te prodaje oružja za vojnu podršku Kontrašima, antikomunističkim pobunjenicima u Nikaragvi. Dok je u teoriji plan zvučao dobro, u praksi je bio potpuno protuzakonit.Budući da je većina sredstava Kontre dolazila od trgovine drogom, Kongres je prethodno usvojio Bolandov amandman, zabranjujući američkoj vladi da finansira pobunjenike. U to je vrijeme postojao i američki trgovinski embargo s Iranom, što znači da su i prodaja oružja Iranu i finansiranje Kontre kršili američke zakone.Kad su se pojavile vijesti o naoružavanju s Iranom, Regan je isprva negirao da je pregovarao s teroristima, nešto za što se ranije zakleo da nikada neće učiniti. U kasnijem televizijskom obraćanju naciji, odustao je od tog obećanja i priznao ilegalnu trgovinu.Potpukovnik Oliver Nort (North) iz Vijeća za nacionalnu sigurnost tada je istupio i priznao da je preusmjerio dio sredstava od prodaje oružja za podršku Kontrasima. Uslijedila su saslušanja u Kongresu, ali nijedno nije rezultiralo osudama. Obraćajući se još jednom naciji, Regan je negirao da zna za puni opseg postupaka svoje administracije, ali je preuzeo punu odgovornost za njih.Još uvijek se ne zna koliko je Regan znao ili nije znao, ali kada je napustio Ovalni ured, učinio je to s najvećom ocjenom odobravanja ikada za predsjednika na odlasku u to vrijeme.Watergate je uništio Niksona, Teapot Dome pomogao je poslati Hardinga u ranu smrt, afera Levinsko ukaljala je Klintonovo nasljeđe, dok je skandal Halpin potpuno uništio Klivlandovo. Ipak, Regan je nekako preživio Iran-Kontra aferu, a njegova reputaciju ostala je netaknuta i u mnogim aspektima, skandal je sada pomalo potisnut u historijske knjige.<h2>5. Skandal Klinton-Levinski</h2>

Skandal Klinton-Levinski (Lewinsky) bio je seksualni skandal koji je uključivao Bila Klintona (Bill Clinton), predsjednika Sjedinjenih Država, i Moniku Levinski (Lewinsky), pripravnicu u Bijeloj kući. Njihov seksualni odnos započeo je 1995. godine - kada je Klinton imao 49 godina, a Levinsky 22 godine - i trajao je 18 mjeseci, završavajući 1997. godine. Klinton je završio televizijski govor krajem januara 1998. s kasnije zloglasnom izjavom: "Nisam imao seksualne odnose s tom ženom, gospođom Levinski." Daljnja istraga dovela je do optužbi za lažno svjedočenje i do opoziva Klintona 1998. godine od strane Zastupničkog doma Sjedinjenih Američkih Država. Nakon toga je oslobođen svih optužbi za opoziv za krivokletstvo i ometanje pravde u 21-dnevnom suđenju američkog Senata.Sutkinja Susan Veber Rajt (Susan Webber Wright) optužila je Klintona za građansko nepoštivanje suda zbog davanja pogrešnog iskaza u slučaju Paule Džouns (Paule Jones) u vezi s Levinski (Lewinsky),&nbsp;a Rajt ju je također kaznio s 90.000 dolara. Njegova licenca za bavljenje advokaturom suspendirana je u Arkanzasu na pet godina; ubrzo nakon toga, zabranjeno mu je predstavljanje slučajeva pred Vrhovnim sudom SAD.

Iako su američki predsjednici imali brojne skandale, Tramp je prvi bivši predsjednik koji je optužen

Pet najvećih predsjedničkih skandala u historiji SAD

Nakon što su jučer održani protesti pred OHR kojeg su održali Asocijacija Krug intelektualaca 99 i Restart, na njima se pojavila Sebija Izetbegović, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, direktorica KCUS-a i supruga lidera SDA Bakira Izetbegovića.Nakon toga Izetbegović se oglasila na Facebooku.- Susret sa velikim brojem nepoznatih, a divnih ljudi. Nadahnuta obraćanja gospođe Zornić i ostalih govornika, predivna poruka gospodina Gradimira Gojera. Nisam čula ni jednu ružnu riječ. Niko nije govorio niti dobacivao o bilo kakvom “crkavanju dušmana” niti sam ja odgovarala “nek crknu”. Oni koji šire laži to će i dalje raditi a mi ćemo se i dalje okupljati. Borba za demokratsku i građansku Bosnu i Hercegovinu traje, mora se poštovati izborni rezultat i volja građana - napisala je Izetbegović.

Borba za demokratsku i građansku Bosnu i Hercegovinu traje, mora se poštovati izborni rezultat i volja građana 

Sebija oduševljena jučerašnjim protestima: Opet ćemo se okupljati

Iako je bilo očekivano da će Refik Lendo, potpredsjednik Federacije iz reda SDA naroda, odbiti dati saglasnost za formiranje nove Vlade FBiH, mnoge je iznenadilo kada je u petak to isto učinio i drugi potpredsjednik Igor Stojanović.<h2>Negodovanje zbog kadrovskih rješenja</h2>Stojanović je tim povodom se obratio i pismom, u kojem je svoju odluku da još uvijek ne da potpis za novu Vladu u FBiH, pravdao nezadovoljstvom ponuđenim imenima ministara. -	Kandidati Kljako Anel, Sanja Vlaisavljević i Hopovac Almin su kandidati za koje tražim da preispitate je li opravdana bojazan javnosti u Bosni i Hercegovini da dostojno obavljaju funkcije na koje ih predlažete – naveo je Stojanović.S ljudske, pa i političke strane, Stojanović je ovdje potpuno u pravu. Anel Kljako osoba je protiv koje je svojevremeno bila podignuta krivična prijava zbog dokumentovanih krađa u Mostaru na lokalnim izborima 2020. godine, Sanja Vlaisavljević godinama je davala huškačke izjave na račun Sarajeva i njegovih stanovnika, dok Almin Hopovac, koji bi trebao voditi policiju FBiH, ima aktivnu optužnicu zbog zloupotrebe položaja.Naravno, mnogi kandidati za ministre, kao i način na koji su predlagani, razočarali su nemali broj građana u Federaciji. Osim nominiranja pojedinih duboko kompromitovanih osoba ili pojedinaca upitnih kompetencija za ministarske pozicije, dodatnu mrlju na proces formiranja vlasti bacila je odluka da se SDP-ovi ministri, kao na pijaci, zarotiraju za ministarstva, tako da Vojin Mijatović ne bude ministar unutrašnjih poslova kako je prvobitno planirano, nego obrta, a Hopovac umjesto obrazovanja da preuzme policiju.<h2>Možda je u pravu, ali...</h2>Ipak, ma koliko da je Stojanović u pravu po pitanju neslaganja s imenovanjem pojedinih ministara, njegova odluka da svoj potpis uvjetuje razmatranjem i promjenom pojedinih kadrova, greška je u koracima. Kao bivši košarkaš, Stojanović bi trebao biti svjestan značenja ovog pojma – kada u igri napraviš korak viška, koš ti se poništava i lopta oduzima, ma koliko da ti je potez koji si izveo bio dobar ili atraktivan za publiku.A to je upravo ono što je on napravio s odbijanjem da stavi potpis - korak viška ili nekoliko njih.Prva stvar se tiče formalne demokratske prakse. Naime, u paramentarnim demokratskim sistemima širom svijeta predviđeno je da predsjednik, ako ste republika, ili kralj ako ste ustavna monarhija, daje mandat za sastav vlade kandidatu koji skupi većinu ruku u parlamentu. Ta procedura se nigdje ne dovodi u pitanje i stvar je čiste simbolike i demokratske prakse. Prvi kojima je palo na pamet da zloupotrijebe „formalnu“ mogućnost da preko predsjednika ili potpredsjednika ne daju potpis predstavniku parlamentarne većine da sastavi vladu, jesu upravo SDA-ovci u paničnom strahu od mogućnosti gubitka vlasti, i to nakon što su prethodno kupovinom osigurali sebi većinu u bošnjačkom klubu Doma naroda FBiH.<h2>Tjeranje vode na mlin SDfA</h2>Druga stvar je praktične prirode. Odbijanjem da stavi svoj potpis za novu Vladu FBiH, Stojanović direktno ide na ruku SDA i DF-u i legitimizira njihov pokušaj blokiranja Federacije. Naime, ako Stojanović kao potpredsjednik može blokirati formiranje Vlade FBiH argumentom da mu se ne sviđaju 2-3 ministra, onda i Lendo istom logikom može tvrditi da mu se ne sviđa svih šesnaest&nbsp; i da on stoga nije dužan da im omogući mandat, sve dok mu kandidati ne budu po voljiStojanović na personalnom nivou svakako ima puno pravo neslagati se s ovakvim kadrovskim rješenjima i smatrati ih lošim izborom, no nije njegovo da kao potpredsjednik Federacije&nbsp; blokira.Iako će na kraju svoj potpis vjerovatno dati za sastav nove Vlade, samo odugovlačenje i postavljanje uslova šalje vrlo ružnu poruku i tjera vodu na mlin SDA i DF-a.&nbsp;Greška u koracima, Igore.

Iako Stojanović na personalnom nivou svakako ima puno pravo ne slagati se s ovakvim kadrovskim rješenjima i smatrati ih lošim izborom

Greška u koracima, Igore: Nije Stojanovićeva rabota da blokira Federaciju

Danima su najavljivani. Režimski mediji SDA pozivali su građane da izađu na proteste. Društvene mreže su „gorjele“. Aktivisti su urlali iz sveg glasa. Botovi još glasnije. Poručivali su nam da se moramo usprotiviti aparthejdu, zaustaviti političko nasilje, da moramo dići glas za građansku državu, da odbranimo državu i bog te pita šta ne...Kao formalni organizatori protesta predstavljeni su udruženje metuzalema 99 i izvjesni pokret „Restart“. Trebalo je, valjda, zavarati nekoga da je riječ o nekakvom narodnom buntu, a ne očajničkoj borbi SDfA za opstanak na vlasti pod svaku cijenu.Naravno, režim stvar nije prepuštao slučaju, pa su u petak organizirani i državni službenici i administrativni radnici koji su autobusima dovezeni u Sarajevo.

Rezultat: Katastrofa. Pred OHR su, sve skupa, uspjeli okupiti hiljadu-dvije ljudi. Protestni skup uljepšali su rukovodioci SDA i DF-a, od Sebije Izetbegović do Željka Komšića, koji su protestirali sami za sebe, tj. vlastiti opstanak na vlasti.U skladu s novim istočnim zaokretom prema Rusiji i Kini, a koji je na televiziji i javno najavio član Predsjedništva SDA Haris Zahiragić, demonstranti su visokom predstavniku Kristijanu Šmitu (Christian Schmidt) i američkom ambasadoru Majklu Marfiju (Michael Murphy) poručivali da idu kući, a stvar je otišla i dotle da se i stanovitim „stranim okupatorima i domaćim izdajnicima“ (čitaj: predstavnicima zapadnih država i opozicionim strankama) zaprijetilo i smrću.Treba razumjeti naše sugrađane iz SDfA. Čovjek u strahu od gubitka vlasti, slobode budžetskih pozicija, milijardi resursa i kontrole nad pravosuđem, katkad pogubi razum, pa nije svjestan šta priča.Samo, činjenica da, uz mobilizaciju uhljeba i danonoćnu kampanju režimskih medija i propagandista, Poljine nisu u stanju dobaciti dalje od sakupljanja nekoliko stotina ljudi, pokazuje da dinastiju nema više ko braniti. Možda jedino još ovi koji su plaćeni za to. No, kada dinastija do kraja padne s vlasti, kako li oni pred ovim društvom i bosanskom savješću misle opravdati svoje jeftino i bijedno sluganstvo?

Šmit će deblokirati Federaciju BiH

Mihael Martens za "Avaz": Vrijeme je da Izetbegović ode u penziju

Fadila Novalića napali zbog ajeta iz Kur'ana

Zašto Bakir Izetbegović nije postupio kao Milo Đukanović?

Donald Tramp: Predsjednik pred sudom

Šta nakon presude: Sebija Izetbegović poručivala da "malina" respiratore neće maknuti s KCUS-a

Zloupotreba odore

Malina respiratori neupotrebljivi za intenzivnu njegu: Ko će odgovarati zbog instaliranja na KCUS-u?

NATO na granici s Rusijom

Kako su u Americi završili "malina" respiratori: Na smetljištu!

Odlučujuća sedmica: Stojanović će popustiti!

Emir Đikić za "Avaz": Zajedničko tržište bi BiH godišnje donosilo 2,5 posto dodatnog rasta

Pet najvećih predsjedničkih skandala u historiji SAD

Sebija oduševljena jučerašnjim protestima: Opet ćemo se okupljati

Greška u koracima, Igore: Nije Stojanovićeva rabota da blokira Federaciju

Dinastiju nema ko braniti

Šmit će deblokirati Federaciju BiH

Mihael Martens za "Avaz": Vrijeme je da Izetbegović ode u penziju

Fadila Novalića napali zbog ajeta iz Kur'ana

Zašto Bakir Izetbegović nije postupio kao Milo Đukanović?

Donald Tramp: Predsjednik pred sudom

Šta nakon presude: Sebija Izetbegović poručivala da "malina" respiratore neće maknuti s KCUS-a

Zloupotreba odore

Malina respiratori neupotrebljivi za intenzivnu njegu: Ko će odgovarati zbog instaliranja na KCUS-u?

NATO na granici s Rusijom

Kako su u Americi završili "malina" respiratori: Na smetljištu!

Odlučujuća sedmica: Stojanović će popustiti!

Emir Đikić za "Avaz": Zajedničko tržište bi BiH godišnje donosilo 2,5 posto dodatnog rasta

Pet najvećih predsjedničkih skandala u historiji SAD

Sebija oduševljena jučerašnjim protestima: Opet ćemo se okupljati

Greška u koracima, Igore: Nije Stojanovićeva rabota da blokira Federaciju

Dinastiju nema ko braniti