Nakon poraza u drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori Milo Đukanović dao je ostavku na mjesto predsjednika DPS-a. Iako su parlamentarni izbori u ovoj zemlji zakazani za maj, poraz na predsjedničkim izborima Đukanović shvata kao znak da je krajnje vrijeme da se povuče nakon 34 godine.
Đukanović se može pohvaliti i velikim rezultatima koje je napravio za Crnu Goru. Pod njegovim vodstvom zemlja je uspjela izbjeći krvoprolića i ratne strahote u devedesetima, proglasiti svoju nezavisnost, napraviti zaokret prema Zapadu te postati punopravna članica NATO-a.
Demokratska praksa
Praksa u demokratskim društvima je da se i pri najmanjem neuspjehu lider povlači s čela svoje stranke. Velika Britanija je tako, primjerice, u posljednjih sedam godina promijenila pet premijera, iako sve to vrijeme zemljom vlada jedna te ista – Konzervativna stranka. Naprosto se podrazumijeva da lider koji se na bilo koji način kompromitira ili ne uspije polučiti rezultat koji je obećao preuzima odgovornost za to i povlači.
No, ne i u Bosni i Hercegovini. Ne moramo dalje ići od primjera Bakira Izetbegovića. U utrci za Predsjedništvo 2022. do nogu je potučen od Denisa Bećirovića. Stranka mu već dugo ne vlada u urbanim centrima u FBiH. Kanton Sarajevo je odavno izgubio. Vijeće ministara BiH formirano je bez SDA.
Nova većina uspostavljena je i u Federaciji BiH, ali vlast još nije formirana zahvaljujući pravnom siledžijstvu potpredsjednika ovog entiteta Refiku Lendi. Njegovi najbliži saradnici Asim Sarajlić, bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić i tehnički premijer Federacije BiH Fadil Novalić završili si na crnoj listi SAD. Da stvar bude gora, Novalić je prekjučer i prvostepeno osuđen u Sudu BiH zbog nabavke neupotrebljivih kineskih respiratora u jeku pandemije za 10,5 miliona KM. Supruzi mu je poništen magisterij i zvanje profesorice.
Autokratski manir
S izuzetkom Željka Komšića i DF-a, s Izetbegovićem doslovno niko ne želi koalirati. Sve u svemu, činilo bi se da se Izetbegović nalazi u bezizlaznoj situaciji. Niz poraza, crne liste, optužnice i nepostojeći koalicioni kapacitet ostavku bi učinili jedinim logičnim potezom.
Posebno što, za razliku od Đukanovića koji se povlači, Izetbegović se u svojoj političkoj karijeri ne može pohvaliti nikakvim značajnijim rezultatima, tek nizom afera i neuspjeha, od propasti revizije presude za genocid protiv Srbije, do raskola u vlastitoj stranci.
Ipak, Izetbegović poručuje da ne samo da se neće povući „nakon što su Osmicu stavili na crnu listu i kako su počeli da rade nepravdu mojoj Sebiji“ nego da je sada „još tvrdoglaviji“.
Jasno je da ova tvrdoglavost može voditi samo u još veći ambis. Još je jasnije da je Izetbegović lider koji nema poštovanja za načela i demokratske prakse upravljanja, nego se u stilu autokrate i dalje pokušava silom održati na vlasti. Pod cijenu propadanja svega oko njega.
Odlazak Sane
Sana Marin (Sanna), najmlađa finska premijerka u historiji koja je uvela ovu zemlju u NATO i izvela je iz korona krize s minimalnim posljedicama, prije nekoliko dana podnijela je ostavku na mjesto predsjednice finskih socijaldemokrata. Iako je na posljednjim izborima zapravo poboljšala rezultat svoje stranke u odnosu na period od prije četiri godine, zbog činjenice da će koalicija desnog centra biti u poziciji da formira vlast, odlučila je povući se s čela svoje stranke.
