Na današnji dan 1943. godine, rođen je Ser Majkl Filip „Mik“ Džeger (Sir Michael Philip "Mick" Jagger), engleski muzičar i frontmen slavne rok grupe “The Rolling Stones”.Legenda rokenrola danas puni 80 godina, a i dalje je energičan na sceni. Zajedno sa svojim prijateljem iz djetinjstva Kitom Ričardsom (Keith Richards), te Brajanom Džonsom (Brian Jones) i Janom Stjuartom (Ian Stewart),1962. godine, osnovao je bend „The Rolling Stones“. U početku su bili bluz-muzičari, koji su svirali studentima, ali su ubrzo pronašli vlastiti zvuk. <h2>Loši momci</h2>Džegerova harizma na pozornici i Ričardsovi gitarski performansi bili su originalni i vrlo brzo postali prepoznatljivi, mada s imidžom loših momaka. Taj imidž im se dopao i nastavili su u tom pravcu, kako bi se i razlikovali od grupe “The Beatles” koji su već imali imidž dobrih momaka, ali je i publika odlično prihvatila nove, loše momke. Proslavili su se ubrzo pjesmom „I can get no satisfaction“, koju su zajednički napisali Džeger i Kit Ričards, a koja je postala himna cijele generacije.Džegerov privatni život također je bio buran kao i njegova muzička karijera, jer je bio deklarisani “ženskaroš” i preljubnik, a više puta se ženio. Ima sedmero djece s četiri žene.Godine 2003., titulom viteza odlikovao ga je tadašnji britanski princ, a današnji kralj Čarls (Charles) zbog „doprinosa modernoj muzici“.&nbsp;

<h2>Prije 167 godina rođen nobelovac Džordž Bernard Šo</h2>Godine 1856., 26. jula, rođen je englesko-irski pisac Džordž Bernard Šo (George Bernard Shaw), dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Bio je izraziti satiričar i jedan od najduhovitijih ljudi 20. vijeka.Šo je napisao sedamdesetak pozorišnih komada, komedija koje su klasični primjer realističke drame. Najpoznatija djela su mu : "Udovičke kuće", "Zanat gospođe Vorn", "Kandida", "Sveta Ivana", "Đavolov učenik", "Pigmalion", "Čovjek i natčovjek", "Oružje i čovjek", "Major Barbara", "Fabijanski eseji" i "Srž ibzenizma".<h2>Ćirilica najsavršenija</h2>Osim pisanjem, bavio se i muzičkom i pozorišnom kritikom, a 1925. je dobio Nobelovu nagradu za književnost, najviše zahvaljujući svom najboljem djelu “Pigmalionu”. Zanimljivo je i to da je Šo srpsku ćirilicu smatrao najsavršenijim pismom na svijetu. U svom testamentu ostavio je značajan novčani iznos Englezu koji uspije da reformira i uprosti englesku abecedu prema uzoru na Vukovu ćirilicu (jedno slovo za jedan glas).

<h2>Rođen najistaknutiji evropski esejist</h2>Oldus Haksli (Aldous Huxley), engleski pisac i jedan od najistaknutijih evropskih esejista 20. vijeka, rođen je na današnji dan 1894. godine.Uz pisanje, radio je kao novinar, pozorišni, likovni i muzički kritičar. Mnogo je putovao, a od 1937. boravio je u Kaliforniji. Svoje pjesme je pisao u jakim pesimističkim tonovima, protestujući protiv životne besmislenosti i obavijajući se mističnom aurom. <h2>Halucinogene droge</h2>Pri kraju života Haksli je uživao halucinogene droge i opisivao njihov učinak. Svoja iskustva s drogama, koja je pomno pratio tako što je bilježio doživljaje i snimao razgovore pod opijatima na diktafon, objavio je u knjizi “Vrata percepcije” (1954.) i eseju “Raj i pakao” (1956.).Na samrtnoj postelji zatražio je 100 mikrograma LSD-a te je sljedećeg jutra, 22. novembra 1963., preminuo.

Godine 2003., titulom viteza odlikovao ga je tadašnji britanski princ, a današnji kralj  Čarls

Mik Džeger, legenda rokenrola, slavi 80. rođendan

Na današnji dan 1909. godine, francuski pilot i konstruktor aviona Luj Blerio (Louis Blériot) prvi je avionom preletio Lamanš. Razdaljinu od 40 kilometara od Lebaraka do Dovera preletio je za 37 minuta.Blerio je izgradio čitav niz letjelica s “mašućim” krilima, dok nije uspio stvoriti uspješan model tek u periodu između 1900. i 1903. godine. Poslije toga je uglavnom gradio avione jednokrilce. Godine 1906., napravio je avion koji je imao motor s tri cilindra. Blerijevi avioni, naročito lovci Spad VII i Spad XIII bili su veoma značajni u francuskoj ratnoj avijaciji, korišteni su u Prvom svjetskom ratu, a također su prodavani i drugim državama. Blerio je davao veliki doprinos razvoju francuskog, ali i svjetskog vazduhoplovstva do kraja života i prvi je nosilac pilotske diplome Međunarodne vazduhoplovne federacije (FAI).

<h2>Rođena prva „beba iz epruvete“</h2>Godine 1978., Bristolu, u Velikoj Britaniji, 25. jula je rođena Luiz Braun (Louise Brown), prvo dijete u svijetu začeto zahvaljujući napretku nauke i vantjelesnoj oplodnji ("beba iz epruvete").Ona je došla na svijet carskim rezom, i težila je 2,608 kilograma. Luizini roditelji Lesli (Leslie) i Džon Braun (John Brown), skoro deceniju su bezuspješno pokušavali da dobiju dijete. Lesli je imala problem s jajovodima, koji ju je sprečavao da zatrudni. Za ostvarenje Leslinog sna zaslužni su ljekari Patrik Steptoe (Patrick) i Robert Edvards (Edwards), koji su je upoznali s mogućnošću vantjelesne oplodnje.Doktor Edvards je za svoj trud dobio Nobelovu nagradu za medicinu 2010. godine. Braunovi su 2004. godine putem vještačke oplodnje dobili još jedno dijete, kćerku Natali (Natalie).&nbsp;

<h2>Umro jedan od utemeljitelja romantizma</h2>Semjuel Tejlor Kolridž (Samuel Taylor Coleridge), engleski pjesnik, jedan od utemeljitelja romantizma, umro je na današnji dan 1834. godine. Bio je pjesnik, predavač, propovjednik, novinar, teolog, kritičar i esejist. Osim toga, preveo je poznati ciklus od tri historijske drame "Wallenstein” (trilogija) čuvenog njemačkog pjesnika Fridriha Šilera (Friedrich Schiller).Kolridž je najpoznatiji kao pjesnik triju izvrsnih pjesama: "Pjesma o starom mornaru", "Christabel" i "Kubla Khan". Prema mnogima, on je najbolji književni kritičar što ga je Engleska ikada imala, čovjek koji je vratio dostojanstvo i dao težinu kritici, okrenuvši se pitanjima njene biti, metode i smisla. Izvršio je ogroman utjecaj na moderne kritičarske škole angloameričke književnosti. Osim bolesti, koja ga je cijelog života mučila, uzrok njegove smrti je bila i ovisnost o opijumu.

Razdaljinu od 40 kilometara od Lebaraka do Dovera preletio je za 37 minuta

Francuz Luj Blerio prvi avionom preletio Lamanš

Na današnji dan, 1950. godine, u Sarajevu je rođena Jadranka Stojaković, bosanskohercegovačka pjevačica i kantautorica. Jadranka je u Sarajevu počela svoju muzičku karijeru krajem šezdesetih godina prošlog vijeka u grupi „Kombo 6“, a prvi solistički nastup imala je 1968. godine na festivalu “Mladi pjevaju proljeću”.Od 1988. do 2011. godine Jadranka je živjela i stvarala u Japanu, gdje se, 2009. godine, teško povrijedila tokom nastupa u središtu Toyote. Naime, publika ju je pozvala na bis, a ona se saplela o kablove i pala. Nakon toga se mogla kretati samo uz pomoć kolica ili hodalice. Kada je preživjela razorni zemljotres, koji je pogodio u Tokio u martu 2011., odlučila je da se vrati u BiH.<h2>Bolovala od multiple skleroze</h2>Od 2012. godine radila je kao urednica u muzičkoj produkciji RTRS-a i svojim je velikim iskustvom pomagala talentiranim mladim ljudima. U saradnji s prijateljicom Milkom Čeremidžić napisala je knjigu o svom životnom i stvaralačkom putu naslova “Boje zvuka”.Ali, kako je bolovala od multiple skleroze, 2014. godine smještena je u dom za starije osobe "Ivan Pavao Drugi" u Banjoj Luci, gdje je provela posljednje dvije godine života.Jadranke se sjećamo po predivnim šansonama: “Sve smo mogli mi”, “Čarobnjaci”, “Nedovršeni valceri”, “Muzika je svirala”, “Ima neka tajna veza”, “Na drumovima Srema”, “Tijesno doba” i “Vjerujem”, a njena izvedba pjesme “Što te nema” uvrštena je među deset najboljih evropskih etnopjesama svih vremena.

<h2>Pronađen Maču Pikču, "izgubljeni grad Inka"</h2>Godine 1911., na današnji dan, američki arheolog i političar Hiram Bingham pronašao je Maču Pikču (Machu Picchu), "izgubljeni grad Inka".Bingam je od 1906. do 1924. godine organizirao šest ekspedicija po Južnoj Americi. Tako je u Peruu, 24. jula 1911. godine, otkrio ruševine svetog grada Inka - Maču Pikču, smještenog na najvišem dijelu Anda, koji je danas jedno od svjetskih arheoloških čuda i najvećih turističkih atrakcija. Maču Pikču znači "stari vrh" na kečuanskom jeziku, a nalazi se na 2.400 metara nadmorske visine. Do njega se dolazi vozom iz grada Kusko ili pješice, što traje nekoliko dana.Grad je sagrađen u 15. vijeku i sve do 1911. godine bio je sakriven od ostatka svijeta. O tačnoj funkciji ovog grada historičari i arheolozi imaju oprečna mišljenja, jedni vjeruju da je Maču Pikču sveto mjesto, a drugi da je bio ljetovalište cara Inka.UNSECO ga je 1983. godine uvrstio na Listu svjetske baštine.

<h2>Rođen autor „Tri musketara“</h2>Francuski pisac Aleksandar Dima (Alexandre Dumas), koji se proslavio avanturističkim romanima sa sadržajem iz francuske historije "Tri musketara", „Grof od Monte Krista“ i „Kraljica Margo“, rodio se 24. jula 1802. godine.Avanturistički i najpoznatiji Dimin roman „Tri musketara“ utjecao je na pisanje historijsko-avanturističih romana u gotovo cijeloj evropskoj popularnoj literaturi. Ovaj vrsni književnik napisao je više od 300 romana i drama. Dimi se pripisuju i zasluge za razvoj pozorišta, jer je napisao prvu historijsku romantičnu dramu „Henrik III i njegov dvor“, a 1840-ih godina osnovao je Historijski teatar u Parizu.Osim romana i drama, Dima je napisao i brojne članke u časopisima te putopisne knjige.&nbsp;

Njena izvedba pjesme “Što te nema” uvrštena je među deset najboljih evropskih etnopjesama svih vremena

Rođena Jadranka Stojaković, bh. kantautorica  

Kuća časti i nezaborava drugo je ime za čuvenu sarajevsku Despića kuću, jer je dala mnoge učene i ugledne ljude o kojima se i danas govori s velikim poštovanjem i uvažavanjem. Izgradila ju je bogata trgovačka srpska porodica Despić prije više od 260 godina, nakon što je u Sarajevo iz hercegovačkog sela Sambor došao Risto Slijepčević i oženio se Sarajkom Despom. Despa je bila jedna od najljepših sarajevskih djevojaka i vrlo harizmatična osoba, pa su njena i Ristina dva sina, Maksim i Nikola, u Sarajevu bili poznatiji kao „Despini sinovi“. Prema tom nadimku je kasnije cijela porodica dobila novo prezime – Despić.<h2>Poznati krznari</h2>Despići su bili poznati i vrlo uspješni trgovci ćurčije (krznari) u Sarajevu i cijeloj Bosni i Hercegovini, a trgovali su i s Istanbulom i evropskim gradovima. Imali su dućane u Velikom Ćurčiluku, u blizini svoje kuće, za koju je specifično da je nastajala u više faza.

Prvobitno je Despića kuća izgrađena u bosansko-orijentalnom stilu, a, uz kasnije dogradnje, 1881. godine poprimila je austrougarski graditeljski izgled. Zbog tih slojevitosti u gradnji prvi i drugi sprat kuće se mnogo razlikuju, pa je tako prvi sprat namješten u orijentalnom stilu, a sobe drugog sprata uređene prema evropskim standardima. Tako se historija grada i kulture stanovanja u Sarajevu lijepo oslikava u Despića kući. <h2>Kućno pozorište </h2>Najznačajniji član porodice Despić bio je hadži Makso, rođen 1836. godine, a titulu hadžije dobio je nakon dviju posjeta Jerusalemu, o čemu je pisao u svojim „Zapisima starog Sarajlije“. Njegovi „Zapisi“, u kojima je pisao o sebi, putovanjima, ali i događanjima u gradu, jesu veoma vrijedno svjedočanstvo i prilog historiji Sarajeva.

Hadži Makso je bio ugledni trgovac. Službovao je i kao državni blagajnik u Osmanskom Carstvu, potom bio gradski vijećnik u vrijeme vladavine Austro-Ugarske, te član bh. delegacije koja je išla na poklonjenje caru Franji Josifu. Bio je i zadužbinar, jedan od utemeljitelja Saborne pravoslavne crkve u Sarajevu, veliki dobrotvor i vizionar koji je, između ostalog, zaslužan i za nastanak pozorišne umjetnosti u gradu na Miljacki.Naime, prema primjeru evropskih pozorišta, koja je posjećivao tokom svojih putovanja, hadži Makso je organizirao u svojoj kući pozorišne predstave kao kućne zabave za prijatelje, rodbinu, poslovne partnere i diplomate, u prostoriji nazvanoj „Pozorišna sala“, pa se Despića kuća s pravom naziva pretečom savremenog pozorišta u Sarajevu.<h2>Prvi muzej</h2>Hadži Makso je bio i inicijator osnivanja prvog sarajevskog muzeja – Muzeja Stare pravoslavne crkve. Njegovi savremenici, ali i njihovi nasljednici, govorili su o hadži Maksi kao o primjeru poznatog sarajevskog duha punog ljudskosti, dobrote i širokogrudosti.Srce prelijepe kuće Despića je hadži Maksina soba za rad i odmor u kojoj se nalaze originalni predmeti koje je donosio sa svojih dalekih putovanja. Namještaj, slike, ikone, kandila, italijanska ogledala, engleski sat, skupocjeni lusteri – sve što se i danas nalazi u ovoj kući jeste originalna ostavština Despića. Kako su Despići bili veliki ljubitelji umjetnosti, u njihovu kuću je stigao i jedan od prvih sarajevskih klavira, za šta je zaslužan hadži Maksin sin Pero koji je studirao u Beču. Pero se oženio Austrijankom Vilheminom, koja je skoro svakodnevno nakon ručka svirala klavir za članove porodice i goste. Mina, kako su Sarajlije odmilja zvale Vilheminu, često je u kući organizirala i druženja uglednih sarajevskih gospođa.

Praunuk hadži Maksin Pero Despić, posljednji potomak ove ugledne porodice, odselio se u Belgiju 1969. godine i gradu Sarajevu poklonio svoju kuću, pod uvjetom da se u njoj otvori izložba sa stvarima koje će svjedočiti o postojanju i djelima njegove porodice.<h2>Muzej književnosti</h2>Despića kuća, dragulj sarajevske historije i dokaz da različitosti mogu i trebaju funkcionirati zajedno, danas je jedan od depandansa JU Muzej Sarajeva. Godine 2005., proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osim kuće, porodica Despić je svom Sarajevu ostavila još jednu zadužbinu, koja je pretvorena u današnji Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.Sve što se i danas nalazi u ovoj kući jeste originalna ostavština Despića.

Hadži Makso Despić je titulu hadžije dobio nakon dviju posjeta Jerusalemu, o čemu je pisao u svojim „Zapisima starog Sarajlije“

Despića kuća, bh. nacionalni spomenik: Preteča savremenog pozorišta u Sarajevu

Na današnji dan, 2004. godine, obnovljen je Stari most u Mostaru kojeg su 9. novembra 1993. srušili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Stari most je, kada je izgrađen, bio najveća lučna konstrukcija na svijetu. Izgradio ga je Mimar Hajrudin, učenik čuvenog i najboljeg arhitekte Osmanskog Carstva Mimara Sinana, a naredbu za njegovu gradnju izdao je sultan Sulejman Veličanstveni, 1566. godine.Obnovu Starog mosta finansirali su Grad Mostar, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, te Turska, Italija, Hrvatska i Nizozemska. Godinu nakon što je obnovljen, Stari most je uvršten na Listu zaštićenih spomenika UNESCO-a. <h2>Najveća bh. turistička atrakcija</h2>Danas Stari most posjeti više od million ljudi svake godine, zbog čega je jedna od najvećih turističkih atrakcija Bosne i Hercegovine te jedan od najposjećenijih spomenika u ovom dijelu Evrope. Poseban doživljaj za turiste, ali i ostale goste te domaćine, predstavljaju skokovi s Mosta, koji se tradicionalno održavaju više od četiri i po vijeka.O značaju ovog veličanstvenog spomenika bh. baštine govori i podatak da je svečanosti otvaranja obnovljenog Mosta prisustvovalo više od pedeset stranih delegacija, državnika, predsjednika vlada, ministara vanjskih poslova, predstavnika međunarodne zajednice, bh. vlasti, predstavnika kulturnog i vjerskog života u BiH, te više od pet stotina akreditovanih novinara&nbsp;

<h2>Rođen nobelovac Vladimir Prelog</h2>Vladimir Prelog, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju, rođen je na današnji dan 1906. godine u Sarajevu.U rodnom gradu je pohađao osnovnu školu, a nakon razvoda roditelja, 1915. godine, s ocem seli u Zagreb, gdje završava osnovnu školu i počinje pohađati gimnaziju, da bi se u trećem razredu gimnazije s ocem preselio u Osijek. Pod mentorstvom profesora Ivana Kurije Prelog već u 15. godini objavljuje svoj prvi naučni rad iz hemije u časopisu "Chemicer Zeitung". Studij hemije upisao je u Pragu, gdje je kasnije i doktorirao. Nakon doktorata je neko vrijeme radio u laboratoriji hemijske veletrgovine G. J. Dřize, da bi se 1934. vratio u Zagreb, gdje je radio kao profesor organske hemije na Tehničkom fakultetu. Godine 1941., usljed protivljenja tadašnjoj političkoj situaciji u Hrvatskoj, odlazi u Švicarsku i zapošljava se kao professor u Tehničkoj visokoj školi u Cirihu. <h2>Nobelova nagrada</h2>Područje Prelogovih naučnih istraživanja bili su uglavnom heterociklički spojevi, alkaloidi, antibiotici, a fokus mu je bila stereohemija molekula, odnosno problem prostorne građe molekula. Uveo je naziv hemijska topologija za područje stereohemije koje se bavi geometrijskim svojstvima molekula. Doprinio je objašnjenju strukture stereoida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve. Za svoje istraživanje organskih molekula i reakcija u stereohemiji Prelog je dobio Nobelovu nagradu za hemiju, 1975. godine, koju je podijelio s Džonom Kornfortom (John Cornforth) koji se bavio stereohemijom enzimskih reakcija.Vladimir Prelog je preminuo 7. januara 1998. godine u Švicarskoj, gdje je i kremiran. Urna s njegovim pepelom naknadno je položena u Zagrebu. Danas jedna ulica u Sarajevu nosi ime ovog znamenitog naučnika.

<h2>Preminula pop ikona Ejmi Vajnhaus</h2>Godine 2011., preminula je Ejmi Džejd Vajnhaus (Amy Jade Winehouse), engleska pjevačica i svjetska pop ikona. Ejmi je muzički talent naslijedila od svoje bake Sintije, koja je bila pjevačica, pa se već kao djevojčica počela zanimati za muziku. Završila je pozorišnu školu, gdje je usavršavala vokalno obrazovanje i stepovanje, ali je odustala od daljeg školovanja i počela da radi kao estradna novinarka, usput pjevajući u lokalnom bendu. Već sa 17 godina, 2000., postala je ženski vokal Nacionalnog džez orkestra.Tajler Džejms (Tyler James), Ejmin najbolji prijatelj, poslao je njen demo-snimak producentskoj kući 2002., a naredne godine Ejmi je objavila prvi album "Frenk", koji je dobio brojna priznanja i nominacije za nagrade.<h2>Vrh muzičke elite</h2>Sljedeći album "Back to black" je Ejmi preko noći vinuo u sam vrh muzičke elite, a prodat je u nevjerovatnih 1,85 miliona primjeraka, postavši najprodavaniji album godine u Velikoj Britaniji. Ugledni časopis "Time" proglasio je pjesmu "Rehab" najboljim hitom 2007. i osigurao joj prestiž na američkom tržištu. Singl "Valerie", koji je potom objavila, proglašen je "najboljom pjesmom godine".Godine 2008., Ejmi je osvojila šest Gremija i ušla u "Ginisovu knjigu rekorda" kao najnagrađivaniji ženski perfomer britanskog porijekla. Iste godine Vajnhaus je nastupala na britanskom kraljevskom dvoru i 90. rođendanu Nelsona Mendele.Ejmi je svoj posljednji nastup održala 18. juna 2011. u Beogradu, gdje se pojavila u pijanom stanju, nesposobna da se sjeti imena grada u koji je došla, rekavši: Dobro veče, Atina”, a nije znala ni tekstove pjesama niti imena članova benda. Publika ju je izviždala, a srbijanski mediji "izrešetali".Ova nesretna diva umrla je u 28. godini, a navodno je tada bila "skinuta sa svih narkotika", ali je konzumirala alkohol. Tjelohranitelj ju je pronašao bez pulsa, ispred tv-a, s bocom votke pored kreveta. U krvi je imala pet puta više promila alkohola od dozvoljene granice.&nbsp;

Jedanaest godina nakon što su ga srušili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Godine 2004., obnovljen Stari most u Mostaru

Na današnji dan 1946. godine, u Avinjonu je rođena francuska šansonijerka Mirej Matje (Mireille Mathieu). Tokom karijere, koju je započela 1964. godine, prodala je više od 130 miliona primjeraka svojih albuma s pjesmama snimljenim na 11 jezika.Matje je odrasla u siromašnoj porodici s 14-ero braće i sestara. Počela je pjevati u crkvenom horu već sa četiri godine, a s 13 je napustila školu i zaposlila se u lokalnoj fabrici. U 17. godini je pobijedila na takmičenju mladih pjevača, koje je organizirala Francuska državna televizija, a kada je napunila 18, izdala je prvu ploču. Među tim prvim pjesmama bio je i jedan od njenih najvećih hitova "Mon Credo". Karijera joj je krenula vrtoglavom brzinom ka vrhu francuske, ali i scjetske muzičke scene, a veliki hitovi i obrade drugih pesama na francuskom jeziku nizali su se, poput "C'est Ton Nom", "La Derniere Valse", "Santa Maria de la mer", "Acropolis adieu", "La paloma adieu"…Snimila je i duete s pjevačkim legendama Tomom Džonsonom (Jones), Dinom Martinom (Dean) i Hulijom Inglesijasom (Julio Iglesias).

<h2>Umro austrijski kompozitor Jozef Štraus</h2>Godine 1870., 22. jula, u Beču je umro Jozef Štraus (Josef Strauss), austrijski kompozitor i dirigent iz vremena romantizma, brat popularnijeg Johana Štrausa (Johann Strauss), “kralja valcera”.Jozef je studirao muziku kod Franca Dolešala (Franz Doleschal), te sviranje violine kod Franca Antona Risa (Franz Ries), a uporedo je na Tehničkom univerzitetu u Beču stekao diplomu iz građevinarstva i arhitekture. Dizajnirao je vozilo za metenje ulica s okretnom četkom s konjskom vučom i objavio dva udžbenika iz matematičkih predmeta. Ipak, zbog muzike napušta građevinarstvo te se,1856. godine, pridružuje Štrausovoj muzičkoj organizaciji, dijeleći s bratom Johanom vodstvo orkestra i njegovo poslovanje, a 1862. godine im se pridružuje i mlađi brat Edvard (Eduard). <h2>Darovitiji od popularnijeg brata</h2>Svojim valcerima i drugim kompozicijama Jozef je dokazao vrhunsku tehniku komponiranja. Neki od njegovih najpopularnijih valcera su: "Ljubav i život", "Glasovi vremena", "Muzika sfera" i "Seoske laste iz Austrije", te poznata “Pizzicato polka”, koja se i danas izvodi na Novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije, a specifično je to što ju je Jozef poklonio bratu Johanu, da je on potpiše kao svoju. Jednom prilikom Johan je izjavio za svog brata:- Jozef je darovitiji, a ja sam popularniji.Jozef Štraus ostavio je iza sebe gotovo 300 originalnih plesova i marševa, te više od 500 neobjavljenih aranžmana muzike drugih kompozitora.&nbsp;

<h2>Rođen pronalazač streptomicina</h2>Selman Ejbraham Vaksman (Abraham Waksman), američki mikrobiolog porijeklom iz Ukrajine, rođen je na današnji dan 1888. godine. Dobitnik je Nobelove nagrade za medicinu 1952. godine, za pronalazak streptomicina.Visoko obrazovanje stekao je na univerzitetima “Rutgers” i “Berkeley”, nakon čega je postao profesor na Univerzitetu “Rutgers”. Selman je otkrio brojne antibiotike: aktinomicin, klavacin, streptotricin, streptomicin, grisein, neomicin, fradicin, kandicidin, kandidin, a autor je i njihovog naziva “antibiotici”. Od tih antibiotika dva su - streptomicin i neomicin - pronašla široku primjenu u liječenju mnogih zaraznih bolesti. Streptomicin je bio prvi antibiotik koji se koristio za liječenje tuberkuloze.&nbsp;

Tokom karijere prodala je više od 130 miliona primjeraka svojih albuma s pjesmama snimljenim na 11 jezika

Rođena francuska 
šansonijerka Mirej Matje

Godine 2008., na današnji dan, preminuo je Adil-beg Zulfikarpašić, kulturni mecena, biznismen, vakif i dobročinitelj. Zulfikarpašić je rođen u Foči 23. decembra 1921. godine. Njegov otac Husein-beg bio je veleposjednik, te nekadašnji gradonačelnik Foče i član Vakufskog sabora u Sarajevu. U Foči je Adil završio gimnaziju, a Visoku ekonomsku školu u Beogradu. Aktivno je učestvovao u radu Komunističke partije Jugoslavije prije Drugog svjetskog rata, a tokom rata u partizanima.<h2>KPJ i partizani</h2>U februaru 1942. godine Adila su u Sarajevu su uhapsile ustaše i nakon teškog mučenja osudile ga na smrt. Zbog ugledne porodice i činjenice da su mu brata zaklali četnici pomilovan je na dvadeset godina robije. Kaznu je izdržavao u Zenici, pa u Sremskoj Mitrovici. Zatim su ga transportirali u Lepoglavu. Uspio je pobjeći tokom transporta i stigao u Cazinsku krajinu, zatim u Jajce, gdje je formirao Višu partijsku školu.Nakon rata Adil je u prvoj vladi Narodne Republike Bosne i Hercegovine postavljen za pomoćnika ministra trgovine. Međutim, nakon što je uvidio da kod vodećeg komunističkog sloja počinje borba za materijalnim dobrima i ugodnim životom, odlučio je sve ostaviti i otići u emigraciju. <h2>“Bosanski pogledi”</h2>Početkom februara 1946. godine Zulfikarpašić odlazi u Italiju, u Trst, gdje dobiva politički azil. Odatle prelazi u Rim te u Austriju. U Inzbruku i Gracu studira političke nauke, a za jednu američku novinsku agenciju piše članke o marksizmu.Godine 1954., Adil odlazi u Švicarsku, gdje se afirmira kao istaknuti predstavnik bošnjačke dijaspore i pristupa Liberalnoj internacionali. Okupljao je najuglednije Bošnjake u emigraciji i radio na projektu stvaranja Bošnjačke demokratske organizacije.U Beču je Zulfikarpašić od 1960. do 1967. godine izdavao političko-kulturni mjesečni časopis “Bosanski pogledi”, a 1964., s demokratski orijentiranim Bošnjacima okupljenim oko “Bosanskih pogleda” osnovao Liberalni savez Bošnjaka. <h2>Bošnjački institut</h2>Iako je bio veoma uspješan biznismen, Adil se nakon 1980. godine posvetio isključivo kulturnom radu za dobrobit BiH, bošnjaštva i Bošnjaka. U junu 1988. godine osnovao je Bošnjački institut (Bosniaken Institut) u Cirihu, sa statusom zaklade (vakufa). Kupio je veliku zgradu u okviru kompleksa univerziteta, preuredio je za moderni institut, te u njoj smjestio svoju biblioteku i zbirku umjetnina. Osim toga, Institut se bavio i izdavaštvom, naročito knjiga koje u to vrijeme nisu mogle biti objavljene u BiH i Jugoslaviji te počeo izdavati kulturno-historijski naučni časopis “Islam und der Westen”, na njemačkom i dijelom na bosanskom jeziku.<h2>Povratak u BiH</h2>Zulfikarpašić se vraća u BiH početkom demokratskih procesa u bivšoj Jugoslaviji, te zajedno s Alijom Izetbegovićem inicira stvaranje Stranke demokratske akcije. Međutim, ubrzo su se njegovi liberalni i demokratski pogledi na aktuelne procese i budućnost BiH našli u opreci s ekstremizmom stranačke desnice, zbog čega napušta SDA i formira Muslimansku bošnjačku organizaciju zajedno s još jednim bh. velikanom Muhamedom Filipovićem. Od 1992. do 1994. godine Zulfikarpašić je pretežno boravio u Cirihu, putujući povremeno u Bosnu i Hercegovinu kao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije. Pomagao je Bošnjacima u izbjeglištvu, promovirao njihovo okupljanje oko Matice Bošnjaka, kojoj je dao na upotrebu prostorije i svu infrastrukturu u Bošnjačkom institutu u Cirihu. <h2>Preseljava Institut u Sarajevo</h2>Godine 1991., otvorena je podružnica Bošnjačkog instituta u Sarajevu koja je djelovala i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992. do 1995. Tri godine nakon rata Zulfikarpašić je odlučio da preseli Bošnjački institut iz Ciriha u Sarajevo.Dvadeset i četvrtog maja 2001. godine svečano je otvoren moderno i savremeno opremljen Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića u Sarajevu, čime je ispunjena Zulfikarpašićeva želja da svojoj zemlji i narodu daruje vakuf zahvaljujući kojem će buduće generacije istraživati historiju i njegovati kulturu Bošnjaka i ostalih naroda Bosne i Hercegovine.Adil Zulfikarpašić je preminuo nakon kratke i teške bolesti 21. jula 2008. godine. Pokopan je u turbetu ispred Bošnjačkog instituta.

<h2>Uhapšen ratni zločinac Radovan Karadžić</h2>Na današnji dan 2008. godine, uhapšen je ratni zločinac Radovan Karadžić, bivši lider bosanskih Srba tokom rata u BiH i bivši predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, koji se 13 godina krio iza lika Dragana Dabića. Međunarodni kazneni sud za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji u Hagu podigao je dvije optužnice protiv Karadžića – “zbog genocida počinjenog tokom 43-mjesečne opsade Sarajeva, kada je ubijeno 12.000 ljudi, i zbog masakra više od 8.000 Bošnjaka kod Srebrenice 1995.” Terećen je za genocid, sudjelovanje u genocidu, progone, deportacije, nehumane postupke i druge zločine počinjene protiv Bošnjaka, Hrvata i ostalih nesrba u Bosni i Hercegovini za vrijeme agresije na BiH 1992-1995. godine Prvostepenom presudom, izrečenom 24. marta 2016., Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora, da bi nakon tri godine, 20. marta 2019., ta presuda bila preinačena u doživotnu robiju.&nbsp;

<h2>Rođen Ernest Hemingvej</h2>Ernest Hemingvej (Hemingway), američki pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, jedan od najvećih književnih stvaralaca 20. vijeka i autor jednog od najboljih svjetskih romana svih vremena “Starac i more”, rođen je na današnji dan 1899. godine.Hemingvej je počeo pisati već u srednjoj školi, za školske novine, a sa 17 godina postao je novinar jednog uglednog lista i od tada je pisanje ubrzo postalo njegov glavni životni poziv. Najčitanije i najbolje njegovo djelo je roman “Starac i more“, proglašen jednim od najboljih svjetskih romana, za koji je ovaj slavni pisac dobio Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine. “Starac i more” je uvršten u obaveznu školsku lektiru u gotovo svim zemljama svijeta, pa i Bosni i Hercegovini. <h2>Poučne misli</h2>Ernest je volio da putuje. Obišao je cijelu Evropu, potom Kinu, Afriku, Ameriku, a živio je u Parizu, Ki Vestu i Havani. Bavio se i lovom i ribolovom. Osim Nobelove, dobitnik je i Pulicerove nagrade, a najveća potvrda njegovog kvaliteta jesu brojne knjige i filmovi koji su rađeni o njegovom liku i djelu. Mnogi pisci su pisali romane posvećene Hemingveju, a jedan od najpopularnijih je “Pariska žena“ Pole Meklejn (Paula McLain), roman o prvoj Hemingvejevoj ženi i njihovom burnom životu u Parizu 1920-ih godina. Poznatiji Ernestovi romani su i “Zbogom oružje“, “Imati i nemati“, “Za kim zvona zvone“... Godine 1961., Hemingvej je izvršio samoubistvo, a svijetu u amanet ostavio je mnogo poučnih misli o životu, ljubavi, uspjesima, koje se često i danas citiraju, naročito na društvenim mrežama:- čovjeku trebaju skoro dvije godine da nauči da govori i otprilike 50 godina da nauči da šuti - što su pisci bolji, to manje govore o onome što su napisali- ljudi koji nemaju čime da se hvale, hvale se svojom nesrećom- čovjek mora biti zaljubljen u jednu ženu da bi stvorio osnovu za prijateljstvo- mladost imamo da bismo činili gluposti, a starost da bismo žalili za tim glupostima- mogu nas ponižavati, ali nas ne mogu poniziti- sreća kod inteligentnih ljudi je najrjeđa stvar viđena- moramo se navići da na najvažnijim raskrsnicama ne nalazimo uvijek znakove.

Dvadeset i četvrtog maja 2001. godine svečano je otvoren Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića u Sarajevu

Prije 15 godina preminuo 
Adil-beg Zulfikarpašić

Na današnji dan 1938. godine, u San Francisku je rođena Natali Vud (Natalie Wood), jedna od najljepših holivudskih glumica. Bila je dijete ruskih emigranata. Filmove je počela snimati kao šestogodišnja devojčica, a s nepunih 17 godina ih je snimila 18. Natalina izuzetna filmska karijera trajala je skoro 40 godina, do 29. novembra 1981., kada je njeno beživotno tijelo pronađeno blizu obale Tihog okeana. Prerana smrt holivudske dive do danas, više od četiri decenije poslije, nije sasvim rasvijetljena.<h2>Smrt pod nerazjašnjenim okolnostima</h2>Mnogi su za Natalinu smrt sumnjičili njenog supruga, također glumca Roberta Vagnera (Wagner), jer su se prije toga, prema izjavama svjedoka, posvađali na njegovoj jahti na Catalina Islandu, s koje je Natali pala u more i utopila se. Kao da je znala da će tako skončati, cijelog života je imala fobiju od duboke vode. Istraga tragičnog kraja slavne glumice bila je kratka i bezuspješna, a zvanično je saopćeno da je preminula pod nerazjašnjenim okolnostima u svojoj četrdeset trećoj godini. Snimila je ukupno 56 filmova, za koje je dobila brojne nagrade, a najpoznatiji su “Buntovnik bez razloga”, “Tragači”, “Priča sa zapadne strane”, “Ljubav s potpunim strancem”, “Sjaj u travi”, te serija “Odavde do vječnosti”.

<h2>Prije 50 godina umro Brus Li</h2>Brus Li (Bruce Lee), hongkonški i američki glumac, režiser, majstor borilačkih vještina i osnivač borilačke vještine džitkundo, umro je 20. jula 1973., u svojoj 33. godini. Prema zvaničnim podacima, uzrok smrti bio je edem mozga, odnosno došlo je do nagomilavanja tečnosti u mozgu usljed infekcije, međutim, postoje i mnoge teorije zavjere o njegovoj smrti.Li je svoju prvu ulogu ostvario kad mu je bilo manje od godinu u filmu "Golden Gate Girl", a u svom kratkom životu ostvario je uloge u više od 30 filmova, učinivši žanr borilačkih filmova (kung-fu film) svjetski popularnim. <h2>Učenik mu bio Čak Noris</h2>Sa suprugom Lindom Emeri (Emery), s kojom se vjenčao 1964. godine, Brus je otvorio školu kung-fua, koja je bila veoma popularna te je kod njih trenirao i poznati filmski junak, također majstor borilačkih vještina Čak Noris (Chuck Norris).Usljed nesuglasica s američkim producentima Li se s porodicom odselio u Hong Kong, gdje je 1972. godine postigao veliki uspjeh s borilačkim filmom "The Big Boss - Fists Of Fury", te filmom "Na zmajevom putu" u kojem je glumio i njegov učenik Čak Noris.Smrt ga je zatekla dok je snimao film "Igra smrti", koji je poslije dovršio njegov prijatelj Robert Klouz (Clouse).I Lijeva djeca, sin Brendon (Brandon) i kćerka Šenon (Shannon), postali su glumci, ali je Brandon postigao veći uspjeh, međutim, i on je poput oca umro u bizarnim okolnostima pa su se počele širiti glasine o kletvi nad porodicom Li.&nbsp;

<h2>Međunarodni dan šaha</h2>Danas se obilježava Međunarodni dan šaha, jer je na današnji dan, 1924. godine, u Parizu osnovan Svjetski šahovski savez (FIDE), međunarodna organizacija koja povezuje razne nacionalne šahovske saveze širom svijeta. Geslo FIDE-a je “Gens una sumus”, što na latinskom znači "Svi smo jedan rod". Svjetski šahovski savez danas ima 158 zemalja članica, a njen trenutni predsjednik je Arkadi Dvorkovič.

<h2>Preminuo bh. režiser Benjamin Filipović</h2>Benjamin Filipović, bosanskohercegovački filmski režiser i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, preminuo je 20. jula 2006. godine od posljedica srčanog udara.Njegov prvi igrani film "Praznik u Sarajevu" postigao je veliki uspjeh, a režirao je i čuveni humoristički tv-serijal “Top lista nadrealista”. Tokom agresije na BiH, od 1992. do 1995., režirao je film "Mizaldo – Kraj teatra", koji je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Berlinu 1994. godine.Osvojio je Zlatnu medalju grada Beograda za najbolji kratki film i Specijalnu nagradu žirija na Studentskom festivalu u Karlovy Varima. Filipović je bio predsjednik Udruženja filmskih radnika Bosne i Hercegovine, član Evropske filmske akademije (EFA) i Udruženja filmskih i televizijskih režisera Njemačke, te jedan od osnivača OBN televizije u Sarajevu.&nbsp;

Filmove je počela snimati kao šestogodišnja devojčica

Rođena holivudska diva Natali Vud

Na današnji dan 1929. godine, rođen je Ilija Ladin, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih lirika, koji je, osim o ljudima, pjevao o pticama, gljivama, cvjetovima i travkama; o antičkim junacima i starozavjetnim likovima…Rodio se kao Ilija Kozić, u selu Stratinska kod Banje Luke. Otac mu se zvao Lado, pa je on tako postao Ilija Ladin. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Banjoj Luci, u Sarajevu je završio Višu pedagošku akademiju, a potom i studij romanistike, odnosno francuskog i talijanskog jezika na Filozofskom fakultetu. Radio je kao učitelj i profesor francuskog jezika u mnogim bosanskohercegovačkim mjestima, a najduže u Sarajevu.<h2>Račun svodeći</h2>Prvu zbirku pjesama “Prije tebe ničega” objavio je tek 1968., u četrdesetoj godini života, a u zbirkama “Gospodin Mo” i “Muzama se ispričavam”, koje je objavio 1995. godine, opisao je svoje doživljaje i preživljavanje u ratnom Sarajevu tokom agresije na BiH 1992.-1995. Svaka od tih stotinjak pjesama izražavala je njegovu saživljenost s patnjom i nesrećom svojih sugrađana, a najviše ga je boljela dječija tragedija.„Račun svodeći“ je autobiografska pjesma Ilije Ladina, za koju je kazao da ju je najduže pisao, prepravljajući je i mijenjajući iz zbirke u zbirku skoro trideset godina, te da je nikad nije smatrao dovršenom:Samo san: o tom sanI obilje mene što već jede meneNije počelo nije još ništa ili gotovo ništaAli jest moja patnja počela ona je počela: davnoPod vjeđama moj san: još ničega ovdjePod nogama moj put: još ničega tamoNa izmaku snaga samo san: o tom sanNije počelo nije još ništa ili gotovo ništaAli jest moja patnja počela ona je počela: davnoPod datumima san: ništa upisanoPod naslovima san: sve je prazno ispodNa svim kazaljkama: vrijeme je odavnoNije počelo nije još ništa ili gotovo ništaAli jest moja patnja počela ona je počela: davnoPod zvijezdama san: još ničega doljePod oblacima san: još ničega goreNa izmaku snaga samo san: o tom sanNije počelo nije još ništa ili gotovo ništaAli jest moja patnja počela ona je počela: kakav divanpočetak!<h2>Grah za Iliju Ladina</h2>Ilija Ladin je dobitnik brojnih književnih nagrada, kao i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, 1998. godine. Nakon njegove smrti ustanovljena je pjesnička manifestacija “Grah za Iliju Ladina”, kojom su kolege pjesnici željeli sačuvati sjećanje na njegov lik i djelo. Naziv „Grah za Iliju Ladina“ manifestacija je dobila prema sjećanju na ratne godine, kada se grupa sarajevskih pisaca, uprkos granatama, već u ljeto 1992. počela okupljati u devastiranom „Domu pisaca“, gdje je i Ilija dolazio „da pojede grah“.Preminuo je 23. oktobra 2001., u sobici jednog sarajevskog staračkog doma, a pred kraj života, od posljedica nervnog sloma, nije ni znao da je bio pjesnik.&nbsp;

<h2>Umro književnik Frančesko Petrarka </h2>Godine 1374., na današnji dan, umro je italijanski književnik Frančesko Petrarka (Francesco Petrarca), dan prije svog 70. rođendana (rođen 20. jula 1304.).Petrarka je mladost proveo u Avinjonu, gdje se zljubio u Lauru de Sade, koja mu nikad nije uzvratila ljubav, a on joj je bio zauvijek odan, čak i nakon njene smrti. Svojoj vječnoj inspiraciji Lauri pisao je pjesme, od kojih je izabrani dio sakupio potkraj života u zbirku naslova “Rasute rime”, odnosno “Kanconijer”, kako je nama danas poznata. Zbirka sadrži 366 pjesama, među kojima su najbrojniji soneti u kojima je opjevao svoju neuzvraćenu ljubav, a ustvari je to ispovijest čovjeka o njegovim dilemama: kako uskladiti nove, prethumanističke ideale s tradicionalnom kršćanskom ideologijom, kako riješiti suprotnosti između zemaljske i nebeske ljubavi, između neodoljive težnje za srećom u ovom životu i racionalnog straha od smrti i vječnog prokletstva.

<h2>Rođen izumitelj čuvenog revolvera Kolt</h2>Semjuel Kolt (Samuel Colt), američki izumitelj i proizvođač istoimenog revolvera, rođen je 19. jula 1814. godine. Historičar oružja Džejms Serven (James) opisao je izum ovog revolvera kao “događaj koji je oblikovao i odredio sudbinu američkog vatrenog oružja.”Revolver Kolt je, ustvari, usavršen i populariziran revolver iz kojeg se moglo ispaliti nekoliko puta, a da ga nije trebalo stalno puniti mecima, što je unaprijedilo njegovu proizvodnju i kreiralo masovno tržište. Prije Kolta, većina revolvera izrađivana je individualno, iz njih je ispaljivan metak po metak, a na isti način su punjeni. <h2>Znao prodati svoj proizvod</h2>Godine 1836., kad su mu bile 22 godine, Sem Kolt je imao prijavljen patent za svoj revolver. Iduće godine osnovao je fabriku za njegovu proizvodnju, u Nju Džersiju. Rat SAD s Meksikom i ekspanzija na Zapad doveli su do povećane potražnje za oružjem i Kolt gradi novu tvornicu u Hartfordu, pa država Konektikat postaje glavni proizvođač vatrenog oružja tokom 19. i 20. vijeka.Manje je poznato da Semjuelu Koltu pripadaju i zasluge u postavljanju podvodnih mina i konstrukciji prvog podvodnog kabla, što će kasnije biti od velike koristi izumitelju telegrafa Semjuelu Morzeu (Samuel Morse) u polaganju telegrafskih linija. Prema mišljenju mnogih historičara, uspjeh Koltovih mehaničkih izuma treba više pripisati njegovom smislu za publicitet, sposobnosti da privuče pažnju javnosti, nego njihovim svojstvenim odlikama, iako ni one nisu zanemarive. Sem Kolt je bio sjajan preduzetnik koji je znao kako svoj proizvod ili ideju reklamirati i svijetu prodati.&nbsp;

U pjesmama je opisao i svoje doživljaje i preživljavanje u ratnom Sarajevu tokom agresije na BiH 1992.-1995.

Rođen Ilija Ladin, bosanskohercegovački pjesnik

Na današnji dan 1610. godine, preminuo je jedan od najboljih svjetskih slikara svih vremena, Italijan Mikelanđelo Merizi da Karavađo (Michelangelo Merisi da Caravaggio). U baroknom periodu slikarstva 17. vijeka on je stvorio novi, realistički pravac. Fokus Karavađove umjetnosti bio je na ljudskoj figuri, jer, za razliku od renesansnih slikara kod kojih je pomoću jedinstvenog osvjetljenja cijela figura bila vidljiva, Karavađo je polazio od pune tame u kojoj je mlazom usmjerene svjetlosti isticao dramatične detalje. U toj originalnosti i jeste veličina Karavađove umjetnosti.<h2>Buntovnik</h2>Bio je “buntovnik” zbog svoje umjetnosti, jer su na njegovim slikarima kockari i probisvijeti bili glavni likovi umjesto svetaca i mučenika, kako je uglavnom bilo kod slikara prije njega. Zbog tog svog “buntovništva” bio je “sklonjen”, odnosno zaboravljen skoro tri vijeka poslije svoje smrti, do kada su njegova djela čekala da budu ponovo otkrivena. Tek je u 20. vijeku uočena virtuoznost ovog umjetnika i utjecaj na razvoj zapadnog slikarstva, zbog čega je prepoznat i priznat kao jedan od najbriljantnijih majstora slikarstva ikad.

<h2>Veliki rimski požar</h2>Godine 64., u noći 18. jula, prema podacima antičkih autora, grad Rim se iznenada našao u vatrenoj stihiji koja je trajala šest dana i sedam noći, potpuno uništivši devet od 14 gradskih četvrti. Veliki rimski požar predstavljao je najveću katastrofu u historiji tog grada od galskog pustošenja godine 390. pr. n. e. Nikada nije potpuno razjašnjeno da li se katastrofa desila slučajno, ili je, kako tvrde stare hronike, požar podmetnuo tadašnji rimski car Neron, koji je kasnije optužio kršćane da su podmetnuli požar i prognao ih iz Rima. Kada je požar izbio, Neron se nalazio u Ancijumu. Shvativši razmjere katastrofe, požurio je natrag u Rim te počeo hitno djelovati kako bi što je moguće više ublažio posljedice požara po svoje podanike. Otvorio je vlastite palače, da bi se u njima smjestile izbjeglice, te je iz vlastitih sredstava počeo dijeliti hranu i finansijsku pomoć.<h2>Uzaludan trud</h2>Uprkos Neronovom trudu da ublaži posljedice požara, među Rimljanima su se brzo širile glasine o tome da je upravo on podmetnuo požar. Sumnju Rimljana potvrdio je sam Neron kada je objavio planove za obnovu opustošenih dijelova grada, koji su sadržavali ne samo prostrane i bogato ukrašene ulice, nego i novu palaču naziva Domus Aurea, jer te planove nije mogao ostvariti bez prethodnog rušenja ili eliminacije postojećih objekata na njihovom mjestu.Ti Neronovi planovi kao i prebacivanje krivice na kršćane izolirali su ga i uveliko doprinijeli njegovom padu 68. godine.

<h2>Umrla britanska književnica Džejn Ostin </h2>Džejn Ostin (Jane Austen), jedna od najpoznatijih britanskih književnica, preminula je 18. jula 1817., u 42. godini. Za vrijeme u kojem je živjela, kada su se djevojke veoma rijetko školovale, bila je natprosječno obrazovana. Školovala se prvo u Oksfordu, pa u Sautemptonu, a potom u Redingu, u školama za djevojke. Pisanju se posvetila vrlo rano, pa je prvu priču objavila 1789., kada je imala 14 godina.Svoja djela Džejn je objavljivala anonimno. Najpoznatiji su joj romani u formi društveno kritičkih komedija karaktera. Proslavio ju je roman “Ema”, koji je često citiran zbog savršenosti forme i Džejninih oštroumnih komentara o bezizlaznom životu čednih neudatih žena s kraja 18. i početka 19. vijeka. Posmrtno joj je objavljen roman “Nortangerska opatija”.&nbsp;

<h2>Druga godišnjica smrti Nenada Stekića</h2>Prije dvije godine, 18. jula 2021., preminuo je Nenad Stekić, legendarni jugoslavenski i srbijanski atletičar, rekorder u skoku u dalj.Stekić je bio jedan od najboljih svjetskih skakača u dalj ikada, a u anale svjetske atletike ušao je kao sportist koji je u karijeri čak 144 puta imao skokove duže od osam metara, što do danas nikome nije uspelo. Zahvaljujući tome, pet godina uzastopno bio je prvi na svjetskoj rang listi.Najbolji rezultat u karijeri Nenad Stekić ostvario je na mitingu u Montrealu 25. jula 1975. godine, kada je skočio 8,45 metara, što je tada bio evropski rekord, tri puta je bio vicešampion Evrope, a dva puta pobjednik Mediteranskih igara.

Na njegovim slikarima kockari i probisvijeti bili su glavni likovi umjesto svetaca i mučenika

Jedna od Karavađovih slika iz ciklusa „Kartaši“  

Preminuo Karavađo, italijanski slikar svjetskog glasa

Na današnji dan 1959. godine, preminula je američka džez i bluz pjevačica Bili Holidej (Billie Holiday). Kraljica bluz muzike, kako mnogi nazivaju Bili Holidej, rođena je u Filadelfiji 7. aprila 1915. godine kao Eleonora Holidej. Njena majka je imala samo 13 godina kada ju je rodila, a otac 15, koji ih je ubrzo po Eleonorinom rođenju ostavio, kako bi se posvetio karijeri džez muzičara. Kad joj je bilo 11 godina, silovao ju je jedan komšija. Sećanje na taj užasan trenutak i stalna besparica progonili su je cijelog života, pa je s gorčinom često govorila: „Ja sam crna, silovana i švorc“. <h2>Veliki hitovi</h2>Pjevačku karijeru Bili je počela u lokalnim barovima, na šta je bila primorana usljed velikog siromaštva, kako bi ona i majka mogle preživjeti. Njena karijera kreće uzlaznom putanjom 1935. godine, kada je snimila velike hitove džez muzike: „Billie's Blues“, „Tell me More“, „Everything Happens for the Best“, „Our Love is Different“, „Long Gone Blues“. Ali slavu je pomutila Bilina ovisnost o narkoticima, zbog koje je stalno upadala u probleme.Godine 1952., Bili se udala za Luisa Mekeja (Lewis Mackay), mafijaša i dilera droge. On je, kao i mnogi prije njega, bio nasilan, ali je pokušao da je odvikne od narkotika. Međutim, problemi s drogom samo su se nastavljali, zdravlje joj se znatno pogoršalo, što je utjecalo i na njen glas koji je postajao sve grublji. <h2>Ciroza jetre</h2>Posljednji nastup imala je 25. maja 1959. godine u Njujorku, a ubrzo poslije toga završila je u bolnici zbog problema s jetrom i srcem. Bili Holidej umrla je od ciroze jetre 17. jula 1959., u 44. godini. Pjevačica i glumica Dajana Ros (Diana Ross) 1972. je nominovana za Oskara za glavnu ulogu u biografskom filmu o Bili naziva „Lady Sings the Blues“. Bili Holidej posthumno je primljena u Rokenrol kuću slavnih 2000. godine.

<h2>Rođena Kamila, supruga kralja Čarlsa</h2>Godine 1947., 17. jula, rođena je Kamila Rozmari Šand (Camilla Rosemary Shand), supruga britanskog kralja Čarlsa III (Charles). Preko vanbračnog djeteta Kamila je potomak englesko-irskog i škotskog kralja Čarlsa II (Charles). Također je praunuka Alice Edmonstone, najpoznatije ljubavnice britanskog kralja Edvarda VII (Eduard).Njena veza s Čarlsom počela je 1970., koju nisu prekidali ni tokom njenog braka s Endrjuom Parkerom Boulsom (Andrew Parker Bowles) i Čarlsovog s Dijanom Spenser (Diana). Nakon Dijanine smrti i Kamilinog razvoda obznanili su javno svoju vezu, a 9. aprila 2005. godine su se vjenčali u dvorcu Guidhall. Kraljica Elizabeta, Čarslova majka, nije prisustvovala civilnom vjenčanju, nego samo crkvenom.&nbsp;

<h2>Prije 435 godina preminuo Mimar Sinan</h2>Najznačajniji i najbolji dvorski arhitekt Osmanskog Carstva, koji je radio u vrijeme trojice sultana, Selima I, Sulejmana Veličanstvenog i Murata III, Mimar Sinan, preminuo je na današnji dan 1588. godine.Izgradio je više od 300 objekata, a njegova najpoznatija remek-djela su džamije Sulejmanija u Istanbulu i Selimija u Edirneu. Mimar Sinan je obučio mnoge asistente koji su se istakli u izgradnji prelijepih objekata, među kojima su najčuveniji Sedefkar Mehmed-aga koji je izgradio džamiju sultana Ahmeda, poznatiju kao Plava džamija u Istanbulu, te Mimar Hajrudin koji je izgradio Stari most u Mostaru.&nbsp;

<h2>Umro August Cesarec, hrvatski književnik</h2>August Cesarec, hrvatski književnik, prevodilac, publicist i političar, umro je 17. jula 1941. godine. Pisao je pjesme, novele, romane, drame, studije, članke i polemike o socijalnim, političkim, historijskim, književnim, psihološkim i drugim problemima. Nakon što je, 1919. godine, na Kongresu ujedinjenja u Beogradu, osnovana Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista) Cesarec joj je odmah pristupio, a 1920. godine na Drugom kongresu u Vukovaru SRPJ je promijenila ime u Komunistička partija Jugoslavije. Kao uvjereni antifašist boravio je 1937. godine u Španiji, o čemu je pisao u knjizi “Španjolski susreti”. <h2>Bijeg i pogubljenje</h2>Za vrijeme NDH zatvoren je u Kerestincu. Nakon strijeljanja Otokara Keršovanija i drugova organiziran je, u noći između 13. i 14. jula 1941. godine, bijeg iz Kerestinca. Bijeg nije uspio zbog loše organizacije i svi preživjeli bjegunci, među kojima i Cesarec, uhvaćeni su i potom osuđeni na smrt. Cesarec je, zajedno s ostalim bjeguncima, pogubljen u zagrebačkoj Dotrščini 17. jula 1941. godine. Najznačajniji dio Cesarčevog književnog opusa čine romani “Careva kraljevina”, “Zlatni mladić” i “Bjegunci” u kojima se bavio moralnim propadanjem hrvatskog građanstva prije i nakon Prvog svjetskog rata.&nbsp;

Kad joj je bilo 11 godina, silovao ju je jedan komšija

Preminula Bili Holidej, kraljica bluz muzike

Pjesnike pamtimo, ne po broju njihovih pjesama nego po onome o čemu one pjevaju, pronalazeći u njihovim stihovima svevremensku istinu. Jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika svih vremena Mehmedalija Mak Dizdar, svojim stihovima, prepunim simbolike i metafora, inicira nas na promišljanje o životu i smrti, pronalaženje smisla i besmisla naših djelovanja i žrtvovanja, našeg bivstvovanja na ovome svijetu. <h2>Marginalije o jeziku</h2>Cijeloga života, najviše kroz svoja književna djela, Mak se borio za Bosnu i Hercegovinu i bošnjaštvo, dokazujući autohtonost svog naroda i njegovog jezika. Pokrenuo je i raspravu o jezičkom pitanju u BiH, te u časopisu „Život“, 1970. godine, objavio esej „Marginalije o jeziku i oko njega“, u kojem se zalagao za priznavanje treće, bosanske varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika.– On je sigurno najbosanskiji pjesnik i pisac, a državu kao da nije briga za to, zanemaruju takve veličine. Mada je rad takve vrste, na polju kulture, vrlo često mnogo dalekosežniji i značajniji od onoga što dnevna politika uradi. Ko danas zna imena političara iz onog sistema? Ali, uvijek će se znati za Mešu Selimovića, Ivu Andrića, a posebno bi se trebalo znati za Maka Dizdara – rekao je Makov sin Majo Dizdar, također književnik.<h2>Montirani proces</h2>Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u Stocu. Kada mu je bilo šest godina, ostao je bez oca Muharema, te je uz majku Neziru, brata Hamida i sestru Refiku proživljavao teške dane djetinjstva. Po završetku osnovne škole odlazi na dalje školovanje u Sarajevo, gdje nakon mature, 1937. godine, piše svoj književni prvjenac „Vidopoljska noć“. U krug književnika i javni život uvodi ga stariji brat Hamid, također pisac, koji je tada bio urednik sarajevskog časopisa „Gajret“, za koji i Mak počinje pisati. Makove majka i sestra ubijene su 1945. godine u logoru Jasenovac, a pretpostavlja se da su se tim činom ustaške vlasti osvetile Dizdaru zbog njegovog antifašističkog partizanskog djelovanja u Drugom svjetskom ratu, kada je i dobio konspirativno ime Mak, koje je kasnije koristio kao pjesnički pseudonim.

Poslije rata je radio kao novinar, te tri godine bio glavni urednik sarajevskog lista „Oslobođenje“, nakon čega osniva “Seljačku zadrugu”, koja ubrzo prerasta u “Narodnu prosvjetu”, u to vrijeme jednu od najznačajnijih izdavačkih kuća na Balkanu. Ali, kako se na našim prostorima uspjeh ne prašta, nakon optužbi komunističkih vlasti da je prokapitalistička i promuslimanska, te pritiska javnosti, “Narodna prosvjeta” biva pripojena izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Prema riječima Makovog najstarijeg sina Murkela, bio je to montirani politički proces u kojem je direktor „Narodne prosvjete“ Mustafa Zitić osuđen na godinu zatvora, a njegov otac ostao bez posla.<h2>Kameni spavač</h2>Nakon gubitka posla, Mak je radio volonterski do 1964., kada postaje glavni urednik časopisa „Život“, a ujedno obavlja i funkciju predsjednika Društva književnika Bosne i Hercegovine.U Makovim pjesmama, u kojima metaforično promišlja o sučeljavanju života i smrti, te u kojima progovaraju „kameni spavači“, pažljivijem čitatelju neće promaći razočarenje i revolt zbog politike tadašnjih vlasti. Dizdar ih je svrstao u dvije zbirke pjesama: „Kameni spavač“ i „Modra rijeka“, koristeći se natpisima sa stećaka, srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika, oživljavajući i proširujući njihove poruke o prolaznosti života.…Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanjeizmeđu mnogihMojihVelikihZalaTi ne znaš s kimImaš poslaTi ne znaš ništa o mojoj mapi putovaTi ne znaš da put od tebe do meneNije isto što i putOd meneDo tebe (Putevi, Kameni spavač)<h2>Inspiriran sevdalinkom</h2>Za pjesmu o Gorčinu, „ljubavniku čistog srca iz dubine srednjovjekovnih bosanskih šuma“, Dizdar je inspiraciju našao u tradicionalnoj bosanskohercegovačkoj lirskoj pjesmi - sevdalinci, koju je, kako je sam govorio, naknadno zavolio.– Zavolio sam sevdalinku. Ona mi je vratila ljubav prema vrijednostima koje sam nepromišljeno, ali i opravdano bio izgubio. Mislim da ću joj zahvaliti najprikladnije ako je budem branio od blata koje hoće da se prilijepi uz nju, ako joj budem pomagao u suzbijanju njene kafanske i ulične sevdalijske deformacije – pisao je Mak.

Osim pisanja, Mak je volio i slikanje, a inspiraciju i ideje dobijao je društvu prijatelja slikara i književnika, u tadašnjem umjetničkom sastajalištu, kafani “Istra”, koja se nalazila u centru Sarajeva.<h2>Srčani udar</h2>Sa suprugom Senijom Dizdar dobio je trojicu sinova, Murkela (Faruka), Envera i Maju. Najstariji Murkel od oca je naslijedio ljubav prema slikarstvu, a Enver i Majo ljubav prema pisanju.Mnogo je spekulacija o uzroku Makove smrti, jer je tog dana, 14. jula 1971. godine, imao važan sastanak, zbog kojeg se dan ranije vratio sa Sipana, gdje je s porodicom bio na ljetovanju. S njima nije bio jedino Murkel, koji je tada počeo raditi kao kamerman na TV Sarajevo. U trenutku Makove smrti Murkel je bio s njim i opisao je to riječima:– Ja sam bio u kući kad je tata došao sa sastanka. Bio je blijed i izgledao iscrpljen. Čim je sjeo, pružio sam mu kovertu u kojoj je bio nalog za deložaciju iz stana. Pročitao je i klonuo. Rekao mi je da ne vidi… Pokušao sam da mu pomognem, pitao sam ga hoće li konjak. Rekao je: „Neću, ne mogu“, i to su bile posljednje riječi koje je izgovorio. Ubrzo je izgubio svijest. Uspaničen, pokušao sam s vještačkim disanjem… Ništa nije pomoglo. Hitna je stigla brzo. Doktor Adnan Dizdar, poznati rukometaš, reprezentativac, mogao je samo konstatovati smrt.Mak je umro od posljedica srčanog udara u 54. godini i sahranjen je na sarajevskom groblju „Bare“. Danas je na njegovom grobu spomenik u obliku stećka.<h2>Zapis o zemlji</h2>Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:A tko je ta šta je ta da prostišGdje li je taOdakle jeKuda jeTaBosnaRekti.A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:Bosna da prostiš jedna zemlja imadeI posnaI bosa da prostišI hladna i gladnaI k tomu jošDa prostišPrkosnaOdSna.

Cijeloga života, najviše kroz svoja književna djela, Mak se borio za BiH i bošnjaštvo, dokazujući autohtonost svog naroda i njegovog jezika

Mehmedalija Mak Dizdar, 52. godišnjica smrti najbosanskijeg pisca: Oživljavao poruke sa stećaka

Na današnji dan 1707. godine, preminuo je Mustafa Ejubović – Šejh Jujo, jedna od najmarkantnijih ličnosti, te najvećih pisaca Bosne i Hercegovine na prelazu iz 17. u 18. vijek. Izučavao je pravo, književnost, gramatiku, akaid i tefsir, filozofiju i astronomiju. Pisao je na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Šejh Jujo rođen je 1650. godine u Mostaru, gdje je učio pripravne nauke, a zatim pohađao medresu. Na dalje školovanje, 1677. godine, odlazi u Istanbul, na čuveni Univerzitet “Sahn-i Seman”. Nakon četiri godine je diplomirao, ali je u Istanbulu ostao još 11 godina. Prema pisanju historičara, kada mu je ponuđeno da bude savjetnik sultana, on je odbio, rekavši: „Osjećam blagi povjetarac Svemilosnog, dolazi iz Hercegovine i nemam snage da odolim zovu rodne grude koja teško podnosi nedaće”. Vratio se i bio muftija u rodnom gradu Mostaru.<h2>“Znanje morate sticati iz žive riječi ljudi”</h2>Svoju biografiju Šejh Jujo je sam napisao, navodeći svojih 26 djela, ali utvrđeno je da je napisao i izučavao 42 djela. I danas se prepričavaju njegove mudrosti, a jedna od njih je: „Znanje morate sticati iz žive riječi ljudi, jer čovjek pamti najljepše od onoga što je čuo, a govori najljepše od onoga što je zapamtio”.Upamćen je i po svojoj skromnosti, jer se nije uzdizao ni nad jednim čovjekom, lično je posluživao u učionici u kojoj je podučavao učenike, u njoj ložio vatru, palio svjetiljku i sam je čistio. Svojim načinom života Šejh Jujo je postao predmet legendi koje žive i danas, 316 godina nakon njegove smrti.&nbsp;

<h2>Rođen Mišo Kovač</h2>Mišo Kovač, jedan od najboljih interpretatora zabavne muzike, ne samo Hrvatske i regije nego i šire, rođen je 16. jula 1941. godine u Šibeniku. Osim muzike, bio je talentiran i za fudbal pa je u mladosti igrao u juniorskoj selekciji NK Šibenik. Prvi muzički uspjeh postigao je 1959. godine, pobijedivši na festivalu Prvi glas Šibenika. Bosanskohercegovačka legenda sevdaha Himzo Polovina pomogao mu je da u “Jugotonu” snimi svoj prvi singl “Ne mogu prestati da te volim”, te odmah potom, 1964. godine, objavi i prvu ploču. <h2>Pet puta pjevač godine</h2>Pjema “Ti se nećeš vratiti”, koju je Mišo izveo na Šlageru sezone u Sarajevu, 1969. godine, vinula ga je u tadašnji estradni vrh. Uspjeh nastavlja pobjedom na Splitskom festivalu, 1971., s pjesmom “Proplakat' će zora”, s kojom u dva dana osvaja pet nagrada. Od tada mu je karijera cvjetala, pet puta je proglašavan pjevačem godine, a 1989. godine proglašen je za ličnost godine u nekadašnjoj Jugoslaviji. Početkom rata u Hrvatskoj, 1991. godine, Mišin šesnaestogodišnji sin Edi dobrovoljno se prijavio u specijalnu postrojbu Hrvatske vojske Škorpioni i ubrzo je poginuo (1992.). Policija je objavila saopćenje da je riječ o samoubistvu, ali Mišo Kovač i danas tvrdi kako je riječ o ubistvu.<h2>Bol za gubitkom sina</h2>Nakon Edijeve smrti prestao je snimati pjesme i javno obznanio da više neće nastupati. Nije se mogao nositi s prevelikom boli za sinom, pa se prvo rastao od druge supruge, a potom pokušao samoubistvo, pucajući sebi u grudi, januara 1999. Srećom, ostao je živ, a nakon oporavka u Splitu je održao oproštajni koncert kojem je prisustvovalo više od 50 hiljada ljudi. Uslijedila je cijela serija oproštajnih koncerata, ali nije mogao završiti muzičku karijeru te je nastavio snimati albume.

<h2>Prvi Zemljani na Mjesecu</h2>Godine 1969., na današnji dan, Apolo 11, američki svemirski brod u okviru Apolo prgrama, poletio je iz Kejp Kanavarela u historijsku misiju ka Mjesecu. Posadu svemirskog broda sačinjavali su Nil Armstrong (Neil), Edvin Oldrin (Edwin Aldrin) i Majkl Kolins (Michael Collins).Njihov lunarni modul, Eagle (orao), proveo je 21 sat i 31 minutu na površini Mjeseca dok je Kolins orbitirao oko mjeseca u komandnom modulu Columbia. Tri astronauta vratila su se na Zemlju s 21,55 kg Mjesečevog kamenja, sletjevši 24. jula u Tihi okean.Nakon Apola 11 još pet misija programa Apolo sletjelo je na Mjesec u periodu od 1969. do 1972. godine

<h2>Rođen „osvajač“ Južnog pola</h2> Norveški istraživač Roald Engelbregt Graving Amundsen, prvi čovjek koji je stigao na Južni pol, rođen je 16. jula 1872. godine. Od 1910. do 1912. godine vodio je antarktičku ekspediciju na brodu „Fram“, koja je prva stigla do Južnog pola. Amundsen je prvo pripremao ekspediciju ka Sjevernom polu, želeći biti prva osoba koja je tamo kročila, ali je promijenio planove nakon što je, u međuvremenu, Robert Edvin Peri (Edwin Peary) već to napravio. Brod „Fram“ pristao je na Antarktik, 14. januara 1911., gdje je Amundsen s posadom napravio logor Framhajm, kako bi pripremili dovoljno namirnica za dalje putovanje i poboljšali svoju opremu. Prvi pokušaj dolaska do Južnog pola počeo je 8. septembra, ali su se zbog ekstremnih temperatura vratili u kamp. Drugi pokušaj ekipe, koju su sačinjavali Amundsen i njegova četvorica pomoćnika, počeo je 20. oktobra, saonicama koje su vukli psi. Na Južni pol su uspjeli stići 14. decembra 1911. godine.

Upamćen je i po svojoj skromnosti, jer se nije uzdizao ni nad jednim čovjekom

Mustafa Ejubović - Šejh Jujo: 316. godišnjica smrti bh. pisca

Na današnji dan 1953. godine rođena je srbijanska glumica Neda Arnerić koja je poznata po brilijantnim ulogama u najboljim filmovima jugoslavenske kinematografije, poput "Višnja na Tašmajdanu", "Užička republika", "Sutjeska", "Varljivo leto '68", "Ispravi se, Delfina"...Glumačku karijeru Neda je počela kao 10-godišnja djevojčica, upisavši se u školu glume kod reditelja Bate Miladinovića, a ujedno je bila i članica dečije dramske grupe Radio-televizije Beograd. Istovremeno je pohađala časove baleta, a već s 13 godina zapazio ju je reditelj Puriša Đorđević i dodijelio joj prvu ulogu u filmu "San", o djeci u toku Drugog svjetskog rata.<h2>Depresija </h2>Nakon te uloge nizale su se nove u brojnim filmovima kojima je postigla zavidnu karijeru i postala jedna od najboljih, ali i najljepših glumica, ne samo Srbije i Jugoslavije, nego i cijele regije. U privatnom životu je svoju najveću ljubav pronašla u Miloradu Neškoviću, uglednom doktoru i predsjedniku Svjetskog udruženja stručnjaka maksilofacijalne hirurgije, s kojim je bila u braku tri i po decenije. Nakon smrti supruga Milorada Neda je pala u depresiju, a pretpostavlja se da je dva puta pokušala da se ubije, prvi put kada je pala s terase svog stana, a drugi put kada je završila u bolnici usljed trovanja. Godinu nakon navodnog drugog pokušaja ubistva, 10. januara 2020., Neda je preminula.&nbsp;

<h2>Ubijen modni kreator Đani Versaće</h2>Godine 1997., na današnji dan, ubijen je Đovani Đani Versaće (Giovanni Gianni Versace), slavni italijanski modni kreator. Ubistvo se desilo ispred njegove kuće, a počinio ga je Endru Kunan, serijski ubica koji je prije Versaćea ubio još troje ljudi i za kojim je policija tragala. Osam dana nakon što je ubio Đanija Endru je počinio samoubistvo.Kunan nije otkrio zašto je ubio Versaćea, a kružile su glasine da je ubistva počinio kako bi otkrio ko ga je zarazio HIV-om. Međutim, obdukcija je pokazala da nije imao taj virus, a i Đanijeva porodica istakla je da on nije bio bolestan.– Nije ranije uhvaćen jer su mu mete bili gej ljudi i niko nije mario za njihove smrti. Šokira me to što je bio uspješan u ubilačkom pohodu zbog homofobije – istakao je svojevremeno Rajan Marfi (Ryan Murphy), scenarist serije naziva „Ubistvo Giannija Versacea: Američka krimi priča“.

<h2>Rođen čuveni slikar Rembrant</h2>Rembrant van Rijn (Rembrandt), čuveni nizozemski barokni slikar, rođen je 15. jula 1606. godine. Bio je najsnažnija i najsvestranija ličnost u nizozemskoj umjetnosti 17. vijeka.Najuspješniji je bio u slikanju portreta, koje je počeo raditi krajem 1631. godine, kada se nastanio u Amsterdamu, gdje je nakon tri godine postao amsterdamski majstor i član udruženja lokalnih slikara te podučavao mlađe slikare.Većina Rembrantovih najpoznatijih i danas najcjenjenijih djela nastala su u kasnijem periodu njegove karijere. Među njima su “Aristotel ispred biste Homera” i “Bat-Šeba s Davidovim pismom”. Godine 1669., Rembrant je preminuo, ostavivši velik broj remek-djela koja danas postižu vrtoglave cijene.

Već s 13 godina zapazio ju je reditelj Puriša Đorđević i dodijelio joj prvu ulogu u filmu "San"

Rođena Neda Arnerić, slavna glumica

Pjesnike pamtimo, ne po broju njihovih pjesama nego po onome o čemu one pjevaju, pronalazeći u njihovim stihovima svevremensku istinu. Jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika svih vremena Mehmedalija Mak Dizdar, svojim stihovima, prepunim simbolike i metafora, inicira nas na promišljanje o životu i smrti, pronalaženje smisla i besmisla naših djelovanja i žrtvovanja, našeg bivstvovanja na ovome svijetu. <h2>Marginalije o jeziku</h2>Cijeloga života, najviše kroz svoja književna djela, Mak se borio za BiH i bošnjaštvo, dokazujući autohtonost svog naroda i njegovog jezika. Pokrenuo je i raspravu o jezičkom pitanju u Bosni i Hercegovini, te u časopisu „Život“, 1970. godine, objavio esej „Marginalije o jeziku i oko njega“, u kojem se zalagao za priznavanje treće, bosanske varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika.– On je sigurno najbosanskiji pjesnik i pisac, a državu kao da nije briga za to, zanemaruju takve veličine. Mada je rad takve vrste, na polju kulture, vrlo često mnogo dalekosežniji i značajniji od onoga što dnevna politika uradi. Ko danas zna imena političara iz onog sistema? Ali, uvijek će se znati za Mešu Selimovića, Ivu Andrića, a posebno bi se trebalo znati za Maka Dizdara – rekao je Makov sin Majo Dizdar, također književnik.

Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u Stocu. Kada mu je bilo šest godina, ostao je bez oca Muharema, te je uz majku Neziru, brata Hamida i sestru Refiku proživljavao teške dane djetinjstva. Po završetku osnovne škole odlazi na dalje školovanje u Sarajevo, gdje nakon mature, 1937. godine, piše svoj književni prvjenac „Vidopoljska noć“. U krug književnika i javni život uvodi ga stariji brat Hamid, također pisac, koji je tada bio urednik sarajevskog časopisa „Gajret“, za koji i Mak počinje pisati. Makove majka i sestra ubijene su 1945. godine u logoru Jasenovac, a pretpostavlja se da su se tim činom ustaške vlasti osvetile Dizdaru zbog njegovog antifašističkog partizanskog djelovanja u Drugom svjetskom ratu, kada je i dobio konspirativno ime Mak, koje je kasnije koristio kao pjesnički pseudonim.Poslije rata je radio kao novinar, te tri godine bio glavni urednik sarajevskog lista „Oslobođenje“, nakon čega osniva “Seljačku zadrugu”, koja ubrzo prerasta u “Narodnu prosvjetu”, u to vrijeme jednu od najznačajnijih izdavačkih kuća na Balkanu. Ali, kako se na našim prostorima uspjeh ne prašta, nakon optužbi komunističkih vlasti da je prokapitalistička i promuslimanska te pritiska javnosti, “Narodna prosvjeta” biva pripojena izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Prema riječima Makovog najstarijeg sina Murkela, bio je to montirani politički proces u kojem je direktor „Narodne prosvjete“ Mustafa Zitić osuđen na godinu zatvora, a njegov otac ostao bez posla.– Sjećam se očevih nemira, nekih čudnih telefonskih poziva… Tek mnogo kasnije, kada sam odrastao, shvatio sam kakvim je pritiscima i prijetnjama bio izložen moj otac i kome je sve smetao – kazao je Murkel.<h2>Kameni spavač</h2>Nakon gubitka posla, Mak je radio volonterski do 1964., kada postaje glavni urednik časopisa „Život“, a ujedno obavlja i funkciju predsjednika Društva književnika Bosne i Hercegovine.U Makovim pjesmama, u kojima metaforično promišlja o sučeljavanju života i smrti, te u kojima progovaraju „kameni spavači“, pažljivijem čitatelju neće promaći razočarenje i revolt zbog politike tadašnjih vlasti. Ideali za koje se borio su nestali, prepreke koje su mu postavljali dojučerašnji prijatelji, ne mogavši se pomiriti s njegovim uspjehom i intelektualnom veličinom, postajale su sve veće i nepremostive. Dizdar ih je svrstao u dvije zbirke pjesama: „Kameni spavač“ i „Modra rijeka“, koristeći se natpisima sa stećaka, srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika, oživljavajući i proširujući njihove poruke o prolaznosti života.…ima jedna modra rijekaširoka je duboka jesto godina široka jetisuć ljeta duboka jesto duljini i ne sanjajtma i tmuša neprebolnaima jedna modra rijekaima jedna modra rijeka –valja nama preko rijeke. (Modra rijeka) …Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanjeizmeđu mnogihMojihVelikihZalaTi ne znaš s kimImaš poslaTi ne znaš ništa o mojoj mapi putovaTi ne znaš da put od tebe do meneNije isto što i putOd meneDo tebe (Putevi, Kameni spavač)<h2>Inspiriran sevdalinkom</h2>Za pjesmu o Gorčinu, „ljubavniku čistog srca iz dubine srednjovjekovnih bosanskih šuma“, Dizdar je inspiraciju našao u tradicionalnoj bosanskohercegovačkoj lirskoj pjesmi - sevdalinci, koju je, kako je sam govorio, naknadno zavolio.– Zavolio sam sevdalinku. Ona mi je vratila ljubav prema vrijednostima koje sam nepromišljeno, ali i opravdano bio izgubio. Mislim da ću joj zahvaliti najprikladnije ako je budem branio od blata koje hoće da se prilijepi uz nju, ako joj budem pomagao u suzbijanju njene kafanske i ulične sevdalijske deformacije – pisao je Mak.Osim pisanja, Mak je volio i slikanje, a inspiraciju i ideje dobijao je društvu prijatelja slikara i književnika, u tadašnjem umjetničkom sastajalištu, kafani “Istra”, koja se nalazila u centru Sarajeva.

<h2>Anegdota o imenu</h2>Sa suprugom Senijom Dizdar dobio je trojicu sinova, Murkela (Faruka), Envera i Maju. Najstariji Murkel od oca je naslijedio ljubav prema slikarstvu, a Enver i Majo ljubav prema pisanju. Murkel je često prepričavao anegdotu o nastanku svog imena i pojašnjavao zašto ga svi zovu Murkel, a u dokumentima piše Faruk.Kada se rodio, ratne 1942. godine u Sarajevu, Mak i Sena odlučili su da mu daju ime Murkel inspirirani likom dječaka iz knjige nekog njemačkog pisca. Mak je otišao da prijavi rođenje djeteta, ali je hodža, koji je u tadašnjem sistemu bio i administrator, odbio da upiše ime Murkel, rekavši:– Nađite neko normalno muslimansko ime.Mak je tada predložio Rusmir, a hodža je još više izgubio strpljenje:– Kakav Rus, kakav mir… dajte nešto kao Faruk…– Dobro, Faruk – rekao je Mak.<h2>Srčani udar</h2>Mnogo je spekulacija o uzroku Makove smrti, jer je tog dana, 14. jula 1971. godine, imao važan sastanak, zbog kojeg se dan ranije vratio sa Sipana, gdje je s porodicom bio na ljetovanju. S njima nije bio jedino Murkel, koji je tada počeo raditi kao kamerman na TV Sarajevo. U trenutku Makove smrti Murkel je bio s njim i opisao je to riječima:– Ja sam bio u kući kad je tata došao sa sastanka. Bio je blijed i izgledao iscrpljen. Čim je sjeo, pružio sam mu kovertu u kojoj je bio nalog za deložaciju iz stana u koji su se tek uselili. Pročitao je i klonuo. Rekao mi je da ne vidi… Pokušao sam da mu pomognem, pitao sam ga hoće li konjak. Rekao je: „Neću, ne mogu“, i to su bile posljednje riječi koje je izgovorio. Ubrzo je izgubio svijest. Uspaničen, pokušao sam s vještačkim disanjem… Ništa nije pomoglo. Hitna je stigla brzo. Doktor Adnan Dizdar, poznati rukometaš, reprezentativac, mogao je samo konstatovati smrt.Mak je umro od posljedica srčanog udara u 54. godini i sahranjen je na sarajevskom groblju „Bare“. Danas je na njegovom grobu spomenik u obliku stećka.<h2>Zapis o zemlji</h2>Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:A tko je ta šta je ta da prostišGdje li je taOdakle jeKuda jeTaBosnaRekti.A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:Bosna da prostiš jedna zemlja imadeI posnaI bosa da prostišI hladna i gladnaI k tomu jošDa prostišPrkosnaOdSna.&nbsp;

Mehmedalija Mak Dizdar: 52. godišnjica smrti najbosanskijeg pisca

Na današnji dan 1603. godine, preminuo je Derviš-paša Bajezidagić, bosanskohercegovački pjesnik koji je proučavao arapsku, perzijsku i tursku književnost. Kao izvore podataka o njegovoj biografiji historičari su koristili njegove pjesme, te vakufnamu njegovih zadužbina u Mostaru. Derviš-paša je rođen u Mostaru 1560-ih godina, a kao dječak odveden je u Istanbul, gdje se školovao i stekao visoko obrazovanje. Poslije školovanja primljen je u službu na dvoru sultana Murata III (1574-1595). Kako je već tada pokazao talent za poeziju i odlično znao perzijski jezik, sultan mu je dao zadatak da na turski prevede etičko-mistično perzijsko djelo “Sehaname” pjesnika Benna'i-ja, a 1592. godine postaje sultanov lični savjetnik.<h2>Gazel o Mostaru</h2>Nakon smrti sultana Murata III, 1595. godine, Derviš-paša postaje bosanski valija, što je spomenuto u jednom fermanu. Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Napisao je dva divana - po jedan na turskom i na perzijskom jeziku. Prema navodima Fevzija Mostarca u "Bulbulistanu", Derviš-paša je prepjevao "Mesneviju" Mevlana Dželaludina Rumija u dva toma. Osim toga, napisao je pjesmu o svom rodnom gradu "Gazel o Mostaru" i tarih posvećen Starom mostu u Mostaru. Pisao je o životu, sudbini, ljepoti, a mnogi književni kritičari ga svrstavaju među najznačajnije pjesnike osmanskog perioda u BiH.Izgradio je u Mostaru medresu, mekteb i džamiju, te opremio biblioteku uz džamiju. Poginuo je 1603. godine na Margaretinu pod Budimom. Imao je sina Ahmed-bega koji je također bio pjesnik, a pisao je pod pseudonimom Sabuhi.&nbsp;&nbsp;

<h2>Izrečena presuda ratnom zločincu Dušku Tadiću </h2>Haški tribunal je 14. jula 1997. godine osudio bosanskog Srbina Dušana Tadića na 20 godina zatvora zbog učešća u etničkom čišćenju Bošnjaka na području Prijedora. 	Proglašen je krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.Prije nego što je utvrdilo kaznu, Pretresno vijeće je konstatovalo sljedeće:“Zabranjeno djelo počinjeno kao dio zločina protiv čovječnosti, to jest sa sviješću da se djelo vrši u sklopu rasprostranjenog i sistematskog napada na civilno stanovništvo je, ukoliko su sve druge okolnosti jednake, teže krivično djelo nego obični ratni zločin. (…) u ovom, slučaju, Duško Tadić je bio svjestan da njegovi postupci predstavljaju sastavni dio zločina protiv čovječnosti koji su počinile snage bosanskih Srba protiv nesrpskog stanovništva opštine Prijedor i da doprinose tom zločinu.”

<h2>Prve fotografije Marsa</h2>Godine 1965., na današnji dan, američki satelit „Mariner 4“ napravio je prve fotografije Marsa.„Mariner 4“, NASA-in svemirski satelit namijenjen istraživanju Marsa, četvrti iz programa „Mariner“. Lansiran je 28 novembra 1964., a kraj Marsa je preletio 14./15. jula 1965. i pritom na Zemlju poslao prve fotografije njegove površine. Te prve fotografije pokazale su Mars kao beživotnu planetu punu kratera, s niskim atmosferskim pritiskom i bez magnetskog polja.&nbsp;

<h2>Rođena Gertruda Bel</h2>Gertruda Bel (Gertrude Bell), engleska književnica, arheologinja i špijunka, rođena je na današnji dan 1868. godine. Bila je prva žena koja je sama proputovala neistražene predjele arapske pustinje. Radila je kao britanska tajna agentkinja i bila je politički najutjecajnija žena svog vremena. Pohađala je Kraljicin koledž u Londonu, a potom Univerzitet u Oksfordu, koji je završila izuzetno uspješno i to kao prva žena uopće u modernoj historiji. Sama je naučila perzijski jezik i 1892. godine otputovala u Teheran u Perziji, gdje je njen stric bio ambasador Britanije. <h2>Kraljica pustinje</h2>To putovanje joj je probudilo ljubav prema Orijentu, pa je naučila i arapski jezik, te arheologiju i putovala po Bliskom Istoku, i to u regije u koje prije nje gotovo nijedan Evropljanin, a kamoli žena, nije kročio. Put ju je, 1916. godine, odveo u Basru, u današnjem Iraku, gdje je bila izvjestilac britanske trupe u borbi protiv Osmanlija u Prvom svjetskom ratu. Bel je s britanskom trupom bila kada su zauzeli Bagdad, grad u kome je ostala da živi do svoje smrti, 1926. godine.Film ,,Kraljica pustinje“ režisera Vernera Hercoga (Werner Herzog) govori o njenom životu, a glavnu ulogu, odnosno Gertrudu Bel igra glumica Nikol Kidman (Nicole).

Izgradio je u Mostaru medresu, mekteb i džamiju, te opremio biblioteku uz džamiju

Džamija Derviš-paše Bajezidagića u Mostaru  

Mik Džeger, legenda rokenrola, slavi 80. rođendan

Francuz Luj Blerio prvi avionom preletio Lamanš

Rođena Jadranka Stojaković, bh. kantautorica

Despića kuća, bh. nacionalni spomenik: Preteča savremenog pozorišta u Sarajevu

Godine 2004., obnovljen Stari most u Mostaru

Rođena francuska šansonijerka Mirej Matje

Prije 15 godina preminuo Adil-beg Zulfikarpašić

Rođena holivudska diva Natali Vud

Rođen Ilija Ladin, bosanskohercegovački pjesnik

Preminuo Karavađo, italijanski slikar svjetskog glasa

Preminula Bili Holidej, kraljica bluz muzike

Mehmedalija Mak Dizdar, 52. godišnjica smrti najbosanskijeg pisca: Oživljavao poruke sa stećaka

Mustafa Ejubović - Šejh Jujo: 316. godišnjica smrti bh. pisca

Rođena Neda Arnerić, slavna glumica

Mehmedalija Mak Dizdar: 52. godišnjica smrti najbosanskijeg pisca

Preminuo bh. pjesnik Derviš-paša Bajezidagić

Mik Džeger, legenda rokenrola, slavi 80. rođendan

Francuz Luj Blerio prvi avionom preletio Lamanš

Rođena Jadranka Stojaković, bh. kantautorica

Despića kuća, bh. nacionalni spomenik: Preteča savremenog pozorišta u Sarajevu

Godine 2004., obnovljen Stari most u Mostaru

Rođena francuska šansonijerka Mirej Matje

Prije 15 godina preminuo Adil-beg Zulfikarpašić

Rođena holivudska diva Natali Vud

Rođen Ilija Ladin, bosanskohercegovački pjesnik

Preminuo Karavađo, italijanski slikar svjetskog glasa

Preminula Bili Holidej, kraljica bluz muzike

Mehmedalija Mak Dizdar, 52. godišnjica smrti najbosanskijeg pisca: Oživljavao poruke sa stećaka

Mustafa Ejubović - Šejh Jujo: 316. godišnjica smrti bh. pisca

Rođena Neda Arnerić, slavna glumica

Mehmedalija Mak Dizdar: 52. godišnjica smrti najbosanskijeg pisca

Preminuo bh. pjesnik Derviš-paša Bajezidagić