<p>Na današnji dan 1930. godine, u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja, počelo je Prvo svjetsko fudbalsko prvenstvo. Od 13. do 30. jula, koliko je trajalo Prvenstvo, za titulu prvaka u “najljepšoj sporednoj stvari na svijetu” takmičilo se ukupno 13 reprezentacija, devet iz Južne i Sjeverne Amerike te četiri iz Evrope. Među evropskim timovima bila je i reprezentacija tadašnje Kraljevine Jugoslavije, koja je postigla zavidan uspjeh, plasiravši se u polufinale.</p><p>Međunarodna fudbalska federacija (FIFA) odabrala je Urugvaj za domaćina Prvenstva jer je ta zemlja 1930. godine slavila stogodošnjicu nezavisnosti, a  urugvajska fudbalska reprezentacija tada je bila najjača na svijetu, osvojivši zlato na Olimpijskim igrama 1928. godine. </p><h2>Urugvaj prvi svjetski šampion</h2><p>Finalna utakmica između Urugvaja, koji je u polufinalu pobijedio Jugoslaviju, te Argentine, koja je finale izborila u meču sa SAD, odigrana je na stadionu Centenario, 30. jula 1930. godine. Stadion, koji je mogao primiti 93.000 gledatelja,  bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. </p><p> </p><p>Urugvaj je pobijedio rezultatom 4:2 i tako postao prvi svjetski šampion u fudbalu. Tadašnji predsjednik FIFA-e Francuz Žil Rime (Jules Rimet) predao je Urugvaju pehar koji će 1946. godine po njemu dobiti naziv “Trofej Julesa Rimeta”.&nbsp;</p>

<h2>Berlinski kongres dodijelio BiH Austro-Ugarskoj</h2><p>Godine 1878., na današnji dan, nakon mjesec zasjedanja, završen je Berlinski kongres. Predstavnici tadašnjih velikih sila Njemačke, Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Osmanskog Carstva, pod predsjedanjem  Ota Bizmarka (Otto von Bismarck), potpisali su Berlinski mir o novom uređenju Balkana. </p><p>Berlinskim mirom priznate su  Rumunija, Srbija i Crna Gora kao nezavisne države, a Bugarska je podijeljena na južni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, na Istočnu Rumeliju kao nezavisnu državu, te ostatak teritorije kao nezavisna Bugarska. Mnogo drugih provincija Osmanskog Carstva je odvojeno i predato na upravljanje drugim državama, poput Kipra koji je pripao Velikoj Britaniji.</p><p>Sudbina Bosne i Hercegovine odlučena je 28. juna, kada je na dnevni red kongresa stavljeno pitanje Bosne i Hercegovine. Austro-Ugarskoj je, prema prijedlogu Velike Britanije, dato pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu i uvede svoju upravu. </p><p>Novo uređenje Balkana uzrokovalo je samo nove napetosti koje su dovele do Balkanskih ratova, a potom i do Prvog svjetskog rata.</p>

<h2>Rođen Gaj Julije Cezar</h2><p>Gaj Julije Cezar, rimski državnik, vojskovođa i pisac, rođen je u Rimu 13. jula 100. godine prije nove ere. </p><p>Godine 69. pr. n. e.,  Cezar je izabran je za kvestora, finansijskog činovnika, što je bila prva stepenica u rimskoj političkoj državnoj službi. Sklapanje političke koalicije sa Krasom i Pompejem 60. godine pr. n. e., poznate kao prvi trijumvirat, predstavljalo je važan korak u Cezarovoj karijeri, jer mu je to osiguralo i prvi konzulat. </p><p>Trijumvirat nije dugo potrajao i uslijedio je građanski rat između Pompeja i Cezara, u kojem je Cezar odnio pobjedu, a Pompej je izgubio život. Kada je Cezar nakon toga pobijedio i posljednje pristalice Pompeja, postao je apsolutni vladar Rima. </p><p>Godine 45. pr. n. e., imenovan je doživotnim diktatorom, te je svu vlast imao u svojim rukama. Cezar je poznat i po brojnim zakonima koje je uveo, te izgradnji Rima. Njegova vladavina se ugasila nakon što je ubijen u zavjeri 15. marta 44. godine prije nove ere.&nbsp;</p>

Prije tačno 93 godine održano je prvo svjetsko takmičenje za šampiona u „najljepšoj sporednoj stvari“ 

Stadion Centenario u Mentevideu, 1930. godine

Počelo 1. svjetsko fudbalsko prvenstvo

<p>Obrazovanje, koje u sebi sadrži moralni pojam „obraz“, omogućava nam spoznaju onoga što je dobro i ispravno, te pomaže da savladamo strah od nepoznatog uzrokovan neznanjem. Želja za proširenjem znanja potječe od postanka čovječanstva. Biti uključen u obrazovni proces, bilo kao reformator, učitelj ili profesor, jeste najplemenitija obaveza, najsvetija i najmoralnija čovjekova dužnost. </p><p>- Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladih – svevremenska je istina koju je još u 15. vijeku izrekao Erazmo Roterdamski, holandski humanist, filozof i filolog.</p><h2>Degradacija žena</h2><p>Bosna i Hercegovina je u 15. vijeku, padom pod osmansku vlast, postala dio centraliziranog sistema obrazovanja koje je baštinilo Osmansko Carstvo. Školovanje je odvijano uglavnom u vjerskim institucijama i mogli su se obrazovati samo muškarci, dok je ženama bilo zabranjeno učešće u javnom životu, kao i pristup ekonomskim, finansijskim i legalnim sferama života. Žene su uglavnom boravile u kućama i bavile se vezom, tkanjem i predenjem, dok je samohranim ženama u gradovima omogućavano da rade i druge poslove, kao sluškinje, pralje, trgovke i slično, a na selima su mogle učestvovati u poljoprivrednim radovima. Žene iz viših društvenih slojeva mogle su sebi osigurati obrazovanje u vlastitom domu. </p><p>Uprkos tadašnjoj tradiciji i obrazovnom sistemu, Bosna i Hercegovina se može pohvaliti unikatnom i nesvakidašnjom ženskom školom nastalom u periodu vladavine Osmanlija - školom hadži Stake Skenderove, učiteljice koja je pokrenula val ženskog obrazovanja u našoj zemlji i načinila pionirski korak osnivajući prvu djevojačku školu u Sarajevu 1858. godine. Hadži Staka je nailazila na brojne probleme uzrokovane neprihvatanjem i otporom tadašnjih vlasti, ali je njena škola ojačala 1866., kada je u Sarajevo stigla Engleskinja Adeline Paulina Irbi (Irby), poznatija kao Mis Irbi, književnica i dobrotvorka, koja je pomogla Staki u njenom plemenitom cilju i radu. </p><h2>Otac admiral</h2><p>Mis Irbi je rođena 1831. godine u palači na imanju Boyland Hall u Norfolku pokraj engleskog grada Norviča, u dobrostojećoj porodici oca Frederika Pola Irbija (Frederick Paul Irby), admirala Britanske mornarice. Pohađala je elitnu školu u Londonu, nakon koje se odlučila na putovanje istočnom Evropom. Po povratku s ovih putovanja objavila je svoju prvu knjigu naslova „Across the Carpathians“ (Preko Karpata). Godine 1861., Mis Irbi dolazi na Balkan, u koji se „zaljubljuje“ i posvećuje mu svoj književni i avanturizmom protkan putopis naslova „Travels in the Slavonic Provinces of Turkey-in-Europe“ (Putovanja kroz slavenske provincije evropskog dijela Turske). Posebnu pažnju u putopisu posvetila je položaju žene u slavenskim provincijama pod turskom okupacijom, koje su uglavnom bile marginalizirane, nepismene i bez mogućnosti napredovanja. </p><p>U drugom izdanju svog putopisa, objavljenom 1877. godine, Mis Irbi je tri poglavlja posvetila Sarajevu i Bosni i Hercegovini.</p>

<h2>Besplatno školovanje</h2><p>U Sarajevo Mis Irbi stiže 1866. godine, u vrijeme kada je engleskim tronom vladala kraljica Viktorija (Victoria) i kad je u Engleskoj nastupila epidemija kolere. Ubrzo po dolasku u Sarajevo, Irbi se povezuje s hadži Stakom Skenderovom, pružajući materijalnu i svaku drugu podršku njenoj školi i radu, a uporedo priprema osnivanje svog zavoda za opismenjavanje i obrazovanje djevojaka naziva Zavod Mis Irbi ili Ženski institut plemenite Mis Irbijeve u Sarajevu. Nakon stradanja hadži Stakine djevojačke škole u požaru, Staka Skenderova se u potpunosti posvetila učiteljskom radu u Mis Irbinom zavodu. </p><p>Zgrada Zavoda Mis Irbi podignuta je 1869. uz pomoć pruskog konzula Ota Blaua (Otto), te je otvoren iste godine, nakon dobijanja fermana od Velike Porte za uspostavljanje škole, kada je donesen i školski zakon koji predviđa obrazovanje sve djece bez obzira na konfesiju, prema kojoj je država imala obavezu. Mis Irbi je kao žena lakše stupala u kontakt s bosanskohercegovačkim kršćankama i muslimankama, ali se, poput hadži Stake, uprkos nesebičnom i napornom radu, susretala s otporom i nepovjerenjem društva. </p><h2>Otpor Sarajlija</h2><p>Stanovnici Sarajeva nisu bili blagonakloni prema novoj školi i nastojanju Mis Irbi da obrazuje djevojke. Osim tradicionalnih patrijarhalnih uvjerenja da ženama nije potrebno obrazovanje, bilo je teško uvjeriti sanovništvo i da se Zavod ne bavi preobraćanjem na protestantizam, te da to nije nikakva engleska škola, nego da je svrha Zavoda isključivo edukacija. </p><p>Zavod je bio internatski uređen, školarina je bila umjerena, a siromašne učenice su u internatu boravile besplatno. Održavani su i godišnji ispiti na koje su dolazili predstavnici osmanske vlasti, strani konzuli i ugledni građana Sarajeva. </p><p>U  Zavod su se u početku upisivala ženska djeca uglednijih porodica, ali se kasnije okrenuo najsiromašnijem stanovništvu Sarajeva. Djevojke koje su pohađale Zavod imale su priliku nastaviti svoje školovanje širom Evrope. S vremenom je Mis Irbin zavod prerastao u Srednju učiteljsku školu.</p>

<p>Zbog tadašnje političke situacije i srpsko-turskih ratova Zavod je bio zatvoren u periodu od 1875. do 1878. Tada je Mis Irbi još više pokazala svoju plemenitost, zbrinjavajući i pružajući veliku pomoć brojnim izbjeglicama koje su stizale u BiH. Podizala je vrtiće, skloništa za beskućnike, nabavljala lijekove za bolesne... Prema nekim procjenama, pomoć od Mis Irbi dobilo je više od 40.000 osoba svih nacionalnosti.</p><p>Godine 1878., Mis Irbi ponovo otvara svoj Zavod posebno se usmjeravajući na školovanjr siromašnih djevojaka, što je uspješno radila sve do svoje smrti, 15. septembra 1911. godine. Prvo je bila sahranjena na protestantskom groblju Koševo, ali kasnije je njen grob premješten na sarajevsko groblje Sv. Josip.</p><p>Jedna ulica u centru Sarajeva nosi ime "Ulica Mis Irbina" kao znak zahvalnosti građana Sarajeva za njen prosvjetni i dobrotvorni rad. Također, u Gradišci i Banjoj Luci postoje ulice koje nose ime Adeline Pauline Irbi.</p><h2>Dobra gospođa</h2><p>Koliko je ova heroina plemenitog srca značila građanima Sarajeva i koliko su je zavoljeli, govori činjenica da je njena smrt bila narodna žalost u Bosni i Hercegovini, a brojniju sahranu poput njene stanovništvo Sarajeva nikada prije nije doživjelo. Časopis „Bosanska vila“, 1911. godine, u broju 17., objavio je vijest o smrti Mis Irbi jednostavnim, ali znakovitim naslovom: „Dobra je Gospođa umrla“.</p>

Kao žena je lakše stupala u kontakt s bh. kršćankama i muslimankama, ali se, uprkos nesebičnom i napornom radu, susretala s otporom društva

Adeline Paulina Irbi – Mis Irbi: Engleskinja koja je zadužila Sarajevo, BiH i regiju

<p>Istanbul, bajkoviti grad na dva kontinenta, gdje se spajaju Istok i Zapad, svojim kulturno-historijskim znamenitostima, raskošnom baštinom i veleljepnim zdanjima oduševljava milione posjetitelja. Uz najljepše i najčuvenije džamije na svijetu, poput Aja Sofije, Sultan Ahmedove, Sulejmanije, Čalmidže, zatim čuvene bazare poput Kapali i Misir čaršije, svakog posjetitelja bez daha ostavljaju očaravajući dvorci u kojima su živjeli osmanski sultani i njihove porodice, ali i obavljani državni poslovi. Stariji je Topkapi dvorac, u kojem su stolovali sultani skoro 400 godina, od 15. do 19. vijeka, odnosno do izgradnje novog Dolmabahče dvorca. Ekipa „Avaza“ posjetila je ovaj najljepši dragulj na Bosforu, a u narednim rečenicama pokušat ćemo vam dočarati djelić njegove ljepote i raskoši kojom ćete, dragi čitatelji, vjerujemo, biti očarani poput nas.&nbsp;</p>

<p>Mjesto gdje je danas Dolmabahče dvorac u vrijeme osvajanja grada od Osmanlija bilo je korišteno za potrebe podmornice, a, koristeći drvenu građu, Osmanlije su tu u 17. vijeku izgradile dvorac Bešiktaš s ogromnim vrtom. Zemlja kojom je vrt napunjen donošena je iz drugih dijelova grada, pa su tako cijelo naselje i dvorac kasnije dobili naziv Dolmabahče (dolma-puniti; bahče-bašča).</p><h2>Građen 13 godina</h2><p>Nakon smrti sultana Mahmuda II, 1839. godine, na osmanski prijesto dolazi njegov šesnaestogodišnji sin Abdul Medžid I, koji odlučuje da se dotadašnji dvorac Topkapi iseli i pređe u novi i moderni dvorac. Zbog požara koji je oštetio dvorac Bešiktaš i specifičnosti mjesta na kojem je smješten, sultan Abdul Medžid I sagradio je novi dvorac upravo tu, na mjestu gdje je i početna tačka moreuza. </p><p>Izgradnja Dolmabahče dvorca počela je 1843., a trajala je 13 godina, do 1856. Prema predanju, njegovu gradnju u evropskom stilu inicirala je Abdul Medžidova majka Bezmialem Sultan, koja je bila veliki mecena umjetnosti i finansirala izgradnju mnogih građevina u roccoco i baroco stilu. Sav prihod koji joj je dodjeljivan, Bezmialem Valide (majka) Sultan trošila je u dobrotvorne svrhe, te je izgradila bolnicu Gureba, sedam velikih česama i osnovala domove za siromašnu djecu. Bezmialem je preminula 1852., u 43. godini života, prije otvaranja džamije koja joj je posvećena.&nbsp;</p>

<h2>Rezidencija i Ataturka</h2><p>Dolmabahče dvorac bio je rezidencija šest posljednjih osmanskih sultana (Abdul Medžid I, Abdul Aziz I, Mehmed Murat V, Abdul Hamid II, Mehmed V i Mehmed VI Vahdettin), kalifa Abdul Medžida II, te prvog predsjednika Republike Turske Mustafe Kemala Ataturka. </p><p>Posljednji osmanski sultan Vahdettin, u oktobru 1922. godine, iz ovog dvorca brodom je napustio zemlju, koja je od tada bila kratko kalifat, do proglašenja Republike Turske, 1923. godine, kada je dvorac Dolmabahče predat na korištenje Ataturku. </p><p>Mustafa Kemal Ataturk bio je turski oficir i političar te osnivač moderne Republike Turske, zbog čega je i dobio nadimak "Atatürk", koji doslovno znači "otac Turaka" (ata Türk). Tokom ljetnih mjeseci Ataturk je redovno boravio u ovom dvorcu, a u njemu je proveo i posljednje dane života, gdje se liječio od duge bolesti i preminuo 10. novembra 1938. godine. Nakon Ataturkove smrti Dolmabahče dvorac postaje muzej.&nbsp;</p>

<h2>Raskošan interijer</h2><p>O veličini ovog veleljepnog zdanja dovoljno govore: 285 soba, 44 dvorane, 68 toaleta i šest turskih kupatila. Sultanova kapija, Kapija riznica i Kapija Bosfora plijene svojom grandioznošću, kao i džamija i sahat kula koje se nalaze u dvorištu Dolmabahče dvorca. Dvorac čine tri glavna dijela: Selamlik, Muajede (velika dvorana) i Harem. U Selamliku su vođeni državni poslovi i tu su se nalazile muške odaje; Muajede je korištena za velike ceremonije prijema i svečanosti, a u Haremu su živjele sultanova majka, žene, djeca i konkubine.</p><p>Zidove dvorca ukrašavaju slike italijanskih i francuskih slikara. Namještaj je iz Pariza, od masivnog drveta s pozlatom, presvučen svilom kraljevske izrade. Lusteri su iz Sevra, svileni tepisi iz Hereke i Lyona, kristali iz Bakare, svijećnjaci iz Engleske, proizvedeni prema specijalnoj narudžbi. Ukupna površina 131 velikog i 99 malih svilenih tepiha, ručno izrađenih u ateljeu u Heraki, koji se nalaze u odajama dvorca, iznosi 4.500 kvadratnih metara. Svako predsoblje i hodnik imaju svoj namještaj, a i njihove zidove krase umjetničke slike. </p><p>Duga i prelijepa stubišta ukrašena su kristalnom ogradom i masivnim crvenim, svilenim tepihom ispod kojeg je parket, kao i u cijelom dvorcu, koji su majstori tog vremena slagali tako da bi napravili što ljepši mozaik od prirodnih boja različitih vrsta drveta.</p><p>U najvećem salonu dvorca je najveći svileni tepih zlatno-crvenih boja, te najveći luster koji je rađen od bohemijskog kristala, a sastoji se od 3.600 sijalica i potrebna su tri mjeseca da se on razmontira, opere i ponovno montira. Taj luster je britanska kraljica Victoria poklonila sultanu Abdul Azizu kao znak dobre volje Britanskog Carstva. </p><h2>Izazvao državni bankrot</h2><p>Za izgradnju Dolmabahče dvorca korišteni su mermer s Mramornog ostrva, alabaster iz Egipta i porfirni kamen iz antičkog grada Bergama. Dvorac krase cvjetni vrtovi, urađeni u francuskom stilu, a u uređenje interijera ove veličanstvene građevine potrošeno je 14 tona zlata i 40 tona srebra. Izgradnja cijelog dvorca koštala je 35 tona zlata, što je više od današnjih milijardu i po američkih dolara, zbog čega je došlo do finansijske krize u Osmanskom carstvu i na kraju do državnog bankrota. Restauracijom, 1910. godine, u dvorac je uvedeno centralno grijanje.</p>

O veličini ovog veleljepnog zdanja dovoljno govore: 285 soba, 44 dvorane, 68 toaleta i šest turskih kupatila

Ekipa "Avaza" posjetila najljepši dragulj na Bosforu: Dolmabahče dvorac u Istanbulu

<p>Jedan od najboljih i najvoljenijih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdaha, ali i predivnih narodnih pjesama koje gotovo da ne razlikujemo od izvornih sevdalinki, jer su oslonjene na našu tradiciju i zaživjele u narodu, jeste Mehmed Meho Puzić. Pamtimo ga i po vječnom osmijehu, ali i suzi koja bi znala kanuti iz Mehinog oka dok je pjevao. Zbog svog neskrivenog ispoljavanja osjećanja prozvan je najemotivnijim pjevačem sevdalinki.</p><p>Puzić je rođen 9. novembra 1937. godine u velikoj porodici u Odžaku. Imao je tri brata i tri sestre, Adema, Bahriju, Mustafu, Neiru, Raziju i Bahriju. Njegov brat Bahrija također je bio pjevač, a zajedno su snimili dvije pjesme: “Pjevaj, brate” i “Ko čaršijom konja jaše”.</p><p>Nakon školovanja u Odžaku, 1961. godine, Meho dolazi u Sarajevo i zapošljava se u jednoj molerskoj radionici, ali nedugo potom počinje pjevati u kafani „Staklenik“ blizu Vijećnice. U „Staklenik“ su dolazili kompozitori i muzički kritičari, koji su mu predložili da se prijavi na audiciju Radio Sarajeva, na kojoj je zapjevao „Okreni se niz đul bašču“ uz pratnju harmonikaša Ismeta Alajbegovića Šerbe i Jovice Petkovića. Svojim čistim glasom i emotivnom interpretacijom Puzić je oduševio članove komisije i odmah je primljen kao vokalni solist Radio Sarajeva.</p><h2>Milionski tiraži</h2><p>Već na prvoj ploči, koju je Puzić snimio 1966. godine, izdvojila se pjesma „Mehmeda majka budila“, koja je postala veliki hit i prodata je u tadašnjem vrhunskom tiražu od 100.000 primjeraka. Od tog momenta karijera legendarnog sevdalije moćnog, ali mekanog i bistrog glasa rasla je vrtoglavom brzinom, a popularnost u narodu stekao je, ne samo velikim hitovima nego i svojim prepoznatljivim širokim osmijehom, ogromnom pozitivnom energijom i emocijom koju nije sakrivao na koncertima i u svakom dodiru s publikom. </p><p>Specifična i spontana je bila njegova interakcija s publikom, kojoj je, za razliku od mnogih kolega pjevača, sevdalija, priređivao performanse u stilu istinskog šoumena, koji je znao izmijeniti tekst i ubaciti poneku duhovitu dosjetku između strofa, razbijajući tako težinu i dramatičnost pjesme.</p>

<h2>Pjesme o majci</h2><p>Godine 1969., Meho je snimio pjesmu “O majko, majko”, koja je prodata u rekordnih milion primjeraka. Na brojim festivalima bivše Jugoslavije: Ilidžanskom u Sarajevu, beogradskom „Saboru“, „Hitu ljeta“, „Vogošćanskom festivalu“… dobijao je sve moguće nagrade, priznanja i plakete, među kojima je, kako je sam isticao, najznačajnija “Estradna nagrada Bosne i Hercegovine”, 1980. godine. Slavu sevdalinke i svoje BiH pronosio je širom svijeta, a njegovo ime je upisano i u Sidnejskoj operi u Australiji.</p><p>U svojoj brilijantnoj karijeri, Puzić je prodao blizu deset miliona ploča, a većina pjesama koje je interpretirao postale su evergrini narodne muzike, poput: „Srce te jedno voli“, „Il’ me ženi, il’ tamburu kupi“, „Ostani noćas, pravi mi društvo“, „Žena prijatelja mog“, „Kad suze najave kraj“, „Mi, Bosanci delije“, „Stara ljubav“, „Jasmina“, „Moj brate u tuđini“, „O majko, majko“, „Majčin oproštaj“, „Tebi, majko, misli lete“, „Volim, majko, siroticu“…</p><p>Manje je poznato da je Puzić mnoge od svojih veoma popularnih pjesama sam pisao i komponirao, koje se često i danas pjevaju: „Pusti, majko, još večeras“, „Ja ne znam gdje je ona“, „Kad suze najave kraj“, „Pamtim naše noći“…</p><p>Mnoge zaboravljene sevdalinke Meho je svojim bravuroznim interpretacijama vraćao u život, poput pjesme „Šta ću kući tako rano“, a ostat će zabilježeno i to da je bio prvi pjevač narodne muzike koji je snimio pjesmu u ritmu rumbe. Bila je to pjesma „Žena prijatelja mog“, snimljena 1974. godine.</p><p>Zanimljivo je i da je Puzić najviše od svih pjevača Bosne i Hercegovine, kao i cijele naše regije, snimio pjesama posvećenih majci, odnosno majkama.</p>

<h2>'Nenormalna ljubav'</h2><p>Kao i u interpretiranju svojih pjesama, Meho je i u privatnom životu bio veliki emotivac. Krasilo ga je srce puno ljubavi i iskrenost u pokazivanju osjećanja, pa je tako, kada se zaljubio u lijepu Hanku na igranci u Modriči, koja je tada imala samo 15 godina, odmah zaprosio svoju voljenu od njenog babe, koji je dao pristanak.</p><p>Mnogo je govoreno o njihovoj velikoj i neopisivoj ljubavi, slozi, pažnji i nježnostima koje su nesebično pružali jedno drugom, a nisu se libili to pokazivati i u javnosti. Hanka je u svakom trenutku bila uz svog, kako mu je tepala, Mehicu, čak je u nekim njegovim pjesmama pjevala prateće vokale.</p><p>– U svakom braku ima ljubavi, manje ili više, ali kod nas je ona bila nenormalna. Jako mlada udala sam se za njega. On je bio moja prva i posljednja ljubav, onako kako je to prikazivano u nekim filmovima – kazala je jedne prilike Hanka.</p><p>Meho je svojoj lijepoj supruzi poklonio pjesmu „Hanko, lijepa Bosanko“. Ipak, veliku ljubav i sreću supružnika Puzić pratila jedna mala sjena tuge, jer nisu imali djece. </p><p>Nakon duge i teške bolesti veliko i plemenito srce legende sevdaha Mehe Puzića prestalo je kucati 25. juna 2007. godine, a, prema njegovoj želji, sahranjen je na starom mezarju Sokak Puzića u rodnom Odžaku.</p>

Pamtimo ga i po vječnom osmijehu, ali i suzi koja bi znala kanuti iz Mehinog oka dok je pjevao

16. godišnjica smrti Mehe Puzića, najemotivnijeg sevdalije 

<p>Na poziv Ureda za kulturu i turizam Ambasade Republike Turske u BiH, ekipa „Avaza“ posjetila je jednu od glavnih turskih atrakcija, impozantnu biblioteku „Rami“ u Istanbulu, kroz koju dnevno prođe više od 4000 ljudi. Biblioteka je smještena u istanbulskom kvartu Ejubsultan u preuređenom kampusu nekadašnje vojne kasarne „Rami“. Kasarnu je izgradio veliki vezir Osmanskog Carstva Rami Mehmed-paša, u 18. vijeku, za vrijeme vladavine sultana Mustafe III (1757-1774). </p><p>Kao kasarna aktivno je korištena do 60-ih godina prošloga vijeka. Radovi na restauraciji kampusa kasarne „Rami“ i preuređenju u biblioteku započeli su 2014., a završeni početkom ove godine, kada je, 13. januara, biblioteka otvorena. Svečanom otvaranju prisustvovao je i turski predsjednik Redžep Tajib Erdoan (Recep Tayyib Erdogan) sa suprugom.</p><h2>Živa biblioteka</h2><p>Grandiozni prostor “Rami” biblioteke pri samom ulasku oduzima dah, a svojom raznolikošću posjetiteljima svih uzrasta pruža sasvim novo iskustvo bibliotekarstva. Osmišljena je da zadovolji kulturne, obrazovne i umjetničke potrebe društva u okviru koncepta „žive biblioteke“ i modernog bibliotekarstva. </p><p>Kapacitet ove veličanstvene građevine je 4.200 sjedećih mjesta, a prema riječima koordinatora biblioteke “Rami” Osmana Zorlua, radi se na proširenju trenutnog kapaciteta.  </p><p>- Biblioteka je otvorena za posjetitelje i čitatelje 24 sata. Posjeduje 2,5 miliona knjiga, te 250.000 rukopisa. Uključuje i biblioteku za bebe i djecu, digitalnu biblioteku, biblioteku za mlade, odrasle i razne specijalizirane biblioteke, poput Ataturkove, koja sadrži više od 20.000 knjiga o historiji Republike Turske, turskom jeziku i kulturi, posebno historiji Ataturka. Tu je i izložbena sala sultana Mehmeda II Fatiha, čime se posebno ponosimo – kazao je Zorlu za “Avaz”.</p><h2>Andrićeva djela</h2><p>Biblioteka „Rami“ nudi milione knjiga, neknjižnih materijala i digitalnih izvora čitaocima i istraživačima, a bit će, također, i domaćin predavanja, seminara, radionica i izložbi tokom cijele godine. U biblioteci se mogu naći, osim djela turskih pisaca, i knjige gotovo svih svjetskih književnika. </p><p>Na naše pitanje da li posjeduju djela nekog od bosanskohercegovačkih pisaca, Zorlu je odgovorio: </p><p>- Mnogo nam se sviđaju balkanski pisci. Često nam dolaze ljudi iz zemalja Balkana. Imamo knjige vašeg pisca Ive Andrića. </p><p>Druga po veličini u Turskoj i među nekoliko vodećih u Evropi, biblioteka “Rami” je jedna od rijetkih koja ima restauratorsko odjeljenje (Šifahane), smješteno u odjelu Biblioteka rukopisa, gdje se čuvaju artefakti stari po nekoliko stotina pa i hiljada godina. Ti artefakti neprocjenjive vrijednosti smješteni su u skladištima pod posebnim uslovima, a obnavljaju se prema originalnoj strukturi i materijalu. </p><h2>Muzej</h2><p>U kompleksu biblioteke smješten je i “Rami“ muzej u kojem smo imali priliku da vidimo postavku rukopisa iz XV vijeka, koji pripadaju Mehmedu El-Fatihu, osvajaču Istanbula i jednom od najznačajnijih osmanskih sultana. Knjige su lična kolekcija sultana Mehmeda, koja je jedinstvena po tome jer ne postoji nijedna kopija tih knjiga. </p><p>Biblioteka “Rami” dobila je Certifikat održivog muzeja biosfere, certifikat održivosti turizma, kao priznanje za potpunu usklađenost s principima održivosti sa svakog aspekta.</p><h2>Vještačko jezerce</h2><p>Biblioteku “Rami” posebno krasi unutrašnja zelena površina od 51.000 kvadratnih metara, koja je najveća u Evropi. Tu je smješteno i vještačko jezerce površine 1000 kvadratnih metara, okruženo drvećem, koje svojom ljepotom svakom posjetitelju skreće pažnju prije nego što kroči u biblioteku.&nbsp;</p>

Ekipa „Avaza“ posjetila jednu od glavnih turskih atrakcija 

„Rami“: Najveća biblioteka u Istanbulu  

<p>Na današnji dan 1869. godine, u Sarajevu je rođen Vladislav Skarić, bosanskohercegovački historičar.</p><p>Diplomu profesora historije i geografije stekao je na Univerzitetu u Grazu, a potom je radio u srednjim školama u Banjoj Luci i Sarajevu. Jedan je od osnivača SPKD „Prosvjeta“.</p><p>Skarić je bio direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, te u listu „Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine“ objavljivao svoje najvažnije radove. Iako se bavio svim periodima historije Bosne i Hercegovine, najviše je doprinio proučavanju osmanskog perioda. </p><p>Jedan od njegovih značajnijih radova je „Popis bosanskih spahija iz 1711. godine“, što je, ustvari, monografija posvećena Sarajevu. Pisao je o Mula Mustafi Bašeskiji, Trebinju, porijeklu pravoslavnog stanovništva u Bosni i Hercegovini, staroj bosanskoj vlasteli, Borču, a višegodišnje proučavanje rudarstva završio je monografijom „Staro rudarsko pravo i tehnika u Srbiji i Bosni“. </p><p>Skarić je preminuo 6. avgusta 1943. godine, u Sarajevu. Njegovim imenom se zove jedna od sarajevskih osnovnih škola.</p>

<h2>Godine 1509., rođen Žan Kalvin</h2><p>Žan Kalvin (Jean Calvin), švicarski reformator crkve i osnivač kalvinizma, rođen je na današnji dan 1509. godine.</p><p> </p><p>Svoja teološka razmišljanja sistematizirao je u djelu "Institucije kršćanske religije", 1536. godine, zbog čega je stavljen na listu nepoželjnih osoba, jer je u ključnim elementima otišao od doktrine Rima. Odbacio je vrhunski autoritet Pape, te vjerovao da je Biblija jedini izvor Božijeg zakona i teologije, a da vjernici trebaju interpretirati, ali i očuvati, vjeru u njenom izvornom izučavanju, kao i svijet koji je Bog stvorio i uspostavio zakonitosti. </p><p>Svojim djelovanjem razvio je tzv. kalvinističku teologiju, te postao uzor mnogima, a njegov teološki sistem imao je veliki utjecaj na područjima teologije, ekonomije, društvenog i pravnog sistema. </p><p>Kalvin je, ustvari, naglašavao suverenost Suverena – Boga; Biblija je Božija objava čovjeku, a sve knjige Sv. Pisma su nadahnute i Božija objava, Crkva je zajednica odabranih za vječno spasenje, a Objava vodi kršćanina u razvijanju ličnog karaktera.&nbsp;</p>

<h2>Umro Andre-Mari Amper </h2><p>Godine 1836., na današnji dan, umro je Andre-Mari Amper (André-Marie Ampère), francuski fizičar, matematičar, hemičar i filozof, utemeljitelj elektromagnetizma.</p><p>Bio je prvi naučnik koji je razlučio atome i molekule, te među prvima koji je koristio nazive električni napon i električna energija. Potaknut otkrićem Hansa Kristijana Orsteda (Christian Ørsted) da se magnetna igla zakreće pri promjeni struje koja teče žicom u blizini, Amper je istražio povezanost između elektriciteta i magnetizma (Amperov zakon). </p><p>Amperov zakon izražava činjenicu da magnetsko polje nastaje kao posljedica kretanja električnih naboja, povezujući električne i magnetske pojave. </p><p>Prema Amperovoj hipotezi, svako magnetsko polje ima svoj uzrok u električnoj energiji. Dijeleći magnet na djeliće, zaključio je da svaki djelić čini za sebe potpuni magnet. Prema tome je analogno da je svaka molekula magnet s polovima na suprotnim krajevima. Magnetizam molekule tumačio je time što oko molekule teče molekularna električna energija. Pod utjecajem magnetskog polja, kada se tijelo magnetizira, sve njegove molekularne struje zauzimaju isti smjer, te se time ispoljava magnetizam tijela.&nbsp;</p>

Jedan od njegovih značajnijih radova je „Popis bosanskih spahija iz 1711. godine“, što je, ustvari, monografija posvećena Sarajevu

Rođen bh. historičar Vladislav Skarić

<p>Na današnji dan 2011. godine, u Sarajevu je umro Josip Katalinski Škija, legendarni bosanskohercegovački fudbaler i trener.</p><p>Katalinski je rođen u Sarajevu 1948. godine, a fudbalsku karijeru počeo je u omladinskom timu FK Igmana s Ilidže. Godine 1964., priključuje se juniorima FK Željezničara, a već naredne, sa svega 17 godina, debituje za prvi tim. Bio je član slavne generacije FK Željezničara koja je 1972. godine postala prvak Jugoslavije. </p><p>U dresu Željezničara Katalinski je, u 10 godina, odigrao više od 350 utakmica, te postigao više od 100 golova, iako je bio odbrambeni igrač. </p><h2>Gol za Svjetsko prvenstvo</h2><p>Uporedo je igrao i za jugoslavensku U18 te U21, a za A reprezentaciju debitovao je 14. juna 1972. godine protiv reprezentacije Venecuele, gdje je postigao i svoj prvi reprezentativni gol. Ukupno je odigrao 41 utakmicu za reprezentaciju, te postigao 10 golova, od kojih je u fudbalske anale upisan onaj protiv reprezentacije Španije 1974. godine u Frankfurtu, jer je tim golom donio Jugoslaviji plasman na Svjetsko prvenstvo 1974. Te godine je bio proglašen najboljim jugoslavenskim igračem.</p><p>Godine 1975., Katalinski dobija Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Iste godine odlazi u francusku OGC Nicu. </p><p>Također 1975. godine, popularni Škija u TV filmu "Simha", rađenom prema istoimenoj pripovijetki bh. književnika Isaka Samokovlije, glumi sporednu ulogu limara Lijača.</p><h2>Kraj karijere u dobi od 30 godina</h2><p>U OGC Nici Katalinski je igrao do 1978. godine, kada je zbog hroničnih problema s povredama prekinuo svoju igračku karijeru u dobi od samo 30 godina.</p><p>Potom je radio kao koordinator pri NFSBIH. Tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini od '92. do '95. bio je predsjednik FK Željezničara. Godine 1998., vodio je zenički Čelik.</p><p>Preminuo je 9. juna 2011. godine u Sarajevu. Federalna televizija je 2021. godine snimila dokumentarni film "Škija", u znak sjećanja na fudbalskog velemajstora Josipa Katalinskog. Glavni teren sportskog centra FK Igman Ilidža nosi ime po legendarnom Škiji.</p>

<h2>Rođen Džordž Stivenson</h2><p>Godine 1781., na današnji dan, rođen je engleski inžinjer i izumitelj Džordž Stivenson (George Stephenson), konstruktor lokomotiva. U Njukaslu je, 1823. godine, osnovao prvu fabriku lokomotiva, a njegova lokomotiva vukla je prvi putnički voz na svijetu. </p><p>Sa četrnaest godina Stivenson je bio primoran da radi, jer mu je porodica bila toliko siromašna da su jedva preživljavali, te se zaposlio kao pomoćni radnik u rudniku uglja. </p><p>Prvi njegov izum bila je sigurnosna lampa za rudnike, 1814. godine, kada je dobio novčanu nagradu koju je uložio u izgradnju radionice lokomotiva u Njukaslu.</p><h2>Prvi putnički voz na svijetu</h2><p>Prva parna lokomotiva, koju je konstruirao Ričard Trevitik (Richard Trevithick), 1803. godine, davši joj ime Lokomotion, nije mogla da se primijeni u željezničkom saobraćaju, jer su se zbog težine lokomotive šine lomile. Stivenson je to uočio i na pojačanim šinama njegova lokomotiva, kojom je upravljao, vukla je, 27. septembra 1825., na pruzi Stokton – Darlington, prvi putnički voz na svijetu, koji je imao 12 teretnih i 22 vagona s putnicima. To je bio prvi prijevoz putnika željeznicom, a u vozu ih je bilo čak 450. </p><p>Godine 1823., Stivenson gradi i fabriku lokomotiva. Na takmičenju za najbolju lokomotivu na pruzi Liverpul - Mančester, 1829. godine, pobijedila je njegova Rocket lokomotiva, koja je postizala brzinu 30 kilometara na sat.</p><p>Stivenson je učestvovao u izgradnji mnogih željezničkih pruga u Engleskoj i Evropi.</p>

<h2>Umro engleski pisac Čarls Dikens</h2><p>Čarls Dikens (Charles Dickens), rodonačelnik socijalnog romana i jedan od najznačajnijih i najčitanijih engleskih pisaca, umro je na današnji dan 1870. godine. </p><p>Pisati je počeo kao novinar u obliku crtica u časopisima, koje je kasnije oblikovao u svoju prvu zbirku djela "Sketches by Boz", izdatu 1836. godine. Boz je bio Dikensov porodični nadimak koji je on koristio kao pseudonim. Iste godine u novembru postao je urednik u časopisu "Bentley's Miscellany", gdje je radio tri godine. Od 1950. do 1970. godine bio je urednik, izdavač i autor u časopisima "Household Words" i "All the Year Round".</p><h2>Oproštajna čitanja</h2><p>Najpoznatiji Dikensov roman je "Oliver Tvist", objavljen 1838. godine, koji je adaptiran i za pozorište, a također je prvi viktorijanski roman u kojem je dijete glavni lik.</p><p>Osim „Olivera Tvista“,  njegovi poznatiji romani su “Dejvid Koperfild“, “Pikvikov klub” i “Stara prodavnica rijetkosti”.</p><p>Između 1868. i 1869., Dickens je organizirao turneju "oproštajnih čitanja" u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj. Uspio je odraditi 75 od dogovorenih 100 čitanja. </p><p>Dickens je, 8. juna 1870., u svom domu doživio drugi moždani udar, nakon kojeg se nije osvijestio te je sljedećeg dana preminuo.</p>

U fudbalske anale upisan je gol protiv reprezentacije Španije 1974. godine u Frankfurtu, kojim je Jugoslaviji donio plasman na Svjetsko prvenstvo 

Prije 12 godina umro Josip Katalinski Škija

<p>Na današnji dan 1993. godine, poginuo je Dražen Petrović, košarkaška legenda. Bio je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša te je uvršten među 50 osoba koje su najviše doprinijele Euroligi. Smatra se predvodnikom vala evropskih košarkaša u NBA ligi. </p><p>Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru sakupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bi poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. </p><p>Karijeru je počeo već s 15 godina, kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenke ubacio u igru. Kad je postao punoljetan, potpisao je ugovor za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao i njegov brat Aleksandar. Sa Cibonom je dva puta osvojio titulu prvaka Evrope, a u dvije sezone bio je i najbolji evropski igrač. Tada je prešao u španski Real Madrid.</p><h2>Saobraćajna nesreća</h2><p>Dražen je u tom periodu bio frontmen jugoslavenske košarkaške reprezentacije s kojom je pobijedio na Svjetskom prvenstvu u Argentini, 1990., kao i na Evropskom prvenstvu u Zagrebu, 1989. godine.</p><p>Svoj talent iskazao je i u NBA ligi, igrajući u New Jersey netsima. A ne samo što je 1992. godine bio najbolji šuter momčadi, nego je bio i najbolji Evropljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. </p><p>Draženov američki uzlet i divljenje koje su kod Amerikanaca izazvale njegove igre prekinula je saobraćajna nesreća, 7. juna 1993. godine, u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini.&nbsp;</p>

<h2>Umrla Džin Harlou, američka filmska glumica</h2><p>Godine 1937., na današnji dan, umrla je Džin Harlou (Jean Harlow), američka filmska glumica i prva „fatalna platinasta plavuša“. Glumila je u tzv. salonskim filmovima i filmovima o životu podzemlja, a Američki filmski institut proglasio ju je jednom od 25 najvećih ženskih filmskih zvijezda svih vremena.</p><p>Prekretnicu u njenoj karijeri, 1930. godine, donosi uloga u filmu "Pakleni anđeli" u produkciji Hauarda Hjuza (Howard Hughes). Tada ju je njen seksepil vinuo među zvijeze, te je postala toliko popularna da su "Platinum Blonde" klubovi nicali širom SAD. </p><p>Ali, u jeku popularnosti uskoro se dogodila tragedija. Naime, u proljeće 1937., dok je snimala film "Saratoga", Harlou se razbolela. </p><p>Umrla je u 27. godini od bubrežne insuficijencije.</p><p>Glumila je u 42 filma i udavala se tri puta.&nbsp;</p>

<h2>Preminula Doroti Parker</h2><p>Doroti Parker (Dorothy Parker), američka književnica, kritičarka i scenaristica, preminula je na današnji dan 1967. godine. Bila je poznata po svojim dovitljivim, duhovitim izjavama i opaskama.</p><p>Godine 1914., Doroti je prodala svoju prvu pjesmu časopisu „Vanity Fair“, a kao 22-godišnjakinja obavljala je urednički posao u „Vogueu“. Iz „Vogea“, 1917. godine, prelazi u „Vanity Fair“, gdje je radila na mjestu dramske kritičarke, ali je dobila otkaz zbog dosjetki na račun glumice Bili (Billie) Burke, supruge jednog od najvećih oglašivača časopisa.</p><p>Parker je, 1925. godine, kada je izašao prvi broj časopisa „The New Yorker“, bila jedna od njegovih urednica. Za kratku autobiografsku priču „Big Blondie“, 1929., osvojila je Nagradu O. Henry, a ranih 30-ih pisala je kratku fikciju i recenzije drama za „The New Yorker“. </p><p>Godine 1934., udala se za glumca i pisca Alana Kempbela (Campbella) s kojim je postala visoko plaćeni scenaristički dvojac, a 1937. godine su nominirani za Oskara za film „Zvijezda je rođena“. Razveli su se 1947., te ponovo vjenčali 1950. godine.</p><p>Dorothy je umrla od srčanog udara u 73. godini.&nbsp;</p>

Bio je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša te je uvršten među 50 osoba koje su najviše doprinijele Euroligi

Poginuo Dražen Petrović, košarkaška legenda

<p>Na današnji dan 1875., rođen je Tomas Man (Thomas Mann), njemački književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929. godine.</p><p>Objavljivanjem pripovijetke „Gefallen“, 1894., te četiri godine kasnije i prve zbirke pripovjedaka „Der Kleine Herr Friedemann“ Tomas Man skreće pažnju književnih krugova i nastavlja neumorno stvarati. Već 1901. godine objavljuje svoj prvi roman „Buddenbrooks. Verfall einer Familie“, potom dvije duže pripovijetke, „Tonio Kröger“ i „Tristan“, zatim dramu „Fiorenza“, a 1903. godine objavljuje i svoju drugu zbirku pripovijetki naslova „Tristan. Sechs Novellen“.</p><h2>Izgnanstvo</h2><p>U doba Weimarske Republike Man se priklanja demokratskim političkim uvjerenjima i dolazi u sukob s nacionalsocijalističkim pokretom, koji eskalira početkom tridesetih godina, zbog čega odlazi u izgnanstvo koje će trajati sve do pedesetih godina dvadesetog vijeka.</p><p>Nakon Drugog svjetskog rata objavljuje romane „Doktor Faustus“, „Izabrani“ i „Bekenntnisse des Hochstaplers Felix Krull“ (Ispovijedi varalice Felixa Krulla).</p><p>U julu 1955. godine Man obolijeva od tromboze i nakon mjesec, 12. avgusta, umire u ciriškoj kantonalnoj bolnici.</p>

<h2>Godine 1799., rođen Puškin</h2><p>Aleksandar Sergejevič Puškin, ruski pjesnik, dramatičar i prozaik, rođen je na današnji dan 1799. godine u Moskvi. </p><p>Puškin je među prvima u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od književnosti romantizma popularne u Zapadnoj Evropi. Stvorio je stil koji je miješao satiru, romantiku i dramu, te ga se smatra utemeljiteljem savremenog književnog ruskog jezika. </p><p>Najpoznatija djela su mu: „Jevgenij Onjegin“, „Boris Godunov“, „Pikova dama“ i „Bajka o ribaru i ribici“.</p><p>Već s dvanaest godina pokazao je izuzetan pjesnički talent i napisao svoje prve stihove, a tri godine kasnije njegove pjesme nalaze svoje mjesto u moskovskom časopisu „Vjesnik Evrope“. </p><p>Od druge polovine 1820-ih godina Puškina su počeli smatrati "prvim ruskim pjesnikom" (ne samo među suvremenicima, nego i među svim ruskim pjesnicima), a među njegovim čitateljima stvoren je pravi kult ličnosti. Zvali su ga genijem.&nbsp;</p>

<h2>Umro šahovski velemajstor Viktor Korčnoj</h2><p>Godine 2016., na današnji dan, umro je Viktor Korčnoj, rusko-švajcarski šahovski velemajstor. Iako je bio jedan od najboljih šahista 20. vijeka, nikad mu nije uspjelo da postane svjetski šampion u šahu.  </p><p>Uprkos tome, imao je dugu i bogatu šahovsku karijeru s mnogo pobjeda, između ostalih, četiri osvojena prvenstva na takmičenjima za prvaka Sovjetskog Saveza: 1960., 1962., 1964./65. i 1970.</p><p>Osvojio je šahovskog Oskara, 1978. godine, koji se dodjeljuje najboljem šahisti prema glasanju šahovskih novinara i šahovskih eksperata iz cijeloga svijeta.</p><p>Korčnoj je 1976. emigrirao iz tadašnjeg SSSR-a i zatražio politički azil u Nizozemskoj.</p><p>U 2009. godini bio je najstariji aktivni internacionalni šahist u svijetu.&nbsp;</p>

Njemački književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929. godine

Rođen Tomas Man, autor "Doktora Faustusa"

<p>Na današnji dan 1955. godine, u Nišu je rođen Aki Rahimovski, legendarni pjevač zagrebačke rock grupe „Parni valjak“.</p><p>Akijev otac bio je profesor muzike, pa je Aki sa sedam godina, uporedo s osnovnom, krenuo u muzičku školu, odsjek klavir i pjevanje.</p><p>Počeo je pjevati već kao tinejdžer u grupama „Vakuum“, „Krvna braća“ i  „Torr“, s kojom je nastupio na festivalu u Zagrebu 1975. godine, kada je upoznao gitaristu i kompozitora Huseina Hasanefendića Husa, te Juricu Pađena. Te godine, u saradnji s menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom, osnivaju prvu postavu „Parnog valjka“. </p><p>S „Parnim valjkom“ je Aki objavio 16 studijskih albuma, 14 singlova, pet albuma uživo, četiri kompilacije te dva koncertna DVD-a. </p><p>Na desetom studijskom albumu, koji su objavili 1987. godine, naziva „Anđeli se dosađuju“ našao se i legendarni mega hit "Jesen u meni".</p><h2>Srce nije izdržalo</h2><p>Godine 2005., na 30. godišnjicu osnivanja grupe, Hus odlučuje prestati s koncertnim aktivnostima, dok ostatak sastava, pod vodstvom Rahimovskog nastavlja s radom, te 2007. godine snimaju album „U vremenu izgubljenih“. </p><p>U jesen 2009. godine, „Valjak“ objavljuje veliki povratak u sastavu: Aki, Hus, Brk, Prexi, Bero, te novi bubnjar – Dalibor Marinković Dado, i to u sklopu "Karlovačko live" turneje, kada dokazuju da su još u samom vrhu hrvatske i regionalne rock scene.</p><p>Aki je preminuo 22. januara 2022. u Novom Mestu, u 67. godini života, nekoliko dana nakon što su mu u jednoj zagrebačkoj klinici ugrađena četiri stenta.&nbsp;</p>

<h2>Svjetski dan zaštite okoliša</h2><p>Danas je Svjetski dan zaštite okoliša, koji se obilježava svake godine u više od 140 zemalja svijeta. Ovaj datum je, ustvari, godišnjica održavanja Konferencije Ujedinjenih nacija posvećene okolišu, održane u Štokholmu, 1972. godine. Na toj konferenciji je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih nacija (UNEP). </p><p>Ovaj dan se obilježava s ciljem da se podstakne ekološka osviještenost i djelovanje na području zaštite okoliša. Svjetske vlade i organizacije na ovaj dan već 51. godinu zaredom pokreću akcije kojima se promovira važnost zaštite okoliša. </p><p>Jedan od današnjih najvećih ekoloških rizika za zdravlje i životnu sredinu jeste zagađenje zraka, naročito u urbanim područjima. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), devet od deset ljudi na zemlji udiše zagađeni zrak, a godišnje sedam miliona ljudi širom svijeta prerano umire zbog zagađenja zraka.&nbsp;</p>

<h2>Uspostavljena prva internet veza</h2><p>Prva internet veza puštena je u pogon na današnji dan 1969. godine, ali je korištena u vojne svrhe. Naime, tada je nastao ARPANET, preteča današnjeg interneta, nakon istraživanja mreže računara pod kontrolom Ministarstva odbrane SAD.  Mreža je bila slaba, brzine od 50 kbit/s, koja se danas čini smiješnom. </p><p>Tek 30 godina kasnije, internet je uspio da se probije u svijet trgovine i poslovanja, stvarajući javnu dostupnu mrežu u vidu paketa koji povezuje mrežu i računare korištenjem protokola. U  okviru prvog paketa nalazili su se elektronska pošta, chat room, prenos datoteka i podataka, dokumentacije otvorene world wide vebom.&nbsp;&nbsp;</p>

S „Parnim valjkom“ Aki je objavio 16 studijskih albuma, 14 singlova, pet albuma uživo, četiri kompilacije te dva koncertna DVD-a

Rođen Aki Rahimovski, regionalna legenda rock muzike
 

<p>Danas se obilježava Međunarodni dan nedužne djece žrtava agresije s ciljem podsjećanja da mnoga djeca pate zbog različitih oblika zlostavljanja. Također se naglašava važnost zaštite prava djece i međunarodne borbe protiv nasilja nad djecom.</p><p>Nakon ogromnog broja nevinih dječijih žrtava u Palestini i Libanu, Ujedinjene nacije su, 19. avgusta 1983. godine, proglasile 4. juni Međunarodnim danom nedužne djece žrtava nasilja.</p><p>Konvencija o pravima djeteta najvažniji je pravni okvir za zaštitu djece. Ova konvencija ima najveći broj potpisnika od svih ostalih sporazuma o zaštiti ljudskih prava.</p>

<h2>48. rođendan glumačke dive Anđeline Džoli</h2><p>Na današnji dan 1975. godine, u Los Anđelesu je rođena Anđelina Džoli (Angelina Jolie), američka filmska i televizijska glumica, rediteljica, model i ambasador dobre volje Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice. </p><p>Anđelinin otac je bio poznati glumac Džon Vojt (Jon Voight), koji je za ulogu u filmu „Povratak veterana“, 1978. godine, dobio Oskara, a majka Maršelin Bertran (Marcheline Bertrand), bila je manekenka i glumica. </p><p>Prvu filmsku ulogu Anđelina je dobila 1982. godine, u filmu „Lookin to Get Out“, koja nije bila zapažena, ali krajem 90-ih godina 20. vijeka proslavlja se ulogom akcione junakinje Lare Kroft. </p><p>Dobitnica je tri Zlatna globusa i Oskara za najbolju sporednu ulogu.</p><p>Anđelina je, 2001. godine, proglašena UN-ovom ambasadoricom dobre volje pa je često obilazila izbjegličke kampove u kriznim i ratom opustošenim područjima.</p><h2>U zemlji krvi i meda</h2><p>Godine 2006., Anđelina je izabrana za "najzgodnije slavno tijelo" u izboru "E! Television" i najljepšu ženu u izboru časopisa "People".</p><p>S bivšim suprugom, također slavnim glumcem, Bredom Pitom (Brad Pitt) ima troje biološke i troje usvojene djece.</p><p>Godine 2011., snimila je svoj režiserski prvjenac „U zemlji krvi i meda“, prema vlastitom scenariju. Film priča o ratu u Bosni i Hercegovini, a glavne uloge tumače Zana Marjanović, Goran Kostić i Rade Šerbedžija. Naslov filma je igra riječi: turski naziv za med je 'bal', a za krv je 'kan', čime se dobiva riječ 'Balkan'. </p><p>Prema Anđelininoj izjavi, ovim filmom željela je kritizirati međunarodnu zajednicu koja nije na vrijeme intervenirala u sukobu. Prilikom bosanskohercegovačke premijere filma, u februaru 2012., posjetila je Sarajevo i održala press konferenciju.&nbsp;</p>

<h2>Rođen grčki filozof Sokrat, otac etike</h2><p>Prema mnogim historičarima, na današnji dan 470. godine prije nove ere, rođen je jedan od najvećih grčkih filozofa Sokrat, otac i osnivač etike ili moralne filozofije. Sokrat je tvrdio da čovjeka ne određuje samo opažaj, nego prije svega um, osjećaj dužnosti, moral i savjest.</p><p>Za Sokrata je najviša vrlina znanje, zbog čega je pridavao veliki značaj odgajanju mladih. Osim znanja, kao važne vrline isticao je umjerenost, samosavladavanje, usavršavanje i poštivanje zakona.</p><h2>Znam da ništa ne znam</h2><p>Sokratov najveći doprinos zapadnjačkoj misli su njegovi dijalozi, koje je mnogo koristio u istraživanju moralnih koncepata i prvi put su opisani u dijalozima Sokratovog učenika Platona.</p><p>Prema tim opisima, metod vođenja dijaloga ima dvije faze: ironiju, koja dovodi sagovornika do saznanja da ništa ne zna o onom što ga učitelj pita, pa otud i Sokratova poznata rečenica: "Znam da ništa ne znam". Ustvari, Sokrat je tvrdio da je svjesnost neznanja prvi stepen sticanja znanja. </p><p>Druga faza je majeutika ili babička vještina, koja u drugom dijelu razgovora postepeno dovodi sagovornika do saznanja – odnosno do "porađanja istine".</p>

Naglašava važnost zaštite prava djece i međunarodne borbe protiv nasilja nad djecom

Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije  

<p>Na današnji dan 1925. godine, u Vlasenici je rođen bh. književnik, novinar i dramatičar Derviš Sušić. Njegov rad velikim dijelom obilježen je i novinarstvom, te društvenom angažiranošću pri institucijama kulture. </p><p>Najplodonosnije godine svoga života Sušić je proveo u Tuzli, gdje je bio upravnik Narodne biblioteke i Regionalnog istorijskog arhiva, ali i dramaturg u Narodnom pozorištu Tuzla. </p><h2>Sa 17 godina u partizane</h2><p>U Tuzli je Derviš završio nižu gimnaziju, a u Sarajevu upisao srednju učiteljsku školu, gdje ga je zatekao Drugi svjetski rat, pa se 1942. godine kao sedamnaestogodišnjak pridružio partizanskim jedinicama, boreći se u Lovćenskom bataljonu Prve proleterske brigade. </p><p>Poslije rata Sušić se zaposlio kao učitelj u Srebrenici i Tuzli, a potom kao novinar lista „Oslobođenje“, koje mu je za izuzetan rad dodijelio prvu Zlatnu značku „Oslobođenja“. Uporedo je radio novinarski posao i za list „Zadrugar“, a zatim postao upravnik Narodne biblioteke u Tuzli, koja je 4. aprila 2002. godine nazvana njegovim imenom: Javna ustanova i narodna biblioteka „Derviš Sušić“.</p><p>Jedno vrijeme Sušić je bio referent za kulturu i narodno prosvjećivanje nakon čega je u Sarajevu obavljao dužnost savjetnika u Centralnom komitetu Saveza komunista BiH. Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade, te nagrada ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. </p><h2>Serija "Tale"</h2><p>Prvi čitatelj Sušićevog romana „Uhode“, dok je bio u rukopisu, bio je još jedan bh. velikan, književnik Meša Selimović, koji je napisao recenziju i preporuku za štampanje tog romana.</p><p>Široj publici Sušić je najpoznatiji po kultnoj seriji „Tale“, koja je snimana u Tešnju, u produkciji TV Sarajevo, 1978. godine, a režirao ju je jedan od najboljih  bosanskohercegovačkih režisera Sulejman Kupusović. Serija govori o svakodnevici poštenjačine i šaljivdžije Tala, čovjeka kojeg je pregazio život i koji stalno upada u probleme, a sve se dešava neposredno po završetku Drugog svjetskog rata. </p><h2>Saz i sevdalinka</h2><p>Posljednji Sušićev roman „Čudnovato“ objavljen je dvije godine nakon njegove smrti, 1992., a djelo koje je izazvalo i danas izaziva najviše polemika je „Parergon“, objavljeno 1980. godine. U „Parergonu“, antifašističkoj polemičkoj knjizi, napisanoj kao dodatak, odnosno Bilješka uz roman „Tale“, Sušić je preispitivao ulogu bošnjačkog establišmenta i Islamske zajednice u Drugom svjetskom ratu, govoreći, kako je često isticao, svoju istinu. </p><p>Derviš Sušić bio je omiljen u društvu, ne samo zbog rječitosti i duhovitosti nego što je umio i "kucati" u saz i zapjevati sevdalinku. Preminuo je u Tuzli nakon dugogodišnje borbe s teškom bolešću, 1. septembra 1990., u 65. godini, a sahranjen je u Aleji velikana u Sarajevu.</p>

<h2>Umro Franc Kafka, autor romana „Proces“ </h2><p>Franc Kafka (Franz Kafka), njemački književnik, autor romana „Proces“, književnog remek-djela, umro je na današnji dan 1924. godine, od tuberkuloze grla, koja je u ono doba bila teško izlječiva, u sanatoriju Kierling kraj Beča, u 41. godini života.</p><p>Kafka je jedna od ključnih figura svjetske književnosti 20. vijeka. Pisao je prozu, odnosno pripovijetke poput "Preobražaja", te romane "Proces", "Dvorac" i "Amerika" (1927.), koji se svrstavaju u vrhunska djela moderne književnosti. </p><p>Utjecao je na mnoge svjetske pisce, a koliko je taj utjecaj bio jak i koliko je Kafka bio uvažavan, najbolje govori svima znani epitet „kafkijanski“ koji opisuje tjeskobu, apsurd življenja i otuđenje modernog čovjeka.</p><h2>Očigledno kriv</h2><p>Njegov najpoznatiji i najutjecajniji roman "Proces", općepriznato remek-djelo, "roman o zakonu", nudi metaforičnu, kritičnu, ali i groteskno-tragičnu sliku birokratiziranog pravosudnog i državnog sistema. U njemu se može prepoznati svaki čovjek koji se, htio-ne htio, bespomoćan našao u besmislenom sporu s bezosjećajnim i bahatim "autoritetima".</p><p>Naime, određene "institucije rade svoj posao" tako da vode postupak protiv glavnog lika ovog romana K.,  jer K. je "očigledno kriv" ili bar "opravdano sumnjiv", samo što nije jasno koliko i zašto.&nbsp;</p>

<h2>7. godišnjica smrti Muhameda Alija</h2><p>Muhamed Ali (Muhammad), rođen kao Kasijus Marselus Klej mlađi (Cassius Marcellus Clay, Jr.), legendarni američki bokser, preminuo je na današnji dan 2016. godine. Prema mnogim ocjenama, bio je najveći bokser teške kategorije u historiji te jedan od najvećih sportista 20. vijeka.</p><p>Ali je počeo karijeru u amaterskom boksu, a nakon osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine u poluteškoj kategoriji, prelazi u profesionalne boksere. </p><h2>Šampionske titule</h2><p>Prvu borbu za šampiona u profesionalnom boksu imao je 1964., kada je pobijedio tada aktuelnog prvaka Sonija (Sonny) Listona, postavši novi svjetski prvak u teškoj kategoriji.</p><p>Nakon osvajanja titule Ali javno prihvata islam, te pod utjecajem grupe Nacija islama, koja je bila simbol borbe crnačkog stanovništva SAD protiv ropstva i ugnjetavanja, uzima ime Cassius X, ali mu vođa grupe daje novo ime - Muhamed Ali.</p><p>Za vrijeme Vijetnamskog rata Ali je odbio regrutaciju, zbog čega je osuđen, a Bokserska federacija mu je zabranila nastupe i oduzela šampionsku titulu, koju je do tada uspješno branio više puta. Prekid službene karijere trajao je skoro tri godine. </p><p>Godine 1970., Ali ponovo dobija licencu za nastupe te se bori za šampionsku titulu protiv Džoa Frejzera (Joe Fraizer) i doživljava jedan od rijetkih poraza u karijeri, ali se Frejzeru odužio u borbi 1974. godine. Ta pobjeda mu je donijela mogućnost novog napada na naslov protiv Džordža Formana (George Foreman), koja je održana 1974. godine u Zairu. Ali je pobijedio te osvojio titulu šampiona drugi put, koju je kasnije uspješno branio ponovo protiv Frejzera, ali i drugih boksera.</p><p>Treći put Ali osvaja titulu šampiona protiv Leona Spinksa 1979. godine, od kojeg ju je i izgubio godinu ranije. </p><h2>Parkinsonova bolest</h2><p>Osim što je bio vrhunski bokser, Muhamed Ali se isticao i brojnim kontroverznim izjava i ponašanjem. Prelazak na islam, poseban način verbalnog i neverbalnog provociranja protivnika prije, za vrijeme i nakon meča, te vješto korištenje medija učinili su Alija prvom i najvećom medijskom sportskom zvijezdom 20. vijeka.</p><p>Nažalost, nakon prestanka karijere obolio je od Parkinsonove bolesti. U karijeri je imao ukupno 61 profesionalni meč, od kojih je pobijedio 56, i to 37 nokautom. Nije imao nijedan neriješen meč, a pet je izgubio.</p><p>Alijeva borba s relativno anonimnim bokserom Čakom Vepnerom (Chuck Wepner), u kojoj je pobijedio u 15. rundi tehničkim nokautom, nadahnula je holivudskog glumca Silvestera Satalonea (Sylvester Stallone) prilikom pisanja scenarija za film "Rocky", koji je kasnije bio nagrađen nagradom Oskar. </p><p>Muhamed Ali izabran je za najboljeg sportistu svih vremena u izboru koji je proveden među novinarima njemačkog časopisa „Bild“ i najvećeg sportistu 20. vijeka prema ispitivanju javnog mnijenja u Italiji.</p>

Široj publici Sušić je najpoznatiji po kultnoj seriji „Tale“, koja je snimana u Tešnju, u produkciji TV Sarajevo, 1978. godine

Rođen Derviš Sušić, bh. književnik i novinar

<p>Na današnji dan 1993. godine, Bosna i Hercegovina primljena je u članstvo UNESCO-a. Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija (UNESCO) osnovana je 1946. godine, kada je dvadeset zemalja članica – osnivača prihvatilo i ratificiralo Ustav ove organizacije, s namjerom da kreiraju međusobnu interkulturalnu saradnju i kooperaciju.</p><p>Osnovni cilj UNESCO-a je da doprinese miru i sigurnosti kroz podržavanje saradnje među nacijama u obrazovanju, nauci i kulturi kao metodama pospješivanja univerzalnog poštivanja pravde, zakona, ljudskih prava i osnovnih ljudskih sloboda. </p><p>Osim toga, uloga UNESCO-a je i da održava listu mjesta svjetske kulturne baštine, koja se smatraju važnim prirodnim ili historijskim znamenitostima ili objektima čije očuvanje je važno za cijelu svjetsku zajednicu. </p><p>Centar za svjetsku baštinu UNESCO-a u Parizu predstavlja sjedište organizacije, koja u cijelom svijetu ima više od 50 kancelarija.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Husein Tahmiščić, bh. pjesnik</h2><p>Godine 1931., na današnji dan, u Sarajevu je rođen Husein Tahmiščić, bosanskohercegovački pjesnik, prozni pisac i književni kritičar, koji je svojim djelom i radom obilježio jedan period u kulturnoj historiji naše zemlje.</p><p>Husein Tahmiščić je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a već tokom studija počeo je pisati pjesme, ali i prozna djela. Između ostalih, napisao je: „Na stazama djetinjstva“, „Gdje sad zvoni“, „Sarajevo, mjesto poezije“, „U lijepom krugu“, „Budna vrteška“, „Poziv na putovanje“, „Ljude nisam vidio“, „Sve naše jave“...</p><h2>Sarajevski dani poezije</h2><p>Bio je član Društva pisaca BiH, a zajedno s književnicima Izetom Sarajlićem, Ahmetom Hromadžićem, Velimirom Miloševićem i Vladimirom Čerkezom, pokrenuo je međunarodnu književnu manifestaciju "Sarajevski dani poezije", 1962. godine. </p><p>Tahmiščić je dobitnik mnogih nagrada i priznanja, između ostalih, dva puta Šestoaprilske nagrade Sarajeva (1965. i 1967.) i nagrade Udruženja književnika BiH (1964). </p><p>Djela su mu prevođena na albanski, češki, engleski, makedonski, njemački i turski jezik.</p>

<h2>Otvoren Međunarodni aerodrom Sarajevo</h2><p>Prije 54 godine, 2. juna 1969., svečano je otvoren Aerodrom Sarajevo-Ilidža, kako se tada nazivao današnji Međunarodni aerodrom Sarajevo.</p><p>Za tadašnju Republiku Bosnu i Hercegovinu u sastavu SFR Jugoslavije, otvaranje međunarodnog aerodroma značilo je i otvaranje novih puteva i mogućnosti za razvoj civilne avijacije. U početku je Sarajevski aerodrom bio „feeding airport“, odnosno imao je ulogu aerodroma koji je osiguravao putnike aerodromima u Beogradu i Zagrebu.</p><p>S vremenom je, uz povećanje broja aviona, putnika i letova, prerastao u aerodrom s pravom funkcijom, a kandidiranjem Sarajeva za Zimske olimpijske igre 1984. godine prošireni su mu osnovni kapaciteti: produžena pista, izgrađene nove paralelne rulne staze, novi terminal i objekat Službe kontrole letenja s novim kontrolnim tornjem. Instalirana je kompletna nova rasvjeta piste, prilaza i rulnica, nabavljena R/NAV sredstva, te izgrađena nova zgrada aerodromskog terminala. Terminalna zgrada dobila je sve sadržaje koji su uobičajeni na međunarodnim aerodromima. Tako preuređen Aerodrom Sarajevo se svrstao u najopremljenije aerodrome u jugoistočnoj Evropi u to vrijeme.&nbsp;</p><p></p>

Osnovni cilj UNESCO-a je da doprinese miru i sigurnosti kroz podržavanje saradnje među nacijama u obrazovanju, nauci i kulturi

Bosna i Hercegovina primljena u članstvo UNESCO-a

<p>Na današnji dan 1926. godine, u Los Anđelesu je rođena najljepša američka i svjetska glumica svih vremena Merilin Monro (Marilyn Monroe), kao Norma Džin Mortenson (Jeane), seks-simbol 50-ih i ranih 60-ih godina. </p><p>Kako joj je majka Gledis (Gladys) bila psihički bolesnik, Norma je djetinjstvo provela po sirotištima i udomiteljskim porodicama. Prijateljica Normine majke Grejs (Grace), koja je jedno vrijeme bila Normina skrbnica, kako bi je se riješila, udala je Normu za Džejmsa Dogertija (James Dougherty) samo dvije sedmice nakon što je Norma navršila 16 godina.</p><h2>Uspješna karijera</h2><p>Dok je još trajao Drugi svjetski rat, Norma počinje karijeru modela za modnu kuću „The Blue Book“, te se ubrzo, kao jedan od najuspješnijih modela agencije, pojavljuje na desecima naslovnica raznih časopisa. Godine 1946., primijetio ju je lovac na talente Ben Lajon (Lyon) i dogovorio joj audiciju u „20th Century Foxu“. Tada potpisuje prvi filmski ugovor i uzima umjetničko ime Merilin, te majčino djevojačko prezime Monro.</p><p>Prva njena glavna uloga bila je u filmu „Niagara“, 1953., koji joj je donio veliku popularnost i učinio je jednom od najtraženijih holivudskih glumica. Ali, u to vrijeme počele su kružiti fotografije gole Merilin, koje je snimio fotograf Tom Kili (Kelley) kad je ona tražila posao. Slike je kupio Hju (Hugh) Hefner, pa se u decembru 1953. pojavila u prvom izdanju „Playboya“. Monro je zbog produkcije morala javno potvrditi da je na slikama zaista ona, a i danas se citira njen odgovor na novinarsko pitanje šta nosi u krevetu, kada je rekla: "Chanel No. 5". </p><h2>Bračni brodolomi</h2><p>S drugim suprugom, tadašnjom američkom bejzbol zvijezdom Džoom Dimađom (Joe DiMaggio) Merilin se vjenčala u januaru 1954. Džo je često pravio Merilin ljubomorne scene, a kulminacija je bila kada je ona, u septembru 1954., snimala kultnu scenu u kojoj joj vjetar diže haljinu za film „Sedam godina vjernosti“ u njujorškom pozorištu Trans-Lux. Nakon toga Merilin je zatražila razvod zbog mentalnog nasilja. </p><p>Treći put se udala za dramatičara Artura Milera (Arthur Miller), u junu 1956. Milerov scenarij za film „Neprilagođene“, priča o očajnom razvodu, trebao je biti njegov dar Merilin za Valentinovo, ali u vrijeme kada je snimanje počelo, 1960., njihov brak je već bio pred raspadom, a razvod je uslijedio u januaru 1961. godine.</p><h2>Vlastita produkcija</h2><p>Ulogama u filmovima „Muškarci više vole plavuše“ i „Kako se udati za milionera“ postala je jedna od najvećih svjetskih filmskih zvijezda. Ali nije bila zadovoljna imidžom glupe plavuše i više nije željela takve uloge, pa je poslije snimanja filma „Sedam godina vjernosti“, početkom 1955., raskinula ugovor s „Foxom“ i upisala studij glume u Njujorku.</p><p>Svojom upornošću Merilin je uspjela isposlovati novi ugovor s „Foxom“, uz klauzulu da može nastupati i u projektima drugih studija, te se vratila u Holivud. Prvi film pod novim ugovorom bio je „Autobuska stanica“, koji je bio nominovan za Zlatni globus, a kritičari su hvalili njenu glumu.</p><p>Monro potom osniva vlastitu produkcijsku kompaniju s prijateljem i fotografom Miltonom H. Grinom (Green) – „Marilyn Monroe Productions“. Godine 1957., njena produkcija objavljuje prvi i posljednji film „Princ i plesačica“.</p><p>Nakon tog produkcijskog izleta Merilin snima film „Neki to vole vruće“, 1959. godine, vrhunsku komediju u kojoj je glumila s Tonijem Kertisom (Tony Curtis) i Džekom Lemonom (Jack Lemmon). „Neki to vole vruće“ smatra se jednim od najboljih filmova ikad snimljenih, a najboljim u karijeri Merilin Monro, koja je, zahvaljujući njemu, dobila Zlatni globus kao najbolja glumica u mjuziklu ili komediji.</p><h2>Misteriozna smrt&nbsp;</h2><p>U maju 1962., Merilin je na televizijskoj rođendanskoj proslavi predsjednika SAD Džona F. Kenedija (John Kennedy) pjevala pjesmu „Happy Birthday, Mr. President“, što je bio njen posljednji poznati javni nastup.</p><p>U njenoj kući u Brentvudu, u Los Anđelesu, 5. avgusta 1962., spremačica ju je našla mrtvu.  Objavljeno je da je uzrok smrti bilo predoziranje tabletama za spavanje. Postojale su i teorije zavjere o tome kako su za njenu smrt odgovorni Kenedijevi, braća Džon i Robert.</p><p>Džejn Karmen (Jeanne Carmen), koja je tvrdila da je bila Merilina prijateljica, izjavila da je Monro hodala s obojicom, te kako vjeruje da je jedan od njih dvojice odgovoran za njenu smrt. Novinar Entoni Samers (Anthony Summers) i drugi istražitelji naveli su kako joj je prisluškivana kuća te da to, kao i drugi dokazi indiciraju moguću upetljanost CIA-e, FBI-a i mafije. Život Merilin Monro ne prestaje fascinirati i intrigirati svjetsku javnost ni 61 godinu nakon njene smrti.</p>

<h2>Rođen glumac Bekim Fehmiu</h2><p>Bekim Fehmiu, jugoslavenski glumac, rođen je na današnji dan 1936. godine u Sarajevu. Porodica Fehmiu je u Sarajevo došla iz Đakovice, a živjeli su i u Skadru i Prizrenu. </p><p>Uloga Bijelog Bore, odigrana na romskom jeziku, u filmu Saše Petrovića "Skupljači perja" bila je odlučujuća u njegovoj karijeri. Film je na Filmskom festivalu u Kanu nagrađen Zlatnom palmom, a Fehmiu zapažen od stranih režisera, kada počinje dobijati uloge i u međunarodnim filmovima.</p><h2>Zavidna međunarodna karijera</h2><p>Glumio je rame uz rame s brojnim filmskim zvijezdama poput Džona Hjustona (John Huston), Ave Gardner, Šarla Aznavura (Charles Aznavour), Irene Papas, Klaudije Kardinale (Claudia Cardinale), Kendis (Candice) Bergen... Fehmiu je puna dva desetljeća "vladao" evropskim filmom. </p><p>Najbolje uloge odigrao je u filmovima „Specijalno vaspitanje“, „Skupljači perja“, „The Odyssey“, „Black Sunday“, „Hot years“, „The Deserter“ i „Roj“. Posljednja uloga na velikom platnu bila mu je u filmu "Genghis Khan” režisera Kena Anakina, 1992. godine. </p><p>I Bekimova supruga Branka Perić je bila glumica, a imao je dva sina – Uliksa, koji je također glumac, i Hedona. </p><p>Fehmiu je nađen mrtav 15. juna 2010. godine u svom stanu u Beogradu. Prema izvještajima, počinio je samoubistvo hicem iz pištolja.&nbsp;</p>

<h2>Umrla Helen Keler, američka književnica i aktivistica </h2><p>Helen Adams Keler (Keller), američka književnica i aktivistica, umrla je na današnji dan 1968., u 88. godini. Bila je zagovornica prava osoba s invaliditetom, politička aktivistica i predavačica. </p><p>Kao beba Keler je izgubila vid i sluh usljed upale moždane ovojnice, te je uglavnom komunicirala koristeći kućne znakove do sedme godine, kada je upoznala svoju prvu učiteljicu Anu Salivan (Anne Sullivan) koja ju je podučavala Brajevom pismu, učeći je da čita i piše. </p><p>Nakon obrazovanja u specijalističkim i redovnim školama, Keler je pohađala koledž Radcliffe na Univerzitetu Harvard i postala prva gluha i slijepa osoba u SAD koja je stekla diplomu iz umjetnosti. Kasnije je, također na Radcliffeu, odbranila i doktorat iz filozofije. </p><h2>Jedna od 100 najvažnijih osoba 20. vijeka</h2><p>Keler je radila za Američku fondaciju za slijepe (AFB) od 1924. do 1968, te u tom periodu obišla Sjedinjene Države i putovala u 35 zemalja širom svijeta, vodeći kampanje za osobe s invaliditetom, za pravo glasa žena, radnička prava i mir u svijetu. Bila je jedna od osnivača Američke unije za građanske slobode.</p><p>Slijepa i gluhonijema Helen Keler napisala je sedam knjiga i, iako nikada nije čula nikakav zvuk, savladala je nemoć svojih glasnica i progovorila. </p><p>Početkom '60-ih godina povukla se iz javnosti nakon što je pretrpjela moždani udar. Časopis „Time“ proglasio je Keler jednom od 100 najvažnijih osoba 20. vijeka.&nbsp;</p>

Na rođendanskoj proslavi predsjednika SAD Džona Kenedija pjevala je pjesmu „Happy Birthday, Mr. President“, što je bio njen posljednji javni nastup

Rođena Merilin Monro, seks simbol 50-ih i ranih 60-ih

<p>Danas se obilježava Dan bijelih traka, u znak sjećanja na žrtve, civile nesrpske nacionalnosti, ubijene u Prijedoru tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine.</p><p>Polaganjem 102 bijele ruže u obliku kruga na glavnom gradskom trgu u Prijedoru, koje predstavljaju čistoću, nevinost i poniznost, svaka s imenom ubijenog prijedorskog djeteta, roditelji i aktivisti će simbolično obilježiti ovaj dan. </p><p>Dan bijelih traka je podsjećanje na prisiljavanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru da svoje kuće, stanove i sebe označe bijelim zastavama i trakama. Postoji i podatak da je 31. maja osnovan logor Omarska.</p><p>U Prijedoru je od 1992. do 1995. godine protjerano gotovo 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je približno 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.</p>

<h2>Svjetski dan borbe protiv pušenja</h2><p>Svjetski dan borbe protiv pušenja također se obilježava danas. Prema mnogim istraživanjima i studijama, potvrđeno je da konzumiranje duhana i duhanskih proizvoda, kao i izlaganje duhanskom dimu, odnosno tzv. pasivno pušenje, uveliko doprinose obolijevanju, invalidnosti i ranijoj smrtnosti ljudi svih starosnih grupa. Od posljedica pušenja svake godine umre više miliona ljudi širom svijeta, pa se pušenje s pravom naziva svjetskim ubicom broj jedan.</p><p>Zbog toga iz Svjetske zdravstvene organizacije apeliraju da se pušenje više ne smatra samo lošom navikom, nego bolešću ovisnosti naziva “sindrom ovisnosti o duhanu”. S tim u vezi, u članu 13. dokumenta Okvirne Konvencije o kontroli duhana sadržana je obaveza zemalja članica i potpisnica ovog dokumenta da uvedu potpune zabrane reklamiranja, promocije i sponzorstva duhanske industrije i njihovih proizvoda. </p><h2>Na snazi zabrana pušenja u Federaciji BiH</h2><p>Nažalost, ova konvencija se poštuje i provodi u malom broju zemalja svijeta, ali se u većini zemalja ulažu veliki napori u jačanju nacionalnih zakonodavstva, kako bi postigli zabranu reklamnih aktivnosti proizvođača duhanskih proizvoda.</p><p>U Federaciji BiH je 28. maja 2023. počela je primjena Zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, kojim je propisana zabrana pušenja u svim zatvorenim javnim prostorima, mjestu rada i u javnom prijevozu, kao i u privatnim sredstvima prijevoza u kojima se nalaze maloljetne osobe.</p>

<h2>Rođen glumac i režiser Klint Istvud</h2><p>Slavni američki filmski glumac i režiser Klint Istvud (Clint Eastwood), rođen je 31. maja 1930. godine, tako da danas slavi svoj 93. rođendan. </p><p>Slavu je stekao ulogama „čvrstih momaka“ ili antijunaka u špageti-vesternima Serđa (Sergio) Leonea, a pogotovo ulogom inspektora Harija Kalahana u seriji filmova o Prljavom Hariju režisera Dona Sigela (Siegel). </p><p>Iako je u Holivudu počeo glumiti '50-ih, 1971. godina je bila najznačajnija za Istvuda u glumačkom smislu, kada je režirao i igrao glavnu ulogu u trileru „Jeza u noći“, a potom snimio film „Prljavi Hari/Škorpion“, koji je postigao veliki komercijalni uspjeh. </p><h2>Dva Oskara</h2><p>Lik brutalnog i nemilosrdnog policijskog inspektora „Prljavog“ Harija Kalahana postao je Istvudov alter-ego koji ga je pratio kroz celu glumačku karijeru. Film je imao četiri nastavka.</p><p>Za film „Neoprostivo“, koji je režirao i u kojem je tumačio glavnu ulogu — ostarjelog bivšeg revolveraša, Istvud je osvojio Oskara za najbolji film i najbolju režiju. Drugog Oskara je dobio kasnije, također za najbolju režiju i film „Devojka od milion dolara“.</p><p>Do kraja 2006. godine Istvud je režirao 27 filmova.&nbsp;</p>

<h2>94. godišnjica rođenja glumca Ljube Tadića </h2><p>Na današnji dan 1929. godine, u Uroševcu je rođen srbijanski pozorišni, filmski i televizijski glumac Ljubomir Ljuba Tadić, jedno od najvećih imena srbijanskog i jugoslavenskog glumišta. </p><p>Završio je Glumačku akademiju u Beogradu, nakon koje je bio član Beogradskog dramskog pozorišta, Narodnog pozorišta u Beogradu, Jugoslavenskog dramskog pozorišta i Ateljea 212, te igrao gotovo svim pozorištima u bivšoj Jugoslaviji.  </p><p>U prvoj sezoni Ateljea 212, 1956. godine, igrao je Vladimira u predstavi „Čekajući Godoa“, što je ujedno bilo i prvo igranje Godoa u istočnoj Evropi. Na istoj sceni - Ateljea 212 odglumio je i svoju posljednju pozorišnu ulogu - kralja Lira, nekoliko mjeseci prije smrti.</p><p>Sa svojom trećom ženom Snežanom Nikšić, osnovao je i vodio pozorište „Magaza“, 1983. godine, u Knez Mihailovoj ulici, a s glumcem Radetom Šerbedžijom pokrenuo je privatni teatar Preduzeće za pozorišne poslove (PPP), 1990. godine.</p><p>Tadić je glumio i u brojnim filmovima jugoslavenske, ali i inozemne produkcije. Preminuo je 28. oktobra 2005. godine, a sahranjen je u Aleji velikana na beogradskom Novom groblju.</p>

U znak sjećanja na žrtve, civile nesrpske nacionalnosti, ubijene u Prijedoru tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine

Dan bijelih traka u Prijedoru

<p>Na današnji dan 1951. godine, u Sarajevu je rođen Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda Bosne i Hercegovine i regije. Čola je djetinjstvo proveo na Grbavici, a osim muzike, bio je veoma talentiran za sport, pa je prvo bio golman u juniorima Nogometnog kluba "Željezničar", a potom se bavio atletikom.</p><p>Muzika mu je u početku bila hobi, pa je učio svirati gitaru i pohađao muzičku školu, a nakon prvog nastupa u Baošićima kod Herceg Novog, u Crnoj Gori, priključuje se kao pjevač grupi „ Ambasadori“, 1969. godine. </p><h2>Sinoć nisi bila tu</h2><p>Prvi veliki uspjeh postiže na festivalu „Vaš šlager sezone“ u Sarajevu, 1972. godine, s pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu", kada počinje njegova profesionalna solo pjevačka karijeru.</p><p>S pjesmom "Gori vatra" pobijedio je na Opatijskom festivalu te predstavljao Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije u Luksemburgu, 1973. godine. Tada s firmom „Warner Brothers“ Čola potpisuje ugovor te snima četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom jeziku, ali se tu i završava njegova karijera u inozemstvu, jer se nije htio preseliti u Njemačku.</p><h2>Ona spava</h2><p>Nakon pjesme "Ona spava", koja je prodana u 150.000 primjeraka, Čola postaje najveća jugoslavenska pop-zvijezda, a u naredne dvije godine pobjeđuje na brojnim festivalima s pjesmama koje su njegovi najveći hitovi poput "Zelena si rijeka bila", "Zvao sam je Emili", "Ljubav je samo riječ", "April u Beogradu"...</p><p>Prvi studijski album "Ti i ja" objavio je 1975. godine, na kojem se najviše izdvojila pjesma "Loše vino". Na Jugoslavenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu, 1977. godine, Čolić je nastupio s pjesmom "Druže Tito, mi ti se kunemo" koja bila tada najprodavaniji singl - više od 300.000 primjeraka.</p><h2>Glavo luda</h2><p>Na sljedećem albumu "Ako priđeš bliže", koji je snimio 1977. u Zagrebu, svaka pjesma postaje hit: "Pjevam danju, pjevam noću", "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima sa Kristinom" i "Produži dalje". Potom mu se priključuje plesna grupa "Lokice", na čuvenoj jugoslavenskoj turneji naziva „Putujući zemljotres“, 1978., koja ga je od tada pratila na gotovo svim nastupima.  </p><p>U proljeće 1980. godine, Čolić je objavio album "Zbog tebe" s pjesmama "Pisaću joj pisma duga", "Pusti, pusti modu" i "Pjesmo moja“, koji je snimljen u Velikoj Britaniji. Naredne godine snima album "Malo pojačaj radio", također u Londonu, u kojem pravi malo zaokret ka rock zvuku, a hitovi su bili "Mađarica", "Nove lakovane cipele", "Dunav"... </p><h2>Ti si mi u krvi</h2><p>I naredni album "Šta mi radiš", opet snimljen u Londonu, također donosi nekoliko hitova, kao "Cheri, cheri", "Šta mi radiš" i legendarnu baladu "Stanica Podlugovi". Na sljedećem albumu "Ti si mi u krvi", 1984. godine, koji je snimio u Beogradu, Čola se okrenuo etno zvuku, posebno u pjesmama "Ruška", "Sto Cigana", "Ti možeš sve, al' jedno ne", ali se kao najveći hit izdvaja balada "Ti si mi u krvi".</p><p>Potom, 1988., u Zagrebu snima album "Zdravko Čolić", a kasnije, opet u Beogradu, album "Da ti kažem šta mi je" na kojem se našla obrada narodne pjesme "Čaje šukarije".</p><p>Blistava pjevačka karijera potrajala je sve do početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, kada se Čola povukao s estradne scene. </p><h2>Okano</h2><p>Poslije sedam godina pauze, Zdravko Čolić izdaje svoj deveti album "Kad bi moja bila" u produkciji Gorana Bregovića, kojim se vraća sceni na velika vrata, a desetim albumom "Okano", objavljenim 2000. godine, s hitovima "Mjerkam, te mjerkam", "Krasiva", "Hotel Balkan", "U boji vina", postiže tiraž više od pola miliona prodanih nosača zvuka. Poslije toga kreće na turneju po većim gradovima regije, koju završava koncertom na Marakani, 30. juna 2001. godine, koji je na stadionu pratilo 80.000 ljudi, a pred malim ekranima direktan prijenos koncerta gledalo više od četiri miliona ljudi. </p><p>Album "Okano" proglašen je albumom 2001. godine u gotovo svim zemljama regije, pjesma "Okano" hitom godine, a Zdravko Čolić ličnošću godine.</p><h2>Mnogo hvala</h2><p>U decembru 2003. godine Zdravko je predstavio album "Čarolija“, na kojem se s jednim od najboljih spotova izdvojio veliki hit "Mnogo hvala“.</p><p>Nakon toga Čola je snimio još četiri albuma s mnogim hitovima, a i danas, kada je zakoračio u osmu deceniju života, ova živa legenda snima spotove i nastupa na koncertima nesmanjenim tempom, uz gotovo mladalačku energiju. A da je i danas najpopuluraniji pop-pjevač, dokazao je na koncertu u Tuzli, koji je održao prije tri dana u prepunoj dvorani Mejdan.</p>

<h2>Umro bh. književnik Šukrija Pandžo</h2><p>Prije 39 godina, 30. maja 1984., u Sarajevu je preminuo bosanskohercegovački velikan pisane riječi Šukrija Pandžo, u 75. godini. Bio je jedan od najznačajnijih bh. pjesnika i pripovjedača za djecu, čije su pjesme i priče rado čitali i odrasli, kojeg književna kritika svrstava među tri naša najbolja dječija pisca, rame uz rame s Ahmedom Hromadžićem i Brankom Ćopićem. </p><p>Šukrija Pandžo rođen je 1910. godine u Ulogu kod Kalinovika, gdje je završio osnovno školovanje. Učiteljsku školu završio je u Mostaru, a književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. Poeziju je počeo pisati još kao srednjoškolac, a mnogi ga svrstavaju, osim u dječije, i u zavičajne pisce, jer opisani događaji u njegovim djelima oslikavaju kraj u kojem je rođen i nostalgiju za djetinjstvom. </p><h2>Osnivač emisije „Veselo veče“</h2><p>Godine 1948., Šukrija postaje urednik u Kulturnoj redakciji Radija Sarajevo, gdje je radio do penzioniranja. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče", kao i Udruženja književnika BiH. </p><p>Zbog Šukrijine fenomenalne vještine pripovijedanja života, njegova djela, zastupljena u dvadesetak knjiga raznih antologija i zbornika, pronašla su svoje mjesto u bosanskohercegovačkoj bogatoj književnoj riznici, poput „Razgovori“ - pjesme za djecu, „Ljudi smo“ - pripovijetke, „Samo još kosovi zvižduću“ - priče za djecu, „Bliže su postale zvijezde“ - pjesme za djecu, „Iznad gore vjetri zbore“ - pjesme za djecu, „Zeleni strah“ - priče za djecu, „Na kraju puta“ – pripovijetke...</p><p>Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH, za zbirku pjesama „Razgovori“ i zbirku priča „Samo još kosovi zvižduću“. Savjet RTV Sarajevo mu je, 10. aprila 1970. godine, dodijelio spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu je dodijelio Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.</p>

<h2>Rođen književnik  i političar Vladimir Nazor</h2><p>Vladimir Nazor, hrvatski pjesnik, prozaist i prevoditelj, te političar za vrijeme Jugoslavije, rođen je na današnji dan 1876. u Postiri na otoku Braču. </p><p>Studirao je prirodne nauke, matematiku i fiziku u Gracu i Zagrebu, gdje je diplomirao, 1902. godine. Nakon završenog studija radio je u Hrvatskoj gimnaziji u Zadru, potom u Istri, te u Zagrebu. Godine 1920., dobija funkciju upravitelja Dječijeg doma u Crikvenici, a potom upravitelja Dječijeg doma u Zagrebu, gdje ostaje do penzioniranja, 1933. godine.</p><h2>Književni rad</h2><p>Uporedo s profesorskom karijerom, Nazor je pisao i objavljivao, a njegovo prvo djelo bilo je „Slavenske legende“ (1900.), potom „Knjiga o hrvatskim kraljevima“, kada počinje pisati i „Istarske priče“. </p><p>Godine 1908., objavljuje „Velog Jožu“, djelo po kojem će postati prepoznatljiva Nazorova proza, a zatim knjige „Utva zlatokrila“, „Medvjed Brundo“ i „Stoimena“.</p><h2>Partizani</h2><p>S pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem, 1942. godine, odlazi u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London, a Nazor je taj momenat opisao u tekstu „Bijeg iz Zagreba“.</p><p>Nedugo nakon odlaska u partizane Nazor počinje voditi dnevnik „S partizanima“, a poslije Drugoga svjetskog rata objavio je i „Pjesme partizanske“. </p><p>U ratu je Nazor bio predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik Hrvatskoga sabora. Bio je i akademik HAZU-a i SANU-a. </p><p>Umro je u Zagrebu, 19. juna 1949. godine.&nbsp;&nbsp;</p>

S pjesmom "Gori vatra" pobijedio je na Opatijskom festivalu te predstavljao Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije u Luksemburgu, 1973. godine

Zdravko Čolić na koncertu u Tuzli, 27. maja 2023.   

Počelo 1. svjetsko fudbalsko prvenstvo

Adeline Paulina Irbi – Mis Irbi: Engleskinja koja je zadužila Sarajevo, BiH i regiju

Ekipa "Avaza" posjetila najljepši dragulj na Bosforu: Dolmabahče dvorac u Istanbulu

16. godišnjica smrti Mehe Puzića, najemotivnijeg sevdalije

„Rami“: Najveća biblioteka u Istanbulu

Rođen bh. historičar Vladislav Skarić

Prije 12 godina umro Josip Katalinski Škija

Poginuo Dražen Petrović, košarkaška legenda

Rođen Tomas Man, autor "Doktora Faustusa"

Rođen Aki Rahimovski, regionalna legenda rock muzike

Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije

Rođen Derviš Sušić, bh. književnik i novinar

Bosna i Hercegovina primljena u članstvo UNESCO-a

Rođena Merilin Monro, seks simbol 50-ih i ranih 60-ih

Dan bijelih traka u Prijedoru

Rođen Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda BiH i regije

Počelo 1. svjetsko fudbalsko prvenstvo

Adeline Paulina Irbi – Mis Irbi: Engleskinja koja je zadužila Sarajevo, BiH i regiju

Ekipa "Avaza" posjetila najljepši dragulj na Bosforu: Dolmabahče dvorac u Istanbulu

16. godišnjica smrti Mehe Puzića, najemotivnijeg sevdalije

„Rami“: Najveća biblioteka u Istanbulu

Rođen bh. historičar Vladislav Skarić

Prije 12 godina umro Josip Katalinski Škija

Poginuo Dražen Petrović, košarkaška legenda

Rođen Tomas Man, autor "Doktora Faustusa"

Rođen Aki Rahimovski, regionalna legenda rock muzike

Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije

Rođen Derviš Sušić, bh. književnik i novinar

Bosna i Hercegovina primljena u članstvo UNESCO-a

Rođena Merilin Monro, seks simbol 50-ih i ranih 60-ih

Dan bijelih traka u Prijedoru

Rođen Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda BiH i regije