"Staklena menažerija" Hrvatskog narodnog kazališta Mostar izvedena je večeras na osmom izdanju Internacionalnog teatarskog festivala "Dani Jurislava Korenića" u Kamernom teatru 55.&nbsp;

U predstavi igraju Ivo Krešić, Jelena Kordić Kiret, Ivan Skoko i Anja Franjčević, dok režiju potpisuke Ivan Planinić, a nastala je prema istoimenom dramskom tekstu američkoga pisca Tenesija Vilijamsa (Tennessee Williams).Priča je to o porodici u vrijeme ekonomske krize u SAD i životu običnih građana koji jedva krpe kraj s krajem. Priča je o odricanjima, razdorima, sukobima s članovima porodice kao i sa samim sobom, borbom... Scenografija je minimalistička dok su glumci u fokusu te njihovi dijalozi i suptilne geste.Glumci su ispraćeni gromoglasnim aplauzum te su se više puta vraćali na scenu, poklanjali i zahvaljivali publici.Još samo jedna predstava iz takmičarskig dijela je ostala - "Ćelava pjevačica“ JU Centra za kulturu Tivat u režiji Jagoša Markovića, koja će biti izvedena sutra. I tako će stručninžiri imati potpunu sliku o tome u čijim rukama će završiti nagrade.Predsjednik žirija je ugledni reditelj Dino Mustafić, a članovi Marina Katnić-Bakaršić, Jasna Diklić, Almir Imširević i Admir Glamočak. Bit će dodijeljen i "Avazov zmaj", posebna nagrada "Dnevnog avaza", medija koji od početka podržava ovaj ugledni festival.Predstava Teatra Theatron „Izvod iz knjige rođenih – priča o Danilu Kišu“ u režiji Kokana Mladenovića zatvara "Dane Jurislava Korenića" u petak, 29. novembra, nakon čega će se dodijeliti nagrade najboljima.

Glumci su ispraćeni gromoglasnim aplauzum te su se više puta vraćali na scenu, poklanjali i zahvaljivali publici

"Staklena menažerija": Predstava o porodici u vrijeme ekonomske krize u SAD ganula sve prisutne

Nakon jednodnevne pauze zbog Dana državnosti Bosne i Hercegovine, večeras je nastavljen prestižni Internacionalni teatarski festival "Dani Jurislava Korenića" u Kamernom teatru 55.&nbsp;

Na repertoaru je bila predstava "Kako sam naučila da vozim" u Hartefakt produkciji iz Beograda.Režiju potpisuje Tara Manić, a glumci Marta Bogosavljević i Svetozar Cvetković odigrali su potresan komad nastao prema tekstu Pole Vogel. Predstava govori o pedofiliji, a tekst je napisan iz perspektive žene, djevojčice, žrtve. Ali s empatijom i za počinioca čime se otvara pitanje o uzrocima, a ne samo posljedicama.Svako mjesto u Kamernom teataru 55 bilo je ispunjeno, a publika je pomno pratila radnju i dva lika koji su su se uvlačili među publiku i odatle izvodili replike što je i same goste učinilo dijelom predstave i tako ih još više uvuklo u radnju.Višeminutni aplauz na nogama na kraju vraćao je glumce na bis i izmamio dodatne emocije. Mnogi u publici su zaplakali."Dani Jurislava Korenića" traju do 29. novembra , a o najboljim ostvarenjima festivala odlučivat će stručni žiri na čelu s predsjednikom Dinom Mustafićem i članovima Marinom Katnić – Bakaršić, Jasnom Diklić, Almirom Imširevićem i Admirom Glamočakom. Bit će dodijeljen i "Avazov zmaj", posebna nagrada "Dnevnog avaza", medija koji od početka podržava ovaj ugledni festival.

Višeminutni aplauz na nogama na kraju vraćao je glumce na bis i izmamio dodatne emocije

Predstava "Kako sam naučila da vozim" u režiji Tare Manić oduševila sve u Kamernom teatru

Tog proljeća 1992. godine rat je već bjesnio u Hrvatskoj, pošto sam ja u Hrvatskoj od 1968. godine, kao klinac sam došao, sve je smrdilo na veliku frku koja će se okomiti na Bosnu. Tada je to bilo teško objasniti.<h2>Nema filozofije</h2>Ovim riječima počeo je razgovor za „Dnevni avaz“ Ismet Kurtović, legendarni muzičar, nekadašnji frontmen grupe „Drugi način“, kompozitor, pjevač, flautista i gitarista, koji je, s bratom Fikretom, autor pjesme „Mojoj dragoj BiH“, nezvanične himne naše zemlje, bez čije izvedbe ne može proći obilježavanje nijednog državnog praznika u BiH.- Kažem ja bratu: „Brate, mi moramo nešto napraviti za Bosnu.“ Nisam imao pojma mogu li ili ne. Jer je u Zagrebu bila još sjajna atmosfera za muslimane i Bosance. „Imam pjesmu, gotovu, daj se primi posla.“ Kaže Fifi, tako zovu mog brata: „Dobro, buraz, daj mi barem deset dana da se primim posla, sjednem i da idemo pisati.“ I tako sam mu dao pjesmu. Nije prošlo ni dva dana, zove buraz koji je bio na drugom kraju Zagreba i kaže: „Mislim da sam ja to napravio, 'ajmo se naći.“ Našli smo se kod naših frendova Srdarevića... Ja uzmem gitaru i nas dvojica, ustvari, radimo i dogovaramo, uopće ne gledam oko sebe, a njih je više tu s nama. Mi smo se pozabavili time i ja pjevam pjesmu. Pogledam buraza: „Ovo je krasno“, kažem, i okrenem se prema njima, a oni svi plaču. Svi, od prvog do zadnjeg. To je takav jedan naboj emotivni bio da su se meni otvorile sve vijuge, pa i one koje spavaju i koje treba probuditi. Kažem ja burazu da nema tu više filozofije, to je to - prisjetio se Kurtović.

Dodao je da je Željka Bebeka prvog nazvao, a koji je odmah pristao. Našli su se na kafi, Ismet mu je otpjevao prvu strofu, Bebek drugu i iz prve je „kliknulo“.- I onda je krenulo dalje, Zele, buraz, ionako je bio tu, pa Amir Kazić Leo, kako sam koga pozivao, tako su se odazivali. Ja sam jednom rekao, kad bih išao to sad raditi, to ne bih mogao napraviti, pa, mislim, za 30, 40, a možda i više hiljada eura. Ja sam to praktički zabadava napravio - kazao je legendarni Kurtović.Nisu samo pjevači pristajali, već i ljudi iza kamera.- Sve je to bilo nevjerovatno. Brzo smo završili i spot. Tri dana smo snimali u Zagrebu na nekoj staroj ciglani, a ljudi su mislili da je snimljeno u Bosni, jer je bio takav teren - rekao je Kurtović.<h2>Povratni signal</h2>Tokom razgovora spominjao je sve one koji su učestvovali u kreiranju numere „Mojoj dragoj BiH“, imenom i prezimenom, trudeći se da nikoga ne preskoči, uz svu zahvalnost ovog svijeta što su te 1992. pristali raditi to s njim i njegovim bratom Fikretom.- Ta emocija i zajedništvo bili su posebni. Naravno, bilo je i onih se*onja koji nisu htjeli. Na kraju je ispalo sjajno. Tad je bila u Zagrebu popularna „Hit Depo“ emisija, koja je ustvari bila rokerska emisija. I krene pjesma na „Hit Depou“, pjesma se vrti i u roku od nekoliko dana dođe do četvrtog mjesta. Kažem, jer je bila dobra klima u Zagrebu tada. No, ubrzo su je skinuli i više nikad nije emitirana nigdje u Zagrebu. Osim što sad negdje, na nekim lokalnim radijima, neko možda zavrti, ali u svakom slučaju bila je šikanirana skroz. Pojavio se i problem kako to proslijediti u Bosnu - ispričao je Kurtović.

Prisjetio se da je u to vrijeme i „rahmetli predsjednik Alija bio u Zagrebu“.- Bio sam dobar s jednim Zagrepčaninom koji ga je ispraćao i on je tad dao njemu master. Šta je bilo s tim masterom koji sam ja predao, ne znam. Godinama nisam imao nikakav povratni signal. Sve dok nisam počeo sretati neke ljude koji su došli na neki način do Zagreba pa mi ispričali šta to znači. Ne, onda mi je srce bilo veliko kao kuća. Mnogi su mislili da su oni ljudi koji su na spotu statisti, a nisu, to su bile prve izbjeglice iz Bosne koje sam ja slučajno sreo, došli su pred džamiju i pitao: „Hoćete li?“, i pokupio ih, išli su s nama na snimanje. Sve je bilo rađeno na takav način, ako imaš nešto u srcu da želiš, evo, dođi, otvoreno je sve - rekao je Kurtović.Naglasio je da tada nije ni mogao pretpostaviti šta će „Mojoj dragoj BiH“ značiti ljudima u BiH koji su se branili od agresije, ali i danas, 32 godine od njenog nastanka.- Frend mi je rekao, prijatelj, borac Armije: „E, moj Ismete, ja sam ti to čuo tek 1994., bio sam ti gore na Žuču, u rovu, ranjavan, ubijan, ali kad sam čuo to, oduzeo sam se“ - prisjetio se Kurtović.„Bosno i Hercegovino, naša domovino. Digni se iz pepela, kao stoput do sada, sad s mirisom ljiljana, ljubavi moja..." dio je teksta. A na pitanje jesmo li se digli iz pepela, Kurtović je rekao:- To je bila pjesnička sloboda, ono da ti je srce veliko kada čuješ, ali to su na neki način ispale istinite one slutnje moje da će se svašta događati. Nadam se da će sve više ljudi biti svjesno toga da je treba čuvati kao takvu. Jer, ne možeš biti zadovoljan s onim što se događa u BiH nikako. Bolje vi svi osjetite, ali je vama to možda svakodnevna priča i politika. A, ustvari, umireš polako. Miriš se sa svim i svačim, ne reagiraš na nepravde, ne reagiraš na ovo, ne reagiraš ustvari ni na šta. Samo se prepuštaš situaciji i ostane nada da će biti bolje.<h2>Nikoga nismo uvrijedili</h2>- Raspolovljen sam kada je u pitanju „Mojoj dragoj BiH“. Osim ovog zadovoljstva što sam to napravio s burazom, nismo napravili grešku, pogotovo u političkom smislu. Nema nijedna riječ unutra koja bi remetila nekoga, ili povrijedila. Ali što se tiče upotrebe pjesme, uključujući onu agenciju AMUS, ja sam totalno zakinut i kažnjen na neki način, i to je moje vječno nezadovoljstvo koje traje 32 godine. Niko se ne brine o pjesmi u smislu da ja ne dobivam nikakve tantijeme za to, odnosno i ono što dobijem je mrvica, to je kao neko se smiluje pa prijavi, ali u 99 posto slučajeva niko ništa ne prijavljuje. Rade obrade bez pitanja, bez dozvole, kako hoće. I tako je godinama. Neko ko se razumije u taj posao bi shvatio da je to čista krađa autorskih prava. Možda bi se moglo rješavati tužbama, ali ja sam je namijenio svojoj domovini, nisam htio ulaziti u pravne sukobe - rekao je Kurtović.

Zajedno s bratom Fikretom, 1992. godine napravio pjesmu

Kurtović: Svi su plakali na pravo slušanje

Jedan od autora pjesme "Mojoj dragoj BiH" Ismet Kurtović za "Avaz": Emocija i zajedništvo bili su posebni

Dan državnosti Bosne i Hercegovine danas obilježavaju svi koji se istinski smatraju Bosancima i Hercegovcima. Među njima je i legenda narodne muzike koju slušaju sve generacije i u svim državama bivše Jugoslavije - Halid Bešlić.- Čestitke povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, sve najljepše želim svim građanima BiH - poručio je Bešlić za "Avaz“.Dodao je da je suvišno bilo šta drugo govoriti, jer se sve zna.

Čestitke povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine

Bh. legenda Halid Bešlić: Sve najljepše građanima BiH

Drugu večer osmog izdanja Internacionalnog festivala "Dani Jurislava Korenića" u Kamernom teatru 55 u Sarajevu obilježila je predstava "Gidionov čvor".&nbsp;Sjajna izvedba glumica Helene Vuković i Selme Alispahić, koja potpisuje i režiju, publiku je držala u napetosti tokom nešto više od sat koliko predstava traje.Predstava tematizira vršnjačko nasilje te je krik za poziv da nije jedna istina i da se sve strane moraju saslušati kako bi se čvor raspetljao.Vrlo emotivna izvedba Alispahić i Vuković dovela je do suza mnoge u publici koja ih je ispratila višeminutnim aplauzom i vraćala ih više puta na bis.Festival traje do 29. novembra, a jedino sutra, 25. novembra, neće biti izvedena predstava zbog Dana državnosti BiH.U utorak će igrati predstaba "Kako sam naučila da vozim“ Hartefakt produkcije u režiji Tare Manić, u srijedu “Staklena menažerija” HNK Mostar u režiji Ivana Planinića, te u četvrtak "Ćelava pjevačica“ JU Centra za kulturu Tivat u režiji Jagoša Markovića.O najboljim ostvarenjima festivala odlučivat će stručni žiri na čelu s predsjednikom Dinom Mustafićem i članovima Marinom Katnić – Bakaršić, Jasnom Diklić, Almirom Imširevićem i Admirom Glamočakom.&nbsp;Bit će dodijeljen i "Avazov zmaj", posebna nagrada "Dnevnog avaza", medija koji od početka podržava ovaj ugledni festival.Festival će zatvoriti predstava Teatra Theatron „Izvod iz knjige rođenih – priča o Danilu Kišu“ u režiji Kokana Mladenovića, koja će biti izvedena 29. novembra u 20 sati, nakon čega će se dodijeliti nagrade najboljima.

Predstava tematizira vršnjačko nasilje te je krik za poziv da nije jedna istina i da se sve strane moraju saslušati kako bi se čvor raspetljao

"Gidionov čvor" izmamio suze i gromoglasan aplauz u Kamernom teatru 55

Emir Hadžihafizbegović, proslavljeni bh. glumac, čestitao je 25. novembar, Dan državnosti BiH.U izjavi za "Dnevni avaz“ Hadžihafizbegović kaže: - Čestitam svim Bosancima i Hercegovcima Dan&nbsp;državnosti naše lijepe domovine Bosne i Hercegovine. Naša zemlja prolazi kroz još jedan turbulentan državotvorni proces, ali ja brigu ne berem.&nbsp;Prolazila je Bosna i Hercegovina kroz svoju historiju i traumatičnije periode od ovog i svoje dušmane slala na ropotarnicu i smetljište povijesti. Ako nam je 25. novembar lična karta, Povelja Kulina bana s kraja 12. vijeka nam je rodni list. Volim te, Bosno i Hercegovino.&nbsp;Volim sve tvoje građane i građanke. Teško onome ko se ujutro budi s mržnjom prema zemlji u kojoj se rodio.&nbsp;Taj ne pripada civiliziranom svijetu ni insanskom soju, taj se rodio i umrijet će kao gubitnik, a Bosna i Hercegovina ode dalje, gizdava i lijepa.

Volim sve tvoje građane i građanke. Teško onome ko se ujutro budi s mržnjom prema zemlji u kojoj se rodio

Emir Hadžihafizbegović, proslavljeni bh. glumac: Volim te, Bosno i Hercegovino!

Osmo izdanje Internacionalnog festivala "Dani Jurislava Korenića", koji slavi najbolje teatarske produkcije iz regije, počelo je večeras u Kamernom teatru 55 izvedbom predstave "Čaruga" Gradske kazališne kuće Bjelovar u režiji Ivice Buljana. Festival će trajati do 29. novembra, a svake večeri bit će izvedena jedna predstava, osim u ponedjeljak, 25. novembra, kada se obilježava državni praznik Dan državnosti.Ekipa "Čaruge" predvođena glumcem Bojanom Navojcem zaintrigirala je i nasmijala publiku u Kamernom teatru.Publika će moći uživati i u predstavama „Gidionov čvor“, koprodukcija Scene Mess, Pozorišta mladih i Udruženja Intermezzo, u režiji Selme Alispahić, zatim „Kako sam naučila da vozim“ Hartefakt produkcije u režiji Tare Manić, “Staklena menažerija” HNK Mostar u režiji Ivana Planinića, te „Ćelava pjevačica“ JU Centra za kulturu Tivat u režiji Jagoša Markovića.O najboljim ostvarenjima festivala odlučivat će stručni žiri na čelu s predsjednikom Dinom Mustafićem i članovima Marinom Katnić – Bakaršić, Jasnom Diklić, Almirom Imširevićem i Admirom Glamočakom. "Dnevni avaz", kao medij koji od početka podržava ovaj značajni festival, i ove godine će dodijeliti posebnu nagradu „Avazov zmaj“ za najbolju predstavu.Festival će zatvoriti predstava Teatra Theatron „Izvod iz knjige rođenih – priča o Danilu Kišu“ u režiji Kokana Mladenovića, koja će biti izvedena 29. novembra u 20 sati, nakon čega će se dodijeliti nagrade najboljima.

Ekipa "Čaruge" predvođena glumcem Bojanom Navojcem zaintrigirala je i nasmijala publiku u Kamernom teatru

Osmo izdanje Internacionalnog festivala "Dani Jurislava Korenića" počelo izvedbom predstave "Čaruga"

Glumica Alisa Čajić oduševljava uvijek svojom pojavom, bilo na ulicama ili na malim ekranima.&nbsp;Nije tipična javna ličnost koja će se smiješiti reda radi, ali kada to učini, znate da je od srca. Svom stilom osvojila je i publiku, kolege i gledaoce, koji je mogu gledati i u trećoj sezoni humoristične serije „Na rubu pameti“, koja je počela s emitiranjem na MY TV-u, a u decembru će biti i na Federalnoj televiziji.<h2>Dio posla</h2>Govorila je Čajić o svojoj ulozi Kristine u seriji, saradnji s najboljom prijateljicom Ivanom Vojinović koja u ostvarenju glumi njenu sestru Vilmu, a otkrila je i šta nju dovodi do ludila.Još jedna sezona „Na rubu pameti“ je tu. Radujete li se komentarima publike?- Tome se najviše radujem, jer baš zbog publike radimo. I znam da će komentari biti odlični, jer smo svi zajedno kao ekipa zadovoljni novom sezonom.Imate li običaj sjesti pred mali ekran i „analizirati“ svoju ulogu, što, naprimjer, u pozorištu ne možete?- Imam, na taj način mogu da napredujem. Davno sam prevazišla momenat „stida“ kada gledam sebe i posmatram to kao obavezan dio svog posla također.

Ko je Kristina naspram Alise?- Često dobijem to pitanje i od ljudi koji su gledaoci. Kristina jeste slična meni, a ja sam slična Kristini. Zapravo, sinastrija karaktera između nas dvije izrodila je rezultat. Kristina je visprena i odlučna žena i mislim da nam je to sličnost.Imate polusestru u seriji, i to jednu od svojih najboljih drugarica u stvarnom životu, Ivanu Vojinović. Kako je bilo igrati tako povezane likove s prijateljicom?- Ivana i ja se družimo od osnovne škole. Zapravo, imale smo najbolju učiteljicu na svijetu Azijadu Borovac koja nas je smjestila u klupu zajedno i podržavala od malih nogu da budemo glumice. Od tog momenta mi smo nerazdvojne. Univerzum se dogovorio da nam ispuni želju da imamo zajedničkih stotine dana snimanja i mogu vam reći da niti jedan dan nije prošao bez beskrajnog uživanja. Ja u privatnom životu nemam biološku sestru, ali imam Ivanu koja mi je na setu polusestra, a u životu sestra, podrška i prijateljica.<h2>Mlaki karakteri</h2>Htjeli ili ne, bavite se poslom koji Vas čini prepoznatljivom na ulicama, ali i interesiranju medija. Smeta li Vam ta vrsta „reflektora“?- Živimo u malom gradu, ne smeta mi kada neko ima lijepe riječi za ono što radim, a, ako je suprotno, i to je OK. Pristala sam biti izložena i svjesna sam da to ima i dobre i loše strane. Ipak, moj karakter mi pomaže u tome, jer vrlo dobro znam da filtriram šta mi je bitno, a šta ne. Davno sam izgradila svoj mikrokosmos.Šta Vas dovodi do ruba pameti ili ludila?- Nepravda. Sistem u kojem živim (u kojem je nepravda sastavni dio života). Ljudi koji imaju predrasude. Mlaki karakteri koji nemaju stav. Neambiciozni ljudi. Spori ljudi. I još mnogo toga.Freelancerica ste, sigurno nije lako u ovim vremenima. Jeste li ikad pomislili da zbog teškoća odustanete od svoje ljubavi - glume?- Svaki dan pomislim da se spakujem i odem živjeti u boljem sistemu. Trenutno prevladava beskrajna ljubav prema poslu i to me zadržava i motiviše da se borim i ne odustajem. Gluma je „tough love“.<h2>Uživam u svakom žanru</h2>Mnogi smatraju da je komedija lakša od, naprimjer, drame. No, je li to zaista tako?- Za mene nema lakših i težih žanrova. U svakom žanru i svakoj ulozi uživam jednako, jer volim svoj posao u svakom žanru.

<h2>Saradnja s brendovima</h2>Također, sarađujete s određenim brendovima u njihovoj promociji. Kako birate za koje?- Sarađujem s brendovima čiju priču mislim da mogu da ispratim i iznesem.

Nepravda me dovodi do ludila. Prevazišla sam momenat „stida“ kada gledam sebe na malim ekranima, kaže Čajić

Bh. glumica Alisa Čajić za "Dnevni avaz": Davno sam izgradila svoj mikrokosmos

„Crni petak“ (Black Friday, eng.) ove godine pada na 29. novembar, posljednji petak u mjesecu, a već danima mnogi najavljuju popuste baš na ovaj datum (i koji dan ranije). Tako, gdje god da se okrenete, vide se reklame o popustima, bilo na internetu, odnosno online kupovini, ili na bilbordima i plakatima na ulicama gradova.<h2>Čekanje i guranje</h2>Ako je suditi prema prethodnim godinama, i ovog „Crnog petka“ bit će ogromne gužve u tržnim centrima i trgovinama, pa ko krene u pohod na jeftiniji komad odjeće, obuće, tehnike, kućanstva, neka se pripremi za čekanja i guranja.Ovu šopingmaniju za „Avaz“ je prokomentirao dr. Željko Šain, profesor Ekonomskog fakulteta UNSA-e. Postoji nekoliko verzija kako je uopće nastao „Crni petak“ u SAD, odakle je sve i krenulo, a Šain smatra da ima istine u onoj teoriji da su na taj dan robovi bili najjeftiniji, pa su se i najviše prodavali.

- To je jedan marketinški potez koji u okviru trgovinske industrije nastoji što više prodati roba pa i usluga za taj dan. Ali samo porijeklo nastanka toga, kako se govori, nije humano. Ako je ta priča tačna, onda je stvarno amoralno da se to forsira u civiliziranim zemljama - rekao je Šain.Na višegodišnje tvrdnje da prodavači prije „Crnog petka“ povise cijene proizvoda da bi ih potom samo prividno smanjili, prof. Šain kaže kako za takvo nešto nema dokaza.<h2>Finansijski efekt</h2>- Samo trgovanje na taj dan, u svim elementima, nije dobronamjerno prema kupcima, već prema prodavačima, gdje se kupci koriste kao sredstvo brzog ostvarivanja prihoda i brze zarade - istakao je Šain.

Kaže da cilj opravdava sredstvo te da je u tom periodu prodavačima važno da ostvare prodaju u kratkom intervalu, kako bi se ostvario što bolji finansijski efekt.<h2>Široke narodne mase</h2>- Ne podržavam način marketinga kojem je cilj samo profit, odnosno zarada. Svjestan sam da u ekonomiji ne treba tražiti poštenje, nego zakonitost. Ali sve u vezi s tim je špekulativno i jednostavno žele da široke narodne mase, koje ne znaju porijeklo toga, nasjednu na priču i kupuju što više, čak i onoga što ne treba - kazao je Šain.<h2>Više tumačenja</h2>Više je tumačenja nastanka „Crnog petka“ u prošlosti. Jedno od najzastupljenijih odnosi se na događaj iz 1860-ih godina, kada je skupina špekulanata uspjela prevariti trgovce radi cijena zlata, pa je došlo do velikog popusta zlata. Nadalje, naziv „Crni petak“ ponovo se koristi iza Drugog svjetskog rata 1950-ih kada je na sličan kalup radi špekulacija došlo do pada cijena, opet petkom. Trgovački „Crni petak“ ukorijenio se 1970-ih u Americi i odnosio se na prvi petak iza njihovog Dana zahvalnosti; koji je sada ostatak svijeta uzeo da je to četvrti petak u novembru i prenosi se pretežno na ponedjeljak i utorak, zavisno od zemlje do zemlje.

U ekonomiji ne treba tražiti poštenje, nego zakonitost

Gužve u jednom od sarajevskih tržnih centara prethodnih godina

Ususret šopingmaniji koja će zavladati: Na "Crni petak" kupce koriste kao sredstvo ostvarivanja brze zarade

Lepa Brena proteklog vikenda održala je spektakularan koncert u tuzlanskom Mejdanu. To je bio pravi šou, sa specijalnim efektima, koji je i Brena upotpunjavala mijenjajući odjevne kombinacije.Među gostima na koncertu bili su Bojan Vasković iz "Lexington banda“, Maid Hećimović, ali i zanosna Slađana Mandić, koja je za "Avaz“ podijelila utiske nakon ovog nastupa.<h2>Zavidan nivo</h2>- Koncert Lepe Brene je nešto što se mora doživjeti. Brena je jedan od najvećih profesionalaca u ovom poslu. Od organizacije do odnosa prema svim učesnicima, sve je na zavidnom nivou, i ja sam zaista počastvovana što sam bila dio koncerta - kazala je Mandić.Prije nego što je Slađana izašla na binu, Lepa Brena ju je najavila riječima:- Ova žena to pjeva i ljepše i bolje i emotivnije od mene, iskreno, a ona se zove Slađana Mandić.

To je oduševilo krcati Mejdan, a i samu Mandić.- Način na koji me najavila je samo karakteristika najvećih. Žena koja je sinonim za uspjeh, žena koja ima najreprezentativniju karijeru na ovim prostorima... Takva najava, puna ljubavi i iskrenosti, može samo da me učini još boljom i da se u budućnosti ugledam na nju istaknula je Mandić.Na naše pitanje koji su to njeni kriteriji prema kojima bira saradnike, Mandić je odgovorila:- Na prvom mjestu je dobra pjesma, kao kraljica svega, a onda tekst i samo ozbiljna produkcija. Ozbiljan pristup muzici i dobra energija ključ su uspjeha.<h2>Siromašna ponuda</h2>Sredinom godine promovirala je nove numere i spotove "Tuga me rodila“ i "Obeć'o si“, koji su odlično prošli kod publike. No, tom prilikom je izjavila i da muzika u BiH polako nestaje, da su pjevači primorani da odlaze iz zemlje.

- To se odnosi na mlađe pjevače. Nažalost, ponuda im je sve siromašnija, muzičkih emisija gotovo da i nema, a o nastupima, menadžerima i producentima da ne pričamo. Nije se mnogo promijenilo, i da sam početnik, sigurno bih otišla. Ali kao etablirani umjetnik, imam olakšica u tom smislu - iskreno je rekla Mandić.<h2>Uvijek u potrazi</h2>Mandić je naglasila da je za umjetnike i talentirane osobe karakteristično da se preispituju, jer „uvijek može bolje“.- Vrijedno radim, uvijek sam u potrazi za pjesmama, tako da publika može očekivati od mene uvijek nešto novo - poručila je Mandić.Novu godinu dočekat će u kultnom sarajevskom hotelu "Evropa“ te je pozvala sve da dođu na najbolju proslavu.

Kao etablirani umjetnik, imam olakšica u tom smislu. Brena je jedan od najvećih profesionalaca u ovom poslu

Pjevačica Slađana Mandić za "Avaz": Da sam početnik, sigurno bih otišla iz BiH

Treća sezona serije „Na rubu pameti“ počela je s emitiranjem sinoć, 17. novembra, i to na MY TV-u od 21 sat, a u decembru će biti dostupna i na FTV-u. Novi zapleti junaka serije s neočekivanim obrtima sigurno će nasmijati gledaoce i prikovati ih za male ekrane. Jednu od uloga Vilmu Dilber tumači glumica Ivana Vojinović koja je za „Dnevni avaz“ govorila o ovom projektu, ne krijući uzbuđenje zbog konačnog početka emitiranja.<h2>Simpatičan lik</h2>- Imamo osjećaj da su ove nove epizode još bolje od ranijih. Svi smo stvarno uživali dok smo snimali, uklopili smo se i razvijali priču, likove. Sigurna sam da će se publika ponovo zaljubiti u likove i u priču. Svašta novo očekujte – kazala je Vojinović.Dodala je da je unijela sebe u Vilmu, ali i da je pokupila njene karakteristike. - Ona je iskrena, nije proračunata, daje se i za porodicu i za prijatelje. Sve u svemu, veoma je jedan simpatičan lik i stvarno mi je užitak igrati – istaknula je Vojinović.Njenu polusestru u seriji „Na rubu pameti“ igra Alisa Čajić, a njih dvije su i inače vrlo dobre prijateljice.- To je nevjerovatno, mi se družimo od 1997. godine i nekako se poklopilo tako i da zajedno radimo, puno, i nakon Akademije scenskih umjetnosti. Obje smo honorarci, freelanceri i često pravimo neke predstave zajedno, smišljamo. Tako da je nama uvijek bilo super raditi zajedno, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da ćemo ovako sarađivati. S obzirom na to da smo i fizički potpuno različite, nemoguće je bilo da igramo prave sestre, ali se tako poklopilo na kastingu da je ona bila idealan izbor za Kristinu, ja za Vilmu – rekla je Vojinović.<h2>Nova dimenzija</h2>U seriji igraju, između ostalih, i sjajni Tatjana Šojić i Admir Glamočak, a Vojinović se osvrnula na saradnju s njima.- S Tanjom sam radila na seriji „Lud, zbunjen, normalan“ i dosta njih sam upoznala. Tada sam igrala sa Senadom Bašićem, koji mi je bio profesor, vodio moju klasu, pa mi je to bilo posebno uzbudljivo. S Glamočakom nikad nisam profesionalno sarađivala, a sad mi igra oca. Kada smo tek krenuli, bilo me baš strah raditi s njim, ali isto tako upoznala sam neku novu dimenziju njega, stvarno je profesionalac, sjajan je. Da ti dobre savjete i baš je užitak, i onda zaboraviš na momenat da je to ipak tvoj profesor. Stvarno mislim, divan je, divan je k'o kolega i baš mi je drago što sam dobila priliku da radim s njim – poručila je Vojinović.<h2>Mač s dvije oštrice</h2>Vojinović je kazala da je to što ona i Čajić igraju zajedno u seriji „Na rubu pameti“ izazivalo strah kod obje.- Toliko se družimo i toliko puno vremena provodimo skupa, da je to mogao biti mač s dvije oštrice. Ali se ispostavilo da nam je to veliki plus bio za ove likove, jer smo nekako super kliknule jedna s drugom, i vjerujem da je taj naš odnos donio odnosu Kristine i Vilme nešto autentično. Mislim da ljudi kad gledaju vjeruju u taj odnos, jer smo mi privatno i poslovno vrlo bliske – rekla je Vojinović.

Svi smo stvarno uživali dok smo snimali, uklopili smo se i razvijali priču, likove

Ivana Vojinović za "Avaz" o trećoj sezoni serije: Bilo me strah raditi s Glamočakom, ali on je sjajan

Pisac, autor, dramaturg Almir Imširević nedavno je promovirao dramu „Jedan je Muhammad Ali“, i to u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS), teatarskoj kući u kojoj je u januaru ove godine premijerno postavljena istoimena predstava, čiju režiju potpisuje Dino Mustafić.Svi akteri predstave na Imširevića gledaju posebno, jedinstveno, s takvim divljenjem jer, kako su rekli, Almir na pozorište gleda iz svog nekog ugla, drugačije, za mnoge posebnijeg. A u to su se imali priliku uvjeriti i drugi, mimo Sarajeva, širom Evrope, a odnedavno i Amerike.<h2>Ubojite riječi</h2>Uz specifične opaske, Imširević je u intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio, ne samo o samo drami „Jedan je Muhammad Ali“ i inspiraciji, već i o identitetu, praksama, skromnom viđenju mišljenja drugih o njemu, i o Almiru Imšireviću danas i onom od prije 30-ak godina.Šta je Vama kao piscu toliko fascinantno u ličnosti Muhameda Alija (Muhammad) da ste povezali njega s nama, Vašim sugrađanima, njima kao Vama bliskim ljudima i s Vama samima?- Muhamed Ali je samo jedan od superjunaka iz mog djetinjstva. Trebalo je da prođu godine, pa da u mom svijetu postane stvaran. I prije četiri decenije, baš kao i danas, manje mi je bio važan kao bokser: privlačila me njegova ličnost u koju se pretvarao izvan ringa. Ono što je govorio bilo je, siguran sam, podjednako ubojito kao i njegovi udarci. Ni danas nemamo mnogo onih koji umiju mudro iskoristiti svoju slavu, moć, prisutnost u medijima. On je ring pretvorio u teatarsku scenu i uradio ono što podjednako voli i sportska i pozorišna publika - pokazao nam uspon, promjenu, prepreke, padove, borbu, odlučnost, iskrenost... O ljudskim pravima, identitetu i slobodi nerijetko je govorio živopisnije nego hiljade intelektualaca, postao je uzor, očinska figura koju svaka pogubljena zajednica sanja i traži. Mi pripadamo jednoj takvoj zajednici, zar ne? Njegovu poznatost sam „zloupotrijebio“ da ispričam priču o Bosancima koji su ubijani „zbog svojih robovskih imena“.Šta je sljedeće što možemo očekivati od Vas?- Dovršavam rad na novom romanu i ostajem vjeran svojim opsesivnim temama. Umoran od vlastitih, izbjegavam tuđa očekivanja.Češća praksa je da pisac objavi dramu pa da se prema njoj pravi predstava. U Vašem slučaju i Muhameda Alija, to je išlo obrnutim slijedom. Kako? I zašto?- Ako ćemo iskreno, češća je praksa da se drame nikako ne objavljuju. Njih je teško čitati, one se prave da bi bile izvođene, govorene naglas. I kad se pojave, idu od ruke do ruke unutar pozorišnog svijeta. Da ne bude zabune, ne žalim se zbog toga. Drama je poput muzičke partiture, svoj smisao dobija tek u susretu s izvođačima i publikom, naravno. Sretan sam jer su sve moje drame postavljene, izvođene u teatrima BiH, Evrope, a odnedavno i Amerike. Čitalac je ugrožena vrsta, ali izdržljiva. Usudit ću se reći - besmrtna. U svakom slučaju, ostaje moja zahvalnost prijateljima iz Festivala MESS koji su pronašli volju, snagu i sredstva da ovom dramskom tekstu produže život.<h2>Snaga i um</h2>Priča je to o identitetu... Šta je, ustvari, identitet u Vašem viđenju stvari? Šta je ključno za identitet jednog čovjeka, a onda i porodice, zajednice, grada, države?- Identitet je jedna od onih riječi koju smo učili u ratu. Baš kao i suživot, entitet, regija, sve one riječi kojima smo naknadno „obogatili“ svoj jezik, i identitet je bio i ostao „strana riječ“ koja pripada onom sretnom dijelu svijeta, gdje god on bio. Tom riječju nas prepadaju i neprijatelji i oni kojima, navodno, pripadamo, jedni negiranjem, drugi svojatanjem. Za jedne tog identiteta imamo previše, za druge nam ga vječno nedostaje, pa se valja dokazivati, boriti. Dakle, valjalo bi imati snagu i um Muhameda Alija za sve te borbe!? Kažu da je identitet „ono kako vas drugi vide“, a mene to plaši, i o tom strahu pišem u ovoj drami, jer nas tako rijetko vide kao - ljude. Patetična i naivna misao, znam, ali istovremeno i jednostavna baš kao čin prinošenja vode žednom. O gradovima i državama se ne usuđujem ni govoriti dok ne naučim bar ponešto o čovjeku i porodici.Mnogi su rekli da je „Jedan je Muhammad Ali“ Vaš najbolji tekst do sada. Jeste li i Vi s tim saglasni ili...?- Ne znam. Svaki moj tekst pisao je drugi Almir Imširević. Sa sjetom i podsmijehom gledam u onog koji je pisao „Kad bi ovo bila predstava“, imao je dvadeset i nešto godina, za razliku od ovog današnjeg nije znao da ima tijelo, nije znao za lijekove za smirenje. Onaj koji je napisao „Igru plakanja“ već je znao za bol, za strahove. Almir koji je pisao dramu „Jedan je Muhamed Ali“ sluti koliko je njegovo neznanje, ali se miri s tom vrstom nesavršenstva. Ima kćerku od dvadeset godina i njegovi strahovi su dobili novi oblik. Sad mu se čini da je svijet opasnije mjesto od onog u kojem je on živio devedesetih u opkoljenom Sarajevu. I da, ne smijemo zaboraviti, za dramu je važno da dođe u ruke dobrog i talentovanog reditelja. Moje su imale sreću da im se to desilo nekoliko puta. Mudar reditelj i vješti glumci u stanju su poboljšati svaki dramski tekst. Pametan pisac se tome ne opire.<h2>Pozorište liči na sklonište</h2>Prije premijere predstave, radila sam razgovore s akterima komada. I svi, ali svi i bez da ih se pita o Vama, za Vas imaju samo riječi hvale. Kažu da pokušavaju pozorište gledati nekada kroz Vaše oči, jer je taj pogled poseban, drugačiji. Čime ste ih to „kupili“, šta mislite?- Uzajamna je ta naklonost i zbog toga sam sretan. Dijelimo osjećaj da pozorište zna ličiti na skloništa, ona ratna u kojima se sklanjate od opasnosti, ali približite ljudima. Vaši razgovori postanu iskreniji, jednostavniji, strah i nesigurnost odagnaju naučenu sumnju u drugog. Svoje slabosti i mane vidite u onima pored vas, bez stida ih pokazujete. I dijelite utjehu i vrijeme. Glumački zanat je ljekovit i ja sam zahvalan na tome.<h2>Kradem znanje od glumaca</h2>Koliko ima konkretno Vas, Almira Imširevića, u drami koju potpisujete?- Pisanje drama, na moju radost, i nema mnogo zajedničkog s farmakologijom. Ne postoje tačne mjere, ne postoje precizni i nepromjenljivi recepti. Dramski pisac bi trebao biti zanatlija, ali od one starinske vrste, kao graditelj sazova koji ne umije objasniti zašto napravi dodatni potez dlijetom, ali na kraju njegov instrument, za koji zna odabrati pravo drvo, zasvira pravilnim i privlačnim tonom. Kradem znanje od glumaca, učim povremeno ući u druge likove, ali i uživam u konačnom odvajanju od njih. Mene u drami ima taman onoliko koliko drugih ljudi, i mrtvih i živih, zlih i dobrih, odraslih i djece, ima u Almiru Imšireviću. A religija, baš kao i književnost, tvrdi da smo „od istog praha“, da je u svakom čovjeku univerzum. Bilo bi utješno da publika/čitaoci u onom što pišem, na trenutak vidi sebe.

Poznatost Alija sam „zloupotrijebio“ da ispričam priču o Bosancima koji su ubijani „zbog svojih robovskih imena“

 Imširević: Svaki moj tekst pisao je drugi Almir Imširević

Almir Imširević, pisac i dramaturg, autor drame "Jedan je Muhammad Ali", za "Avaz": Umoran od vlastitih, izbjegavam tuđa očekivanja

U nedjelju, 17. novembra trgovci u Federaciji BiH dočekuju prvu neradnu nedjelju u svom radnom vijeku.&nbsp;Mnogi građani Sarajeva su danas izašli u kupovinu, koja im neće biti moguća u nedjelju, s obzirom da tržni centri neće raditi, dok je danas radno vrijeme u mnogim centrima i marketima produženo.Osim u tržnim centrima, reporter "Avaza" je snimio velike gužve na ulicama glavnog grada i u saobraćaju.&nbsp;

U galeriji i na video snimku pogledajte kako izgledaju ulice Sarajeva.

Mnogi građani Sarajeva su danas izašli u kupovinu, koja im neće biti moguća u nedjelju, s obzirom da tržni centri neće raditi

Video / Ususret neradnoj nedjelji: Pogledajte gužve u tržnim centrima i na ulicama Sarajeva

U filmskom svijetu i ljubiteljima ove vrste umjetnosti još se priča o filmu „Dražen“ koji je napravljen prema istinitoj priči o sjajnom košarkašu s ovih prostora Draženu Petroviću. Početkom novembra premijerno je prikazan i u Sarajevu, a svečanoj projekciji prisustvovao je Danko Delibašić, sin najvećeg bh. sportiste svih vremena – Mirze Delibašića.<h2>Neprocjenjiv utjecaj</h2>Iako ga je put odveo ka medijima, Dankova prva ljubav i dalje je košarka, a za „Dnevni avaz“ govorio je o utiscima nakon odgledanog „Dražena“, kakav je dres dobio na poklon nakon premijere, ali i da li bi podržao ukoliko bi neko predložio da se snima igrani film o legendarnom Kinđetu. Vrlo otvoreno je govorio o svom poslu na BHRT-u, supruzi Moni, sjajnoj bh. glumici, i njihovoj djeci, sinovima Vigu i Akinu i kćerki Liviji, koja je dio glumačke podjele predstave „Oslobođenje Sarajeva“ u režiji Harisa Pašovića.- Da, gledao sam „Dražena“. Lijepo urađen film, naročito kada uzmemo u obzir o kome je. Dražen je živio košarku, do posljednje kapi znoja. Njegova predanost radu i treningu je graničila s fanatizmom. Iz te perspektive, treba biti uzor današnjim generacijama i novim naraštajima sportista koji nemaju tu vrstu posvećenosti ni prema čemu – kazao je Delibašić.

Prije tri godine, 2021., objavljen je dokumentarac o Mirzi Delibašiću, a, sudeći prema komentarima, mnogi bi voljeli pogledati i igrani film o košarkaškoj legendi, čija se 23. godišnjica smrti bliži – 8. decembra.- Mirza je historijski jedna od najvažnijih ličnosti Bosne i Hercegovine. Čovjek bez mrlje u svom privatnom i profesionalnom životu. Klupski evropski i svjetski prvak. Također, reprezentativni evropski, svjetski i olimpijski pobjednik. Njegov utjecaj i zaostavština su neprocjenljivi. Igrani film je poseban projekt i ja bih to mogao podržati, usmjeriti kada bi se ozbiljna filmska ekipa počela takvom idejom baviti. Kada se o meni radi u kontekstu sjećanja na Kinđeta, uradio sam većinu stvari koju sam mogao. Spomenik privlači hiljade turista koji u Sarajevo dođu. Dokumentarni film je Mirzu vratio u fokus sportske javnosti u svijetu, pa i osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film u španskom Gijonu, a očekujemo da Mirza bude primljen u Hall of Fame u Springfildu. Sa sportskog, ali i ljudskog aspekta, moj otac je besmrtan – istakao je Delibašić.Danko, kao i Mirza, svoju karijeru gradi bez skandala, polako, uvijek ističući porodične vrijednosti zajedno sa suprugom Monom Muratović. I ponosno može reći da je sin Slavice i Mirze Delibašića. Nema namjeru prekidati svoju televizijsku karijeru, pa je tako rado viđen na malim ekranima televizije BHT1.- Medijski sam angažiran od kraja košarkaške karijere. Prvo kroz sport koji najviše volim na svijetu, a nakon toga radeći na radiju i televiziji. Ovaj posao mi je donio uzbuđenje i adrenalin slične onima koje sam kao igrač imao. Nisam se previše gurao u ovom svijetu medija. Prije bih rekao da su mene mediji izabrali, nego obratno. Dobijao sam mnogo ponuda koje sam doživljavao kao komplimente i prepoznavanje potencijala, vrijednosti i kvaliteta. Ne znam zaista čime bih se drugo mogao baviti, osim košarkom. A, za profesionalnu košarku sam odavno prestar. Tako da ću biti još tu, na malim ekranima – poručio je Delibašić.

<h2>Ponosni roditelji</h2>Osvrnuo se i na angažman kćerke Livije u „Oslobođenju Sarajeva“, predstavi koja govori o periodu Drugog svjetskog rata i borbe protiv fašističkog okupatora.- Umjetnost je beskrajno cijenjena u našoj kući. Djeca su, s Monom prije svega, u pozorištu od malih nogu. To što ih je, kroz umjetnost, Mona naučila da s posebnim senzibilitetom kroče kroz život i razumiju ljude je izuzetno dostignuće. Liviji je u procesu rada na „Oslobođenju Sarajeva“ bila krucijalna podrška, a Livia je izgleda na mamu. Nikad je nisam vidio sretniju i posvećeniju. Kroz rad sa Harisom Pašovićem i kompletnom posadom ljudi u SARTR-u napredovala je na toliko nivoa, a posebno je važno što se integrirala sa konceptom i idejom antifašizma. Ja nikad nemam tremu, ali pred njenu premijeru su mi se noge tresle. Uradila je krasan posao. Ponosni smo na nju jako, kao i na Viga i Akina. Za njih imamo potpunu, bezuslovnu i neograničenu ljubav – kazao je Delibašić.<h2>Produžena ruka građana BiH</h2>- Imam izuzetno poštovanje za televiziju kao medij, i dalje. Pred kamerama i uoči emisije pokušavam biti maksimalno spreman i odgovoran. Danas pogotovo, kada senzacionalizam sve češće izgurava autetinčnost i vjerodostojnost u izvještavanju. Posebno sam ponosan što, radeći kao urednik i voditelj u Redakciji jutarnjeg programa BHT1, dobijam priliku biti produžena ruka građana Bosne i Hercegovine. Misija mojih kolega i mene jeste doprinos kvalitetnijem životu građana u svim sferama društva. Svaki dan pokušavamo ispuniti misiju. To radimo postavljajući pitanja i problematizirajući najvažnije teme onim individuama i institucijama kojima je nominalno uloga osigurati vladavinu prava i raditi za dobrobit građana. Najsretniji smo kada naglašavamo uspjehe naših ljudi – kazao je Delibašić.<h2>U ratu nam je sve ukradeno</h2>Nakon premijere „Dražena“ u Sarajevu, Danko Delibašić je na poklon dobio majicu s grbom košarkaškog saveza Jugoslavije što mu je posebno drago.- Prokomentirao sam da je divno što sam upravo to dobio, jer nam je u ratu iz stana pokradeno sve. Osim desetina umjetničkih slika, ukradeni su nam Mirzini i Slavicini dresovi, trenerke, benkice i sva ostala oprema iz reprezentacije Jugoslavije. Ova majica koju sam dobio na poklon je zato posebno draga – istakao je Delibašić.

Igrani film je poseban projekt i ja bih to mogao podržati kada bi se ozbiljna filmska ekipa počela baviti idejom da ga snimi o Mirzi Delibašiću

Delibašić: Ostajem na malim ekranima, za profesionalnu košarku sam odavno prestar

 Danko Delibašić, bivši košarkaš, TV lice, suprug i tata te sin najvećeg bh. sportiste svih vremena, za "Avaz": Moj otac Kinđe je besmrtan

Toliko je problema u našoj državi da ni kompletno izdanje novine "Dnevni avaz" ne bi bilo dovoljno da ih samo pobrojimo. Od siromaštva, niskih plaća, korupcije, kartela, nošenja vlasti s problemima, rješavanja posljedica prirodnih nepogoda...A sve što nas se svih tiče! Iako svjesni da se mnoge stvari neće poboljšati u skorije vrijeme, većina želi makar biti sigurna da će njihovoj djeci, unucima sutra biti bolje u Bosni i Hercegovini.Hoće li? Kako će biti bolje kad nam mladi ljudi, koji sutra trebaju biti stubovi ove države, ne znaju ko je, naprimjer, Emerik Blum? Neznanje je u toj mjeri šokantno da je ponukalo i nagrađivanu bh. rediteljicu Jasmilu Žbanić da snimi dokumentarac o velikom Blumu. Zašto? Pa da ponuka mlade da vide da je BiH nekada bila lider od svih zemalja svog okruženja. I da je parirala s Evropom i Amerikom. A sve zbog vizionara Bluma.Kako će biti bolje kad pola države o ratnim zločincima uči kao o junacima? Kada se historija izvrće kako je kome ćejf, ko švedski stol – uzme svako od nje šta mu odgovara, a ostalo... Ko ga je*e!Kako kad nam obrazovni sistemi ne nude nikakvu sigurnost da će iz škola sutra djeca izaći s osnovnim znanjem. Nisu svi rođeni da budu matematičari, fizičari, hemičari ili sportisti, umjetnici, učitelji, psiholozi. Ali gdje su sada barem oni vaspitači iz moga djetinjstva (poslije 1996. godine) koji su ti se posvećivali maksimalno koliko su mogli i usmjeravali te gdje oni misle da bi mogao biti uspješan? Usmjeravali, ne tjerali. Koje kada pogledaš, baš kao i svoje roditelje, znaš šta dalje trebaš, odnosno ne trebaš.Gotovo da ih nema, jer su došle nove generacije vaspitača, učitelja, nastavnika, profesora. Pa i oni su zapali u ovaj sistem needukacije. Da me se ne shvati pogrešno, i danas ih ima sjajnih i bore se koliko mogu za to bolje sutra. Da učenicima škola ne bude samo da je što prije završe. Znate, i Blum je toliko silno vjerovao u obrazovanje da je milione i milione ulagao u njega. Ne u svoje obrazovanje, već u obrazovanje svojih radnika! Znao je da što više oni nauče, više će doprinijeti. Namjerno ne pišem ko je Blum, jer ko zna, znat će i ako i kada bude ovo čitao. Ko ne zna... Pa valjda će makar proguglati.Gotovo niko od Blumovih savremenika, kojima je plaćao školovanje ili doškolavanje vani, nije ostalo, pa čak ni u Americi. Svi su se vraćali u svoju Bosnu, svoju Hercegovinu i ono što su naučili primjenjivali tu. E, zato morate znati ko je bio Emerik Blum, čovjek ispred svog vremena! Morate znati historiju svog mjesta, grada, države, da biste mogli praviti bolju budućnost.Ovo nije tekst o velikom Blumu, ovo je tekst o svim velikanima domovine nam!

Silno je vjerovao u obrazovanje, pa je milione i milione ulagao u njega

Ko je Emerik Blum?

Ko god živi na ovim prostorima zna kolika ljudina je Halid Bešlić, legenda narodne muzike, i koliko je zapravo njegovo srce.Sada je još jednom to dokazao, pristavši da bude dio humanitarnog koncerta „Niste sami“, koji će biti održan 28. novemra u Areni u Zenici. Bilo je dovoljno samo da ga pozovu. A Bešlić je odmah rekao „da“. Sva prikupljena sredstva će biti namijenjena za žrtve katastrofalnih poplava koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu početkom oktobra i odnijele 27 života, dok su mnogi ostali bez ičega, pa i krovova nad glavama.Pjevat će Halid zajedno s još njih velikih srca koji se nisu oglušili na poziv – Bajagom, Gibonnijem i ekipom „Plavog orkestra“. Kaže da je to najmanje što može učiniti.I jeste, vjerovatno, a opet golemo! Nije ni prvi ni posljednji put, sigurno. Sjećamo se svi kada je i 2014. godine pogođene poplavama smjestio u motel i tako im pružio sigurnost.Uvijek su naši umjetnici, muzičari, sportaši prvi bili kada treba pružiti ruku pomoći. I hvala im.Halid Bešlić rođen je 20. novembra 1953. godine, za samo nekoliko dana proslavit će 71. rođendan.

Odmah pristao da bude dio humanitarnog koncerta "Niste sami“, koji će biti održan 28. novembra u Areni Zenica

Bešlić: Za nekoliko dana proslavit će 71. rođendan

"Staklena menažerija": Predstava o porodici u vrijeme ekonomske krize u SAD ganula sve prisutne

Predstava "Kako sam naučila da vozim" u režiji Tare Manić oduševila sve u Kamernom teatru

Jedan od autora pjesme "Mojoj dragoj BiH" Ismet Kurtović za "Avaz": Emocija i zajedništvo bili su posebni

Bh. legenda Halid Bešlić: Sve najljepše građanima BiH

"Gidionov čvor" izmamio suze i gromoglasan aplauz u Kamernom teatru 55

Emir Hadžihafizbegović, proslavljeni bh. glumac: Volim te, Bosno i Hercegovino!

Osmo izdanje Internacionalnog festivala "Dani Jurislava Korenića" počelo izvedbom predstave "Čaruga"

Bh. glumica Alisa Čajić za "Dnevni avaz": Davno sam izgradila svoj mikrokosmos

Ususret šopingmaniji koja će zavladati: Na "Crni petak" kupce koriste kao sredstvo ostvarivanja brze zarade

Pjevačica Slađana Mandić za "Avaz": Da sam početnik, sigurno bih otišla iz BiH

Ivana Vojinović za "Avaz" o trećoj sezoni serije: Bilo me strah raditi s Glamočakom, ali on je sjajan

Almir Imširević, pisac i dramaturg, autor drame "Jedan je Muhammad Ali", za "Avaz": Umoran od vlastitih, izbjegavam tuđa očekivanja

Video / Ususret neradnoj nedjelji: Pogledajte gužve u tržnim centrima i na ulicama Sarajeva

Danko Delibašić, bivši košarkaš, TV lice, suprug i tata te sin najvećeg bh. sportiste svih vremena, za "Avaz": Moj otac Kinđe je besmrtan

Ko je Emerik Blum?

Halid Bešlić: Golemo srce!

"Staklena menažerija": Predstava o porodici u vrijeme ekonomske krize u SAD ganula sve prisutne

Predstava "Kako sam naučila da vozim" u režiji Tare Manić oduševila sve u Kamernom teatru

Jedan od autora pjesme "Mojoj dragoj BiH" Ismet Kurtović za "Avaz": Emocija i zajedništvo bili su posebni

Bh. legenda Halid Bešlić: Sve najljepše građanima BiH

"Gidionov čvor" izmamio suze i gromoglasan aplauz u Kamernom teatru 55

Emir Hadžihafizbegović, proslavljeni bh. glumac: Volim te, Bosno i Hercegovino!

Osmo izdanje Internacionalnog festivala "Dani Jurislava Korenića" počelo izvedbom predstave "Čaruga"

Bh. glumica Alisa Čajić za "Dnevni avaz": Davno sam izgradila svoj mikrokosmos

Ususret šopingmaniji koja će zavladati: Na "Crni petak" kupce koriste kao sredstvo ostvarivanja brze zarade

Pjevačica Slađana Mandić za "Avaz": Da sam početnik, sigurno bih otišla iz BiH

Ivana Vojinović za "Avaz" o trećoj sezoni serije: Bilo me strah raditi s Glamočakom, ali on je sjajan

Almir Imširević, pisac i dramaturg, autor drame "Jedan je Muhammad Ali", za "Avaz": Umoran od vlastitih, izbjegavam tuđa očekivanja

Video / Ususret neradnoj nedjelji: Pogledajte gužve u tržnim centrima i na ulicama Sarajeva

Danko Delibašić, bivši košarkaš, TV lice, suprug i tata te sin najvećeg bh. sportiste svih vremena, za "Avaz": Moj otac Kinđe je besmrtan

Ko je Emerik Blum?

Halid Bešlić: Golemo srce!