<p>Aleksandar Saša Petrović, glumac koji je večeras rastužio cijeli region svojim odlaskom, prvu glavnu ulogu imao je u filmu Srđana Vuletića „Teško je biti fin“ za koju je dobio i nagradu "Srce Sarajeva" za najboljeg glumca na Sarajevo Film Festivalu 2007. godine.</p><p>S njim je igrao i Emir Hadžihafizbegović. A ko može zaboraviti kultnu predstavu „Audicija“?!</p><p>Hadžihafizbegović od suza nije mogao da govori za naš portal. Vijest o smrti prijatelja i kolege previše ga je pogodila.</p><p>Oglasio se na Facebooku emotivnim statusom.</p><p><br></p>

<p>- Otišao je moj brat Saša Petrović. Vijest me zatekla na snimanju filma u Hrvatskoj. Ne mogu ni procesuirati ni racionalno se odrediti prema toj informaciji koju mi je prije 15 minuta putem SMS-a poslao Pjer Žalica. Ne znam ni zašto objavljujem ovaj post. Valjda je to odbrambeni mehanizam od nevjerice i suza koje mi nekontrolisano teku. Bilo je to ono prijateljstvo, i više od toga, koje se ne komentira. Bila je to obostrana ljubav i emocija čiji sadržaj ne možeš nikada i nikome prenijeti, a da taj neko to razumije. To razumijemo samo mi i ostaje samo među nama iz „Audicije“. Volim te, brate. Falit ćeš, ali jako. Adio, kompanjo – napisao je Hadžihafizbegović.</p>

Volim te, brate, falit ćeš, ali jako, napisao je Hadžihafizbegović.

Hadžihafizbegović slomljen odlaskom Petrovića: Više od prijateljstva

<p>U 62. godini napustio nas je jedan od najvećih bh. glumaca legendarni Aleksandar Saša Petrović. On se već duže vrijeme borio s bolešću te je odlučio da se povuče iz javnog života.</p><p>Bh. javnost, kao i mnogobrojne Petrovićeve kolege i prijatelji su šokirani preranim odlaskom ovog vrhunskog glumca. I tužni, naravno.</p><p>Mnogi se od njega opraštaju emotivnim riječima. Bh. reditelj i direktor Narodnog pozorišta Sarajevo Dino Mustafić za portal „Avaza“ rekao je da je Saša bio specifičan glumac.</p><p><br></p>

<p>- Na filmu se kaže „voli ga kamera“, posebne ekspresije, energije i stila. Moje filmske kolege su voljeli njegov duh i šarm u ekipi. U teatru se rijeđe zadržavao u kontinuitetu, radi filmskih zauzeća i njegovog osebujnog karaktera. Pamtim našu saradnju u predstavi „Adam Gajst“ u produkciji MESS-a kada je imao veliki završni monolog. Uradio je to nakon pauze od nekoliko godina rada u pozorištu. Imao je veliku tremu, ali je našao hrabro i radikalno glumačko rješenje koje je ostavilo snažan utisak na publiku. Imao je dara za komediju u teatru, uživao je kada publika reaguje smijehom – kazao je Mustafić za „Avaz“.</p>

Imao je dara za komediju u teatru, uživao je kada publika reaguje smijehom, kazao je Mustafić

Dino Mustafić za „Avaz“: Saša je bio specifičan glumac osebujnog karaktera

<p>Tanja S. Đurović već dugo je dio voditeljskog tima emisije „Nova IN“ na Novoj BH, koja svakodnevno u domove gledalaca donosi vijesti s domaće i strane šoubiz scene.<br></p><h2>Važan pristup</h2><p>Majka troje djece, udata za Darija Delibašića, sina košarkaške legende Mirze Delibašića, za “Dnevni avaz” vrlo otvoreno je govorila o izazovima na poslovnom planu, ali i o privatnom životu. </p><p>Nije tajna da je svijet džetseta u Sarajevu skroman zbog čega smo je pitali koliko je teško ugostiti poznate ličnosti.</p><p>- Vrlo teško, upravo ste jednim dijelom sami odgovorili na pitanje. Zaista imam sreće što sam tokom 19, skoro 20 godina karijere radila na različitim projektima, putovala, pratila regionalnu muzičku, filmsku, džetset scenu, imala autorsku emisiju koja je najviše pridonijela da danas s lakoćom mogu da ugostim poznate ličnosti i zvijezde iz cijelog regiona. Iskreno, ponekad je teže dogovoriti pravu veliku zvijezdu, nego neke koje tek startaju sa karijerom i čije vrijeme tek dolazi. U svemu, pa tako i u televizijskoj profesiji, važno je ljudima pristupiti kao čovjek, s osmijehom, ljubaznošću, poštovanjem, bez obzira na titule i onda imate prolaz – kazala nam je Đurović.</p><p>Naglasila je da za 20 godina nije se susrela s negativnim odgovorom na poziv za gostovanje u njenoj emisiji.</p><p><br></p>

<p>- Znalo se dogoditi da se termin ili datum snimanja ne podudara s obavezama pozvanog gosta, ali to je sve, onda se trudimo usaglasiti i dogovoriti snimanje za neki drugi dan. Dugogodišnje iskustvo mi pokazuje da se svi gosti rado odazivaju na moj poziv, bilo da se radi o gostovanju u studiju ili snimanju na terenu. Moj tim i ja se uvijek potrudimo da je atmosfera na snimanju opuštena, a energija pozitivna, tako da i prije nego se kamere upale ili tek ugase, razgovaramo i čavrljamo s našim gostima - ističe voditeljica.</p><h2>Moj prioritet</h2><p>Kazala je i da je teško izbalansirati posao, porodične obaveze i privatni život. Njen sin Andrej završava srednju školu, kaže kako se sprema za fakultet dok istovremeno ima svoj bend “Srklet”.</p><p>- Andrej je već punoljetan i samim tim svoj čovjek, ali još smatram da moram biti tu kao potpora i vjetar u leđa za dalje. Zaista se trudim da u svim trenucima budem tu za sve što mu treba. I kao majka i kao prijateljica. Tu je i moja Tara, koja je anđeo i najbolja osoba koju poznajem u životu. Najbolja kćerka, srednjoškolka, moja najveća snaga, podrška i osoba za oslonac. A onda je tu i ovaj mali koji je, kako mi u kući volimo reći, “potkožnjak”… naša beba i igračka, ali i nevjerovatna energija koja nas pokreće i raduje. Moja djeca daju mi najveću snagu da sve iskordiniram, posebno u vremenu kada je život brz i nemilosrdan, moja porodica je moj prioritet i da, za svoje najbliže uvijek sam tu. Često sam neispavana i umorna, ali istinski ispunjena i sretna žena – iskrena je Tanja.</p><p>Na naše pitanje kako je biti član čuvene bh. porodice Delibašić, Đurović je odgovorila:</p><p>- Za početak, veliki respekt dedi Mirzi, ali ja kada sam se zaljubila u Darija, nije bilo važno koje ime i prezime nosi, važan mi je bio Dario kao samostalna ličnost i kvalitetan čovjek. Delibašići su jedna sasvim normalna porodica. Uvijek su bili skromni i bez velikog isticanja, jer i deda Mirza je bio takav. Čovjek iz naroda. Imamo naše dane, zajednički provedeno vrijeme, trenutke i tuge i sreće I, što je najbitnije, podrška smo jedni drugima. Čuvamo se i ne damo jedni na druge, jer upravo tome bi nas učio i Mirza. Ali smatram da društvo i zajednica treba više da ukažu respekta na lik i djelo Mirze Delibašića.</p><h2>Nismo konkurencija</h2><p>Osim Tanje S. Đurović, magazin „Nova In“ vode i Milica Kokotović, Ivona Baković i Ajdin Kulenović. Đurović nam je kazala da svoje kolegice ne smatra konkurencijom.</p><p>- One su mlade, lijepe, elokventne i rade svoj posao odlično. Mogu im samo dati savjet, ukazati na određene probleme, usmjeriti na pravu adresu ili pomoći ako je neophodno. Ali konkurencija nismo zaista jedni drugima, već jedan uigran tim koji zajedno radi, stvara i svakodnevno kreira zabavan, inspirativan i opuštajući sadržaj za gledaoce u BiH – rekla je Đurović.</p><h2>Tate su prihvatile Darija</h2><p>- To što moja djeca imaju svako svog tatu, ne znači ništa drugačije u odnosu na drugu djecu. Ono što je najbitnije imaju mene kao mamu, a ja se trudim da budem najjača, najrealnija i najotvorenija mama na svijetu. Jednako vremena, pažnje i ljubavi posvećujem i Andreju i Tari i Leon Vidu. Zna se gdje je dom i zna se gdje nam je početak svega. Njihove tate su divni ljudi i odgovorni očevi, samim tim i njihovi odnosi su izgrađeni, lijepi, otvoreni i znaju da i tu imaju čvrst oslonac i ruku podrške za sve što ima treba. Svi se družimo, poštujemo i pazimo međusobno. I naravno, tate su prihvatile Darija i respektuju ga kao čovjeka s kojim njihova djeca odrastaju, ali i kao čovjeka koji ima utjecaj na njihov odgoj u najboljem smislu te riječi – iskrena je Tanja S. Đurović.</p>

Kada sam se zaljubila u Darija, nije bilo važno koje ime i prezime nosi

Tanja S. Đurović za "Avaz": Delibašići su skromni, kao i deda Mirza

<p>Bosanskohercegovački reditelj Pjer Žalica još ne vjeruje da je njegov kolega i prijatelj Aleksandar Saša Petrović preminuo.</p><p>-	Maloprije sam čuo tu vijest, strašno me pogodilo. Ne znam šta da kažem. Saša je bio divan, veliki glumac. Ponosan sam na sve što smo zajedno radili, kao i što smo bili prijatelji. Saša je imao buran život, nadam se, vjerujem, da je barem sada pronašao mir koji je toliko zaslužio. Zdravo, dragi moj Sale – poručio je za portal „Avaza“.</p>

<p>Podsjećamo, Petrović je preminuo u 62. godini. Već duže vrijeme se borio s bolešću te se povukao iz javnosti.</p>

Zdravo, dragi moj Sale, poručio je Žalica

Pjer Žalica za "Avaz": Nadam se da je Saša Petrović sada pronašao mir

<p>Vijest o smrti legendarnog bh. glumca Alesandra Saše Petrovića potresla je našu držau, ali i region.</p><p>Bio je član Kamernog teatra 55 u Sarajevu, a sadašnji v.d. direktora i glumac Muhamed Hadžović za portal „Avaza“ je rekao da je šokiran ovom viješću.</p><p>-	Prije svega, Sašu poznajem jako dugo godina, prvu predstavu smo radili zajedno. Lijepo smo radili, to je jedan gubitak s kojim ćemo se teško nositi. Pogotovo mi u pozorištu koji smo s njim radili – kazao je Hadžović kratko.</p>

Prije svega, Sašu poznajem jako dugo godina, prvu predstavu smo radili zajedno, rekao je Hadžović

Muhamed Hadžović za „Avaz“: S gubitkom Saše Petrovića teško ćemo se nositi

<p>Bosanskohercegovački glumac Saša Petrović je preminuo.</p><p>Ovu vijest objavio je bh. reditelj Srđan Vuletić koji je za portal "Avaza" samo kratko rekao da je šokiran i da je i njega vijest zatekla.</p><p>- U posljednje vrijeme nije bio dobro sa zdravljem. Srce je u pitanju, to je sve što znam - kazao je Vuletić.</p><p>Glumio je u ostvarenjima poput "Ovo malo duše", "Kuduz", "Ničija zemlja", "Lud, zbunjen, normalan", "Vratiće se rode"...</p><p><br></p>

Vijest potvrdio bh. reditelj Srđan Vuletić

Preminuo bh. glumac Saša Petrović

<p>Izložba “Jagode i pepeo - tragovima sjećanja” autorice Gabrielle Nikolić otvorena je danas, 27. januara u Bosanskom kulturnom centru (BKC) u Sarajevu povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta.</p><p>-	Na tlu Balkana više nema nijednog živog člana porodice Zunana pod tim prezimenom, porodice moje babe Radmile Nikolić, rođene kao Rifka Zunana 1909. godine. Njen zapis bio je da preživi smrt svoje sestre i mlađeg brata, potom svog oca - mog pradede Gabriela, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu. U još jednom svjetskom ratu, oktobra 1942. godine, izgubila je majku, i još pedeset članova uže i šire porodice. Stradali su u Dušegupki, vozilu koje je, od logora Judenlager Semlin na Starom sajmištu, kružilo Beogradom do masovnih grobnica u Jajincima. Behu to porodice Beraha, Baruh, Karijo, Pardo, Pinkas i Zunana. Nacisti im ni tamo nisu dali pravo na vječni mir, već su njihove kosti pred kraj rata iskopane i spaljene, a pepeo istovaren u rijeku Savu da ga voda zauvijek odnese – prisjetila se Nikolić.</p><p>Dodala je da se o gubitku i žalovanju u njenoj porodici nije govorilo.</p><p>-	Dugu tišinu prekinuo je pronalazak kutije sa fotografijama, više od pet decenija skrivene u zidu našeg porodičnog stana. Na pitanje mog oca da li da fotografije odnese svojoj majci u Toronto, njen odgovor je bio: „Sine, ja sam ih sakrila da ih više ne vidim, jer jedino tako sam mogla da nastavim da živim za svog muža i vas, moju djecu” – kazala je Nikolić.</p><p>Tada je počela njena opsesija ljudima sa fotografija, fascinacija njihovim kratkim životima i nasilnom smrću.</p><p>-	Bol je pojam i osjećaj koji ignorišemo po svaku cijenu, klonimo se njegove težine. I, ne tako rijetko, obmanjujemo sebe i druge, te na pitanje - kako si, najčešće bez razmišljanja odgovaramo - dobro sam. A nisam. I tako je babina neodbolovana patnja preskočila jednu generaciju i pronašla mene da se o njoj staram. Ja sam čuvar tužnog naslijeđa, arheolog porodičnog blaga patnje, vječnog žalovanja u tišini. Ja, žena koja djece nemam, posljednji sam potomak porodice koji čuva uspomenu na ljude kojih više nema – rekla je Nikolić.</p><p><br></p>

<p>Izložbu je posvetila svim porodicama koje su doživjele surovi gubitak voljenih osoba kroz ratove, „ne praveći podjelu na rasnu pripadnost, geografski položaj ili vjeroispovijest“.</p><p>- Jer, svakog čoveka duša boli podjednako, i to se ne da mjeriti ni odmjeravati. Zahvaljujem se Bosanskom kulturnom centru Kantona Sarajevo na pozivu da svoju izložbu „Jagode i pepeo – tragovima sećanja“, predstavim publici u galeriji prostora nekadašnjeg sefardskog hrama. Nakon završetka II svjetskog rata u kome je izgubilo život skoro devedeset posto jevrejskog življa, jevrejska zajednica daruje hram gradu Sarajevu 1948. godine. Jedini uslov bio je da prostor služi isključivo za namjene iz oblasti kulture. Hvala vam što poštujete dato obećanje, i što ste me pozvali da budem gost u vašem gradu, tu gdje je moj život začet, dok je otac služio vojni rok kao radarista na aerodromu Rajlovac – istaknula je Nikolić.</p><p>Zahvalila se i Ministarstvu kulture i sporta Kantona Sarajevo za podršku dokumentarnom filmu u nastajanju pod istim naslovom, u koprodukciji sa Udruženjem za razvoj kulture, nauke i umjetnosti „SCENA“.</p><p>- Mojoj sarajevskoj keridici, Amiri, ženi sa imenom koje znači kruna na persijskom, urdu i hebrejskom jeziku, hvala za dušu i razumjevanje i što je srcem ušetala na scenu mog stvaralaštva. Mojoj beogradskoj keridici, Barbari, čiji tekstovi nesebično prate moje izložbe. Mojim roditeljima, sestri i njenoj djeci, za ljubav, podršku i sevdah – kazala je autorica izložbe.</p>

Ja, žena koja djece nemam, posljednji sam potomak porodice koji čuva uspomenu na ljude kojih više nema, rekla je autorica Gabriella Nikolić

Otvorena izložba "Jagode i pepeo - tragovima sjećanja" u BKC-u

<p>Jeste li se ikada zapitali kome je teže, onima koji odlaze ili onima koji ostaju?&nbsp;</p><p>Svaka priča ima dvije strane medalje, pa ćete često čuti one koji su ostali na aerodromima, peronima vozova ili autobusa i kroz suze mahali svojim najbližima dok ih ispraćaju u bijeli svijet u nadi da će se snaći.<br></p><p>Čut ćete i onu stranu priče: "Spakovao sam život u nekoliko kofera i krenuo trbuhom za kruhom, ostavljajući najmilije iza sebe. Sredit ću papire i njima da dođu čim se snađem."</p><p>Toliko emocija stane u tih nekoliko rečenica. A zaboli činjenica da je malo onih koji su zadovoljni tu gdje jesu, u svojoj domovini, u svojoj Bosni i Hercegovini.</p><p>Potpisnica ovih redova je bila dio prve priče. Majci ostavila pisamce skriveno u kutiji od cigareta koje se svodilo na iskazivanje ponosa što je skupila hrabrosti da ode u jednu od zemalja Skandinavije ne bi li našla posao. I da se ne osjeća loše ako ne uspije, ima se gdje vratiti. A iz ratom razorene države nije htjela otići, tu je, govorila je, sve njeno, dok su granate ponekad padale i svega nekoliko metara od nje.</p><p>A obećavali su 100.000 radnih mjesta, zar ne? Ali ne za sve, samo za izabrane. Za osobu u kasnim 40-tim, još ženu, nije ga bilo. Godinama.</p><p>Snašla se. I nudi da pokrene proceduru za papire za, zamislite samo, sjedinjavanje porodice.</p><p>To je sudbina mnogih porodica u BiH, gdje predstavnici drugih država dolaze i traže radnu snagu, nude minimalne plaće, koje su opet daleko više od ovih ovdje. A oni koji bi trebali, ne rade ništa po tom pitanju, kao da su sretni što gledaju leđa svojih građana.</p><p>Zato ja ostajem. Da moja leđa ne budu razlog njihove sreće.</p>

Zato ja ostajem – da moja leđa ne budu razlog njihove sreće

Kome je teže

<p>Glumački bard Josip Pejaković (74) 2. februara u sarajevskoj Vijećnici primit će tradicionalnu nagradu „Merhameta“ iz Fondacije "Muradif Ćato".</p><h2>Oni su pošast</h2><p>Ponosan je Pejaković i na ovo priznanje, kao i na brojna druga koja je tokom karijere glumca i pisca dobivao. Možda bi ih bilo i teško prebrojati. Ipak, u razgovoru za „Avaz“ Pejaković je rekao da mu ova posljednja u nizu puno znači zato što dolazi s mjesta s kojeg su prepoznali njegov veliki rad koji je na tom humanitarnom planu, pa i s „Merhametom“ radio i tokom rata i poslije snimajući seriju „U ime naroda“. </p><p>- Knjiga „Zajednička molitva“ prevedena je i na engleski jezik, uvršten sam među 500 najpoznatijih pisaca u svijetu, među kojima ima 50 kandidata za Nobelovu nagradu. Sve su to stvari koje proizlaze iz te moje nove, rekao bih, više književne, a manje glumačke pobude u mom sadašnjem životu u koji sam se vratio poslije te teške i traumatične bolesti. Svaka nagrada je bitna - kazao je Pejaković.</p><p>Kaže da je svakoj od nagrada zajedničko to što nijednu nije dobio, već osvojio, zbog čega svaku od njih cijeni.</p><p>- Osvojio sam ih uz velika odricanja i napore, veliki pregalački rad. Mnoge nisam osvojio, a bio sam vrlo blizu. Gotovo sve nagrade iz moje profesije koje se mogu dobiti na tlu bivše Jugoslavije ja sam osvojio, od Sterijine, do tih staleških, nagrada udruženja, stručnih, bivših republičkih, pozorišnih, pa onda “Šestoaprilska nagrada” Grada Sarajeva i sve krunisano, naravno, nagradom ZAVNOBiH-a za životno djelo. I kada se ta nagrada dobije, onda se ide u penziju. Međutim, ja nisam to uradio, nego sam nastavio dalje - rekao je Pejaković.</p><p>Kada je u pitanju politička situacija u našoj državi, ovaj velikan kaže da su njeni predstavnici “patuljci” u odnosu na one s kojima se druži.</p><p>- Zamislite kako je meni sada pričati o njima, a pored mene se nalazi Mevlana Rumi, Franjo Asiški, Avdo Međedović... Pa to su gorostasi! Ovo je jedna plitka bijeda, i intelektualna, i kulturna, i moralna, na koju ne želim više trošiti vrijeme. Ko će biti, šta će i kako će biti... Ma, to me ne zanima. Sebi se ne mogu načuditi svih ovih godina u kojima sam trošio toliko energije da taj jadni narod ubijedim da su oni pošast. Međutim, narod mene ne sluša. Jednostavno glasaju za svoga katila, a ja ne želim biti među njima - istakao je Pejaković.</p><p>Na naše pitanje može li se desiti da Bosne ne bude, odgovorio je:</p><p>- Neće se to dogoditi, ali ćemo se mrcvariti nadalje s ovima. Ovaj današnji (jučerašnji, op. a.) izbor Vijeća ministara, koji treba biti svečanost jer je to, poslije stvarno dugo vremena, organizirano dosta dobro i brzo se do toga došlo, izgledao je kao komemorativna skupština ili sjednica. A, ustvari, to ona jeste jer se ovdje definitivno sahranjuje jedna nada. U toj sahrani samo još treba onaj posmrtni marš. A ovo danas (jučer, op. a.) jeste definitivno sahrana. Jedini njihov zajednički program je međusobna mržnja kojom oni manipulišu i, nažalost, zatrovali su mlade ljude i uvukli u tu igru i tu spasa nema. Čemu tolika potreba za glupošću, jer država u ovoj konstelaciji koju oni zagovaraju je apsolutna glupost, na svim stranama. I ovi koji je negiraju i ovi koji je zagovaraju. I ja sad treba da trošim neko vrijeme na njih? Ma ne pada mi na pamet.</p><h2>Ljudska trulež</h2><p>Pejakovića zdravlje danas bolje služi.</p><p>- Glavna bolest je iza mene i to što sam godinu proveo u Visokom mi je omogućilo bolji zdravstveni bilten. Što je i vidljivo, ako me čovjek prati godinama u toj bolesti. Moj posljednji nastup medijski je svojom atraktivnošću izazvao veliki interes. A ono što je interesantno, od tih nekih skoro 300 i nešto komentara nijedan nije negativan. Ovo je prvi put. Obično ima tih euforičnih, vrlo dobrih komentara, ima isto tako loših komentara, onih klasičnih, “uletača” na tim internetskim linijama, koji mene mrze, naravno, jer ne vole istinu. I koji pripadaju upravo najvećoj truleži ljudskog otpada na svim stranama - zaključio je Pejaković.</p><h2>Mirenje jednom istinom, a ne tri</h2><p>- Mirenje se može napraviti samo istinom, jednom, a ne tri. Ja se nikada nisam svrstavao, uvijek sam bio određen. Jedino sam se svrstavao u svoju savjest, što konačno i moje ime govori. Sve tri religije posjeduju moje ime. Kod katolika Josip, kod muslimana Jusuf, a kod pravoslavnih Josif. To je isto ime, što, naravno, predstavlja neku liniju Božijeg darivanja. I ja sam na to ponosan. To mnogi prepoznaju, da je to neodvojivo od mene, i jedno i drugo i treće. Svrstati se s takvim imenom na jednu stranu je najveći zločin - rekao je Pejaković. </p><p><br></p>

Ovo je jedna plitka bijeda, i intelektualna, i kulturna, i moralna 

Josip Pejaković za "Avaz": Ne može se desiti da Bosne ne bude

<p>Nikola Rokvić postao je otac po treći put. Njegova supruga Bojana Barović, bivša manekenka, porodila se jučer i na svijet donijela kćerku kojoj je par dao ime Angelina.</p><p><br></p>

<p>Pjevač je na Instagram storiju objavio prvu fotografiju supruge nakon porođaja. Istu fotografiju objavila je Bojana, a na njoj u rukama drži svoje novorođenče.</p><p><br></p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/p/Cn4JgkOsUXY/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/p/Cn4JgkOsUXY/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/p/Cn4JgkOsUXY/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Bojana Barovic (@bojanabarovic)</a></p></div></blockquote> <script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>U komentarima su dobili brojne čestitke na prinovi, a prirodna ljepota Bojana očarala je iznove mnoge.</p>

Par je kćerki dao ime Angelina

Ovo je prva fotografija supruge Nikole Rokvića nakon porođaja

<p>Prva od dvije večeri Music Awards Ceremony (MAC) u Beogradu održana je sinoć.</p><p>Mnoge regionalne muzičke zvijezde privukle su veliku pažnju svojim prisustvom.&nbsp;</p><p><br></p>

<p>Među njima je i Kakanjac Emir Aličković, frontmen grupe "Lapsus Band", čija je numera "Ako se ja pitam" nominirana u kategoriji za najbolju narodnu pjesmu.</p><p>Za ovakvu manifestaciju mnogi se dugo pripremaju kada je u pitanju izgled, a Aličković je sinoć oduševio sve pojavom u odijelu, na šta mnogi njegovi fanovi nisu naviknuli.</p><p><br></p>

<p>Crno odijelo u kombinaciji s raskopčanom bijelom košuljom bio je pun pogodak za ovog pjevača, koji je mnogima u regionu "ukrao srce".</p>

Mnoge regionalne muzičke zvijezde privukle su veliku pažnju svojim prisustvom

Emir Aličković oduševio pojavom na MAC-u: Odijelo pun pogodak

<p>Evropa bruji o Mirnesi Bešlić, porijeklom iz Busovače, koja se sumnjiči da je ukrala milion eura u Njemačkoj.</p><p>Fatalna Mirnesa se mjesecima krila, a jučer je uhapšena na aerodromu u Štutgartu. Ta vijest obišla je kompletan region i Evropu.</p><p>Njen prijatelj Mujo, koji je i ranije objavljivao videosnimke s Mirnesom, na TikToku se oglasio povodom njenog hapšenja.</p>

<p>Naime, on je objavio fotografiju jednog od tekstova s njemačkog medija, a u pozadini pjesmu "Nemački policajci".</p><p>- Para nema, uz tebe sam. Kraljice, ljubio te tvoj drug - napisao je na fotografiji.</p>

Kraljice, ljubio te tvoj drug, napisao je na fotografiji

Oglasio se Mujo nakon Mirnesinog hapšenja:  Para nema, uz tebe sam

<p>Nagrađivani književnik Damir Karakaš (55) ima mnogo toga reći, a to radi bez dlake na jeziku. Možda ga je to koštalo i mirnog života i oduzelo mu mogućnost povratka u rodnu Liku, tačnije selo kod Brinja u Hrvatskoj, jer je tamo odavno nepoželjan. A samo zato jer govori ono što misli, ne obazirući se na to kome se to sviđa.<br></p><h2>Život žabe</h2><p>Osvojio je Karakaš i nagradu „Meša Selimović“ prošle godine za roman „Okretište“, koji je, ustvari, ogoljenje duše i stavljanje na papir najveće životne traume. Kroz alter ego govorio je o traumatičnom iskustvu i njegovim posljedicama. Naime, Karakaš je prije nekoliko godina fizički napadnut na tramvajskoj okretnici u Zagrebu, ispred zgrade u kojoj živi, nakon čega se u bolnici borio za život. A nedavno je prema tom romanu izvedena istoimena predstava u Hrvatskom narodom kazalištu Split u režiji Dine Mustafića.</p><p>Intervju smo i počeli tom temom, ali je Karakaš govorio i o svojoj traumi, činjenici da su mu pojedini članovi porodice bili ustaše, rodnom kraju, dodijeljenim lošim epitetima, knjigama...</p><p>- Dopala mi se predstava. Ona, kao i roman, govori o stajanju na barikadama, a kad stojiš na barikadama, više ne vidiš čovjeka, nego metu, zato je trebalo naći načina kako prebroditi te barikade. Dakle, ključna prepreka bila je osveta. Ima jedan dokumentarac u Crnoj Gori, a to je sličan mentalitet – Lika i Crna Gora – kada su ondje sedamdesetih godina čovjeku ubili sina, a on se nije želio osvetiti, no nakon nekoliko godina to je ipak učinio. I kad ga je sudija pitao otkud mu oružje, on je rekao: „Druže sudija, pa tko god mi je u ove dvije godine došao u goste, donio mi je komad oružja, imao sam cijeli arsenal da bih mogao manju vojsku naoružati.“ Tako je nekako i meni bilo u snu, gdje mi, a još se to ponekad dogodi, dolaze u snove djedovi, pradjedovi, traže od mene da bude oko za oko, zub za zub, a djed traži da ubijam žabe i vježbam na njima, pa da čekam kada će me Bog navući na svoje ruke kao rukavice, da učinim, kako on misli, ono što se u takvim situacijama mora učiniti. Daje mi svoju pušku, spominje mi, ako to ne učinim, da će mi cijeli život konobar donositi piće na pod da pijem kao žaba, a ne čovjek, pa da se odlučim hoću li živjeti život žabe ili čovjeka - kazao je Karakaš za „Avaz“.</p><p><b>Koliko je teško za autora kada se njegov rad prilagođava, u ovom slučaju, teatru? Posebno ako uzmemo u obzir tematiku „Okretišta“.</b></p><p>- Pa, sve je ovdje bilo uistinu teško raditi. Dramatizaciju je radio Darko Lukić, to je jedan od pravih majstora svoga posla, no morao sam dopisati još neke stvari potrebne za predstavu kojih nema u romanu, pa sam se ponovno vraćao u tu traumu. Nije mi bilo lako ni gledati predstavu. Puno sam, otkako se sve ovo zbilo, razmišljao o ovome romanu, predstavi, razgovarao dosta sa svojom ženom koja je sa mnom prolazila kroz svu tu kalvariju i dobro razumije književnost, kazalište i sada, nakon svega, siguran sam da ovaj roman ne bi mogao biti nikako drukčije napisan, jer to više nije samo roman i predstava o meni, mojoj familiji i mom iskustvu, iako sam ga posvetio svojim trima kćerima. Splitska publika je ovacijama ispratila predstavu, kritike su bile dobre, nadam se da ćemo je uskoro vidjeti i u Sarajevu. </p><p><b>Koliko je Dino Mustafić „težak“ za saradnju?</b></p><p>- Dino je super. Imali smo pomalo kaotično stanje u Splitu, tamo su se dešavala neka preslagivanja, odlazio tadašnji intendant, dolazio novi, nije bilo tehničkog direktora ni financijskog, a predstava je tehnički zahtjevna, tu treba puno živaca i, samo zahvaljujući Dinovom iskustvu i mirnoći, uspjeli smo na pravi način posložiti predstavu. Treba svakako spomenuti glumce. Malo koje kazalište u regiji ima takve glumce.</p><h2>Ožiljci po tijelu</h2><p><b>Prošle godine dobili ste nagradu „Meša Selimović“ u BiH. Koliko Vam to znači?</b></p><p>- Iako sam u životu dobio dosta književnih nagrada, gotovo sve važne u Hrvatskoj, nedavno i uglednu talijansku Premio ITAS, ova mi je jedna od najvažnijih. Meša Selimović mi je bio formativno važan pisac, njegovi savjeti bili su mi vrlo bitni i za pisanje "Okretišta", jer tko zna bolje pisati o traumama od njega? </p><p><b>„Okretište“ je vrlo intiman roman u kojem ste iznijeli sve ono što ste, nažalost, preživjeli. Koliko Vas danas boli sve to?</b></p><p>- Znate kakve mi, Ličani, imamo uloge u partizanskim filmovima; jurišamo na bunker, pogodi nas metak, padnemo, dižemo se, opet nas pogodi metak, opet padnemo, dižemo se i ipak ubacimo bombu u bunker. Ali i prije sam preživio puno toga, i ovo sam preživio zbog iskustva, prošao sam rat, one prve čuke, puno burnih godina proveo sam po Parizu, imao sam i prije gadnih ožiljaka po tijelu. Kako mi je rekao jedan vojnik u Bihaću: „Imam, bolan, rupa po tijelu da bi se po meni mogao bilijar igrati.“ Sve je to pomoglo da ozdravim, jer u tome kaosu i košmaru moraš prije svega imati jaku psihu.</p><p><b>Takva vrsta traume ostaje u nama. Kako se Vi poslije toliko vremena nosite sa svojom?</b></p><p>- Moram biti iskren i priznati da mi je uvijek bila odbojna ta nekakva priča o književnosti kao terapiji, ali ne znam kako bih sve ovo prebrodio da nije bilo književnosti, pa sad vjerujem u literaturu koja je neophodna i koja može pomoći. Ali, što se tiče te nesreće, to može biti i vrlo inspirativno. Jer nesreća je bogatija od sreće – sreća je sama sebi cilj, a nesreća treba da se pretvori u nešto drugo, u neku knjigu, film, kazališnu predstavu. Osim toga, u “Odiseji” se kaže da su bogovi ljudima dali nesreću da bi imali što opjevati.</p><p><b>Teško je povjerovati u 21. stoljeću da je jedan čovjek nepoželjan u jednom dijelu zemlje koja je dio Evropske unije, kao što je Vaš slučaj s Likom…</b></p><p>- Više od 20 godina imam zbog literature problema s rodnim krajem, od svih tih gluposti bi i robot dobio čir na želucu. Pet godina nisam zbog prijetnji bio u Brinju, a, naravno, nitko od tih ljudi nije ni pročitao roman niti čita moje knjige. Ali ima tamo i ljudi koji me podržavaju i vole. </p><p><b>Vrijeđaju li Vas još epiteti koje Vam dodjeljuju već neko vrijeme ili se čovjek i na to navikne?</b></p><p>- Ne da nisam nenavikao, već sam na njih navikao kao magarac na batine, i kad bih vam pričao što sam sve ove godine prolazio, trebalo bi nam 500 stranica. Iz svega toga proizlazi da me nikada u 20 godina nijedna knjižnica u Lici nije pozvala na književnu večer, kao da ne postojim, iako me stalno zovu iz raznih mjesta da ne mogu stići, bez obzira na odlične honorare koje mi nude, a gostovao sam u Kairu, Pekingu, Parizu, Berlinu, Beču, Lisabonu...  </p><h2>Normalni genij    </h2><p><b>Ko je Vaš najdraži pisac i koju biste knjigu u tom smislu izdvojili?</b></p><p>- Nemam najdražeg pisca ni najdražu knjigu. Ali volim Kiša, Mešu, Kafku, koji ne oponaša nikoga, i kao da je intenzivno priključen na snove, pa Tolstoja, za kojeg kažu da je jedini normalni genij na svijetu. Ima ih još, a kad sam bio mali, u selu je bio drveni WC, unutra je jedan susjed ostavljao knjige umjesto toalet-papira, pa sam mu ih krao. Tako sam s deset godina, čuvajući po šumi stoku, pročitao mnoge ruske i francuske klasike. Tako da je taj WC moja prva biblioteka. U šali volim reći, a tu ima i istine, kako sam pročitao i najkraće izdanje Ane Karenjine, imala je svega desetak strana.  </p><p><b>Radite li na nečemu novom? Ako radite, o čemu govori?</b></p><p>- Pa, evo, počelo je snimanje filma po mojem nagrađenom romanu „Proslava“, redatelj je Bruno Anković, a “Proslava” je bila i među devet od stotinjak prijavljenih europskih projekata koji su došli u Varšavu, tamo je na scenariju pomagao i oskarovac Pavel Pavlikovski. Što se literature tiče, uvijek kažem, ponajprije sebi, da sam bolji pisac od svih knjiga koje sam napisao i to je ono što me u književnosti tjera naprijed, a kad osjetim da to nisam, bacit ću koplje u trnje, neću više pisati, ionako više volim čitati. Uskoro ću objaviti novi roman, zove se „Potop“, to je roman o mladosti, ljubavi, traganju za snovima. A ne volim uhodane prozne oblike, nekakve trendovske teme, modu u književnosti, a, kad pišem, često zalet uzimam iz Like, a odakle ću, ona je kao topos važan formativni okvir moga rada i identiteta. Kad smo već kod mog pisanja, zanimljiva je anegdota kada su Miodraga Bulatovića pitali kakav mu je jedan vrlo popularan pisac na prostoru bivše Jugoslavije, on je rekao: "Kad otvoriš ormar i vidiš etiketu gdje piše sto posto pamuk, to je Ivo Andrić, kad vidiš košulju na kojoj je sto posto sintetika, to je taj pisac." Ovdje mi je Bulatović nabacio loptu za volej, pa za sebe mogu reći: kad vidite da na etiketi košulje piše čista lička vuna, to je moja književnost.</p><h2>Uzmeš plajvaz i hartiju pa mrčiš</h2><p>- Preveden sam na desetak jezika, imam i prvi prijevod s hrvatske književnosti na arapski jezik, bio sam gost u Kairu, Aleksandriji, ali nikako da objavim knjigu na engleskom govornom području, što nije ni čudno, u Engleskoj na prijevode otpada 3 posto, od toga 45 posto na njemačku, francusku i španjolsku književnost. Tako da mi je drago da sam nedavno za „Proslavu“ potpisao ugovor s američkim izdavačem iz San Franciska, a za „Proslavu“ i „Blue Moon“ potpisao sam ugovor s engleskim izdavačem iz Londona. Danas su u književnosti neka čudna vremena, puno ljudi piše, to je najjeftinije, za sviranje treba instrument, za slikanje kist, boje, štafelaj, ovako uzmeš plajvaz i hartiju pa mrčiš, a toliko puno ljudi pišu da nemaju vremena ni svoje pročitati - kazao je Karakaš. </p><h2>Samo „Bijelo dugme“ imalo veću turneju</h2><p><b>Kako ocjenjujete načitanost mlađih generacija? </b></p><p>- Kupuju se knjige, ja imam vjernu publiku na prostoru bivše Jugoslavije, nisam komercijalan autor, i kada prodam pet hiljada, ja sam zadovoljan. Evo sad su u Zagrebu objavili podatak da sam za prošlu godinu jedan od najčitanijih autora u knjižnicama. Imao sam nedavno i književnu turneju, u šali volim reći da je samo „Bijelo dugme“ imalo veću turneju, dakle bio sam u Ljubljani, Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Tuzli, Sarajevu, Banjoj Luci, Novom Sadu, Beogradu, Skopju, Vranju, Užicama, Podgorici, Koprivnici, Baru, Tivtu, Bijelom Polju, ne mogu se više sjetiti... I bilo je puno publike. A ne znam da tako puno skidaju s interneta, najvažnije je da čitaju, da im se, kao većini ljudi danas, u očima ne vidi svaka nepročitana knjiga.</p><h2>Iz šupljeg u prazno</h2><p><b>Pitam Vas kao građanina Hrvatske, šta mislite o izjavama predsjednika svoje zemlje, koji često napada i vrijeđa građane BiH?</b></p><p>- Nemam pojma što je rekao niti uopće pratim šta on govori, imam u životu pametnijeg posla. Ja, recimo, nikad ne bih bio predsjednik Hrvatske, evo da mi sutra ponude, nemam vremena da se u životu bavim prebacivanjem iz šupljeg u prazno. Ja stvaram literaturu, to je puno važnije od funkcije hrvatskog predsjednika kojemu je jedini cilj, a to je zapravo cilj svake politike, kako se održati na vlasti. Ne bježim od komentiranja politike, ali ne volim davati na važnosti populističkim smicalicama. Trebalo bi i neke odrasle, kao što i svoju djecu učim, odgajati da razmišljaju van nacionalističkih okvira. Da skrenem kurs opet na književnost, moja prva knjiga zove se „Bosanci su dobri ljudi“. Za vrijeme rata ušao sam fotoaparatom u jedan ambar, iz bačve su izvirila dvojica romskih dječaka, mislili su od straha da je to neko oružje pa je jedan od njih, da me za*ebe, digao dva prsta, a drugi tri. Tako je nastala i naslovnica knjige. Inače, to mi je prva knjiga, nije nešto posebno, najbolja je ta naslovnica.</p><h2>Sami sebi jame kopali</h2><p><b>Otvoreno govorite o tome da su članovi Vaše porodice u Drugom svjetskom ratu bili ustaše. Šta Vama to predstavlja nakon toliko godina?</b></p><p>- Što se tiče politike, kad čujem tu riječ, kao da sam ugazio u govno. Osim toga, ponovit ću riječi Ive Andrića: „Kad god sam i gdje god sam nailazio na ljude koji su pokazivali suviše razvijenu brigu za nacionalni ponos i opšti interes ili pretjeranu osjetljivost na ličnu čast i dostojanstvo, uvijek sam, gotovo po pravilu, nailazio i na ograničen um, nerazvijene sposobnosti, tvrdo srce i grubu, kratkovidnu sebičnost.“ A što se tiče ustaša, u mome selu u Drugom svjetskom ratu svi su bili ustaše, i jedan Karakaš koji je otišao u partizane te mu se otac stoga od sramote objesio na sjeniku. Na malo širem području od moga sela bio je još jedan partizan, ali loše se proveo, izdala ga je djevojka, uhvatili ga Talijani i ustaše, gadno mučili i strijeljali. Bila je tu i jedna žena, narodni heroj Ljubica Gerovac, nju su, također, uhvatile ustaše iz moga kraja, pa je ubijena. Iz susjednog sela Prozora je i Jure Francetić, komandant Crne legije, o kojem sam još kao dječak slušao razne stvari, kako bi u borbi, dok meci fijuču oko glave, sjedio ispod drveta i svirao gitaru. Kad je završio rat, mnogi iz moga kraja odvedeni su u koloni, oni su hodali i pjevali, kasnije kopali sami sebi jame i bili strijeljani. Pokušavam naći pravi rakurs da bih proniknuo u sve te strašne stvari.</p>

U snove mi još ponekad dolaze djedovi, pradjedovi, traže od mene da bude oko za oko, zub za zub

Književnik Damir Karakaš: Godinama nisam bio u rodnom mjestu

<p>Kiki Rahimovski, sin legendarnog frontmena "Parnog valjka" Akija Rahimovskog, objavio je na Instagramu emotivnu poruku povodom godišnjice smrti svog oca.</p><p>Uz objavu je priložio videosnimak.</p><p>- Nedostaješ, tata. Ništa manje ne boliš nego prije. Možda s vremenom... Borim se s tom nekom tugom u sebi kao s vjetrenjačom, uzalud... Možda s vremenom... Spavaj mirno, tata. Tu si, čuvam te. Svi te čuvamo. Spavaj mirno - napisao je Kiki Rahimovski.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/Cnsmui4BQDA/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/Cnsmui4BQDA/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/Cnsmui4BQDA/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Kiki Rahimovski (@kiki_rahimovski)</a></p></div></blockquote> <script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>Podsjećamo, Aki Rahimovski preminuo je 22. januara 2022. godine nakon problema sa srcem. Nekoliko dana prije smrti ugrađena su mu četiri stenta u jednoj zagrebačkoj bolnici.</p>

Spavaj mirno, tata, tu si, čuvam te, napisao je Kiki Rahimovski

Emotivna poruka sina Akija Rahimovskog: Ništa manje ne boliš nego prije

<p>Danas se obilježava tužna godina bez legendarnog Akija Rahimovskog, frontmena "Parnog valjka". Povodom godišnjice brojni fanovi su obišli njegov grob na Mirogoju u Zagrebu kako bi mu odali počast.</p><p>Kako se može vidjeti na fotografijama, na Akijevom grobu u Aleji velikana ostavljene su ruže i boce piva.</p><p><br></p>

<p>Aki Rahimovski preminuo je 22. januara prošle godine iznenada, u 67. godini, u Novom Mestu.</p>

Aki Rahimovski preminuo je 22. januara prošle godine iznenada u 67. godini

Tužna godina bez Akija Rahimovskog: Fanovi na grobu ostavljaju ruže i pive

<p>Lepa Brena jedna je od najvećih muzičkih zvijezda u regionu. Njeno pravo ime je Fahreta Jahić, udata Živojinović. Godine 1982. govorila je za TV Novosti i tom prilikom, između ostalog, otkrila i šta znači njeno ime.<br></p><p>‒ Fahreta je ime turskog porijekla i znači nagrada ili pohvala. To sam slučajno saznala od jednog Turčina, dolazio je u Brčko i prodavao neke stvarčice, još prije dok je moglo tako da se prodaje. Mislim da to ime meni sasvim odgovara i ocrtava moju pravu ličnost. Ja sam mnogo ponosna na sebe. Ne cijenim i ne poštujem nikog u životu koliko poštujem sebe. Nastojim da nikoga ne potcjenjujem, spremna sam svima da pomognem, bez obzira na to da li mi je neko odmogao, ali mnogo poštujem sebe – ispričala je tom prilikom Lepa Brena.<br></p><p><br></p>

<p>Upravo te godine Lepa Brena je dobila prvu svoju naslovnu stranu i to za TV Novosti.</p>

Hadžihafizbegović slomljen odlaskom Petrovića: Više od prijateljstva

Dino Mustafić za „Avaz“: Saša je bio specifičan glumac osebujnog karaktera

Tanja S. Đurović za "Avaz": Delibašići su skromni, kao i deda Mirza

Pjer Žalica za "Avaz": Nadam se da je Saša Petrović sada pronašao mir

Muhamed Hadžović za „Avaz“: S gubitkom Saše Petrovića teško ćemo se nositi

Preminuo bh. glumac Saša Petrović

Otvorena izložba "Jagode i pepeo - tragovima sjećanja" u BKC-u

Kome je teže

Josip Pejaković za "Avaz": Ne može se desiti da Bosne ne bude

Ovo je prva fotografija supruge Nikole Rokvića nakon porođaja

Emir Aličković oduševio pojavom na MAC-u: Odijelo pun pogodak

Oglasio se Mujo nakon Mirnesinog hapšenja: Para nema, uz tebe sam

Književnik Damir Karakaš: Godinama nisam bio u rodnom mjestu

Emotivna poruka sina Akija Rahimovskog: Ništa manje ne boliš nego prije

Tužna godina bez Akija Rahimovskog: Fanovi na grobu ostavljaju ruže i pive

Pogledajte prvu naslovnicu Lepe Brene iz 1982. godine

Hadžihafizbegović slomljen odlaskom Petrovića: Više od prijateljstva

Dino Mustafić za „Avaz“: Saša je bio specifičan glumac osebujnog karaktera

Tanja S. Đurović za "Avaz": Delibašići su skromni, kao i deda Mirza

Pjer Žalica za "Avaz": Nadam se da je Saša Petrović sada pronašao mir

Muhamed Hadžović za „Avaz“: S gubitkom Saše Petrovića teško ćemo se nositi

Preminuo bh. glumac Saša Petrović

Otvorena izložba "Jagode i pepeo - tragovima sjećanja" u BKC-u

Kome je teže

Josip Pejaković za "Avaz": Ne može se desiti da Bosne ne bude

Ovo je prva fotografija supruge Nikole Rokvića nakon porođaja

Emir Aličković oduševio pojavom na MAC-u: Odijelo pun pogodak

Oglasio se Mujo nakon Mirnesinog hapšenja: Para nema, uz tebe sam

Književnik Damir Karakaš: Godinama nisam bio u rodnom mjestu

Emotivna poruka sina Akija Rahimovskog: Ništa manje ne boliš nego prije

Tužna godina bez Akija Rahimovskog: Fanovi na grobu ostavljaju ruže i pive

Pogledajte prvu naslovnicu Lepe Brene iz 1982. godine