Iako je od završetka rata prošlo 28 godina, proces povratka u BiH još nije završen, a dodatno ga komplicira i konstantno teška ekonomska i napeta politička i sigurnosna situacija, zbog kojih su i brojni povratnici odlučili otići iz BiH. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije, svoje pravo na povratak do danas je ostvarilo više od milion osoba.

- Međutim, najveći broj ljudi koji su se vratili svojim kućama otišao je iz BiH, ali smo primijetili da oni tamo ne dobivaju trajno boravište, već se povremeno vraćaju. Imamo prijavljenih 1.056.000 povratnika, ali procjenjujemo da je taj broj i veći, jer se mnogi nisu prijavili u mjestima povratka. Žive u mjestu povratka, ali su zbog penzije, liječenja, školovanja djece i drugih razloga prijavljeni u mjestima iz kojih su došli. Zakoni nisu jednaki i smatramo da je potrebno izjednačiti prava povratnika u cijeloj BiH – kaže predsjednica Unije Mirhunisa Zukić.

Zukić ističe da je potrebno ponovo uključiti udruženja u proces obnove, jer, otkako su izgubili posredničku ulogu, povratnici teže ostvaruju svoja prava pa često i ne znaju za mogućnosti apliciranja na javne pozive za obnovu kuća, naprimjer. Saglasna je s ocjenom da proces povratka još traje, te da će bez podrške međunarodne zajednice teško biti okončan.

"Vjetar u leđa"

- EU i međunarodna zajednica u cjelini nam je jako bitna. Ona je nama bila vjetar u leđa, ohrabrivali nas, išli s nama na teren, pomagali nam kroz razne projekte. Predstavljali su nam neku vrstu sigurnosti. I u budućnosti takva podrška je jako bitna. Trenutno, politička situacija je najveći problem, jer ljudi su shvatili da se može raditi i zaraditi, samo se plaše rata. I zbog ove situacije danas imali smo mnogo poziva. Ipak, gledam optimistično na budućnost, vjerujem da će se političari koji tako rade manje forsirati, a vidim da ni u Evropi našim ljudima koji odu tamo nije baš onako kako su očekivali – ističe Zukić.

Od imenovanja na dužnost ministra za izbjegle i raseljene osobe FBiH Nerin Dizdar posjetio je sve dijelove BiH i problemi povratnika svuda su slični.

- Proces povratka nije završen, jer posljednjih godina imamo i novi odlazak ljudi. Ako znamo da je pola miliona ili više napustilo našu državu u posljednjih desetak godina, onda možemo reći da imamo proces odlaska. Smatram, a to je i stav Vlade FBiH, da moramo učiniti sve da što veći broj tih ljudi vratimo u BiH, a one koje ne možemo, da ih vežemo za njihovu maticu - kaže Dizdar.

On dodaje da je ljudima na terenu, kao i onima koji su u dilemi da li da se vrate na prijeratne adrese, potrebna pravna i ekonomska sigurnost.

"Ti ljudi traže neku vrstu pravde"

- Zajedničko je da svi ti ljudi traže neku vrstu pravde, mnoge boli nepravda koja im se još nanosi. Ključni problemi su odlazak mladih, nedostatak radnih mjesta, a do sada je bilo vrlo malo smislenog, dugoročnog pomaganja povratnicima u smislu njihove dugoročne stabilnosti. Činjenica da još imamo ovo ministarstvo je dokaz neuspjeha vlasti u posljednjih 30 godina – ističe Dizdar.

Imovina prognanih mora biti obnovljena, tvrdi ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić, a to je obaveza svih institucija u državi. Podsjeća da su sredstva iz domaćih budžeta ograničena i zahvalan je svim donatorima za pomoć.

- Očekujemo podršku, kako bismo završili ovaj proces, jer svaki čovjek ima svoju kuću u kojoj je rođen. Svako želi da živi tamo gdje mu je lijepo, a mislim da je na kućnom pragu najljepše. Bio sam u Evropi, tamo imamo generaciju koja je pred penziju i željeli bi da se vrate, ali ih najviše brine sigurnost. Na političarima je da je osiguraju, ne samo za povratnike, već za sve građane – ističe Hurtić.

Život u kolektivnim centrima

Zahid Kadrić rođen je u Goraždu, ali je do početka rata živio u Višegradu gdje je zarobljen, te nakon maltretiranja pušten kući uz obavezu da se tadašnjim vlastima javlja svaki dan. Uspio je iz grada najprije evakuirati porodicu, a potom i sam, s ostalim izbjeglim Višegrađanima, preko šuma stići do slobodne teritorije. Od tada do danas živi pod tuđim krovom, a posljednje 24 godine u kolektivnim centrima. Sa sedmočlanom porodicom trenutno je u kolektivnom centru Belvedere, u jednom od nekoliko desetina malih, nedovršenih objekata, namijenjenih porodicama koje nemaju drugu opciju.

- Tu sam oko 15 godina. Sa suprugom, sinom, troje unučadi i snahom. Ja sam 1969. godište, u najbolje doba sam zarobljen, kada sam došao iz bivše JNA i od tada ta agonija traje sve do danas. Ne znam gdje sam, šta sam, čovjeku se ne mili da bi udario ekser ili nešta omalt'o – kaže Zahid.

Već mjesecima očekuje preseljenje u stan u stambenoj zgradi izgrađenoj u okviru CEB 2 projekta, namijenjenog zatvaranju kolektivnih centara u BiH. U decembru 2020. i sam je učestvovao u polaganju kamena temeljca za ovaj objekat. Iako su radovi davno okončani, a dodjela ključeva najavljivana još za novembar prošle godine, Kadrić još živi u kolektivnom centru, pa nakon niza upita i odlazaka u Gradsku upravu Goražda više ne zna ni koga da pita kada će useliti u svoj stan.

Projekti CEB II i CEB III

Projektom CEB II osigurana su kreditna sredstva Razvojne banke Vijeća Evrope za zatvaranje 121 kolektivnog centra u kojima živi više od 7.200 građana BiH. Ovim projektom planirana je izgradnja 2.600 stambenih jedinica u 82 zgrade i objekta u 45 općina i gradova u BiH. Na naš upit zašto otvaranje objekta u Goraždu kasni, federalni ministar Nerin Dizdar odgovara da kašnjenje nema veze s ovim ministarstvom, već je riječ o procedurama u vezi s priključenjem zgrade na komunalnu infrastrukturu.

- Upravo danas sam kontaktirao s gradonačelnikom Goražda, riješeni su svi problemi i ubrzo će ići otvaranje – kaže Dizdar.

Državni ministar Sevlid Hurtić kaže da slijedi i nastavak projekta.

- Bio sam u Razvojnoj banci Vijeća Evrope. Pregovaramo o kreditu u iznosu 70-80 miliona eura za zatvaranje kolektivnih centara u RS i FBiH. To će biti CEB III projekt – kaže Hurtić.