Ko po snijegu nije išao iz Srebrenice u sela Luka i Krušev Do, taj nema pojma šta je daleko! U narodu se to kaže, da niko ne zamjeri, "oni su Bogu iza nogu".

S dolaskom prvih snjegova ova dva sela, u kojima sve ukupno živi pedesetak ljudi, vrijednih i čestitih domaćina, prva ostanu bez kontakta s ostatkom svijeta.

Nema tih mašina koje mogu načistiti i po metar snijega, koliko ga bude putem do Luke i Kruševog Dola. A, vala, ruku na srce, nadležni se i ne sekiraju plaho.

Dok mašina ne prođe

Reporter "Dnevnog avaza" jučer je posjetio ova dva sela. Tačnije, Luku, u Krušev Do nam je savjetovano da ne idemo dok mašina ne prođe, a i nebo se bilo “naljutilo”.

Kako izgledaju sva bošnjačka sela nakon agresije na našu zemlju? Odmah na ulazu spomen-obilježje u čast najhrabrijim sinovima, šehidima. Tako je kad se i u Luku ulazi. A s lijeve strane ruševina koja svjedoči ratnim razaranjima kao ožiljak. Išarana kojekakvim grafitima "Alem, Adem", neko se potpisivao.

Odmah na ulazu u selo srećemo vrijednog domaćina Šakira Mujića.

- Gdje ćeš ti sam ovamo? Ovdje ni hajduci sami ne dolaze. Ako snijeg zapada, gotovi smo do proljeća - govori Šakir kroz smijeh.

Krenuo nešto do šume, čeka jarana Hamu Zulanovića. Hamo je bivši predsjednik mjesne zajednice i za vrijeme njegovog mandata je urađen asfalt kroz selo.

- Živimo kako živimo. Imamo stoke, imamo zemlje, borimo se. Dobro je, evo, danas (jučer, op. a.) mašina čisti snijeg. Put si vidio. I tako, eto, nema tu ništa posebno - govori Hamo Zulanović.

Hajde da vidimo stoku. Šakir ima i konja, pomaže mu da izvlači drva, dovozi sijeno...

- Ma jači je od timberjacka - nije Šakir to čestito ni izgovorio, a konj se ote Hami i baci se na snijeg da se malo valja.

- Ne mogu ga dvojica zaustaviti kad krene - govore.

Krava ja steona i uskoro se očekuje tele. Šakir ima pčele. Ima i četrdesetak ovaca.

- Đe, bolan, ima da živiš na selu, a da nemaš stoke i da ne obrađuješ zemlju - dodaje Šakir Mujić.

- Eno, vidiš ono brdo, ono je Srbija, ono prekoputa njega Bosna. U sredini je selo Kamenica. Vidiš da smo skroz uz granicu - pojašnjava Hamo Zulanović.

Kaže da voli novinare jer su im novinari ranijih godina bili jedini telali njihove nesreće.

- Da nije bilo Sakiba Smajlovića, rahmetli, i "Avaza", nikad se ne bi saznalo da smo zameteni - govore i Šakir i Hamo.

Niže njih žena hrani ovce.

- Slikaj ovce, one su ljepše, šta ćeš mene slikati - dobacuje kroz smijeh.

Kakvi su ti bosanski ljudi, kada bi neko pitao. Evo ovakvi. Uđeš mu u avliju bez ikakve najave, on te prvi put u životu vidi i odmah te zove u kuću na kafu, čaj, da se malo okrijepiš od dalekog puta. Takav je Himzo Mujić.

Daleko je Srebrenica

- Daleko je Srebrenica - govori nam Himzo Mujić, koji je jutros (jučer ujutro) u 5 sati ispratio sina i unuku put Srebrenice.

Ima li penzije?

- Nema. Živi se tako, od danas do sutra. Bit će bolje - dodaje Himzo, sve uz još nekoliko poziva na kafu.

Kako je nebo postajalo sve ljuće, a i nove pahulje su počele prolijetati, pametnije je bilo put pod noge.

Ostavismo selo u njegovoj dobrili i ljutoj zimi.

Bogat kraj

Selo Luka je od centra Srebrenice udaljeno više od 50 kilometara. Najudaljenije je to selo od središta mjesta, poznato u javnosti po velikim snjegovima i neprohodnim putevima u zimskom periodu.

Osim toga, ovo planinsko mjesto, kao i susjedno selo Krušev Dol bogato je prirodnim bogatstvima. Prije tri godine u Luci je otkrivena i kamena kugla slična onima nađenim u Zavidovićima prije nekoliko godina.