Postoje stanja koje se najjače i uglavnom manifestiraju tokom spavanja, a prilikom kojih dolazi do poremećaja disanja u snu i snižene opskrbe tijela kisikom.
Posljednjih godina ljekari sve više dijagnosticiraju poremećaje disanja u snu koji se javljaju usljed smanjenog protoka zraka kroz gornje dišne putove, tzv. sindrom opstrukcijske apneje u snu - SOAS.
Krajnici - najčešći krivci
Taj se poremećaj javlja i u djece i u odraslih, ali su im uzroci različiti. Za vrijeme takvih epizoda dolazi kratkotrajno do snižene opskrbe krvi i tkiva kisikom, smetnji sna, poremećaja rada srca.
Dulji i kasniji efekt smanjenog disanja mogu biti umor, smetnje ponašanja, čak se može razviti visoki krvni tlak i bolest srca. Neprepoznat i neliječen SOAS, može dovesti do trajnih, pa i životno opasnih posljedica. Procjenjuje se da se javlja u jedan do tri posto djece predškolske i rane školske dobi.
Nastanak opstruktivne apneje u snu ima nekoliko mogućih uzroka. U djece je najčešće vezan uz povećano limfatično tkivo koje se nalazi na stražnjem zidu nosa, te na ulazu u ždrijelo (krajnici i treći krajnik).
Druga stanja koja dovode do opstrukcije gornjih dišnih putova u snu su znatno rjeđa; radi se o djeci koja imaju poremećaje u građi lica i nosne šupljine (npr. kod sindroma Down, male donje vilice itd.).
Smetnje u svim slučajevima nastaju zbog nemogućnosti održavanja gornjih dišnih putova otvorenim za vrijeme spavanja, usljed male veličine, sniženog tonusa mišića i poremećaja koordinacije disanja.
Začarani krug
Time se razvija začarani krug u kojem dubok san dovodi do djelomičnog ili potpunog zatvaranja dišnog puta, prestanka ili značajno smanjene struje zraka, te snižene opskrbe kisikom za kraće vrijeme.
To, opet, za posljedicu ima promjene tlakova plinova u krvi, koje uzrokuju "uzbunu" - aktivira se pojačano disanje, buđenje iz sna ili prijelaz u stanje plitkog sna, kada se pojačava tonus mišića, otvaraju se dišni putovi, te se uspostavlja normalna cirkulacija zraka i izmjena plinova. Uspavljivanjem se krug ponovno aktivira.
Epizode opstrukcijske apneje javljaju se najčešće u ranim jutarnjim satima. Za razliku od odraslih, kod kojih je SOAS često povezan s debljinom i povišenim krvnim pritiskom, u djece je najčešća normalna tjelesna težina, premda se u izrazito debele djece vjerovatnost javljanja opstrukcije u snu znatno povećava.
U djece koja imaju problem opstrukcijske apneje u snu najčešće se javlja hrkanje, više manje trajno disanje na usta te izrazit nemir u spavanju s čestim buđenjem ili bez njega.
Djeca sa SOAS-om imaju značajno više fenomena u snu kao što su hodanje ili govor, noćne more, sjedenje u krevetu.
Umor ili agresija
Danju djeca nemaju posebne poremećaje disanja, a smetnje koje se primjećuju su dnevna pospanost u nešto starije djece (npr. dijete zaspi pred televizorom tokom poslijepodneva), ili, u male djece, umor koji se može očitovati hiperaktivnošću, agresijom, impulzivnim ponašanjem, ispadima.
U starije djece se primjećuje slabija koncentracija tokom dnevnih aktivnosti i lošiji uspjeh u školi. Dugotrajno prisutne smetnje mogu dovesti do opterećenja srca i promjena na krvnim žilama pluća, pa i zaostatka u tjelesnom rastu.
Postavljanje dijagnoze SOAS-a nije sasvim jednostavno, stoga što nedostaju simptomi u budnom stanju, što se često niti ne zna hrče li dijete tokom spavanja, tim više što je za opstrukcijsku apneju tipično da se javlja u zadnjoj trećini noći, a hrkanje ne mora biti izrazito.
Osim toga, samo manjina djece koja hrču ima značajne smetnje koje su odraz opstrukcijske apneje.
Operacija - najuspješnije i najjednostavnije liječenje
Najuspješnije i najjednostavnije liječenje SOAS-a predstavlja operativno odstranjenje adenoidnih vegetacija i ždrijelnih tonzila, tzv. krajnika (tonziloadenotomija), koji, ujedno, predstavljaju najčešći uzrok poremećaja.
Nakon toga u većine djece potpuno nestaju svi simptomi. U slučaju da tonziloadenotomija ne daje odgovarajući rezultat, započinje se davanjem kisika tokom noći preko nosnih nastavaka, što također daje vrlo dobre rezultate u neke djece, no ta je terapija prvenstveno korisna u odraslih, pretilih bolesnika.
Dijagnoza - u laboratoriju za san
U visokospecijaliziranim laboratorijima za proučavanje sna provode se pretrage koje uključuju praćenje moždane aktivnosti, krvni pritisak, puls i zasićenost krvi kisikom, uz popratno hrkanje i smetnje prolaska zraka gornjim dišnim putovima.
Kod nas ne postoji niti jedan takav laboratorij koji bi provodio dijagnostiku poremećaja disanja u snu u djece, ali je na bolničkom odjelu moguće provesti dijagnostiku u nešto jednostavnijem obliku.
