Prve godine života period su intenzivnog učenja, ali ljudi se toga obično ne sjećaju, što je pojava poznata kao infantilna amnezija. Međutim, nova studija objavljena u američkom časopisu “Science” pokazuje da bebe zaista stvaraju sjećanja. Ipak, ostaje pitanje zašto je tim sjećanjima teško pristupiti kasnije u životu.- Oduvijek sam bio fasciniran ovom misterioznom prazninom koju imamo u našoj ličnoj historiji - rekao je za AFP Nik Turk-Braun (Nick Turk-Browne), profesor psihologije na Univerzitetu Yale i glavni autor studije.<h2>U dobi od godinu djeca izvanredno uče</h2>Otprilike u dobi od godinu djeca izvanredno uče. Oni usvajaju jezik, hodaju, prepoznaju predmete, društvene veze… “Ali mi se ne sjećamo nijednog od ovih iskustava”.Sigmund Frojd (Freud), otac psihoanalize, vjerovao je da su rana sjećanja nedostupna svijesti zbog mehanizma potiskivanja. Ali prema modernim teorijama, uzrok je hipokampus, dio mozga neophodan za epizodno pamćenje koji nije u potpunosti razvijen tokom ranog djetinjstva.Naučnici su se oslonili na prethodne studije ponašanja koje su pokazale da bebe, koje ne mogu verbalizirati svoja sjećanja, imaju tendenciju duže gledati predmete koji su im već poznati i kojih se sjećaju.<h2>U eksperimentu sudjelovalo 26 beba</h2>Do sada je bilo nemoguće promatrati bebe, koje nerado miruju, pomoću uređaja za funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI), koji prati protok krvi kako bi se vidjela aktivnost mozga. Da bi prevladao ovu prepreku, tim Nika Turk-Brauna koristio je tehnike koje je njegova laboratorija tokom vremena usavršavala: dude, plišane životinje, podupiranje beba jastucima i psihodelične uzorke u pozadini, kako bi zadržali dječiju pažnju.U eksperimentu, koji je uključivao skeniranje mozga, sudjelovalo je ukupno 26 beba, pola mlađe od jedne godine, a pola starije od godinu. Prvo su im pokazane slike lica ili predmeta. Kasnije im je prikazana prethodno viđena slika zajedno s novom.- Mjerili smo koliko su vremena proveli gledajući poznate slike i to je naše mjerilo za razumijevanje njihovog pamćenja - rekao je.<h2>Hipokampus - kodiranje sjećanja</h2>Ispitivanjem aktivnosti mozga kao odgovora na sjećanje, naučnici su potvrdili da je hipokampus bio aktivan u kodiranju sjećanja od vrlo rane dobi.To je bio slučaj za 11 od 13 djece starije od godinu, ali ne i za djecu mlađu od godinu. Također su otkrili da su bebe koje su bile bolje u pamćenju imale veću aktivnost hipokampusa.- Ono što možemo zaključiti iz naše studije jeste da bebe imaju sposobnost kodiranja epizodnih sjećanja u hipokampusu od otprilike 12 mjeseci - kaže Turk-Braun.- Genijalnost njihovog eksperimentalnog pristupa ne može se potcijeniti - napisali su istraživači Adam Ramsaran i Paul Frankland u komentaru koji prati publikaciju.<h2>Šta se dogodilo s prvim sjećanjima?</h2>Ali, još je tajna šta se dogodilo s tim prvim sjećanjima. Možda nikada nisu u potpunosti konsolidirana u dugotrajnu pohranu ili su možda prisutna, ali postaju nedostupna.Turk-Braun naginje drugoj hipotezi i vodi novu studiju, kako bi utvrdio prepoznaju li bebe, mala djeca i djeca prethodno gledane slike.Prvi rezultati sugeriraju da sjećanja mogu trajati do treće godine prije nego izblijede. Turk-Braun je posebno zaintrigiran mogućnošću da bi se takvi fragmenti jednog dana mogli ponovno aktivirati kasnije u životu.

Nova studija objavljena u američkom časopisu “Science” pokazuje da bebe zaista stvaraju sjećanja

Bebe pamte više nego što mislite

Roditelji su skloni da podmićuju djecu kako bi mališani učinili ono što oni žele, ali i izbjegli moguću svađu i dali im nadu. Profesorica Silvija Rus (Silvia) s Univerziteta u Vašingtonu, SAD, zadužena za odgoj i vaspitanje djece i autorica knjiga o djeci, napominje da su djeca velike cjepidlake kada je riječ o obećanjima – vaša riječ vaša je obaveza.- Ako prekršite obećanje, gubite dječije povjerenje – kaže profesorica Rus.Prema tvrdnjama prof. Rus, treba izbjegavati nekoliko uobičajenih obećanja koje roditelji daju i krše ili jednostavno nisu dobra za njihov razvoj:1. Obećavam da neće boljetiBol je subjektivna, pa se skidanje flastera vama čini sitnicom, ali dijete će to možda doživjeti drugačije. Umjesto da kažete da uopće neće boljeti, recite: „Možda će malo boljeti, ali brzo će proći“.2. Obećavam da ću doći kući prije nego što odeš na spavanjeBudite oprezni s obećanjima kada su okolnosti van vaše kontrole, poput saobraćajne gužve ili hitnog poslovnog sastanka. Umjesto toga, recite: „Obećavam da ću dati sve od sebe da dođem kući što ranije“.3. Obećavam da ćeš se sljedeće sedmice igrati kod drugara, ali ne danasDjeca pamte detalje. Ako kažete sljedeće sedmice, držat će se toga. Ponudite bolju alternativu: „Razgovarat ću s mamom tvog drugara i pokušat ću da dogovorim druženje kad svima bude odgovaralo“.4. Obećavam da ću te odvesti na sladoled kada pospremiš svoju sobuPodmićivanjem nećete pomoći djetetu da se nauči motivaciji. Preskočite obećanje o slatkišima i pomozite da shvati ideju uzroka i posljedica. Pokušajte nešto ovako: „Treba da pospremiš svoje igračke, jer bi neko mogao da se saplete i padne“.5. Obećavam da ćeš, kad napišeš domaći zadatak, biti najpametnije dijete u razreduPomozite djetetu da nauči cijeniti vrijednost učenja, umjesto da po svaku cijenu želi da bude najbolje. Recite: „Pisanje domaćeg pomoći će ti da porasteš i naučiš“.6. Obećavam da će sutra biti boljeSvi roditelji žele sve najbolje za svoju djecu, ali ponekad djeca samo žele da ih poslušate i shvatite njihova osjećanja. Dobar način da to učinite? Recite: „Zvuči kao da si imao težak dan“.7. Obećavam da ćemo ići u akvapark za tvoj rođendan sljedeće godineVaše dijete želi nešto posebno i vi to želite da mu pružite, ali veća putovanja zahtijevaju planiranje i budžet. Uključite dijete u proces, kako bi imalo bolju predstavu šta se dešava. Pokušajte sa: „Mislim da bi akvapark bio zabavan. Hajde da razmislimo kako možemo da uštedimo za putovanje tamo“.

Profesorica Silvija Rus s Univerziteta u Vašingtonu, kaže: “Ako prekršite obećanje, gubite dječije povjerenje”

Nikad ne obećavajte djeci ovih 7 stvari: Mogu utjecati na njihov razvoj

Odnosi koji se stvaraju u prve dvije godine života imaju veliki utjecaj na to kako se dijete kasnije, kada odraste, ponaša u različitim ljudskim odnosima, u kontekstu ljubavi, posla i politike.Istraživanja su pokazala da su prve dvije godine života najvažnije determinante uspjeha djeteta, jer se u tom periodu stvara veza s roditeljima. Općepoznato je da se cijeli život ljudi temelji na međuljudskim odnosima, a nova istraživanja su pokazala da odnosi koji se stvaraju u prve dvije godine života imaju veliki utjecaj na to kako se dijete kasnije, kada odraste, ponaša u različitim ljudskim odnosima, u kontekstu ljubavi, posla i politike.<h2>Prva privrženost i povezanost</h2>Nauka o privrženosti izgrađena je na idejama Džona Boulbija (John Bowlby), britanskog psihologa koji je djelovao u periodu nakon Drugog svjetskog rata. On je razvio teoriju privrženosti, koja u suštini tvrdi da su ljudska bića rođena bespomoćna i da su od rođenja programirana da pronađu kompetentnu i pouzdanu osobu i povežu se s njom radi zaštite.Prva osoba s kojom se dijete povezuje najčešće je majka, no to ne mora nužno biti to, to može biti i otac, baka, djed ili neka druga odrasla osoba. Ali kvalitet te prve veze, bilo da je ta veza stabilna, puna ljubavi ili nedosljedna, čak i odsutna, oblikovat će mozak u razvoju i utjecati na to kako se osoba ponaša u odnosima s drugima.Učinak te prve veze ne traje samo u djetinjstvu, već cijeli život. To će utjecati na to kako će se ta osoba, kada odraste, odnositi prema svojoj djeci i starijima, romantičnim partnerima, supružniku, najbližim prijateljima, kolegama na poslu, suigračima u sportskim timovima, pa čak i na to kako se odnosi prema politici ili Bogu. Dakle, to je doživotni učinak.Zato je najvažniji zadatak svakog roditelja izgraditi siguran odnos, odnosno sigurnu privrženost sa svojim djetetom.<h2>Roditelji moraju biti dosljedni</h2>Da bi izgradili takvu vezu, roditelji moraju biti dosljedni, brinuti se o djetetu i biti dovoljno osjetljivi da reagiraju na pravi način i čitaju signale koje dijete šalje, kako bi adekvatno odgovorili na njihove potrebe. Za početak mame i tate moraju naučiti razlikovati djetetov plač - kada plače jer je gladno, kada samo želi zagrljaj i slično.Da bismo to učinili, općenito moramo biti blizu svoje djece, kako bismo naučili ispravno prepoznavati njihove signale.Istraživanja pokazuju da djeca koja uspostave bliske veze u ranoj dobi žanju velike nagrade. Općenito lakše vjeruju drugima, uživaju biti bliski s drugima. Kada se susreću s izazovima u životu – bolešću, ozljedama, gubitkom posla, gubitkom voljene osobe, općenito su mnogo otporniji i lakše se s tim nose. Također, sposobni su imati stabilne i zdrave odnose.

Istraživanja su pokazala da su prve dvije godine života najvažnije determinante uspjeha djeteta, jer se u tom periodu stvara veza s roditeljima

Prve dvije godine u djetetovom životu određuju šta će postati u budućnosti

Izlivi bijesa kod djece: vrištanje, udaranje nogama, bacanje na pod, nažalost, sve su češća pojava. Osim što su iscrpljujući i za djecu i za roditelje, u roditeljima izazivaju osjećaj nesigurnosti i sumnje u svoje roditeljstvo. Pitaju se gdje su pogriješili, ali istina je da su izlivi bijesa kod djece normalni i, vjerovali ili ne, bitan dio njihovog razvoja. Dakle, nisu znak lošeg roditeljstva.<h2>Prirodni proces</h2>Prema stručnjacima, riječ je o prirodnom procesu kroz koji djeca prolaze dok uče upravljati svojim osjećajima. Kad dijete izbacuje emocije kroz plač i vrištanje, ono, ustvari, traži razumijevanje i pokušava se nositi s vlastitim emocijama.A kako reagirati kad se naše dijete nađe u toj emocionalnoj zbrci? Ključ je u razumijevanju uzroka, ostajanju mirnim i primjeni nekolicine praktičnih strategija.<h2>Razlozi bijesa kod djece</h2>Evo nekoliko razloga zašto dolazi do izliva bijesa kod djece:Nedostatak adekvatnih riječi: Mališani često nemaju dovoljno riječi da kažu šta žele ili šta ih muči, pa kad se osjete frustrirano, to iskazuju na najglasniji način – vrištanjem i suzama.Želja za neovisnošću: Djeca jako žele biti samostalna, ali još nisu spremna. Možda pokušavaju sami vezati cipele ili se obući, ali kad ne uspiju, frustracija brzo raste i često završava izlivom bijesa.Nesnalaženje s emocijama: Djeca ne znaju kako se nositi s velikim osjećajima koji ih obuzimaju, odnosno šta im se tačno događa ili kako se izraziti, pa tada bijes postaje njihovo prirodno rješenje.<h2>Kako spriječiti izlive bijesa?</h2>Psiholozi preporučuju nekoliko trikova kojima biste mogli smanjiti šansu za izlive bijesa:Predvidite okidače: Ako znate da je dijete gladno, umorno ili preplavljeno stimulacijama, rizik od izliva bijesa je veći. Planirajte unaprijed – prije važnog izlaska osigurajte da je dijete odmoreno i sito. Tako izbjegavate situacije u kojima dijete postaje osjetljivije na frustraciju.Modelirajte ponašanje koje želite vidjeti: Djeca su kao male spužve – upijaju sve vaše reakcije. Ako vičete ili gubite kontrolu, velika je šansa da će to kopirati. Rutina je najbolji prijatelj: Djeca se osjećaju sigurnije kada znaju što mogu očekivati. Uvođenjem rutine u dnevne aktivnosti smanjujete šanse za napade bijesa, jer dijete zna šta slijedi i lakše se prilagođava promjenama. Rutine u vezi sa spavanjem, hranjenjem i igrom malenima čine svijet predvidljivijim i time smanjuju mogućnost iznenadnih ispada.<h2>Kako reagirati?</h2>Prvo što stručnjaci preporučuju prilikom izliva bijesa kod djeteta jeste da ostanete mirni. Evo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći kako da ostanete smireni i efikasno reagirate:Zadržite smirenost: Kada dijete počne vrištati ili se bacati na pod, uzmite trenutak za sebe. Duboko dišite, brojite do deset ili pronađite drugi način da se smirite prije nego što reagirate. Vaš mir djetetu može pružiti sigurnost i pomoći mu da se brže smiri.Čvrsto reagirajte: Djeca lako prepoznaju kad ste na rubu gubitka kontrole, što može dodatno pojačati njihov ispad. Pokažite mirnu odlučnost. Umjesto vikanja ili kazne, jasno i smireno komunicirajte granice ponašanja.Budite dosljedni i ne popuštajte: Kad popustite djetetovom ispadu, šaljete poruku da je to način na koji može dobiti što želi. Iako je teško, ostanite dosljedni i držite se postavljenih granica. Dijete će s vremenom shvatiti da ispadi bijesa nisu efektni.Nakon što oluja prođe, važno je pomoći djetetu da shvati šta se dogodilo. Pokušajte ga nježno upitati kako se osjeća i ponudite načine kako sljedeći put može reagirati.Razgovarajte o emocijama: Pitajte dijete šta je osjećalo i zašto. To djeci pomaže da prepoznaju osjećaje i nauče ih izražavati riječima.Pohvalite pozitivno ponašanje: Kada dijete pokaže kontrolu nad emocijama ili se nosi s izazovom na miran način, nagradite ga pohvalom. Djeca se osjećaju dobro kada dobiju priznanje.

Kad dijete izbacuje emocije kroz plač i vrištanje, ono, ustvari, traži razumijevanje i pokušava se nositi s vlastitim emocijama

Bijes kod djece: Koji su razlozi i kako reagirati 

Ime i prezime: Lana Lekić.Datum i mjesto rođenja: 19. juli 1979., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Detoks i vježbe istezanja.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Dizajnom.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Podučavanje djece.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ljubav.Najdraža pjesma: „Otkad tebe volim“, Bajaga.Šta gledate na televiziji: Emisije o zdravlju.Šta Vas nervira: Ljudska glupost.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Svakodnevni zagrljaji najmilijih.Čega se plašite: Bolesti.S kim najradije pijete kafu: Sama.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Crvena.Ko Vam je uzor: Roditelji.Najdraži pisac: Antoine de Saint Exupery.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zaustavila ratove.Omiljeni muzičar ili bend: Bajaga.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Djeca su zakon“, Delphine de Vigan.Tim za koji navijate: BH reprezentacija.Omiljena narodna izreka: Ko radi, ne boji se gladi.Koje pitanje najviše mrzite: Šta ima?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Mali princ.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Irsku.

Roditelji su mi uzor

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Umjereni unos kofeina ne ometa dojenje, pa su tako dvije šolje kafe dnevno sasvim prihvatljive za majku, tvrdi Američki koledž specijalista za porode i ginekologa.Kako navodi ovaj koledži, količina kofeina od 200 mg na dan ne utiče na bebu. S njima se slaže i Američka akademija za pedijatriju, ocjenjujući kofein kompatibilnim s dojenjem, piše Pure Wow.<h2>Bez neželjenih posljedica</h2>Činjenica je da se ostaci kofeina mogu pronaći u majčinom mlijeku, ali je količina koja dospije u bebin organizam toliko mala da nema nikakvih neželjenih posljedica. Ipak, to ne znači da bi mame koje doje trebale pretjerivati. Prema istraživanju Američkog koledža specijalista za porode i ginekologa, novorođenčad i prerano rođene bebe su osjetljivi na djelovanje kofeina, stoga se mamama preporučuje da unose manje količine tokom prvih nekoliko dana od porođaja.Iako kofein ne utiče na dotok majčinog mlijeka, on se može apsorbirati iz kafe i kod osjetljivih beba prouzrokuje izbirljivost ili odbijanje sisanja, što dalje umanjuje dotok mlijeka kako objašnjava Molly Petersen, certificirana savjetnica za dojenje u laboratoriju Lansinoh, iz američke savezne države Virginije.<h2>Određivanje vremena </h2>Ako primijetite da je vaša beba vidno izbirljiva ili nemirna nakon što ste konzumirali kofein, preporučljivo bi bilo da se suzdržavate od kafe sljedećih nekoliko sedmica kako biste se uvjerili da je u tome problem. Količina kofeina u majčinom mlijeku je na vrhuncu sat do dva nakon unosa pa možete odrediti vrijeme za ispijanje kafe koje se neće poklapati s dojenjem.

Činjenica je da se ostaci kofeina mogu pronaći u majčinom mlijeku, ali je količina koja dospije u bebin organizam toliko mala

Iako kofein ne utiče na dotok majčinog mlijeka, on se može apsorbirati iz kafe

Evo kakve posljedice ima kofein na dojenje: Oktriveno koliko je majkama dozvoljeno dnevno piti kafu 

Strah na koji roditelji ne žele, niti se usuđuju da pomišljaju, upravo je da njihovo dijete doživlja bilo kakav vid nasilja u školi od strane vršnjaka, a naročito ne seksualno. Međutim, kako to nije slučaj koji se ne dešava, ma koliko strašno bilo, postoje neki signali koji roditeljima mogu ukazati da nešto nije u redu. Psihologinja Branka Tišman za Ona.rs je objasnila koji su to. - Iako nema konkretnih znakova koji ukazuju direktnije na to, promjene u ponašanju se obavezno javljaju. One se najčešće odnose na pad koncentracije tokom učenja i uopšte, kratko zadržavanje u različitim aktivnostima, mrzovolja, preskakanje ili odlaganje nekih važnih aktivnosti u kojima su djeca ranije rado učestvovala - kazala je Tišman.Također, javljaju se i povlačenje i agresija. Od djeteta do djeteta zavisi, jer će se mirno i povučeno dijete još više povući. Vrlo često, kako kaže, mogu biti neki verbalni ili neverbalni ispadi iz bijesa i agresije.- Još neki signali koji ukazuju da se nešto dešava, pa i tog tipa, jeste i promjena oblačenja, izlasci i navike, a i pad ocjena u školi. Kako objašnjava psiholog, ono što je jako važno, kad dijete promijeni nešto u svom ponašanju, izgledu i navikama, obratiti pažnju i naći način da roditelj ili neko ko je blizak djetetu i nama od starijih, popriča sa djetetom ne bi li nam otkrio o čemu se radi. Češće, posebno ako je u pitanju seksualno nasilje, radije će se obratiti nekoj drugoj bliskoj osobi, nego roditeljima, jer je naprosto neprijatna tema za razgovor sa roditeljima - objasnila je Tišman.Ističe da je važno otići i u školu i razgovarati i sa razrednim starješinom i sa psihologom ili pedagogom i vidjeti da li oni primjećuju promjene u ponašanju. Dakle, uložiti sve da dođete do informacije koje su vam važne, a onda i prije svega, učiniti sve da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno i da mu roditelj i drugi stariji daju do znanja da ga vole, ne okrivljuju i ne optužuju za to što se desilo. Dijete nije nipošto krivo.

Važno je uložiti sve da dođete do informacije koje su vam važne, a onda i prije svega, učiniti sve da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno 

Mogući signali da je dijete zlostavljano: Promjene u ponašanju se obavezno javljaju

Odnos oca i kćeri igra ključnu ulogu u emocionalnom razvoju i samopoštovanju djevojčice. Odsustvo oca može dovesti do niza emocionalnih posljedica za kćerke, osjećaj napuštenosti, neadekvatnosti i niske vlastite vrijednosti. Očevi igraju ključnu ulogu u oblikovanju osjećaja identiteta i slike o sebi kod svojih kćeri. <h2>Formiranje odnosa</h2>Odsustvo oca može dovesti do problema vezanosti i poteškoća u formiranju zdravih odnosa.Kćerke mogu nesvjesno tražiti odnose koji odražavaju njihova iskustva sa odsutnim očevima. Zašto? U nadi da će iskustvo odnosa ovog puta biti pozitivno kako bi se razriješila prvobitna trauma sa ocem. Nažalost u većini slučajeva se samo potvrđuje prvo negativno iskustvo, prva povreda ili trauma nastala u odnosu sa ocem.Prvi korak u iscjeljenju i oporavku je prepoznavanje utjecaja odsustva oca.Opraštanje može biti ljekovito sredstvo za kćerke da oslobode i otpuste ljutnju i ogorčenost prema svojim odsutnim očevima.Izgradnja mreže podrške je od suštinskog značaja za kćerke koje se nose sa odsustvom oca. Važno je potražiti podršku prijatelja, porodice, psihoterapeuta i grupa podrške kako bi uspješnije upravljale svojim emocijama i iskustvima.

<h2>Ulaganje svjesnog napora</h2>Jako je važno da se izgrađuje samosaosjećanje, nježnost i briga o sebi dok se radi na ličnom iscjeljenju i samootkrivanju. Za navedeno je potrebno ulaganje svjesnog napora i samosvijest.Psihoterapija pomaže u izgradnji i njegovanju budućih zdravih odnosa, postavljanju granica i davanju prioriteta svojoj dobrobiti. U ovom slučaju, kćeri odsutnih očeva mogu očekivati pozitivno razrješenje svoje prvobitne povrede.Kreiranjem nove priče, novog narativa se stvara drugačije naslijeđe za nove generacije.

Važno je potražiti podršku prijatelja, porodice, psihoterapeuta i grupa podrške kako bi uspješnije upravljale svojim emocijama i iskustvima

Efekti odsutnog oca na kćerku i koraci iscjeljenja

Porodična sistemska terapija je pristup psihoterapiji koji se fokusira na razumijevanje i rješavanje problema unutar porodičnih sistema.&nbsp;Ovaj terapijski model postavlja naglasak na dinamiku i interakcije među članovima porodice, verujući da su pojedinci nerazdvojno povezani i da njihovo ponašanje utiče na cjelokupni porodični sistem. U ovom članku, istražićemo osnovne principe porodične sistemske terapije, njen pristup i koristi koje donosi. <h2>Osnovni principi</h2>Porodična sistemska terapija počiva na nekoliko ključnih principa. Prvo, terapija posmatra porodicu kao sistem u kojem su svi članovi međusobno povezani i gdje promjene u ponašanju jednog člana utiču na ostatak porodice. Drugo, fokus je na dinamičnim obrascima interakcije, a ne samo na individualnim simptomima. Terapeut se ne bavi isključivo problemom pojedinca, već i obrascima komunikacije i ponašanja unutar cijele porodice.<h2>Pristup i tehnike</h2>U porodičnoj sistemskoj terapiji, terapeut koristi različite tehnike kako bi razumio i promijenio obrasce ponašanja i komunikacije unutar porodice. Ovo može uključivati:1. Genogram: Vizuelni prikazi porodičnih odnosa i istorije koji pomažu u identifikaciji obrazaca i dinamike unutar porodice.2. Role-playing: Vježbanje različitih scenarija kako bi se članovi porodice osvijestili o svojim ulogama i reakcijama.3. Intervencije u stvarnom vremenu(tokom seanse): Terapeut može intervenisati tokom seanse kako bi prekinuo disfunkcionalne obrasce i podržao konstruktivne interakcije.<h2>Koristi i primjena</h2>Porodična sistemska terapija nudi brojne koristi, uključujući:1. Povećanje svijesti: Pomaže članovima porodice da prepoznaju i razumiju obrasce ponašanja i komunikacije koji doprinose problemima.

2. Poboljšanje komunikacije: Razvija vještine efikasne komunikacije, čime smanjuje konflikte i poboljšava međusobno razumijevanje.3. Jačanje porodičnih veza: Pomaže u izgradnji snažnijih i zdravijih odnosa između članova porodice.Ovaj pristup je koristan u različitim situacijama, uključujući probleme sa ponašanjem kod djece i adolescenata, bračne konflikte, porodične krize i mnoge druge situacije koje utiču na porodičnu dinamiku.<h2>Zaključak</h2>Porodična sistemska terapija predstavlja efikasan alat za rješavanje problema unutar porodica, pomažući im da identifikuju i promijene disfunkcionalne obrasce i izgrade zdravije odnose. Sa fokusom na cjelokupni sistem, a ne samo na pojedince, ovaj pristup omogućava dublje razumijevanje i trajne promjene koje mogu poboljšati kvalitet života svih članova porodice.

 Sa fokusom na cjelokupni sistem, a ne samo na pojedince, ovaj pristup omogućava dublje razumijevanje i trajne promjene 

Kako pomoći: Sistemska terapija je ključ za razumijevanje i poboljšanje porodičnih odnosa

Većina roditelja, posebno majki, u nekom momentu odgoja djeteta je mogla da čuje kako dijete ne smije puno da se nosi, da se ne navikava na ruke, previše veže i slične savjete. Međutim, važno je da dijete ostvari emocionalnu vezu s roditeljima, a ta veza se naziva upravo privrženost, prema Bolbijevoj (Bowlby) teoriji privrženosti.<h2>Održavanje bliskosti</h2>Psihologinja Nurka Bulić za "Avaz" je pričala o toj teoriji i objasnila da se ona očituje u traženju i održavanju bliskosti djece sa roditeljima, naročito u stanju stresa.&nbsp;- Razvoj privrženosti zavisi od osjetljivosti roditelja na djetetove potrebe, ali i od temperamenta djeteta. Bolbi je svoje stavove potkrijepio istraživanjima. Jedan od eksperimenata sastojao se od opažanja ponašanja majke i djeteta u sobi punoj igračaka. Pokazalo se da postoje djeca koja su nesigurno privržena i koja nikad nisu napuštala majčino krilo, čak ni onda kada bi ih nešto jako zainteresiralo, dok su druga djeca odlazila od majke i ne bi se vraćala duže vremena. Također, postojala su djeca koja su u početku bila blizu majke, a zatim bi se odlazila igrati. Redovno su se osvrtali da vide gdje je majka. Kada bi je ugledali, nesmetano su se nastavljali igrati. Na osnovu ovog eksperimenta formulisana su četiri osnovna tipa privrženosti - objasnila je Bulić. Kako kaže, postoji sigurna privrženost, a u tom slučaju&nbsp; privržena djeca su uznemirena pri odvajanju od majke. Pri ponovnom susretu, ističe, ona trče roditelju u zagrljaj i njihovo ih prisustvo tješi, umiruju se i nastavljaju igru i istraživanje.&nbsp;- Komunikacija je topla i nježna, prisutno je obostrano ispoljavanje i uvažavanje emocija. Iako postoje periodi osciliranja (nijedna kategorija nije isključiva), dominatan je djetetov osjećaj da mu je roditelj dostupan i uvijek tu za njega. Sigurna privrženost omogućava kvalitetniji odnos sa vršnjacima i uspješan razvoj socijalnih vještina. Ova djeca imaju više samopouzdanja, poslušnija su i manje su agresivna - kazala je Bulić.<h2>Osjećaj odbačenosti</h2>U slučaju nesigurne (izbjegavajuće) privrženosti, objasnila je,&nbsp; djeca nakon odvajanja ne prilaze roditelju, koji također ne prilazi djetetu. I roditelj i dijete se osjećaju odbačenima.&nbsp;- Iako dijete djeluje nezainteresirano, iznutra je vrlo uznemireno, ali to ne pokazuje. Mnogo više vremena mu je potrebno da se umiri od sigurno privrženog djeteta. Između roditelja i djece nema bliskosti i roditelj izbjegava suočavanje sa djetetovim emocijama. Na taj način dijete gradi osjećaj da roditelj nije tu za njega i uči tako živjeti. Ovakva djeca pokazuju manje inicijative i kasnije izbjegavaju bliske emocionalne veze. U odrasloj dobi pokazuju strah od intimnosti - navela je Bulić.Ambivalentna privrženost je kada djeca pokušavaju na sve načine da spriječe odvajanje od roditelja.&nbsp;- Kada roditelj ode plaču za njim, a dok je prisutan su izuzetno “ljepljiva“. Roditelj teško uspije umiriti ovakvo dijete. Premda ovakav odnos djeluje kao blizak, zapravo to nije. Roditelji su emotivno nedostupni ili ne odgovaraju na adekvatan način na djetetove potrebe. Nekad zadovoljavaju djetetovu potrebu za blizinom, a nekad ne. Ovakva djeca su često nepovjerljiva prema drugima, čak iako su roditelji prisutni. Zahtjevnim ponašanjem, plačem i ucjenama dijete pokušava da „natjera“ roditelja da mu se posveti. Ovakva djeca su često nesigurna i bojažljiva - objasnila je Bulić.

<h2>Neočekivano ponašanje</h2>Kako kaže, kod dezorganizirane privrženosti moguće je da djeca uopšte ne pozdrave roditelja kada ga vide, ali je isto tako moguće da mu potrče u zagrljaj. - Ova djeca se najčešće ponašaju neočekivano jer su kroz život naučila da očekuju iznenadne promjene ponašanja (udarce, vrijeđanje, ignorisanje, i sl.). Nemaju uhodan obrazac ponašanja. Ovakva djeca su najčešće traumatizirana ili su žrtve nasilja - istaknula je Bulić.Bolbijeva istraživanja su dala veliki doprinos razumijevanju važnosti kvalitetnog odnosa roditelja sa djecom. Također, Bolbijeva istraživanja su doprinijela tome da se hospitalizirana djeca ne odvajaju od svojih roditelja. Odnos sa roditeljima ili primarnim figurama privrženosti u ranoj dobi ima veliki uticaj na kasnije emotivne veze u odrasloj dobi. Na osnovu najranijih iskustava dijete gradi sliku o sebi kao značajnoj jedinki, a o majci/ocu kao o sigurnoj bazi sa kojom je svijet sigurno i lijepo mjesto. Ako to izostane, to remeti djetetov normalni razvoj i povjerenje u svijet izostaje.- Nijedna privrženost nije nepromjenjiva i konstantna. Ukoliko dijete kroz odraslu dob dobije dovoljno ljubavi i emocionalne dostupnosti, moguće je da se „otvori“ i sigurno poveže. Sa druge strane, djeca koja rano izgube svoju sigurnu bazu mogu postati nesigurno privržena za one osobe koje su im trenutno u životu - zaključila je psihologinja Nurka Bulić.

Bolbijeva teorija se očituje u traženju i održavanju bliskosti djece sa roditeljima, naročito u stanju stresa, kazala je.

Psihologinja Nurka Bulić za "Avaz": Vrste privrženosti između roditelja i djece

Otkrivanje toksičnog ponašanja u sebi, drugima ili u okruženju može biti od presudnog značaja za održavanje zdravih odnosa i mentalnog zdravlja. Slijedi mala pomoć u prepoznavanju i razumijevanju toksičnih ponašanja:Osnovne karakteristike toksičnog ponašanja <h2> Manipulativne akcije&nbsp;</h2>Gaslighting: Osoba/e čine da sumnjate u sopstvenu percepciju ili osjećanja.Osjećaj krivice: Osobe čine da se osjećate loše zbog toga što se zauzimate za sebe ili što ste postavili granice.Igranje uloge žrtve: Koristi ulogu žrtve da bi skrenuli krivicu sa sebe ili kontrolirali druge.<h2>Pretjerana kritika </h2>Stalna kritika: Redovno ističu nedostatke umjesto da daju konstruktivnu povratnu informaciju. Ponižavajući komentari: Ponižavanje ili ismijavanje da bi podrivali vaše samopouzdanje. <h2>Sklonost kontroliranju</h2>Prelazak granica: ignorisanje vašeg ličnog prostora i/ili odluka. Mikromenadžerstvo: nastojanje da kontrolišu svaki aspekt vašeg života ili posla. <h2>Prebacivanje odgovornosti </h2>Krivi druge: ne preuzima odgovornost za greške ili probleme. Prebacivanje odgovornosti: prebacuje krivicu na druge ili vanjske faktore. <h2>Nepoštovanje </h2>Prekidanje: stalno vas prekida tokom razgovora. Odbacivanje: ignorisanje ili minimiziranje vaših misli, osećanja ili mišljenja. Negativnost i drama Stvaranje sukoba: redovno izazivanje svađa ili drame. Pesimizam: stalno se fokusira na negativne stvari, a ne nudi rješenja. <h2>Pratite obrasce ponašanja </h2>Dosljedno ponašanje: tražite ponavljajuće obrasce, a ne pojedinačne incidente. Toksično ponašanje ima tendenciju da bude uporno,ponavlja se, nije samo jednokratno. Uticaj na vašu dobrobit: zapitajte se da li vas interakcije ostavljaju iscrpljenim, anksioznim ili bezvrijednim!? Reakcije drugih: provjerite da li i drugi dijele slične brige o toj osobi ili okolini. Ponekad, šira perspektiva može istaknuti uzroke koje možda ne vidite. <h2>Razmislite o svojim osjećanjima </h2>Emotivne reakcije; kako se osećate nakon interakcije, druženja ili saradnje sa osobom?! Osećanja anksioznosti, neadekvatnosti ili frustracije mogu biti znakovi izloženosti toksičnom ponašanju. Uticaj na samopouzdanje: da li odnos ili okruženje negativno utiču na tvoje samopouzdanje ili mentalno zdravlje. <h2>Kakvi su stilovi komunikacije </h2>Zdrava nasuprot Toksične komunikacijeZdrava: Otvoren, iskren, poštovan i empatičan dijalog. Toksično: Pasivno-agresivne primjedbe, sarkazam ili neprijateljska komunikacija. <h2>Razmisli o svojim granicama </h2>Poštovanje granica; procijenite da li se vaše granice poštuju. Toksični ljudi često ignorišu ili odbacuju lične granice drugih osoba. Zdrave granice: dobri odnosi su oni u kojima se poštuju lični prostor, vrijeme i odluke. Ako se one redovno krše, to je crvena zastava. <h2>Tražite znakove emocionalne manipulacije </h2>Emotivne igre: pazite na pokušaje manipulacije vašim emocijama radi lične koristi ili kontrole. Primjeri emocionalne manipulacije; - “Služi se emocionalnom ucjenom da dobije ono što želi”. - “Pretvara se da je povrijeđen/a ili uznemiren/a kako bi dobio/la tvoje saosjećanje”. <h2>Preispitajte svoje reakcije i postupke </h2>Koja je vaša uloga: razmislite o tome da li nesvjesno omogućavate toksično ponašanje. Ponekad ljudi padaju u obrasce gdje doprinose toksičnosti ili to nije slučaj. Zdrav odgovor: Zauzmite se za svoje potrebe ali ne pribjegavate odbrambenom ili agresivnom ponašanju. <h2>Potražite mišljenje pouzdanih ljudi ili profesionalaca</h2>Porazgovaraj sa pouzdanim ljudima: razgovarajte sa prijateljima, porodicom ili profesionalcima koji mogu da pruže objektivno gledište o situaciji. Profesionalna pomoć: razmislite o tome da se obratite savjetniku ili psihoterapeutu za savjet ako se borite sa toksičnim ponašanjem. <h2>Prepoznajte znakove otrovnog okruženja </h2>Toksičnost na radnom mjestu: stalni sukobi ili nedostatak povjerenja među članovima tima. Toksičnost društvenih grupa: grupa se bavi ogovaranjem, isključivanjem ili štetnim takmičenjem. Slijede primjeri toksičnih ponašanja i savjeti kako se nositi sa njima Gaslighting: “ Ti si previše osjetljiv/a!!! “ Izazite jasno svoje misli i emocije vezane za situaciju.Stalna kritika: “Nikada ništa ne uradiš kako treba!!! “ Tražite specifičnu povratnu informaciju, o čemu je tačno riječ, kojim ponašanjima i postavite granice (jasna pravila oko budućeg komuniciranja uz poštovanje druge osobe).

Kontrola: “Trebaš raditi stvari na moj način!!! Postavite jasne granice i držite se svojih odluka i izbora.Prebacivanje odgovorosti: “Ti si kriv/a što se ovo desilo. “ Smireno ukažite na zajedničke odgovornosti.Nedostatak poštovanja: “…osoba vas često prekida tokom sastanka”. Sa poštovanjem recite da želite da dovršite izražavanje svojih misli.Negativnost: “Nikad ti ništa ne uspijeva!!!” Podstičite konstruktivne razgovore i rješenja.Emocionalna manipulacija: ”Da me voliš, uradio bi ovo…”Održavajte čvrste granice i ne dozvoljavajte emotivnu ucjenu.Prepoznavanje toksičnog ponašanja može biti zahtjevno, posebno ako ste emotivno uključeni ili ako je ponašanje suptilno. Međutim, ovo prepoznavanje vam može pomoći da donesete dobre odluke o tome kako se nositi ili distancirati od toksičnih situacija.Samopomoć i zdrave granice su ključni alati u borbi sa toksičnim ponašanjem. Davanje prioriteta ličnoj dobrobiti i traženje podrške kada je potrebno može vas voditi u upravljanju i prevazilaženju toksične dinamike.

Prepoznavanje vam može pomoći da donesete dobre odluke o tome kako se nositi ili distancirati od toksičnih situacija

Spriječite na vrijeme: Evo kako prepoznati toksična ponašanja u sebi, ali i drugima

Porodična pravila su važna jer ona govore o tome kako članovi porodice brinu o svojim potrebama. Njima se postižu red, harmonija i odgovorno ponašanje. <h2>Neka pravila</h2>Tako imamo, naprimjer, pravilo: „Roditelji su odgovorni za donošenje odluka u porodici“. Ovo pravilo se primjenjuje u porodicama s malom djecom do njihovog punoljetstva i/ili potpunog osamostaljivanja tj. odlaska od kuće i zapošljavanja. Ovim pravilom se ujedno omogućava djeci da budu djeca, odnosno omogućava se pravilan biopsihosocijalni razvoj. Prekruta pravila, ali i porodična sredina bez pravila imaju jednako poguban utjecaj na odrastanje i sazrijevanje djece, jer se djeca u takvim porodičnim sistemima ne snalaze što će se ispoljavati kroz različite vrste ponašanja koje odrasli ocjenjuju kao „neposlušna, nedolična i/ili razmažena“. Djeca se pitaju da odluče iako za to još nisu zrela ili se puštaju da se ponašaju kako god žele. Kasnije će ovim porodicama biti veliki izazov da postave granice posebno u pubertetu jer je dijete već naučilo da mu je sve dozvoljeno.U ovim slučajevima se pomaže roditeljima da uspostave jasna pravila prilagođena zrelosti i uzrastu djece nakon čega se simptomatska ponašanja djece postepeno smanjuju da bi potpuno iščezla.Važno je skrenuti pažnju da postoje i toksična porodična pravila.<h2>Kakva su to toksična porodična pravila?</h2>Toksična porodična pravila proizvode i održavaju disfunkcionalnu porodičnu sredinu. Nabrojat ćemo samo neka od njih;-	Pretvaranje da je sve uredu.-	O problemima se ne razgovara da bi se riješili već da bi se drugi kritikovao.-	O problemima se ne priča s osobama van porodice.-	Emocije i lične potrebe se tumače kao znakovi slabosti.-	Kao slabost se tumači traženje pomoći.-	Samo ugodne emocije su dobrodošle i prihvatljive.-	Porodica radi ono što će „izgledati dobro izvana“ jer bitan je imidž.

- Roditelji šalju dvostruke poruke djeci „uradi što kažem a ne što radim“.- Potrebe pojedinih članova ili člana su važnije od potreba ostalih.- Ne dozvoljavaju se pitanja i dovođenje u pitanje postavljenih pravila.- Sebično je misliti na svoje osjećaje i potrebe...Porodični sastanci jedanput sedmično su dobra prilika da se prate specifične potrebe članova porodice i da se prema potrebi neka pravila revidiraju i izmijene ako ih je dijete preraslo.<h2>Malo dijete</h2>Za kraj je važno spomenuti da se porodične aktivnosti organizuju prema potrebama najmlađeg člana jer će drugačiji sadržaj slobodnog vremena biti porodicama s malim djetetom a drugačiji kod porodice s adolescentom. Ako porodica ima problem da se organizuje na kvalitetan način, u tome im može pomoći porodični savjetnik i porodični psihoterapeut.(Svakog utorka objavljujemo tekstove stručnjaka koji pišu o braku, porodici, bebama, trudnoći...)

O problemima se ne priča s osobama van porodice

Ovo su toksična porodična pravila: Poguban utjecaj na odrastanje i sazrijevanje djece

Ljetni mjeseci donose brojne skrivene opasnosti, a obzirom da djeca u tom periodu provode puno vremena vani, roditelji bi ih trebali biti svjesni i poduzetu preventivne mjere.<h2>Odabir kupaćeg kostima</h2>Plave, bijele i sive kupaće kostime znatno je teže vidjeti, što je prije dokazala jedna druga mama, koja je na Instagramu objavila fotografiju svoje djece u bazenu, jedno je dijete bilo u neonski narandžastom, a drugo u plavom kupaćem kostimu. - Sigurnost u bazenu počinje u tome što nose dok plivaju - rekla je, pokazujući koliku je veliku razliku činila boja kostima kada je pokušavala locirati svoje dijete pod vodom.<h2>Vrući tobogani</h2>Također je važno ne podcijeniti koliko brzo sunčeve zrake mogu uzrokovati da se svakodnevna dječija oprema zaista zagrije i postane potencijalna opasnost, pogotovo na toboganu.Istraživanje BBC Newsnighta korištenjem termovizije pokazalo je da je dječji tobogan dostigao temperaturu od gotovo 72 stepena, a asfaltna površina 56 stepeni.- To daje dobru percepciju o tome kako igrališta mogu postati zabranjeno područje jer se gubi osjećaj gdje se toplina zadržava, poput asfalta - objasnila je novinarka Jasminara Kan (Yasminara Khan).<h2>Sigurnost klizanja</h2>Zbog popularne sprave na igralištu djeca mogu slomiti kosti. Američka studija je pokazala da je više od 350.000 djece mlađe od šest godina povrijeđeno na toboganima u SAD-u između 2002. i 2015., a mnoge od tih povreda bile su prijelom noge.Mnogo se povreda događa kada se manja djeca spuštaju niz tobogan u krilu svojih roditelja, zbog čega je Nikki Jurcuc (Jurcutz), bivša bolničarka koja stoji iza edukacijske stranice o prvoj pomoći za dijete, molila roditelje da budu oprezni kada se spuštaju niz tobogan s djecom.<h2>Vruća voda u šlaufu</h2>Iako biste pomislili da ćete najlakše rashladiti svoju djecu ako ih pošpricate vodom iz šlaufa, to zapravo može imati potpuno suprotan efekat ako niste oprezni. Roditelji su upozoreni da budu oprezni nakon što je dječak u Americi zadobio opekline drugog stepena uzrokovane zagrijavanjem cijevi šlaufa. Njegova je majka ostala užasnuta kada je svog dječačića poprskala vodom iz crijeva dok mu je punila bazen te nije bila svjesna koja je temperatura vode.Policija iz Arizone objasnila je da voda koja ostane u crijevu tokom visokih temperatura može postati opasno vruća i doseći 66 stepeni ako je temperatura zraka 46 stepeni.<h2>Hladan termofor</h2>Kada temperature postanu nesnosne, svi očajnički traže trikove koji će ih rashladiti, a neki se kunu u punjenje termofora hladnom vodom i stavljanje u zamrzivač. Međutim, iako se može činiti kao pametan trik koji će vam pomoći kod spavanja, zapravo bi se mogao pojaviti problem jer bi smrzavanje termofora moglo uzrokovati širenje i pucanje gume, što znači da bi sljedeći put, kad ga zagrijete toplom vodom, voda mogla iscuriti što je poseban problem ako je kipuća.Zbog toga je preporučljivo ne koristiti isti termofor ljeti i zimi, te osigurati da se napuni samo do pola i na kratko odloži u zamrzivač.<h2>Umjetna trava</h2>Sve veći broj ljudi se odlučuje za umjetnu travu umjesto prirodnog travnjaka, ali nisu svjesni opasnosti od povreda kada se zagrije, što može biti potencijalni problem za malu djecu i kućne ljubimce iako mnogi insistiraju na tome da su moderne verzije otporne na toplinu i potpuno sigurne.Devon Lost Search and Rescue koristio je dronove kako bi uporedio koliko je umjetna trava bila vruća u poređenju s normalnom travom 2021. Normalna trava imala je 28.2 stepena, a umjetna trava 58.2 na suncu. Osim toga, imati lažni plastični travnjak opasno je za okoliš.<h2>Sigurnost kolica</h2>Stručnjaci za roditeljstvo tvrde da nikada ne bi trebali pokrivati ​​dječija kolica dekicom ili tkaninom od muslina jer mogu zadržati toplinu i uzrokovati povećanje temperature kolica, što znači da postoji rizik da se vaše dijete pregrije.Kako bi to dokazala, jedna je mama provela dva testa. U prvom testiranju su kolica u kojima je bila lutka, bila prekrivena muslinom, a u drugom nisu. Tokom sedam minuta, kada su kolica ostala otvorena i nepokrivena, zagrijala su se s 23.3 stepena na 29.9 stepeni, što je značilo povećanje od nešto više od 6.5 stepeni. Ali tokom tog vremena, kada su kolica bila pokrivena muslinom, zagrijala su se od 22 stepena do vrućih 35 stepena, znači za 13 stepeni.Kako biste to izbjegli, stručnjaci predlažu da uložite u prekrivač koji omogućuje cirkulaciju zraka i štiti od UV zraka, piše The Sun.

Također je važno ne podcijeniti koliko brzo sunčeve zrake mogu uzrokovati da se svakodnevna dječija oprema zaista zagrije i postane opasnost

Ljetne opasnosti: Oprezno birajte boju kupaćeg i ne pokrivajte dječija kolica

Vrijeme je godišnjih odmora te mnoge porodice uveliko planiraju odlazak na more.&nbsp;Međutim, odmor s bebama i malom djecom može predstavljati pravi izazov za roditelje, zato su pravovremene pripreme od velikog značaja. Ovo je za "Avaz“ kazala pedijatrica Gordana Vuković. <h2>Zaštitna krema</h2>- Djeci sedmicu prije odlaska na more treba davati probiotik, ali i tokom boravka na moru, te barem sedam dana nakon povratka, kako bi se izbjegle zdravstvene posljedice - kazala je dr. Vuković.Istakla je kako djeca do tri godine ne bi trebala ići na more, ali, ako se ipak odvedu, treba ih adekvatno zaštititi. - Od 10 do 18 sati dijete ne treba izlagati suncu. U slučaju da ste na plaži u tom periodu, dječiju kožu zaštititi bijelom tankom tkaninom dugih rukava, ali i mazati kremom sa zaštitnim faktorom 50. Na nogama neka uvijek ima sandale, a oči štititi naočalama. Također je obavezan šešir. Ako je u pitanju vrlo mala beba, ne treba skidati pelenu zbog higijene djeteta - navela je dr. Vuković.

Prema riječima dr. Vuković, dijete uvijek treba biti s jednim roditeljem u vodi.- Na plažu treba ponijeti vodu ili čaj za dijete te ih držati na umjerenoj temperaturi, da budu spremni za piće. Dojenče može dojiti kada majka vidi da su mu potrebni podoj ili tečnost. Također, možete ponijeti oprano voće ili ispravno pripremljenu i čuvanu hranu - kazala je dr. Vuković.<h2>Prva pomoć</h2>Treba voditi računa da dijete ne dobije opekotine, sunčanicu, zaštititi ga od uboda insekata, povreda...&nbsp;Iz tih razloga treba ponijeti kutiju prve pomoći, kremu s UV faktorom, minerale za rehidraciju, dezinfekciono sredstvo, sterilnu gazu, flastere, antipiretik, toplomjer, probiotik, te kapi za oči i nos.<h2>Toplotna iscrpljenost</h2>Budući da su dječija tijela, kaže dr. Vuković, manje sposobna raspršivati vrućinu i hladiti se, mogu lako podleći toplotnoj iscrpljenosti.&nbsp;Stanje povezano s time dovodi do toplotnih grčeva, a rezultat svega su bolna grčenja mišića. Rjeđe, ali mnogo ozbiljnije stanje je toplotni udar koji može uzrokovati zatajivanje mehanizma reguliranja tjelesne temperature.

Voditi računa da ne zadobije opekotine, zaštititi ga od sunčanice i toplotnog udara

Obavezno šešir na glavu i lagana odjeća

Pedijatrica Gordana Vuković za "Avaz": Kako pripremiti dijete za more

Dok neki roditelji svojoj djeci dopuštaju da skaču po namještaju i ne raspremaju igračke kod vas možda nije takva situacija ili je obratno ? Ipak neki minimum pravila je neophodan za zdrav psihosocijalni razvoj djece i ako ih želimo kvalitetno pripremiti za život kada odrastu.Važno je stvoriti jasan skup kućnih pravila tako da vaša deca znaju šta je dozvoljeno i koja vrsta ponašanja je van granica. Postavljanje jasnih pravila jednostavan je način da se smanje problemi sa ponašanjem i da se poveća dosljednost u disciplini.Djeca trebaju dovoljno pravila da se osećaju sigurno i bezbijedno. S druge strane, previše pravila bi moglo da se negativno odrazi na njihov rast i razvoj.Bez obzira koliko su stara vaša djeca ili koliko djece imate, postoji pet vrsta pravila koja su potrebna svakoj djeci.<h2>1. Pravila koja promovišu bezbijednost</h2>Bezbjednosna pravila uključuju fizičku i emocionalnu bezbijednost. Kada se djeca osećaju bezbijedno, slobodna su da usmjere svoju energiju na istraživanje svojih talenata i okruženja.Fizička bezbijednost bi mogla da se bavi stvarima kao što su:"Ne otvaraj vrata kad se neko drugi tušira"."Sjednite na kauč (bez stajanja ili skakanja)".Emocionalna sigurnost može uključivati pravila u domaćinstvu kao što su:"Svako može da izrazi svoja osećanja, sve dok pokazuju poštovanje"."Koristi samo ljubazne reči".<h2>2. Pravila koja promovišu moral</h2>Postavite pravila koja će usaditi vrijednosti i moral u vašu decu. Ove vrste pravila mogu uključivati stvari kao što su:"Izvinite se kada vam je žao"."Ne povrijeđuj druge"."Reci istinu"."Ponašaj se pravedno prema drugima".Naravno, bitno je da i vi modelirate ova pravila. Vaša deca će više učiti od onoga što radite, nego od onoga što kažete.<h2>3. Pravila koja razvijaju zdrave navike</h2>Djeca najbolje funkcionišu kada imaju rutinu i strukturu. Stoga, uspostavite pravila koja će podstaknuti vaše dijete da razvije svakodnevne navike. Na primjer:"Operi zube nakon doručka"."Stavi prljavu odjeću u korpu za rublje".Stvaranje zdravih navika i rutina pomaže u smanjenju borbe za vlast.Kada djeca znaju da bi trebalo da odlože svoje stvari kad dođu kući iz škole ili da bi trebalo da rade domać u zadaću odmah nakon večere, to može da smanji mnogo svađa, sve dok postoje jasne posljedice za loše ponašanje.<h2>4. Pravila koja promovišu društvene vještine</h2>Djeca takođe trebaju pravila koja ih uče društvenim vještinama. To uključuje kako se ponašati sa članovima porodice, kao i sa vršnjacima. Primjeri pravila koja uče odgovarajuće načine interakcije sa drugima:"Podijeli igračke sa bratom".Starijoj djeci trebaju pravila o korištenju elektronskih uređaja. Postavite pravila koja ograničavaju korišćenje pametnog telefona i računara i koja podstiču na odgovarajuće ponašanje. Na primer, prilikom večere ne smiju da koriste mobilne telefone i ne dozvolite da dijete spava sa mobilnim telefonom u svojoj sobi.<h2>5. Pravila za pripremu za stvarni svet</h2>Djeca takođe trebaju pravila koja će ih pripremiti za odraslu dob. Postavite pravila koja će im pomoći da nauče životne vještine koje će im pomoći da bolje funkcionišu kada odu od kuće. Tačna pravila i pomoć koja će vašoj djeci biti potrebna za razvoj ovih vještina u velikoj meri će zavisiti od njihovog temperamenta.Neka djeca su samo sklonija da se ponašaju odgovorno i ostanu motivisana svojim školskim zadacima, dok druga djeca trebaju dodatna pravila.Na primer, postavljanje pravila o kućnim poslovima i novcu pomaže da se djeca pripreme za radnu okolinu. Dodijelite djeci zadatke u kući i/ili oko kuće i priliku da zarade džeparac. Zatim, naučite ih o novcu kako bi naučili da štede i troše novac pametno, tako da budu bolje pripremljeni da plaćaju svoje račune kao odrasli.<h2>Savjeti za sastavljanje spiska kućnih pravila</h2>Napravite formalnu listu pisanih porodičnih pravila. Ispišite glavna pravila koja vam se čine najvažnijim. Na primjer, ako vam je posebno važno da u kući bude red, pravilo bi moglo biti: "Sve pokupi" ili "Svako jutro pospremi krevet".Evo nekih strategija koje će vaše pravila učiniti najučinkovitijim:<h2>Dozvolite djeci da daju svoj doprinos </h2>Na kraju krajeva, domaća pravila su na vama, ali vaše dijete će biti više motivisano da poštuje pravila kada osjeća da je im se pružila prilika da daju svoj doprinos. Budite otvoreni - vaše dete može imati nove ideje i stvari o kojima vi niste ni mislili!<h2>Budi dobar uzor</h2>Vaša kućna pravila treba da budu pravila koja svi poštuju, uključujući i vas. Zato ne uključuj pravila koja ne planiraš da pratiš. Ako je pravilo u tvojoj kući da govoriš istinu, nemoj reći da je tvoja kći puno mlađa samo da bi dobila jeftiniju kartu za kino.<h2>Budite spremni da primijenite pravila</h2>Ako ćete uključiti neko pravilo na listu, budite spremni da ga sprovedete. Ako se nećete baviti pitanjima kao što su psovanje ili ne raspremanje kreveta, nemojte ih dodati na listu. U suprotnom, poslati ćete poruku da su stavke na listi samo prijedlozi ili sugestije.

<h2>Objasnite izuzetke od pravila</h2>Bez obzira da li je to praznik ili posebna okolnost zbog koje kršite pravila, objasnite svojoj djeci razloge zbog kojih ih kršite. Neka znaju da ste voljni da ponekad napravite izuzetak od pravila. Priznajte svoje greške. Čak i odrasli ponekad krše pravila. Ali ako pokušavate da umanjite svoje ponašanje, vaša djeca će uraditi isto kada prekrše pravila. Dakle, ako izgovoriš neku psovku ili lažeš, preuzmi punu odgovornost za svoje ponašanje.<h2>Postavi spisak pravila</h2>Okačite listu pisanih pravila na neko mjesto gdje ih svi mogu vidjeti, kao na frižideru na primjer. Samo provjerite da lista nije predugačka ili previše komplikovana - ne želite da postane priručnik već spisak kućnih pravila.<h2>Dajte kratko objašnjenje pravila</h2>Djeca će mnogo lakše shvatiti važnost pravila ako razumiju razloge koji stoje iza pravila. Pa objasnite npr: "Sada ulazimo u kuću jer je pao mrak i neko bi mogao da se povrijedi".<h2>Obezbijedite posledice za kršenje pravila</h2>Djeca trebaju posljedice da bi im pomogla da naprave bolji izbor slijedeći put. Prikladne posljedice kršenja pravila mogu uključivati gubitak nekih privilegija.<h2>Mijenjajte pravila i prilagođavajte ih uzrastu djece</h2>Pravila koja su vam bila potrebna kada je vaše dijete bilo u predškolskom periodu su mnogo drugačija od pravila koja su vam potrebna kada je tinejdžer. Prilagođavajte pravila kako vaša porodica raste i mijenja se. Kada je to moguće, pokušajte da pravila izgovorite na pozitivan način. Na primjer, možete reći: "Pokaži poštovanje" umjesto: "Ne psuj!".U nastavku slijede neka od mogućih porodičnih pravila:1. U našoj porodici mi poštujemo jedni druge2. Ne vičemo3. U razgovoru koristimo lijepe i ljubazne riječi4. Govorimo istinu5. Brinemo se o svom zdravlju - biramo zdravu hranu, peremo ruke, peremo zube.6. Kada jedan govori ostali slušaju i ne prekidamo ga7. Nastojimo se ispravno ponašati8. Odgovorni smo za svoje ponašanje: ako nešto pogrešno uradimo izvinemo se; ako imamo problem zatražimo pomoć9. Održavamo kuću čistom i sretnom10. Ispunjavamo svoja obećanja11. ….Porodične vrijednosti koje bi trebali njegovati su;- zajedno se smijemo i zabavljamo- pravimo greške ali i opraštamo jedni drugima- svi stavljamo porodicu na prvo mjesto- radimo najbolje što možemo i pomažemo jedni drugima- zahvalni smo za sve dobre stvari u našem životu- često se grlimo i nježni smo jedni prema drugima- idemo za svojim snovima i ne odustajemo- volimo jedni druge bezuslovno.(Svakog petka objavljujemo tekstove stručnjaka koji pišu o braku, porodici, bebama, trudnoći...)

Djeca trebaju dovoljno pravila da se osećaju sigurno i bezbijedno

Ovo je pet vrsta pravila za djecu

Svi smo dosta puta čuli da je otvorena i jasna komunikacija ključ za uspješnu vezu, brak pa i poslovni odnos. Ali o čemu je tu zapravo riječ? Ovog puta zadržaćemo se na komunikaciji u partnerskom odnosu ili braku. Komunikacija odnosno izražavanje naših misli, osjećanja i stavova u odnosu bi trebala biti oslobođena od kritiziranja.Kritiziranje u svom obraćanju ima riječi „ti uvijek“ i/ili „ti nikad“. Osobe koje su odrastale uz kritiku ili vjeruju da kritika ima moć da koriguje ponašanje druge osobe, nju primjenjuju. Važno je korigovati ovo uvjerenje i zamijeniti ga sa novim a to je da “kritikovanje razara svaki odnos“!<h2>Povezati se sa svojim emocijama, potrebama i željama </h2>Potpuno je prirodno i očekivano povremeno osjetiti nezadovoljstvo ili tenziju u odnosu i tada je bitno napraviti „time out“ ili pauzu i prvo razgovarati sa sobom. Prepoznati i prihvatiti vlastita osjećanja koja se jave i prepoznati o kojoj frustiranoj potrebi ili želji se radi. Možda mi ponekad ne možemo ili ne znamo sami artikulisati šta je naša frustracija i objasniti je kroz našu potrebu, ali za drugog partnera je to tek nemoguće. Još ako dolazi u formi kritike nekog njegovog ponašanja onda osoba čuje samo uvrede i počinje se distancirati kako bi se zaštitio od napada. Preporučuje se da se par dogovori o načinu kako želi razgovarati. Svako od nas realnost doživljava na svoj način, samim tim različitosti će se ispoljavati svakodnevno što mogu biti prilike za razmjenu i razgovor. Slušanje je jako bitan dio komunikacije kao i provjeravanje da li smo dobro razumjeli ono što smo čuli. Kada slušamo bitno je da čujemo šta za drugu osobu znači neko ponašanje i da razumijemo stvari iz njihove perspektive. Važni su i ton kojim se obraćamo, izraz lica, stav tijela. Ako osjećamo ljutnju dobro je napraviti onu pauzu koju smo već spomenuli. Jer će naš ton obraćanja biti obojen ljutnjom a druga osoba će po automatizmu zauzeti odbrambeni stav.

Za povremene prepirke i svađe kažu da su kao „dimnjak na kući“, pomažu da se izventilira nezadovoljstvo. Bitno je da postoji sigurnost u odnosu da se može iskazati nezadovoljstvo ali do određene mjere, pri tome pazeći da ne povrijedimo drugu osobu i da „kuća ne strada u požaru“.<h2>Teški trenuci</h2>Neizbježno je da će se svađe dešavati s vremena na vrijeme ali bitno je kako popravljamo nastalu štetu. Ne ostavljati predugu pauzu ili duže vrijeme nakon svađe. Popravljanje može biti kroz izvinjenje za određeno ponašanje, izražavanje svoje ljubavi i vjere da ćete zajedno prebroditi teške trenutke.Jedan od znakova kvalitetnog odnosa je kada drugu osobu informišemo o svoijim granicama, šta možemo a šta ne možemo tolerisati a to naiđe na poštovanje kod druge osobe koja također nas upoznaje sa svojim granicama.Važno je njegovati saradnički odnos, a ne kompeticiju za moć!Za parove koji nisu uspjeli pronaći kvalitetan i efikasan zajednički jezik a žele ostati zajedno, preporučuje se partnerska/bračna psihoterapija.

Bebe pamte više nego što mislite

Nikad ne obećavajte djeci ovih 7 stvari: Mogu utjecati na njihov razvoj

Prve dvije godine u djetetovom životu određuju šta će postati u budućnosti

Bijes kod djece: Koji su razlozi i kako reagirati

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Evo kakve posljedice ima kofein na dojenje: Oktriveno koliko je majkama dozvoljeno dnevno piti kafu

Mogući signali da je dijete zlostavljano: Promjene u ponašanju se obavezno javljaju

Efekti odsutnog oca na kćerku i koraci iscjeljenja

Kako pomoći: Sistemska terapija je ključ za razumijevanje i poboljšanje porodičnih odnosa

Psihologinja Nurka Bulić za "Avaz": Vrste privrženosti između roditelja i djece

Spriječite na vrijeme: Evo kako prepoznati toksična ponašanja u sebi, ali i drugima

Ovo su toksična porodična pravila: Poguban utjecaj na odrastanje i sazrijevanje djece

Ljetne opasnosti: Oprezno birajte boju kupaćeg i ne pokrivajte dječija kolica

Pedijatrica Gordana Vuković za "Avaz": Kako pripremiti dijete za more

Ovo je pet vrsta pravila za djecu

Kako poboljšati komunikaciju u partnerskom odnosu

Riječ stručnjaka

Bebe pamte više nego što mislite

Nikad ne obećavajte djeci ovih 7 stvari: Mogu utjecati na njihov razvoj

Prve dvije godine u djetetovom životu određuju šta će postati u budućnosti

Bijes kod djece: Koji su razlozi i kako reagirati

Lana Lekić: Najradije pijem kafu sama

Evo kakve posljedice ima kofein na dojenje: Oktriveno koliko je majkama dozvoljeno dnevno piti kafu

Mogući signali da je dijete zlostavljano: Promjene u ponašanju se obavezno javljaju

Efekti odsutnog oca na kćerku i koraci iscjeljenja

Kako pomoći: Sistemska terapija je ključ za razumijevanje i poboljšanje porodičnih odnosa

Psihologinja Nurka Bulić za "Avaz": Vrste privrženosti između roditelja i djece

Spriječite na vrijeme: Evo kako prepoznati toksična ponašanja u sebi, ali i drugima

Ovo su toksična porodična pravila: Poguban utjecaj na odrastanje i sazrijevanje djece

Ljetne opasnosti: Oprezno birajte boju kupaćeg i ne pokrivajte dječija kolica

Pedijatrica Gordana Vuković za "Avaz": Kako pripremiti dijete za more

Ovo je pet vrsta pravila za djecu

Kako poboljšati komunikaciju u partnerskom odnosu