Granica između stvarnosti i mašte u dječijem umu je vrlo tanka, pa se izmišljenih bića mogu bojati kao da su stvarna, kažu psiholozi. Njihova mašta, koja im omogućuje da živahno zamisle sve detalje iz priča i bajki, također ih i plaši.

Dok leže u krevetu i pokušavaju zaspati, dječija mašta postaje aktivnija, tako da se sjena na zidu može lako pretvoriti u užasno čudovište koje je djetetu jednako stvarno kao sto ili stolica.

Neki roditelji ismijavaju dječije strahove, jer smatraju da će ih se djeca tako lakše riješiti. Nažalost, to samo pogoršava situaciju. Djeca se osjećaju napuštenima, posramljenima i još uplašenijima ako roditelji umanjuju njihove strahove.

Potaknite dijete da razgovara o svom strahu, jer je i djeci lakše kad se "ispušu" i izgovore sve što ih brine. Razgovarajte s djetetom smirenim glasom - tako ćete mu prenijeti poruku da se ne bojite i da mu možete pomoći.

Sjetite se da ste i sami bili dijete koje se bojalo bezopasnih stvari. I mnogi slavni strahovali su od groznih bića koja su se skrivala u ormaru.

Strahovi od čudovišta uobičajeni su razvojni strahovi koji vremenom nestaju. Najčešće se javljaju oko treće godine, najjači su oko pete, a prolaze do sedme ili osme.

Najvažnije je da roditelj razumije dijete i njegove strahove, da ih ne pojačava svojim ponašanjem te da mu bude podrška i zaštita u takvim situacijama.

Nije dobro djetetu reći: "Nemoj se bojati", jer to znači da ne prihvatamo njegove osjećaje. Bolje je dijete zagrliti i reći: "Razumijem da se bojiš".

* Odmah reagirajte na djetetov strah. Dok završavate neki posao, ono postaje sve uplašenije. I sama vaša prisutnost u sobi će ga smiriti.

* Žali li se dijete da se nešto skriva ispod kreveta, recite mu da mislite da tamo nema ničega, ali uzmite bateriju i provjerite "za svaki slučaj".

* Pogledajte s djetetom simpatični crtić "Čudovišta iz ormara". To bi mu moglo pomoći da vidi kako izmišljena bića i nisu baš toliko strašna.

* Malo noćno svjetlo djeci može olakšati strah od mraka i "otjerati čudovišta".