Još u majčinom stomaku dijete je sposobno primati i obrađivati nadražaje iz vanjske sredine. Kretanje majke, kontakt sa zidovima maternice, sisanje palca, svjetlost i zvuci... neki su od stimulansa koji u tom periodu utječu na formiranje i oblikovanje centralnog nervnog sistema.

A kasnije? Nije potrebno da budete profesionalno kvalificirani da biste otkrili kako se razvija vaše dijete. Posmatrajte bebu i bavite se njome.

1 Probajte dodirivati bebin obraz. Ona će refleksno okretati glavicu prema vašoj ruci. Taj refleksje prirodan, prilagođujući (adaptivni) odgovor, koji pomaže djetetu u traženju hrane.

2 Stavite igračku ili prst na bebin dlan. Automatski ćete izazvati čvrsto zatvaranje njene šake. To je, također, refleksna aktivnost koja pomaže djetetu da se uhvati za nešto, kako ne bi palo. Inače, novorođenče ne može otvoriti šaku i ispružiti prste, pa njegove šačice uglavnom ostaju zatvorene u prvim mjesecima života.

3 Novorođenče pokazuje i odgovor na djelovanje gravitacije. Informacija o promjeni položaja glave u odnosu na trup dolazi putem unutrašnjeg uha. Zbog toga, ako se položaj glave naglo promijeni, naprimjer, kada glava pada unazad, dolazi do reakcije cijelog tijela.

Dijete naglo širi ruke i noge, a potom ih skuplja, kao da bi se željelo za nešto uhvatiti. To je u medicini poznato kao Moro refleks - ustvari je evolutivni refleks koji viđamo i kod životinja, a neophodan je za opstanak.

4 Kada dijete držimo na ramenu, ono pokušava nakratko podići glavu. I ovo se dešava pod utjecajem gravitacije koja djeluje na određene dijelove nervnog sistema, a oni šalju informaciju mišićima vrata da podignu glavu.

Vremenom se ovi adaptivni odgovori razvijaju, pa će dijete moći odići glavu od podloge, a nasuprot gravitaciji - kada ga postavite da leži na stomaku.

5 Svaka majka brzo nauči da držanje i ljuljanje smiruju dijete. Ritmični pokreti ljuljanja također imaju vrlo važnu ulogu u organizaciji i sazrijevanju centralnog nervnog sistema.