Tokom odrastanja mališani se suočavaju s nizom uobičajenih zdravstvenih tegoba i bolesti. Mnogobrojne dječije bolesti, poput angina, alergija, osipa, pa čak i boginja i zaušaka za roditelje su donekle prihvatljive pojave, jer im je njihovo postojanje poznato.  

Nema uzroka

Postoje, međutim, nedovoljno poznate bolesti i stanja koja djeci stvaraju izvjesnu patnju, a kod roditelja izazivaju strah, jer ne znaju o čemu se radi. Među njima su i tegobe koje nastaju tokom rasta, a prepoznatljive su po tome što se mališani žale na bolove u zglobovima, kostima i mišićima. 

O čemu je tačno riječ i šta karakteriše bolove nastale zbog rasta? Možda na laike ti bolovi kod djece djeluju zbunjujuće, jer većina misli da su bolovi lokalizirani u zglobovima, kostima i mišićima rezervirani za odrasle.

Prema nekim studijama, od pet do 20 posto djece ima bolove u mišićno-skeletnom sistemu za koje nema dokazanog uzroka. Kada se bolovi jave kod veoma malog djeteta, roditelji se najčešće veoma zabrinu, jer situacija ponekad može biti vrlo dramatična.

Najčešće se radi o karakterističnim bolovima povezanim sa rastom, koji predstavljaju bezazleno stanje, a ispoljavaju se u ekstremitetima. Uzrok nije dovoljno poznat, ali se pretpostavlja da djeca sa ovim tegobama imaju nizak prag bola.

Najčešći su noću

Bolovi se uglavnom javljaju u predjelu listova, butina i iza koljena, na stopalima, obično obostrano. Bol je najjača po podne ili tokom noći, zbog čega se dijete budi iz sna, ponekad vrišteći, i uznemireno je.  

Dešava se da su bolovi izraženiji kada je dijete tokom dana bilo fizički aktivno. Jačina boli je, zapravo, individualna, kao i dužina trajanja bolnih epizoda. Dobra stvar u cijeloj priči je da bolovi nisu odraz nekog oštećenja tkiva.

Dijagnoza se postavlja na osnovu normalnog kliničkog nalaza na zglobovima i karakterističnih podataka o lokalizaciji i vremenskom javljanju bolova.

S obzirom na to da su laboratorijske analize i rendgenski nalaz potpuno uredni, dijete ne treba izlagati nepotrebnim intervencijama i zračenju. Djeci često pomaže kada roditelji nježno masiraju bolno područje.  

Lijekovi protiv bolova i masaža ekstremiteta najčešće su sasvim dovoljni da smire tegobe. Njemački pedijatri kažu da nekoj djeci pomažu i ledeni oblozi. A objašnjenje liječnika da se radi o apsolutno dobroćudnoj pojavi, rasteretit će i dijete i roditelje.

Blagovremeno na pregled

Ali ako bol potraje duže od dvije sedmice u kontinuitetu, roditelji moraju dijete odvesti liječniku. Isto vrijedi i ako bol ne jenjava danju ili ako je povezana s oteklinama ili s crvenkastima mrljama. To, naime, mogu biti simptomi preloma ili dječijeg artritisa. 

Prema nekim studijama, kao potencijalni uzrok navodi se loša organiziranost i konflikt unutar porodice. Povećan psihološki distres, posebno majke, u kome je narušena njena psihofizička ravnoteža, naročito može potencirati ovakva bolna stanja kod djeteta.

Prilikom dijagnosticiranja od posebne je važnosti isključiti sva druga ozbiljna organska stanja i bolesti kod kojih se također može javiti bol u zglobovima i kostima.

To znači da dijete prilikom pregleda nema dječiji oblik reumatizma, maligne bolesti krvi i limfnih žlijezda, infektivne bolesti ili neke patološke ortopedske probleme.

Zato je vrlo važno da roditelji blagovremeno reagiraju ukoliko se dijete počne žaliti na navedene bolove. Bez ikakvog odugovlačenja treba ga odvesti na pregled kod dječijeg reumatologa, ortopeda i fizijatra kako bi ustanovili porijeklo i prirodu bolova.

Tegobe muče petinu djece na Zemlji

Bolovi prilikom rasta jedan su od najčešćih razloga za odlazak pedijatru, iako nisu povezani ni sa kakvim ozbiljnim organskim oboljenjem. Obično prolaze do kraja kasnog djetinjstva, a apsolutno kod sve djece kada odrastu.  

Podjednako su zastupljeni i kod dječaka i kod djevojčica. Zanimljivo je da gotovo petina djece širom svijeta ima ove tegobe između treće i dvanaeste godine.

Periodi ubrzanog rasta djeteta

Djeca imaju najmanje dva perioda ubrzanog rasta, od četvrte do sedme godine i pred kraj puberteta. Kod neke djece postoji još jedan period između dva navedena, no to je vrlo individualno.  

U tim razdobljima koštani sistem, zahvaljujući simultanom rastu više dugih kostiju, rezultira istezanjem mekih tkiva. Zbog toga se bolovi rasta nerijetko pripisuju prebrzom rastu i rastezanju fascija (tankih ovojnica koje prožimaju cijelo tijelo), ligamenata i "smrznutog" ramena, odnosno u nemogućnosti da prate nagli rast kostura.

Fizička aktivnost

Djeca koja osjećaju bolove rasta mogu se baviti svim fizičkim aktivnostima, ako one ne utječu na jačanje bolova. Liječnici se slažu da je uvijek veća šteta od toga što se dijete ne bavi fizičkom aktivnošću nego ona koja bi mogla nastati od eventualnih posljedica kretanja. Poželjne su sve vrste kretanja, od igre, šetnje ili organizirane rekreacije.