Istraživači su otkrili da kod djece s oštećenjima mozga postoji direktna veza između  korištenja gestova kada pokazuju da nešto žele i razvoja govora. Isto tako, primijećeno je da djeca koja slabo koriste govor u ranoj dobi, slabo koriste i gestikulaciju. Ranom intervencijom bi se upotreba gestikulacije mogla stimulirati, a time i razvoj govora.  

Psihologinja Susan Goldin-Meadow koja je otkrila ovu vezu kaže kako će njezino istraživanje pomoći stručnjacima da praćenjem gestikulacije bebe otkriju hoće li biti  problema s govorom i prije nego što se poteškoće u govoru i pojave. Nadalje,  pomaganjem i poticanjem korištenja gesti, može se djetetu pomoći i u razvoju govora. 

Ovo vrijedi i za djecu koja imaju oštećenje mozga, ali i za one koji nemaju spomenuti zdravstveni problem. Geste reflektiraju brzinu učenja govora, a mogu ga i ubrzati.  Primjerice, kada dijete pokazuje prstićem na neki predmet, roditelji trebaju imenovati taj predmet, jer je to lingvistička informacija dana u najidealnije vrijeme.