S razmišljanjem o dječijem stopalu i načinima sprečavanja deformacija treba početi odmah nakon rođenja djeteta. Tako roditelj treba biti oprezan pri pokrivanju bebinih nogu i uvijek ostaviti malo prostora za kretnje koje svako dijete izvodi u okvirima svoje spontane motorike.

1. U dojenačkoj dobi treba omogućiti djetetu slobodu pri otkrivanju i daljem “istraživanju” svojih nožica, jer su to sve aktivnosti kojima se utječe na  snagu malih mišića stopala. 

2. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na čarapice koje, osim što je poželjno  da budu pamučne zbog disanja kože, moraju biti i odgovarajuće veličine da ne pritišću nožne prste i time utječu na stvaranje deformacija kao i atrofiju mišića. 

3. Kupovinu prvih cipela roditelji trebaju odlagati što je moguće duže, jer  dok dijete ne hoda i stopalo mu nije izloženo vanjskim i vremenskim uvjetima – obuća samo sputava svaku mišićnu aktivnost tako potrebnu za normalan razvoj stopala. 

4. Djetetu treba omogućiti dovoljno dug period puzanja, a ne treba ga uspravljati na noge prije nego ono samo, po svom biološkom satu koji prati sazrijevanje kostiju i zglobova, ne ustane na noge.

5. Upotreba hodalica ne samo da nije preporučljiva iz sigurnosnih razloga, nego je i vrlo štetna za razvoj donjih ektremiteta, a pogotovo stopala djeteta.

6. Kad dijete prohoda, nastaje potreba za prvim cipelama. One, suprotno uvriježenom mišljenju, moraju biti ravne (bez anatomskih jastučića, uložaka, anatomski prilagođenih đonova), dovoljno prostrane, posebno u predjelu prstiju, savitljivoga đona, mekane i po mogućnosti od prirodnih materijala. Samo takva obuća pogoduje razvoju zdravoga stopala.

7. Izuzetak predstavljaju urođene teže deformacije stopala kojima su indicirani individualni ortopedski ulošci prilagođeni stepenu deformacije.