Adolescencija je period značajnih i intenzivnih promjena, kako za dijete, tako i za cijelu porodicu. Dijete se nalazi na putu prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Svaka porodica prolazi kroz različite razvojne faze i životne cikluse, sa specifičnim zadacima u svakoj fazi. Kada porodica ima adolescenta, njen zadatak je pripremiti dijete za odrastanje.
Ova situacija je nova kako za dijete, tako i za porodicu, pa je očekivano da se svi članovi ne snalaze uvijek najbolje. Kada se suočavamo s nepoznatim, često reagiramo strahom ili nesigurnošću, što može dovesti do dvije reakcije: ili ne tražimo informacije i znanje, ili se oslanjamo na predrasude i stereotipe koje smo čuli od drugih. Obje reakcije mogu biti zamke.
Često čujemo roditelje kako govore da je adolescencija izuzetno težak period, da teško izlaze na kraj sa svojom djecom i da ne znaju što da rade. Ove subjektivne informacije mogu dovesti do formiranja negativnih stavova prema odgajanju adolescenata, što može rezultirati samoispunjavajućim proročanstvom. Negativni stavovi roditelja mogu pogoršati ponašanje djece.
Primjeri negativnih stavova uključuju:
- Očekivanje da će period adolescencije biti pun problema.
- Uvjerenje da je adolescencija period "oluja i stresa".
- Društveni stavovi koji adolescenciju vide kao neizbježan period buntovništva.
- Vjerovanje da vršnjaci imaju presudan uticaj u ovom periodu.
Adolescencija nije bolest niti poremećaj, već razvojna faza. S druge strane, ako roditelji misle da znaju sve jer su i sami bili adolescenti, mogu previše olako shvatiti ovaj period i propustiti važne probleme kao što su vršnjačko nasilje, ovisnosti i depresija. Gledajući na adolescenciju samo kao fazu koja će proći, roditelji riskiraju da ne preuzmu aktivnu ulogu u odgajanju.
Kontekst današnjeg odrastanja nije isti kao nekad, ali se svi možemo složiti da je to period koji je istovremeno zbunjujući i zadivljujući.
Adolescenciju karakteriziraju promjene na više nivoa:
Na individualnom planu:
- fizičke promjene,
- emocionalne promjene,
- razvoj seksualnosti,
- rast kognitivnih kapaciteta,
- razvoj moralnog mišljenja.
Odnosi prema sebi i drugima:
- odnosi s vršnjacima,
- odnosi u porodici.
Promjene u funkcioniranju porodice u periodu adolescencije
Status članova porodice se mijenja. Dijete više nije dijete, već odrasta, jača i hrabro postavlja pitanja, komentariše, pa čak i insistira, sudi i moralizira. Porodični odnosi se mijenjaju – briga o djetetu više nije fokusirana na zadovoljenje psihofizičkih potreba, već na psihosocijalne potrebe. Adolescenti se emocionalno udaljavaju od roditelja i vezuju za vršnjake i različita interesovanja. Uloga roditelja je i dalje nezamjenjiva – oni moraju omogućiti siguran prostor za vježbanje samostalnog života.
Osnovni razvojni zadatak porodice koja ima adolescenta je povećanje fleksibilnosti, što znači da granice koje se postavljaju trebaju biti dovoljno fleksibilne da prihvate promjene koje adolescencija donosi, ali i dovoljno čvrste da očuvaju porodiče odnose i vrijednosti.