Porodična sistemska terapija je pristup psihoterapiji koji se fokusira na razumijevanje i rješavanje problema unutar porodičnih sistema.
Ovaj terapijski model postavlja naglasak na dinamiku i interakcije među članovima porodice, verujući da su pojedinci nerazdvojno povezani i da njihovo ponašanje utiče na cjelokupni porodični sistem. U ovom članku, istražićemo osnovne principe porodične sistemske terapije, njen pristup i koristi koje donosi.
Osnovni principi
Porodična sistemska terapija počiva na nekoliko ključnih principa. Prvo, terapija posmatra porodicu kao sistem u kojem su svi članovi međusobno povezani i gdje promjene u ponašanju jednog člana utiču na ostatak porodice. Drugo, fokus je na dinamičnim obrascima interakcije, a ne samo na individualnim simptomima. Terapeut se ne bavi isključivo problemom pojedinca, već i obrascima komunikacije i ponašanja unutar cijele porodice.
Pristup i tehnike
U porodičnoj sistemskoj terapiji, terapeut koristi različite tehnike kako bi razumio i promijenio obrasce ponašanja i komunikacije unutar porodice. Ovo može uključivati:
1. Genogram: Vizuelni prikazi porodičnih odnosa i istorije koji pomažu u identifikaciji obrazaca i dinamike unutar porodice.
2. Role-playing: Vježbanje različitih scenarija kako bi se članovi porodice osvijestili o svojim ulogama i reakcijama.
3. Intervencije u stvarnom vremenu(tokom seanse): Terapeut može intervenisati tokom seanse kako bi prekinuo disfunkcionalne obrasce i podržao konstruktivne interakcije.
Koristi i primjena
Porodična sistemska terapija nudi brojne koristi, uključujući:
1. Povećanje svijesti: Pomaže članovima porodice da prepoznaju i razumiju obrasce ponašanja i komunikacije koji doprinose problemima.
