Psihički poremećaji nakon porođaja čine cijeli spektar smetnji, od onih koje se ne smatraju bolešću, do onih koji liče na tjeskobu, depresiju ili šizofreniju. Ti su poremećaji češći kod žena koje su već ranije bolovale od nekog duševnog poremećaja, kao što su depresija, manično-depresivni poremećaj, šizofrenija ili nervoza, kao i kod žena u čijoj porodici postoje članovi koji pate od neke duševne bolesti.  

Ko spada u rizične grupe

Češće su pogođene žene koje rađaju prvi put, neudate i žene koje imaju nesređene socijalne prilike, kao što su nezaposlenost, finansijski i stambeni problemi, nedovoljna podrška supruga i članova porodice.

Podaci su različiti, ali statistike kažu da se psihičke smetnje nakon porođaja javljaju kod 50 posto žena, a teški poremećaji (psihoze) kod jedne do dvije od 1.000 porodilja.

Šta je s očevima

Iako rijetko, mogu biti pogođeni i očevi. Naime, suprug se može osjećati odbačenim, jer je žena zaokupljena novorođenim djetetom, pa se takmiči za njenu ljubav i pažnju putem simptoma bolesti. Takvi očevi, vjerovatno, imaju neki psihički poremećaj za koji je okidač očinstvo.

Mogući uzroci

Jedinstven uzrok nije poznat, ali stručnjaci najčešće navode:

1. Porođaj kao nespecifičan stres;

2. Opće tjelesno stanje neposredno prije i poslije porođajaa, kao i tokom porođaja (upale, neželjena djelovanja lijekova, gubitak krvi);

3. Nagli pad nivoa hormona (estrogena i progesterona) neposredno po porodu u vezi je s bolešću, ali se liječenje tim hormonima do sada nije pokazalo učinkovitim;

4. Loši socijalni uvjeti koji predstavljaju stres za porodilju, problemi u prihvatanju majčinstva, neželjena trudnoća ili nesretan brak.

Kako prepoznati poremećaj

Većina žena iskusila je određena emocionalna stanja nakon porođaja. Neka od njih ne smatramo bolešću.

1. Poslijeporođajna tuga prisutna je kod više od 50 posto žena u prvih nekoliko dana nakon porođaja i spontano se povlači nakon sedam dana. To stanje prate umor, plačljivost, razdražljivost, tjeskoba i poremećaj sna. Ovi simptomi nisu bolest.

2. Neurotski poremećaji: Porod i prihvatanje nove uloge (biti majka) mogu biti okidač za pojavu neurotskih simptoma, kao što su tjeskoba, prisilne misli, fobije i slično.

3. Postporođajne psihoze: Psihoza je teški duševni poremećaj, uz prisustvo doživljaja koji u stvarnosti ne stoje. Postporođajne psihoze najčešće liče na tešku depresiju ili šizofreniju.

Simptomi psihoze

- Smetnje su vremenski povezane s porodom, a javljaju se u prve dvije-tri sedmice, većinom unutar osam sedmica.

- Nemir, nesanica, razdražljivost, osjećaj umora i bezvolja.

- Depresivno ili nestabilno raspoloženje uz izljeve plača.

- Nerealne ideje (neprimjerena krivnja i samooptuživanje, osjećaj manje vrijednosti i neadekvatnosti: nisam dobra majka, nisam sposobna biti majka, kriva sam, jer nemam dovoljno mlijeka; sumnjičavost i optuživanje drugih i druge nerealne tvrdnje).

- Halucinacije (nepostojeći glasovi).

- Nepribranost, zbunjenost, teškoće organizacije svakodnevnih aktivnosti, zbrkani govor, teškoće koncentracije.

- Prisilne misli i brige, naprimjer za zdravlje djeteta (da li diše, da li ga nešto boli, da li je defektno), uz nesigurnost (da li je dijete sito, zašto plače).

- Osjećaj da se ne želi brinuti za dijete, da ga ne voli, a u nekim slučajevima i misli i težnje da povrijedi dijete i/ili sebe.

- Ponekad se javljaju nerealna uvjerenja da je dijete mrtvo ili defektno.

Početak bolesti

Bolest počinje postepeno. Prvo se javljaju nesanica i razdražljivost, uznemirenost, promjenjivo raspoloženje i blage smetnje koncentracije te zbrkanost.

Nakon nekoliko dana, javljaju se i nerealne ideje i halucinacije, kada žena može biti opasna i za svoje dijete i za sebe, ovisno o sadržaju glasova koje čuje.

U slučaju pojave navedenih smetnji nakon poroda, neophodno je hitno se obratiti liječniku.

Kod žena koje već prije poroda imaju potvrđenu dijagnozu nekog duševnog poremećaja, porod može biti okidač za ponovnu epizodu bolesti.

Liječenje

Postporođajna psihoza spada u hitna stanja u psihijatriji. Psihijatar će, ovisno o težini bolesti, preporučiti ambulantno liječenje, a nekada i odlazak u bolnicu. Nakon smirivanja akutne faze bolesti, osim lijekova, preporučljiva je i psihoterapija.

Ishod bolesti ovisi, pored pravovremenog psihijatrijskog liječenja, o psihičkom zdravlju prije poroda, kao i o podršci članova porodice i supruga.