Kada dijete počne ići u vrtić ili na neki drugi način češće stupati u kontakt sa svojim vršnjacima, nije rijetkost da pokaže izvjesnu dozu sebičnosti, kada se radi o dijeljenju svojih igračaka s drugima.  

Ovo je naročito česta pojava ako dijete ni kod kuće nikada nije ni s kim dijelilo igračke - jedinac je ili ima brata ili sestru koji su toliko stariji da se ne zanimaju za istu vrstu igračaka.

Šta uraditi u takvoj situaciji? Kako dijete naučiti velikodušnosti?

Ono što neki roditelji pokušavaju jeste da dijete prisile na dijeljenje igračke s drugima - da mu jednostavno uzmu igračku i daju je drugom djetetu. To je loša ideja, jer se tako kod djeteta izaziva osjećaj straha i nesigurnosti - zašto mu mama i tata uzimaju igračku? Dijete će se samo bojati da će mu igračka biti oteta, pa će još manje željeti da je s nekim dijeli.

Još jedan pokušaj roditelja jeste da dijete nazovu škrticom, ali i to ima slab efekt. Dijete to najčešće ne shvati kao pokudu - samo prihvati da je ono cicija i tako se i ponaša.

Ono što sva djeca vole jesu pohvale. Zato je dobra ideja pohvaliti ga kad samo podijeli svoju igračku s drugim djetetom (a to će se prije ili kasnije sigurno desiti).

Isto tako, korisno je skrenuti mu pažnju na to koliko uživa kada se igra sa tuđom igračkom i navesti ga na razmišljanje o tome da je najljepše kada svi dijele igračke, jer tada ima najviše različitih igračaka - i to za svakoga.

Kada idete u goste kod ljudi koji i sami imaju dijete, vršnjaka vašeg malenog, dobro je ne ponijeti omiljenu igračku vašeg djeteta, kao ni neku drugu igračku čiji bi gubitak ili oštećenje (a to se uvijek može desiti) ražalostili ili naljutili dijete.

Isto tako, nije dobro ni predlagati djetetu da svoju omiljenu igračku dijeli s nekim. Dobro je da dijete ima bar neku igračku koja će biti "samo njegova" i koju nikada i ni sa kim neće dijeliti, izuzev ako samo to ne poželi.