Djeca ne moraju plaćati račune ili kuhati ručak, ali baš kao i odrasli, i ona imaju svoje dnevne zadatke i obaveze koji ne prolaze baš glatko. Ako se frustracije i razočarenja nagomilaju, i djeca se mogu brinuti.  

Prirodno je da djeca budu povremeno zabrinuta, a zbog razlike u ličnostima i temperamentu, očekivano je i da se neka od njih brinu više od drugih. Srećom, roditelji mogu pomoći djeci da se izbore s ovim osjećajem napetosti i da svakodnevne probleme rješavaju s lakoćom. Djeca koja to nauče, razvijaju osjećaj samopouzdanja i optimizma, koji će im pomoći da ovladaju životnim izazovima, bili oni veliki ili mali.

Razlozi zbog kojih se djeca brinu, najčešće su povezani s uzrastom i fazom u kojoj se nalaze. Školska djeca u pretpubertetskom periodu obično se brinu o stvarima kao što su ocjene, kontrolni zadaci, promjene njihovih tijela, uklapanje u društvo, go koji su promašili na fudbalskoj utakmici ili hoće li ući u tim. Mogu se brinuti i o društvenim problemima, kao što su bande, pritisak drugara ili hoće li ih neko maltretirati, zadirkivati ili izostaviti iz grupe.

Zbog toga što počinju sve više osjećati pripadnost širem svijetu oko sebe, pretpubertetlije mogu se brinuti i o događajima ili problemima u svijetu o kojima čuju u vijestima ili u školi. Stvari kao što su terorizam, ratovi, zagađenje, globalno zagrijavanje, ugrožene životinjske vrste i prirodne katastrofe, mogu postati izvor svakodnevnog razmišljanja.

Stoga saznajte šta im je na umu, budite dostupni i zainteresirajte se za ono šta se događa u školi, u timu i sa prijateljima svog djeteta. Koristite sporadične trenutke da pitate šta ima novo. Dok slušate priče o događajima iz tog dana, ne zaboravite pitati šta vaše dijete misli i kako se osjeća o tome što se dogodilo.

Ako se čini da je dijete zabrinuto zbog nečega, pitajte ga. Ohrabrujte djecu da riječima opišu ono šta ih muči. Tražite ključne detalje i pažljivo slušajte. Ponekad njihov teret može olakšati samo pričanje o događaju.