Nezahvalan posao je to roditeljstvo. Spremni ste na sve pa čak i na ovakve tajne misije kako biste svog mališana natjerali da pojede nešto zdravo. Biti roditelj izbirljivog djeteta je posebno frustrirajuće za one roditelje koji sami nisu takvi, i koji u jednu ruku rečeno ne razumiju kako je moguće da dijete ne voli svo to zelenilo na tanjiru koje oni obožavaju. Umjesto da ih svakog dana tjerate da pojedu ono što tvrde da ne vole, bolje je da se fokusirate na otklanjanje načina na koji blokirate njihov način prilaska hrani.
Ako vaše petogodišnje dijete odbija da jede određenu vrstu ribe možda bi trebalo da ispoštujete tu odluku. U situaciji kada ste na primjer u restoranu sa prijateljima koji, također, imaju djecu i koji naručuju lososa, ne treba instinktivno da kažete "oh ona to neće jesti", čak i kada znate da je tako. Morate joj pružiti priliku da promjeni način svog razmišljanja i ponašanja bez vašeg uplitanja. Ako na primjer, dijete i ne zna da je u pitanju losos i vidi da druga djeca jedu bez problema, velike su šanse da će i ono probati. Ne omogućavajte svojim ishitrenim reakcijama formiranje negativnog obrasca. Dakle, prihvatite da nešto ne žele da jedu, ali koristite priliku da im pružite šansu da se predomisle.
Iako se osjećate kao pobjednik jer ste svoje dijete "natjerali" (bez njegovog znanja) da pojede taj zeleniš, zapravo time ne postižete mnogo toga. Edukacija djece o tome odakle dolazi povrće, zašto je zdravo za njega i jednostavno upoznavanje djece sa tim "strašnim" zelenilom, je mnogo efikasniji pristup. Jer prije ili kasnije nećete mu više pripremati omiljene kaše, ili potaž čorbice sa miskanim povrćem i mesom. Gdje ćete onda da krijete svo to zelenilo? Nastavite da ga sipate djetetu na tanjir svaki put kada ga spremite, a njegova radoznalost će neminovno jednom prevagnuti u vašu korist.
Ako vaša porodica broji više od tri člana zaista je suludo kuhati za svakog od njih posebne obroke. Koliko god vremena i novca da imate to je zaista besmisleno trošenje i bacanje hrane. Iako je u praksi nemoguće postići da svi sve vole, i da majka napravi jedan ručak koji će odgovarati svima. Potrebno je da jedna stvar bude baza, a da članovi porodice mogu da je upotpune onim što vole. Pa tako ako vaše dijete ne voli zelenu salatu, kao prilog uz piletinu može da dobije krompir salatu. Također ako ne voli špagete sa crvenim sosom, uvijek možete njemu da ponudite bijeli sos, ali ne i da njemu (ili njima) pripremate svaki put zaseban obrok.
Djeca od vas uče sve – kako da pričaju, kako da se oblače, kako da jedu. Dakle ako vi odbijate da jedete određenu hranu i djeca će sebi dati slobodu da to rade. Čak i ako nešto kategorički ne volite, morate smoći snage da makar ponekad to pojedete ispred svoje djece, da biste im pokazali kako ih hrana koju ne vole neće "pojesti". Čak i grah koji izbjegavate jer vas nadima i osjećate se kao balon nakon samo jednog tanjira, je ništa u poređenju sa problemima sa kojima mogu da se suoče djeca u kasnijem dobu koja su od malih nogu izbirljiva.
