Do šestog mjeseca, beba bi već trebalo da okrene glavu prema izvoru zvuka, a do prve godine da oponaša pojedine glasove i kaže nekoliko osnovnih slogova.  Da biste bili sigurni u sluh bebe, važno je da ga “testirate” tokom prva tri mjeseca života, jer u tom uzrastu najmlađi mogu da prepoznaju glas roditelja i reagiraju na njega.  

Ukoliko primjetite da se to ne dešava, nemojte odmah da paničite, nego nastavite da osluškujete kako se ponaša u narednom periodu. Čulo sluha je u vezi sa govorom. Do trećeg mjeseca beba će praviti zvukove i čekati da joj odgovorite, a do sedmog mjeseca bi trebalo da se odaziva na svoje ime.

Stručnjaci kažu da razlog za brigu postoji ukoliko se ona do trećeg mjeseca nikada ne uplaši na glasni, iznenadni zvuk, ukoliko je glas majke ne umiruje, a u narednim mjesecima ne reagiraju na glasnu muziku, ne obazire se na tonove koje proizvode igračke, ne pokušava da neke od njih imitira, ne osvrće se kada joj neko nešto govori i ne obraća pažnju na vibrirajuće nadražaje.

Jedan od važnih testova za provjeru je i uključivanje glasnih aparata, kao što su usisivač ili mašina za veš, ali i posmatranje reakcije na lavež pasa i zvučne igračke, na koje bi, također, trebalo da odgovori. Za uzrast jednogodišnjaka normalan je strah pred predmetom koji se odjednom čuje, pa čak i pred kišobranom koji se malo bučnije otvori.

Bebe bi trebalo da reagiraju na sve glasove odraslih, iako im znatno više prijaju tihi, umirujući tonovi od bučnih i povišenih. Dok im se čulo sluha ne razvije sasvim, one ne mogu da čuju šapat.