Displazija kukova je iščašenje koje je uzrokovano nedovoljnom razvijenošću zglobne čašice kuka. Razlikuju se blaga, niska i visoka displazija, koja je i najteža. Dijagnoza se u većini slučajeva postavlja pri rođenju, a ljekari provjeravaju ima li dijete displaziju kukova odmah nakon što se rodi. Ako se dijagnosticira u ranom djetinjstvu, najvjerojatnije će problem biti riješen. Ali, ako se to desi nakon druge godine života, bit će potrebna hirurška intervencija kako bi se kosti namjestile.
Javlja se kod svake 60. bebe, a najčešće kod lijevog kuka. Urođena displazija češća je kod djevojčica, jer je poremećaj nasljedan. Ako se displazija kukova pojavi kod odrasle osobe, to znači da pri rođenju nije dijagnosticirana, a simptomi su izraženiji kod odraslih. Tada displazija uzrokuje oštećenja zglobova, kičme i koljena te bolove u kuku.
Za liječenje kod odraslih primjenjuje se operacija ili ugradnja umjetnog kuka, a bit će neophodna ako osoba želi hodati u starosti. Simptomi variraju prema uzrastu. Kod dojenčadi može se primijetiti razlika u dužini nogu, a kada dijete počne hodati ono šepa. Također, može s eprimijetiti i u vrijeme mijenjanja pelena da je jedan kuk manje fleksibilan od drugog.
Liječenje ovisi o uzrastu i oštećenju kuka. Kod djece potrebno je područje tretirati mekim povezima, dok se kod težih slučajeva koriste kaišići uz pomoć kojih su djetetove noge razmaknute. To dovodi do trajnog fiktiranja kukova.
U slučajevima kada je došlo do potpunog iščašenja, djetetu će biti potrebno staviti aparatić za kukove koji je obložen kožom, ali ima metalnu konstrukciju. Takvom pravovremenom terapijom, problem se rješava jedino ako je dijagnosticiran prije nego što dijete navrši godinu dana. Kasnije se više ne može ostvariti normalna funkcija i položaj zgloba. Ako se radi o težoj situaciji, liječnik će preporučiti operativni zahvat.
Posumnja li liječnik u iščašenje kuka, a ne može postaviti točnu dijagnozu, preporučit će majci da dijete povija dvostrukim platnenim pelenama slažući ih u pravokutnik. Tako će bedra ostati raširena, a nakon nekoliko mjeseci očekuje se poboljšanje.
Radi li se o operaciji kuka, dijete će dobiti opću anesteziju, a nakon operacije dobit će gips. U bolnici treba ostati nekoliko tjedana, a gips će nositi nekoliko mjeseci. Nakon operacije i dalje postoji mogućnost trajnih i doživotnih teškoća s hodanjem.
Postoji velika mogućnost da se deformacija kukova rano ispravi što znači da dolazi do potpunog izlječenja. Dijete u tom slučaju može normalno hodati i za njega nema nikakvih štetnih posljedica.
