Mirsada Lučić iz Trebinja jedna je od najstarijih ribarki na Trebišnjici. Kako i sama kaže, možda nije najstarija po godinama, a ima ih 65, ali svakako ima najduži ribarski staž.
- Ribolovom se bavim od djetinjstva. Počela sam da ribarim negdje kada sam imala 7 ili 8 godina i tako sve do danas, s prekidima zbog raznih životnih okolnosti - priča Mirsada.
Dodaje da nije pecala kada je rađala djecu jer ipak su tada bile preče druge obaveze.
- Kada su djeca porasla, a ja otišla u zasluženu penziju, ponovo sam se vratila na rijeku. Evo, ovdje sam najčešće, ovo je, nekako, moje mjesto. Tu se najbolje osjećam, jer sam odrasla u ovom dijelu grada, ovdje, između Kamenog i Arslanagića mosta. Odem ponekad i na jezero - Bilećko ili Lastvansko, ali ovdje je ipak najbolje - kaže Mirsada.
Dodaje da je pecanje smiruje te da je svoju ljubav prema pecanju prenijela i na svoju djecu, pa i unuke.
- I moj sin se bavi ribolovom, a i unuci. Mada oni dolaze sa mnom na rijeku ljeti, kada je raspust i toplije vrijeme. Zabace udicu, a ponekad nešto i ulove - navodi Mirsada.
Dodaje da je jedan od ribara s najviše ulova.
- Ne kažem ja to, nego moje kolege ribari. U Trebišnjici ima dosta ribe, ali je riječno dno obraslo travom, pa se riba tu zavuče i teže izlazi na površinu. Najveća pastrmka koju sam ulovila imala je oko dva kilograma. Prije nekoliko godina ulovila sam i soma ovdje, na Trebišnjici, od dva kilograma i 600 grama. Tako su procijenile moje kolege - ističe Mirsada.
Sav ulov podijeli
Dodaje da svu ribu koju ulovi i podijeli.
- Ni ja, a ni članovi moje porodice ne volimo jesti ribu, tako da sav ulov razdijelim. Obično dam kolegicama i komšijama. I moj sin sve što ulovi podijeli. Tako smo mi jedna od rijetkih ribarskih porodica koje ne jedu ribu, nego love iz zadovoljstva - zaključila je Mirsada.
