Od osnovne škole i gimnazije bio sam nestašan. Pratio sam sva društvena zbivanja, tumačeći ih s vedrije strane. Kaže nam to na početku razgovora Zoran Trbić, novopečeni bijeljinski penzioner, koji već 50 godina piše aforizme, iz dana u dan, onako, iz čiste navike. Do sada je objavio tri knjige aforizama, priprema i četvrtu. Ušao je i u Balkansku antologiju aforizama.

Ekonomski fakultet

Završio je Ekonomski fakultet u Sarajevu, radio kraće vrijeme u Kaknju, kako kaže sretno se „udao“ u Bijeljinu i ostao do ovih dana. Napisao je oko 2.000 aforizama i kaže da svaki u sebi nosi neku poruku ili opomenu.

Trbić ističe da su ga, dok je smišljao nove aforizme, najviše zanimale ekonomske i privredne teme, odnosno egzistencijalni problemi običnog čovjeka.

Pisanje u krvi

- Pisao sam o životu, suživotu i sličnim temama. Nisam bježao ni od jezičkih stilizacija, igrajući se riječima koje, zavisno u kojem konterstu su napisane ili izgovorene, dobivaju potpuno drugi smisao. Pisao sam o kulturi, nauci i tehnici, o privredi i ostalim sitnicama. Pisanje aforizama ušlo mi je u krv i svakodnevno napišem po jedan. Na kraju godine izvršim smotru aforizama i izdvojim one najbolje – objašnjava svoj sistem rada.

Među njegovim aforizmima su i ovi: „Predlažem da se svi izbori održavaju 1. aprila. Lakše ćemo podnijeti obećanja“, „Podigao je sebi bilbord – za života“, „Prati me sreća. Ali nikako da me stigne“, „Nikako da izađem iz faze globalizacije. Sve globa do globe.“

Osim tri objavljene knjige aforizama i četvrte u pripremi, Zoran je objavio i monografiju rodnog sela Dračić iz okolice Kaknja, pod naslovom „ Selo za ponijeti“