Sulejman Tatarević s lakoćom nosi 80 godina na plećima. Posljednjih 30 je u Švedskoj.

U rodnu Bosansku Gradišku dođe na odmor, mjesec ili dva godišnje. I tad svakodnevno, i ujutro i navečer, dođe na Savu. Bez obzira na vremenske prilike i neprilike. Uživa posmatrajući rijeku, susreće svoje Hisećane, doznaje nove informacije.

Najljepše uspomene

- Ovdje sam rođen, ovdje su mi i srce i duša. I najljepše uspomene iz djetinjstva. Koliko puta sam samo bio na savskim vodenicama, na Savi smo se igrali, hvatali ribu, kupali se, družili - prisjeća se Tatarević.

Kaže da u Švedskoj, uprkos vrhunskom standardu i demokratiji na najvišem nivou, neprestano misli o svojoj Bosanskoj Gradišci. Čim se vrati u Švedsku, poželi se Bosne, Švedske se, kako kaže, nije poželio, ali je voli i zahvalan joj je.

- Bio sam šef opće službe u nekadašnjem ugostiteljskom preduzeću ovdje, u Bosanskoj Gradišci. Tad su nam govorili da je na zapadu najvažniji kapital, da je čovjek u drugom planu. A nije tako. Skandinavske zemlje su po mnogo čemu najbolje u svijetu, tamo je čovjek veoma cijenjen - priča Tatarević.

Na prijedlog da kaže šta bi u Bosni primijenio iz Švedske, a šta na sjeveru iz naše Bosne, Sulejman je napravio ozbiljan izraz lica i konstatirao.

Narod ispašta

- Ovdje se političari međusobno vrijeđaju, ne pričaju, svađaju se i gotovo ništa ne rade. A tamo sjedaju jedan naspram drugoga, razgovaraju, sučeljavaju stavove i u kulturnom dijalogu uvjeravaju jedni druge. To narod tamo osjeti kao pozitivan pomak, ovdje narod ispašta zbog nesloge političara. Ovdje je jedino zaživio švedski sto i ništa više - kaže nam Tatarević.

Skandinavski model

Sulejman nam je rekao da mu Sava ujutro i navečer udahne svježinu i dozu zdravlja i zadovoljstva.

O Savi najviše razmišlja kada je u Švedskoj, ali, kako kaže, još mnogo će vode Savom proteći dok primijenimo skandinavski model u demokratiji, socijalnoj politici, ekonomiji i životu uopće.