FOTO: S. Saletović

Komemorativnom sjednicom u Narodnom pozorištu Sarajevo, a potom obilaskom pijace Markale, gdje je položeno cvijeće i odata počast, danas je obilježena 24. godišnjica stradanja Sarajlija i granatiranja te pijace.

Na tom mjestu je 5. februara 1994. godine od minobacačke granate sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS) ubijeno 68, a ranjena su 144 građana Sarajeva.

Obilježavanju su prisustvovale brojne Sarajlije i predstavnici vlasti.

Uime Federalne vlade cvijeće je položio i počast odao ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Salko Bukvarević, koji je novinarima kazao da je trajna obaveza obilježavanje datuma i posjećivanje mjesta stradanja nevinih građana u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

- Na našu domovinu je izvršena strašna agresija, a agresor je u svim gradovima pokušao da uradi ono što je uradio u Srebrenici - istakao je Bukvarević.

Naglasio je da zahvaljujući borcima BiH agresor nije mogao da uđe u Sarajevo i da uradi ono što je uspio u drugim mjestima.

- Dalekometnom artiljerijom su činili zlodjela i upravo danas se toga sjećamo i šaljemo poruku da se nikada i nikome ne dogodi rat ni stradanje - istakao je Bukvarević.

Obilježavanju je prisustvovala i Advija Mujarić koja je prije 24 godine ranjena na Markalama.

Kaže da je svaka godina bolna i teška.

- Vidjela sam samo odsjaj i onda je puklo. Krv je bila svuda - prisjetila se Mujarić.

Komemorativna sjednica

Nakon zajedničke komemorativne sjednice u Narodnom pozorištu, predviđeno je da svi učesnici polože cvijeće na spomen-obilježje na pijaci Markale.

Na današnji dan prije 24 godine, s agresorskih položaja na Mrkovićima ispaljena je minobacačka granata kalibra od 120 milimetara, od koje je ubijeno 68 građana Sarajeva, a 142 ih je teže i lakše ranjeno.

Tog dana ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Jaka eksplozija

Sugrađanin Hilmo Zeković na dan masakra prolazio je kroz Markale, malo prije nego što je pala granata, kupovao je na pijaci.

- Kad sam stigao blizu kuće na Mejtašu, čuo sam jaku eksploziju. Znao sam da se nešto strašno desilo, čuo sam sirene, galamu... Odmah sam se vratio, to je bio užas. Ko nije vidio taj masakr, ne može mu se ispričati. Mogu samo reći, da se nikad nikome ne ponovi. Ljudska tijela bila su razbacana, bez ruku, nogu, jauci, plač, bježanje... Ostala mi je slika koju nikad neću zaboraviti. Najgore je što nikad niko nije kažnjen za ovaj masakr - kazao je Zeković.

Na pijaci Markale tog kobnog dana radila je i Jela Hadžić, koja se sa zebnjom sjeća straha koji je proživjela tada.

- Bila sam tu kad je granata pala, nisam shvatila ni kako je pala ni šta se desilo. Samo sam vidjela krv i tijela. Od straha sam se sklonila, žene su se počele gubiti svijest od straha i prizora. Nekako smo se snašle da nađemo čašu vode, da malo dođemo sebi od strahote. Čitav dan od straha nisam smjela nigdje da maknem - kazala je Hadžić.