Kulturni i sportski život Sarajlija bio je uvijek izuzetno aktivan. A onda će se desiti još jedan veliki iskorak, Sarajevo će dobiti organizaciju Svjetskog prvenstva u stonom tenisu 1973. godine. To će kasnije biti presudno i za dobivanje Olimpijskih igara.
Elegantna struktura
- Nešto tako veliko ne bi bilo ni dobiveno da gradski oci nisu odlučili na sportskom igralištu Skenderija sagraditi i veliki sportski centar. Autor je bio profesor Živorad Janković s arhitektima Halidom Mulahasilovićem i Ognjenom Malkinom. To arhitektonsko zdanje s velikim trgom i platoom napravljeno je od betonskih platna, a šalovano je daskama tako da se struktura daski vidi. To je jasan utjecaj tadašnje Korbizijeve škole, a posebno je to vidljivo na objektu koji je centar kulturnih sadržaja, Dom mladih. Betonska elegantna struktura uklopljena je u ambijent padina Trebevića. Krila dvorane vidljiva su i danas, a nekako su nagovijestila sportski i kulturni uzlet koji će Sarajevo doživjeti - ističe Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac Sarajeva.
Iz Doma mladih izaći će muzička pop-rok scena Sarajeva, koja će odletjeti tako visoko da će zasjeniti sve dotadašnje muzike centre. Na spratu je bila dansing sala koja je mogla primiti do 3.000 posjetilaca. Upravo su u Domu mladih sedamdesetih počeci muzičke sarajevske scene, gdje su svirali „Indexi“, „Bijelo dugme“, „Ambasadori“, „Crvena jabuka“, „Plavi orkestar“, „Merlin“...
Tu su se Sarajlije okupljale, slušale muziku, a veliki broj današnjih brakova srednje generacije upravo je ovdje započinjao prvim pogledima i upoznavanjima. Odmah ispod dansing sale nalazio se poznati disko klub „Kaktus“. Bio je i podrumski prostor isprepleten malim muzičkim radionicama, gdje su sastavi svakodnevno uvježbavali. U „Kaktusu“, a i u dansing sali, pravljeni su i muzički maratoni, gdje je rekord u dužini svirke oborila grupa „Čičci“.
Filmska škola
- U Domu mladih nije bila samo muzika nego i druge sekcije poput književne, likovne, dramske... Iz njih će kasnije nići i danas već poznata sarajevska filmska škola. Brucoške studentske večeri bile su nezamislive bez Skenderije i Doma mladih. Još nešto, pomalo zaboravljeno, jesu i dočeci Nove godine, gdje je bio besplatan ulaz i umjesto na ulici, ovdje se zabavljalo. U tom prostoru su mjesto našli čak i hipici, koje mahalci prozvaše "hašišarima" - priča Garibija.
