Sarajevo ima svoju raju, a raja voli fudbal. Ima i svoje velike poznate klubove Sarajevo i Želju, a naš grad je podijeljen u simpatijama prema njima. Pored njih, u Sarajevu tinjaju i podjele simpatija prema malih klubova, rasutim po kvartovima i mahalama. Igrači i navijači na jedan poseban, romantičan način doživljavaju ove svoje klubove, a jedan od njih je sigurno FK Vratnik, koji spada u red najstarijih klubova u našem gradu.
- Korijene vuče još iz 1932. godine, kad je osnovan pod nazivom FK Behar, a ubrzo je nakon toga preuzeo ime koje i danas nosi – započinje svoju priču Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Počeci kluba
Interesantni su počeci ovog kluba, formira se tako što je tadašnja napredna vratnička omladina napravila nekoliko klubova. Jedan od njih bio je i klub Mladi hajduk, koji je imao svoje igralište u blizini današnjeg Mešinog ćošeta, u bašči Smajiša. Ime je dobio po sarajevskom radničkom klubu Hajduk, koji je tridesetih godina prošlog stoljeća igrao na terenima Skenderije. Pored braće Smajiš, u klubu je posebno mjesto zauzimao Avdo Toholj, zatim Sadik Kadrušić, kao i Šemsudin Karkin, prvoborac koji je poginuo na Sutjesci. Boja dresova koju su nosili fudbaleri Mladog hajduka bila je crvena.
- Još jedan vratnički mali klub osnovan je u blizini Bijele džamije. Momci u plavim dresovima prozvali su se Mlada Jugoslavija, a naziv su uzeli po klubu Jugoslavija iz Beograda. Osnivači tog kluba su, također, bili napredni omladinci, prvoborac Ragib Ljubučić, Veljko Ostojić, Džemal Kulenović, kao i Redžep Misimović - navodi Garibija.
Na drugoj strani Vratnika rodila su se još dva mala kluba, jedan se zvao FK Tigris, a drugi FK Vitez. Sva se ta omladina okupljala uz kafu pa se formirao FK Behar. Zbog progresivnih ideja koje su ovi momci nosili i širili, vlasti su zabranile rad kluba pa su se 1936. transformirali u FK Vratnik.
- Idejni tvorac ove transformacije bio je Sarajlija Avdo Toholj, koji je bio počasni predsjednik kluba. Najveći dio tih momaka Vratničana, koji su voljeli krpenjaču, završio je u Narodnooslobodilačkom pokretu, a Vratnik je dao čak 15 prvoboraca, od kojih tri narodna heroja. Takvu zlatnu antifašističku historiju vjerovatno nema nijedan klub u Bosni, a i šire - ističe Garibija.
Sve je to nekako okupljao Mustafa Dovadžija, narodni heroj i kurir Vrhovnog štaba. Godinama nakon rata, simpatični Vratnik igrao je u nižim rangovima ligaških takmičenja, a svoje najveće uspjehe zabilježio je igrajući dva puta u šesnaestini finala Kupa Jugoslavije.
- Prvi put protiv Osijeka, kad su izgubili sa 0:1, a meč se igrao 1989. godine na punoj staroj Grbavici, pred 12.000 navijača. Ista generacija je godinu, poslije postigla ovaj uspjeh ali ih je u šesnaestini zaustavio Željo. Tu sjajnu generaciju predvodili su trener Muhamed Luhovac, legendarni Luha, te organizator kluba Ismet Feraget, zvani Lav. Njih dvojica su nekada i sami bili igrači Vratnika – ističe Garibija.
Viši rang
