Nakon što su Austrougari izgubili u Velikom ratu i napustili našu zemlju, gradnja Sarajeva se usporila, a Bosna postala dio nove zajedničke države. Nove vlasti pravile su pojedine objekte, ali zbog znatno slabije finansijske moći nije više bila moguća onakva gradnja kakva je bila ranije.
- Ipak, u tom periodu u Sarajevu niče jedna zgrada koja će ovjekovječiti period Kraljevine Jugoslavije. Riječ je o objektu Centralne banke, koja je smještena u najpoznatijoj sarajevskoj ulici, nekadašnjoj Ćemaluši, a danas ulici Maršala Tita – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Da bi se ovako veliki objekt kvadratnih dimenzija napravio, morale su se vršiti značajne predradnje. Prvo se parcela trebala očistiti, a zatim se morao zasvoditi obližnji Kevrin potok, koji je tekao na mjestu današnje Dalmatinske ulice. Kada je potok zatvoren 1929. godine, formirana je i Dalmatinska ulica te je počela gradnja te zgrade.
- Današnja zgrada Centralne banke pravljena je prvobitno za potrebe Hipotekarne banke. Projekt je radio beogradski arhitekta Milan Zoković, a zgrada će biti završena i svečano otvorena 1932. godine. Sam autor gajio je stil moderne i to je na svoj specifičan način prikazao, naročito na vanjskoj glavnoj fasadi objekta sa širokim otvorima, to jest prozorima - pojašnjava Garibija.
Zgrada na ljepoti dobiva i zahvaljujući reljefima iznad prozora. Ima ih osam, s glavne fasade su dva, a ostalih šest nalazi se na parapetima bočnih fasada. Na centralnom dijelu nalaze se dvije skulpture koje nose svjetla, muški i ženski likovi izliveni u bronzi. Oni ujedno obilježavaju i ulaz u objekt. Reljefe, kao i bronzane figure na ulazu, radio je Zagorodnik. Pored raskošnog interijera sa širokim stepenicama, posjeduje suterensku etažu u kojoj je smješten trezor. Uz prizemlje zgrada je imala i dva sprata, a osamdesetih godina dograđen je još jedan.
- Tokom Drugog svjetskog rata zgrada je služila kao njemačka komanda. U periodu poslije rata, dok se završavalo proširenja banke, postavljena je bista i spomen-ploča Vladimiru Periću Valteru, a time se prostor oko banke zaokružio fontanom, gdje se nalazi kupačica izlivena od bronze - objašnjava Garibija.
Budući da je na specifičnom mjestu, u centralnom dijelu Titove ulice, prostor iza banke postao je okupljalište zaljubljenih parova. Blizina tramvajske stanice davala je štimung i zbog tog čekanja ovo mjesto Sarajlije prozvaše Čeka. Ta je Čeka bila toliko popularna da je sedamdesetih godina znalo biti toliko svijeta da se nije moglo proći.
Zgrada Centralne banke danas je nacionalni spomenik BiH.
