Izletnici koji su se danas zatekli u rejonu Zlaće kod Banovića, osim u prelijepim snježnim pejzažima, ugođaju etno-avlije i toplini lokalnog motela, imali su priliku i uživati u nesvakidašnjoj igri desetak konja vlasnika Saida Jusića Cinde iz sela Gračanica kod Živinica.
Konji su, naime, nakon napornog šestodnevnog rada u planini, okruženi znatiželjnim izletnicima, opušteni, na svoj način provodili svoj zasluženi slobodan dan.
Cindo, naime, svake nedjelje, nakon što ih istimari, nahrani i napoji, svoje konje pusti u slobodu tako da, kuda god da protrče, izazovu divljenje onih koji ih sretnu i vide.
- Ovo su pametne i vrijedne životinje. Rade šest dana, a onda sedmog, kao pravi zaposlenici, odmaraju. Pogledajte ih, sve je ljepši od ljepšeg, zato se prema njima ponašam kao prema insanima. Zaslužili su – priča nam Jusić dok pogledom uživa u igri njegovih vrijednih četveronogih „radnika“.
Jusić, već 25 godina, iz rejona Konjuha, otud gdje ne može proći ni kamion ni traktor, kao kooperant izvlači balvane za potrebe Šumskog gazdinstva „Sprečko“ Živinice. Kaže da posao jeste težak, ali ko god hoće da zaradi, mora biti svjestan da nema lakog posla.
- Ja od ovoga živim. Nema neke zarade, ali, hvala Bogu na dobrom zdravlju, zadovoljan sam. Mogu da prehranim porodicu i odmah je dobro. Imam i kočije, pa hodam malo po svadbama. Ovaj posao s konjima počeo sam raditi uz svog oca još dok sam bio dijete. Volim konje, volim prirodu, a što je najvažnije, uvijek sam na zraku.
S Cindom je i njegov prijatelj i radni kolega Ibrahim Džaferović iz Omazića. Brinu se skupa o konjima, ali i o šumi kroz koju svakodnevno prolaze izvlačeći balvane do mjesta odakle se eksportuju dalje.
- Mi, za razliku kad se to radi sa traktorima, čuvamo šumu kad izvlačimo balvane. Dnevno izvučemo između 20 i 30 kubika drveta. Radimo za firmu. Bude dobrih direktora, bude loših. Ovaj sad nam je dobar, kulturan, nije gladan što je najvažnije – kaže Said, napominjući da, bez obzira na svu težinu posla koji obavlja, na drugi se ne bi mogao naviknuti.
