Iako je ovčarstvo, kao i druge grane stočarstva, u našoj zemlji u dosta teškom položaju, Cazinjanin Mujaga Žunić može se pohvaliti da je uspješan u ovom poslu. Od malih nogu se bavi ovčarstvom i još ne misli prestati iako ga godine i bolest polako pritišću.
Sinovi u Sloveniji
Za njega je ovčarstvo mnogo više od običnog posla, to je njegova velika ljubav i hobi, a do sada je nekoliko puta nagrađivan na sajmovima stočarstva.
Sa suprugom, koja mu mnogo pomaže u poslu, živi u naselju Žunići-Brezova Kosa u cazinskoj mjesnoj zajednici Skokovi. Njegova dva sina nisu krenula očevim stopama, ovčarstvo ih nije privlačilo i na neki način ih je „otjeralo“ od kuće, tako da su našli posao u Sloveniji.
Mujaga ističe da je to njihova odluka, ali da ih ne razumije, jer mu nije jasno da više vole raditi za drugog i daleko od svog doma nego za sebe kod svoje kuće, gdje su od ovčarstva mogli solidno živjeti.
- Još u ranom djetinjstvu sam čuvao ovce po krajiškim brdima i proplancima, to mi je ušlo u krv i bez toga, jednostavno, ne mogu. Zbog godina i određenih zdravstvenih poteškoća, morao sam smanjiti broj ovaca i sada ih imam 65 i to 10 različitih vrsta. Rusku romanovsku ovcu sam prvi doveo u ovaj kraj, ali se nije prilagodila kako treba i sada ih imam vrlo malo – ističe Mujaga.
Mujaga ističe da ovaj posao prvenstveno radi zato što ga voli, a uspijeva i zaraditi.
Nomadski uzgoj
- Isplati se baviti ovčarstvom, pogotovo ko je mlad i sposoban. Nomadski uzgoj nekako i ide, no farmerski je na izdisaju. Jer ako moraš dati za kilogram kukuruza pola marke, a prodati janje za 4 do 5 KM po kilogramu, to zaista nema ekonomsku opravdanost.
Nema radnika ni za lijeka
Mujaga posjeduje 100 dunuma vastitih pašnjaka, što je dovoljno za 30 ovaca, koliko i planira imati u budućnosti. Kaže da radnika ne može naći ni za lijeka, a godine i bolest stišću. Ipak, naglašava da je tvrd orah i da se tako lako ne predaje.
- Došlo je vrijeme kad je jako teško biti ovčar, ali ne predajem se i dok god budem imao snage, ta borba će trajati – kaže Žunić.
