Cazinjanka Tehvida Seferagić svojim primjerom pokazuje da penzionerski dani ne moraju biti dosadni. Vratila se svom hobiju iz djetinjstva, tako da svakodnevno plete džempere, pulovere, kape, šalove, suknje.
Još kao 12-godišnjakinja je počela plesti i prodajom svojih artikala doprinosila je poboljšanju kućnog budžeta. Danas, u vrijeme moderne tehnologije, društvenih mreža, lijepo se podsjetiti da još ima onih koji čuvaju kućnu radinost od zaborava. Kod nje to traje više od 50 godina.
- Moj otac je imao jednog prijatelja u Bihaću koji mu je predložio da mi kupi mehaničku mašinu za pletenje. Poslije obuke otpočela sam vlastiti biznis. Mještani s područja cijelog Cazina dolazili su kod mene da im nešto ispletem – ističe Seferagić.
Poslije udaje, zbog porodičnih obaveza, Tehvida je prestala s pletenjem, ali se 1987. godine, kada su ona i suprug počeli gradnju kuće, ponovo vratila svom zanatu iz djetinjstva.
- Sedmično sam znala isplesti i do 50 džempera, a glas o mom kvalitetnom radu uveliko se proširio i teško sam uspijevala završiti sve narudžbe. Poslije smrti supruga, predanim radom i upornošću, sama sam isfinansirala veći dio troškova na izgradnji kuće – naglašava Seferagić.
