Većinu tih mladih žena – od kojih su mnoge bile nedužne – sovjetski vojni sudovi osudili su na duge zatvorske kazne i one su se nadale kako će ih osloboditi .
Ime Hohenek postalo je i ostalo sinonim za progon i zatvor za žene iz političkih razloga u DDR-u. Tačan broj žena koje su ovdje bile zatočene još uvijek se ne zna. Procjene se kreću oko nekoliko hiljada, a njihova svjedočenja o torturi koju su preživjele su zaista zastrašujuća. U gradu Stolberg visoko iznad grada zlokobno se nadvija dvorac Hohenek.
U ovoj srednjovjekovnoj zgradi je bio zloglasni ženski zatvor gdje su žene iz cijele države služile svoje dugogodišnje zatvorske kazne: što zbog kriminalnih djela, što zbog političkih stavova, one koje su se usprotivile komunističkoj diktaturi završile bi u pritvoru. Hohenek je postao ženski zatvor kad je 1950. godine, a oko 1.100 zatvorenica dovedeno iz sovjetskih specijalnih logora.
Njihovi zločini nisu ni postojali
Više od 123 hiljada stanovnika iz Njemačke zatvoreno je u sovjetske "specijalne kampove" u razdoblju od 1945. do 1950., a više od 42 hiljade njih nije preživjelo to iskustvo. Prema službenim izvještajima Sovjeta, stopa smrtnosti iznosila je čak 36 posto, a u kampovima su se rađale i bebe. Trudnice i majke nisu primale hranu, odjeću ni pelene pa su morale same da odvajaju od svojih usta i da šiju bilo kakve krpe koje će poslužiti. Nakon zatvaranja kampova, većina žena je poslana u Hohenek.
Većinu tih mladih žena – od kojih su mnoge bile nedužne – sovjetski vojni sudovi osudili su na duge zatvorske kazne i one su se nadale kako će ih osloboditi. U stvari je bilo suprotno – zatvorski uvjeti su se pogoršali i postali neljudski. Žene iz posebnih kampova pridružile su se žrtvama tajne policije Stasi u istočnoj Njemačkoj, a njihovi su zločini bili - beg na zapad, prisluškivanje i slično - što zapravo znači da ih je većina bilo nedužna.
Sredstvo zarade
Zatvorenice su izvršavale tzv. prisilni rad, a pritisak kojem su bile izložene bio je životinjski. Zatvorenice u Hoheneku proizvele su milione hulahopki, čaršafa i drugih proizvoda za zapadnonjemačke radnje, i donijele veliku zaradu objema stranama Gvozdene zavjese.
Nesretne žene su provodile dane, mjesece i godine iza debelih zidova zastrašujućeg i mrakom ispunjenog dvorca sagrađenog u 13. vijeku, spavajući u podzemnim komorama, mučene tako da su morale da stoje do struka u ledenoj vodi, a čak su i trudnice redovno silovali poremećeni čuvari. Na hiljade je žena umrlo od upale pluća, gladi, tuberkuloze i sličnih bolesti.
Silovali ih i oduzimali im djecu
Brojne zatvorenice su ostajale trudne, jer su ih čuvari neprestano silovali, a njima je dopušteno da sa svojim bebama žive tek par mjeseci nakon rođenja. Nakon toga bi ih nasilno oduzimali. Priča o zatvoru postala je inspiracija za dokumentarni kratki film Kaput, koji je osvojio brojne svjetske nagrade, a temelji se na razgovorima s bivšim zatvorenicama.
Iskustvo preživjele zatvorenice
- Ja sam imala sreće - u mojoj je ćeliji bilo samo 18 zatvorenica, a u drugima ih je bilo i po 42. Uprava zatvora namjerno je smještala političke zatvorenice sa ubicama i čedomorkama. Od nas 18 u ćeliji, 12 žena bile su čedomorke. One su bile glavne, a mi političke zatvorenice morale smo izvršavati šta god su nam naredile.
Taj je zatvor bio tako strašan da su neke žene, posebno one koje su izdržavale dugotrajne kazne, u očaju gutale igle kako bi završile u bolnici i tako se barem nakratko spasile užasa - kaže za Barbara Grobe, jedna od zatvorenica zloglasnog ženskog zatvora Hohenek u bivšoj Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR). Barbara je svoja iskustva opisala u autobiografskoj knjizi "Od diktature DDR-a do slobode u Mainzu".
Gutale igle da se oslobode torture
- Svakog dana bile smo izložene psihičkoj torturi jer cilj je bio psihički nas slomiti. Tortura je počela još u pritvoru, a nastavila se još brutalnije u zatvoru. Lično nisam bila izložena fizičkom nasilju, ali neke su zatvorenice premlaćivane. Sve smo strahovale da nas ne strpaju u samicu gdje nije bilo ni kreveta, pa su zatvorenice ležale na betonskom podu. Imali su običaj te nesretnice držati u samici 21 dan, zatim bi ih oslobodili, pa bi ih opet zatvorili u samicu na 21 dan, što bi im potpuno slomilo duh. Toga sam se jako bojala pa sam silno pazila da ne učinim ništa što stražare može da iznervira i da ne kažem nijednu pogrešnu riječ - priča Barbara.
U Hoheneku je najstrašnija kazna bila zatočenje u vodenu samicu. Zatvorenicu bi bacili u samicu bez tračka svjetlosti, objesili je oko struka i u tamnicu pustili ledenu vodu koja joj je dosezala gotovo do grla. Mučne su i druge priče zatvorenica, prenosi express.hr.
Kako bivše zatočenice svjedoče u filmu "Jedan dan je kao jedna godina", sve su morale da koriste iste toalete u kojima su malobrojni umivaonici bili u istoj prostoriji s tek pokojom WC šoljom.
- Kad bi škljocnula špijunka u toaletu, znale smo da nas promatraju, ali nismo znale da li to rade čuvari ili čuvarke - svjedoče. Kažu da su od stresa i šoka izgubile menstruaciju, a kosa im je opadala u pramenovima
