Jože Oseli relativno je slavan i danas, i to kao posljednji koji je lično posluživao Josipa Broza Tita, njegov batler.

Kurir.rs prenosi njegove riječi da su jugoslavenskom predsjedniku uvijek posluživali različito meso, priloge i salate, a da je on potom sam sebi uzimao u tanjir ono što je htio u određenom trenutku jesti. U svakom segmentu života nakon rata, Tito je slovio kao veliki hedonist.

Znao je što želi, a želio je samo najbolje, pa se tako opuštao uz 20 godina star viski Chivas Regal, pušio je cigare iz Havane, do kojih je dolazio vjerovatno lakše od ikoga drugoga na svijetu izvan Kube.

Ali, kad je hrana bila u pitanju, nije bio posebno izbirljiv. Osim jedne stvari, koju nikad, ali baš nikad nije htio jesti. Oseli u svojoj knjizi "Titovi posljednji dani" navodi da je, kao onaj koji je sa suprugom Metkom tokom sedam i pol godina brinuo o Titovoj prehrani i prijemima u rezidenciji na Brdu kod Kranja, da su mu jednog dana poslužili puževe.

- A on je rekao:"O, ne. Ja baš ne bih puževe."

Ono što je Tito najviše volio jesti, bili su tradicionalni specijaliteti iz njegovog rodnog Hrvatskog Zagorja.

Oseli piše da je Tito više od svega volio štrukle, od mesa govedinu, a da je svako jutro započinjao uz kratki espresso bez šećera. Navečer je, prije spavanja, posljednjih godina obavezno pio čaj od ginsenga.

S time je počeo otkako ga je 1977. tokom posjeta Sjevernoj Koreji na poklon dobio od Kim Il-Sunga, tadašnjeg predsjednika te države. O Titovom ginsengu je u svojim tajnim izvještajima pisala tih godina i CIA, navodeći od čega sve Tito boluje i kako se liječi.

CIA-ini analitičari tada su zaključili da je riječ o pripravku - bez poznatih ljekovitih svojstava - svakako bez učinka na aterosklerozu koju je agencija spominjala u izvještaju.

Ipak, ginseng je čovječanstvu već 5000 godina poznata biljka koja podiže vitalnost organizma, posebno utječe na poboljšavanje mentalne aktivnosti, a postoje indicije da bi mogao djelovati preventivno protiv nekih bolesti.