Pjevač Toma Zdravković pjevao je mnogo puta pred Josipom Brozom, ali nikada nije iskoristio priliku i lično ga upoznao. Malo ko zna da je zato odlučio da mu napiše pjesmu, koja je svojedobno digla na noge cjelokupno partijsko rukovodstvo SFRJ.
– U mom životu Tito je imao posebno mjesto. Godinama sam imao strašnu potrebu da o njemu napravim pjesmu, ali budući da je on velika ličnost, a moje pjesme žive u kafanama, mislio sam da sve to nije u skladu sa mojim mogućnostima. Da je pjesmu o Titu napravio jedan Konjović, to bi iz cuga prošlo: ali ako to pravi jedan Toma Zdravković, skoro da se ne smije! – ispričao je pjevač koji se bez obzira na sve usudio da drugu predsjedniku napiše pjesmu.
– Ipak, Tiletu sam posvetio i napisao jednu pjesmu. Zvala se ''O, Stari, Stari'', i komponovao sam je u vrijeme kad nam je svima bilo potrebno poleta, kad sam želio da, kao jedan konkurentan pjevač koga mase slušaju, podstaknem ljude da o tome razmišljaju, jer sam i ja dio društva i ove sredine, sa svim pravima i obavezama - ispričao je pjevač.
A tekst pjesme glasi:
„O, Stari, Stari,
o, živi, živi,
poletite golubovi preko sinjeg mora
na krilima odnesite pozdrav srca moga
Nek nam Stari dugo živi
s pesmom u srcu,
nek sa nama deli i dobro i zlo,
o, Stari, Stari,
o, živi, živi…”
– Bilo je to razmišljanje miliona ljudi u Jugoslaviji i nije trebalo biti Šekspir ili Andrić, pa napraviti takve stihove – iskren je Zdravković koji je sa Obradom Jovovićem iz ''Jugotona'' odlučio da na drugu stranu ploče snimi pjesmu ''Jugoslavija''.
– Zbog ozbiljnosti teme nije imalo smisla da snimam ''Ljiljanu'' ili ''Buket belih ruža''. Onda smo traku odnijeli u Kabinet predsjednika Tita da pjesme preslušaju i odluče da li mogu da se snime na ploču. Oni su traku čuli i poslali je Radio Beogradu. Tamo su preslušali snimak i odlučili da je to kič - tako mi je pričao sad pokojni Duško Radančević koji mi je objasnio da su čak imali partijski sastanak zbog moje trake! Kolegijum se sastao i ispred Radio Beograda taj snimak odbio. Nakon svega, pjesmu sam prekrstio u ''Majko, majko'', pa ta numera i dan danas živi u narodu. Sve me je to mnogo pogodilo, jer sam pošteno i patriotski razmišljao, a vidite kako su mi uzvratili, ispričao je svojevremeno Toma Zdravković.
