Duboko u granitnoj stijeni ispod Menhetna trojica muškaraca otvaraju kafez pun zlatnih poluga. Jednu po jednu, stavljaju ih na vagu, zapisuju težinu i serijski broj. Zatim ih pakiraju u kutije i stavljaju u lift, kojim stižu do garaže.
Prije izvjesnog vremena, iz katakombi Saveznih rezervi SAD (Federalne rezerve, ili Fed), na ovaj način nestalo je oko 24.000 zlatnih poluga u vrijednosti koja premašuje deset milijardi eura. Nije bila krađa u pitanju, već uobičajena praksa.
Bio je to dio njemačkog zlata, koje Njemačka centralna banka tamo čuva od završetka Drugog svjetskog rata, kao i mnoge druge države. U nekoliko etapa, Njemačka je prije izvjesnog vremena podigla 300 tona zlata.
Ovo je priča za javnost, a kako je povraćaj stvarno tekao, banke i danas čuvaju u strogoj tajnosti. Otada teoretičari zavjere sumnjaju u to da se ovdje, 60 metara ispod američke berzanske četvrti, zaista krije najveće skladište zlata na svijetu, kao što se hvali Fed: 500.000 zlatnih poluga u vrijednosti od 260 milijardi dolara. Oni su uvjereni da je u pitanju predstava za javnost.
- Osim zaposlenih, niko ne može sa sigurnošću tvrditi da je zlato zaista tamo - izjavio je analitičar Ronan Menli za "Volstrit džornal", istakavši da Federalne rezerve, otkako postoje, nikada nisu pružile dokaze o postojanju trezora.
Mnogi posjetioci imali su priliku vidjeti zlatne poluge u bunkeru, ali sa sigurne udaljenosti. Šta ako su to samo kopije?, pitaju se kritičari.
Novinari njemačkog "Špigla" posjetili su trezor u Liberti stritu u nadi da će saznati nešto više. Sumnje pobuđuje i sama logistika: kako se 300 tona zlata moglo prebaciti iz Njujorka za Frankfurt?
Predusretiljiva domaćica iz Federalnih rezervi, koja je željela ostati anonimna, zahtijevala je od novinara da ne koriste smartfon i ne prave skice. Dozvolila je samo bilješke u rukopisu. Na spomenuto pitanje nije mogla pružiti odgovor.
"Utvrđenje" Saveznih rezervi u Njujorku obuhvata cijeli blok. Ima 19 spratova, od kojih pet ispod zemlje. Najdublja prostorija, do koje se stiže tijesnim liftom, podsjeća na atomsko sklonište. Temelji su 15 metara ispod nivoa mora. Kada se 11. septembra 2001. srušio Svjetski trgovinski centar tri ulice dalje, ovdje ništa nisu osjetili, objasnila je domaćica.
Zidovi su debeli oko jedan metar, vrata trezora visoka skoro tri metra. Imaju čelični ram od 140 tona i cilindar od 90 tona. Vrata se automatski hermetički zatvaraju, pa osoba koja ostane unutra ima dovoljno kisika da preživi 72 sata.
Trezor liči na zatvor: 122 ćelije označene rednim brojevima, od kojih svaka ima katanac, dvije šifrovane brave i pečat. Većina je prazna, osim prve, koja nosi broj 86: tu se čuvaju poluge za prikazivanje, prema podacima Feda, ima ih 5.160.
Na pitanje čije su, nije bilo komentara, ali su novinari zato saznali da je u najstarijoj poluzi ugravirana 1914. godina i da su u internoj bolnici Saveznih rezervi zbrinuti povrijeđeni poslije napada 11. septembra.
Dvadeset osam vlada i međunarodnih rezervi koriste trezor za čuvanje zlata, ali je njemačka centralna banka tek 2013. objavila da se oko 70 posto njenih rezervi nalazi u inozemstvu: u Parizu i Njujorku.
Djelimični povraćaj trajao je godinama i završen je 2016., što je Bundesbanka u Frankfurtu potvrdila tek u avgustu prošle godine. "Fajnenšel tajms" je izvještavao da je zlato vraćeno u Frankfurt, a da je potom dio količine pretopljen u Švicarskoj. U Njujorku je navodno ostalo 1.236 tona.
Većina klijenata Feda ostaju anonimni, baš kao i porijeklo novca. Savezne rezerve su 1943. prebacile zlato iz okupirane Evrope u nacistima prijateljsku Argentinu u vrijednosti od najmanje 61 miliona dolara.
Kasnije su istopili stotine poluga zlata koje su ukrali nacisti, a u kojima su bili ugravirani kukasti križevi. Navodno nisu znali da je dio tog zlata pripadao Jevrejima.
