Mani (Manny) i Brigita (Brigitta) Dejvidson (Davidsin) su izuzetan bračni par. Njihovi roditelji emigrirali su iz Letonije i Poljske koju su okupirali nacisti, uspjeli se izdignuti iz blata i svojoj djeci osigurati svijetlu budućnost. Mani i Brigita su zajedno izgradili poslovnu imperiju iz ničega, preživjeli su bombardiranje Londona tokom Drugog svjetskog rata i dobili su dvoje djece.
Poslije decenija napornog rada i ogromnih finansijskih uspjeha Mani i njegova supruga Brigita nadali su se da će starost dočekati na posjedu u Glosterširu, gdje su podigli "Lyegrove House". Nadali su se da će biti okruženi prijateljima, porodicom i umjetničkom kolekcijom, koja vrijedi više miliona funti.
Pa ipak, uprkos harmoničnoj arhitekturi, ova kuća je postala srce porodične drame zbog koje se Dejvidsonovi već neko vrijeme pitaju gdje su omanuli.
Jučer su i Mani i Brigita izbačeni zauvijek iz svoje kuće "Lyegrove". Zašto? Njihova djeca Maksin (Maxine) i Džerald (Gerald) preuzela su kompletnu imovinu roditelja, isključili ih iz svojih života i izbacili ih iz kuće.
Dosadašnje pokušaje Manija i Brigite da zadrže bar nešto su realizirali advokati koji su ih koštali gotovo 10 miliona funti.
Ne želeći publicitet, Dejvidsonovi su tu bitku vodili prilično tajno, sve dok prije nekoliko mjeseci nisu shvatili da se više nemaju kome obratiti i napisali su knjigu u kojoj opisuju jezive detalje.
Otpočetka, kada su gradili svoj siguran, udoban porodični život poslije Drugog svjetskog rata, do nezamislive izdaje koju su doživjeli od sopstvene djece.
Ne samo da su pokušaji pomirenja s djecom propali, već su pali niže nego što su mogli i zamisliti prije nekoliko nedjelja, kada su ih Maksin i Džerald objavili da su detalji iz knjige čiste izmišljotine i uporedili majku i oca sa Jozefom Gebelsom, Hitlerovim ministrom propagande. Za dvoje Jevreja to je bilo bolno poređenje.
-
Naša djeca su nas izbacila, ali voljela bih objasniti da su njihovi roditelji učinili pogrešnu stvar. Za ono što se desilo smo mi krivi. Davali smo našoj djeci ogromne sume novca da ga troše na šta god su htjeli. Ali htjeli su potpunu autonomiju, pa su nas izbacili. To je bilo užasno okrutno, ali sada kada je prošlo neko vrijeme, mnogo bolje razumijemo frustracije naše djece. Dajući im sve, učinili smo ih siromašnijim, ne bogatijim. Nisu morali da se bore, a od borbe postaješ jak - rekla je Brigita, koja ima 82 godine. Njen suprug ima 87.
Oboje kažu da su djecu razmazili jer su svojevremeno sami bježali od životnih nedaća, progona i siromaštva i da su zbog toga željeli svoje nasljednike poštedjeti mnogih stvari.
Kada su Maksin i Džerald odrasli, napravljen im je fond iz kog su godišnje dobivali 20 miliona funti. Kada su kupili Lyegrove, nadali su se da će tu uživati s unucima, a Mani je i taj posjed prepisao na djecu. Njihovi odnosi su počeli da se mijenjaju, a Džerald se ponašao kao da im je gazda. Ubrzo poslije toga su najureni. Godinama su pokušavali da interno riješe čitavu situaciju, ali onda su shvatili da moraju da angažuju advokate. Uspjeli su da zadrže neke nekretnine i dio novca. Oduzeta imovina nije ono što ih pogađa. Najviše ih boli slom porodice, a na optužbe zbog napisane knjige Brigita odgovara da je to bilo kompulsivno.
- Drugi ljudi idu kod psihijatra, mi smo napisali knjigu. Drugi razlog je jer imamo unučiće. Oni će imati djecu. Trebalo bi da znaju svoje korijene. Voljela bih da je pročitaju i moja djeca i vide šta su nam uradili i možda se preispitaju - zaključuje Brigita.
Ona sumnja da će doći do pomirenja. Mani je u bolnici, ima probleme sa srcem. - Kada bi Džerald ušao u prostoriju, znam da bi mu Mani oprostio. Zagrlio bi i njega i Maksin i mazio ih. Ne znam da li bih ja to mogla u ovoj fazi dok mi muž leži u bolnici. Previše sam ljuta - rekla je.
Mani je uvjeren da je osnivanje trust fonda bila najveća greška.
- Da to nismo uradili, naša porodica bi bila kompletna - rekao je. Oboje priznaju da nisu sretni.
- Ne mislim ni da su oni srećni. Ovo je porodična tragedija. Nikakve pare ovog svijeta ne čine porodice srećnim - kazala je.
