To kako je nastao izraz "Reci, Dragička", koji na našim prostorima donosi samo sreću, odavno je palo u zaborav. Svi znaju da ga koriste iako ne znaju odakle nam, ali ga iz nekog razloga dovode u vezu s izrazom "Radio Mileva".

Ovaj neobuzdani usklik oduševljenja, zbog koga se od sagovornika s nestrpljenjem očekuje da ga što prije ponovi da bi donosilac dobrih vijesti mogao da poentira, nije se uvijek koristio samo za lijepe vijesti.

Priča kaže da je usklik "Dragička" nastao 50-ih godina u Beogradu, kada se izvjesna gospođa Dragić bavila jednim zanimljivim hobijem. Kao pripadnica elitnog društva, uvijek je bila na izvoru pikantnih vijesti, koje je znala da na zanimljiv način prenese. Njene su se priče onda širile dalje, uz smijeh i dobro raspoloženje. Vremenom je spontano u Beogradu nastao "klub tračeva" u koji su članovi mogli ući samo ako izgovore lozinku: "Kaži, Dragička", prenosi Medias.rs.

Gospođa Dragić je, kako dolikuje prezimenu, bila draga osoba i prenosila je samo dobre i šaljive vijesti, zbog čega je ostala upamćena kao neko čijem se glasu svi raduju. "Reci, Dragička" tako je postalo uvertira u veselje.

Jednom prilikom je u društvu gospođe Dragić boravio stranac koji nikako nije uspijevao da izgovori njeno prezime. Ć mu je naročito predstavljalo problem, pa ga je izgovarao kao glas Č. Beograđanima je to bilo simpatično, pa su vremenom počeli da je zafrkavaju oslovljavajući je s gospođo Dragič. U šali se lozinka promijenila u "Reci, Dragička". 

U istom periodu u Crnoj Gori i na mnogo nižoj ljestvici društvenog staleža živjela je Mileva Vuković, koja je, također, na duhovit način prenosila tračeve "od uha do uha". 

Često se dešavalo da kao u igri "gluhih telefona" svako ko prenosi njenu vijest doda ili oduzme ponešto od nje, pa je vijest na kraju stizala toliko izmijenjena da nekada nimalo nije ličila na ono što je gospođa Mileva izrekla kako provjerenu informaciju.

Zbog toga se za svaku izvrnutu vijest počeo koristiti izraz "Radio Mileva".