Zdravstvene vlasti širom svijeta pokušavaju da pronađu načine kako da osiguraju neophodne respiratore za svoje bolnice da bi se izborile sa sve većim brojem pacijenata zaraženih koronavirusom.
Gradonačelnik Njujorka Bil de Blasio kaže da mu je potrebno 15.000 respiratora, jer ovaj grad postaje najveće žarište koronavirusa na svijetu.
Australske vlasti kažu da su uvjerene da mogu da izbjegnu nedostatak respiratora. Oni su rekli da će uložiti sve napore da do nedostatka ovih mašina ne dođe, jer će, u suprotnom, mnogi životi biti ugroženi.
Mehanički respirator je mašina koja se koristi za podršku pacijentima s teškim respiratornim stanjima koja pogađaju pluća, uključujući upalu pluća.
Prije nego što pacijent bude priključen na respirator, medicinsko osoblje, često su to anesteziolozi, vrši postupak nazvan intubacija.
Nakon što pacijent dobije sedative kako bi mu se opustili mišići, kroz usta se postavlja cijev u dušnik, objašnjavaju stručnjaci i dodaju da je ta procedura rutinska. No, kod pacijenata sa COVID-19 medicinsko osoblje mora da preduzme krajnje mjere predostrožnosti kako se ne bi zarazili virusom.
Cijev za disanje se zatim postavlja na respirator i medicinsko osoblje može da podesi brzinu kojom se ispušta zrak i kiseonik.Prije nego što se odluče za stavljanje pacijenta na respirator, ljekari prvo traže znakove "respiratornog zastoja". Normalna brzina disanja je oko 15 udisaja u minuti, a ako se ona poveća na oko 28 puta u minuti, to je signal da će možda biti potreban respirator.
- Prije nego što se pacijent stavi na respirator, mogu se probati i drugi načini kojima se povećava nivo kiseonika - kažu stručnjaci i dodaju da ove "neinvazivne" metode mogu uključiti i maske s kiseonikom.
Kod pacijenata s COVID-19 medicinsko osoblje nastoji da izbjegne neinvazivne metode, jer bi pacijenti i dalje kašljali, što bi povećalo rizik od prenošenja virusa medicinskom osoblju.
Kada ljekar primijeti da pacijentu treba respirator, on mora biti povezan veoma brzo. Maska s kiseonikom može poslužiti nakratko, ali obično se pacijent koji je u kritičnom stanju, mora staviti na respirator u roku od 30 minuta. Kod teških bolesnika s COVID-19, može se razviti po život opasno stanje, zvano akutni respiratorni distres sindrom (ARDS), odnosno akutni plućni edem, koji zahtijeva da respiratori isporučuju manje količine kiseonika i zraka, ali s većom stopom.
Ovo može značiti da će pacijentu možda biti potrebno da bude na respiratoru sedmicama. Kako se može vidjeti da je ova mašina dragocjena u spašavanju ljudskih života, njen nedostatak se ne smije dozvoliti.
Jedan od najočitijih načina za izbjegavanje nedostataka respiratora jeste smanjivanje broja zaraženih, na prvom mjestu osoba s hroničnim bolestima i starijih osoba, jer su one u rizičnoj grupi.
Ono što treba istaknuti jeste da mladi ljudi, također, treba da budu oprezni, jer se to i njima može desiti, primjeri su to pokazali. To znači da se pridržavate svih zdravstvenih savjeta, uključujući pravila socijalnog, odnosno fizičkog distanciranja i higijene. Apeli lidera država širom svijeta da se ostane kod kuće trebali bi se shvatiti ozbiljno. Time štitite sebe, ali i druge. Tako smanjujemo mogućnost širenja virusa i pritisak na bolnice. Jer, zdravstvenim radnicima, samom pacijentu i članovima porodice najteža je situacija u kojoj mora da se donese odluka kome je potrebniji respirator, kome mogu pružiti podršku, koga će u tom trenutku spasiti.
