Semir Krnjić iz Novog Travnika je konobar u Omladinskom hotelu na Rostovu. Svoj posao radi iz ljubavi, a velika strast mu je također i poezija.
Kako kaže, biti konobar je naporan posao, i fizički i psihički. Zahtjeva mnogo sabura, živaca i izdržljivosti. Svakodnevno sreće mnogo ljudi svakakvih profila pa se trudi da bude što uspješniji i profesionalniji. Ipak, uz smjeh dodaje da su konobari uvijek imali najviše djevojaka.
- Ljubav prema poslu i prema pisanju je ljubav koja mene održava, moja mirna luka. Trudim se da svoje slobodno vrijeme posvetim pisanju poezije, a često i u pauzi na poslu napišem koji stih.
- Inspiraciju pronalazim u svemu; u ljudima, pojavam, insanu i hajvanu.
Dobar konobar u ugostiteljskom objektu je odradio pola posla. Jedan od najčešćih razloga zbog kojih se gosti odlučuju za neki restoran ili kafić, jeste upravo njegovo osoblje. Semir kaže da se u kafanu uvijek išlo radi konobara.
Dobrom i ljubaznom konobaru po pravilu sljeduje bakšiš. A ukoliko se desi da je i gost isto tako dobar i darežljiv, može se desiti da bakšiš bude u velikoj svoti.
- Tokom pandemije koronavirusa, u vrijeme kada je domaća privreda zakazala, nisam gubio vedri duh. Često sam se s gostima šalio govoreći: "Dragi gosti, bakšiš ne prenosi koronu - rekao je Semir.
Prisjeća se da je od jednog gosta dobio bakšiš i iznosu od čak 400 KM.
U vrijeme kada veliki dio omladine odlazi van zemlje, u potrazi za poslom i boljim životom, Semir se nada da će doći vrijeme kada će stranci dolaziti u BiH i tražiti posao.
Dodaje još da pametan ide tamo gdje je bolje, a sanjar i romantik tamo gdje mu paše
- Mislim da je oko 70 posto moje generacije otišlo u inostranstvo. Ipak, nije svejedno za one koji su prije 25 godina branili krvlju i životom ovu zemlju, da sada njihovo dijete odlazi izvan granica svoje domovine. Narod ne odlazi samo zbog plate i novca, već i zbog nepravde, loših navika, lošeg načina života - kaže ovaj mladić.
