Stidljivost je jedan od češćih problema savremenog društva. Najjednostavniji njen oblik
pojavljuje se već kod jednogodišnjih beba. No, nju pripisujemo prirodnom oprezu dojenčadi prema nepoznatim licima.
No, stidljivost ne treba podsticati, naprotiv, potrebno ju je suzbijati i razvijati otvorenost, spremnost za komunikaciju, ukratko emocionalnu inteligenciju.
A razvoju stidljivosti kod djece rane dobi pridonosi i vrsta odgoja. Stručnjaci ističu četiri osnovne greške u odgoju koje pogoduju razvoju stidljive osobe:
* Prezaštićenost - Roditelji ne dopuštaju djeci da sama rješavaju neke svoje probleme s
vršnjacima ili obavezama, život roditelja vrti se samo oko djeteta, a njega druga djeca
etiketiraju kao maminu mazu.
* Strog i hladan odnos - Ne pruža priliku djetetu da nauči kako stupati u interakciju s vršnjacima i drugom djecom te kako prepoznati i imenovati osobna emocionalna stanja i
emocionalna stanja drugih - dijete ne razvija emocionalnu inteligenciju.
* Perfekcionizam - Roditelji putem djeteta žele ostvariti neke svoje neispunjene ambicije, a ono, da bi im ugodilo, ne želi prihvatiti svoje pravo na pogrešku i ne priznaje sebi ništa
manje od savršenstva.
* Uvjetovana ljubav - Manifestira se kroz poticanje ili motiviranje djeteta na nešto pomoću emocionalne ucjene ("mama te neće voljeti / bit će žalosna ako...").
Svaka od ovih grešaka, koje roditelji često čine nesvjesno, narušava privrženost djeteta
roditeljima i obratno, dovodi do nemogućnosti ostvarenja normalnih odnosa s drugim osobama te pogoduje razvoju stidljivosti i nesigurnosti.
Nepoznavanje osjećaja sigurnosti, ugode, ljubavi i povjerenja koje mu daju roditelji u ranoj
dobi može obilježiti dijete za cijeli život i ostaviti trag na njegovim kontaktima s okolinom u budućnosti.
Zato je važno pravovremeno prepoznati stidljivost kod sebe i drugih, učiti kako prihvatati
mane i svijest o vrlinama, biti prirodan, biti ono što jesmo, učiti od drugih, učiti prihvatiti odbijanje ili neuspjeh.
Cilj borbe protiv stidljivosti nije biti i postati savršen, bezgrešan ili nemilosrdan, već naučiti
kako kvalitetnije i sretnije živjeti.
Najizloženija razvoju stidljivosti su:
* Djeca koja imaju dobru komunikaciju s odraslima, ali ne i s vršnjacima;
* Izrazito nadarena djeca;
* Jedinci;
* Visoko reaktivna djeca;
* Djeca koja žive u izoliranim sredinama siromašnim socijalnim kontaktima;
* Djeca s posebnostima;
* Djeca koja dolaze iz disfunkcionalnih porodica.
