Sretni su roditelji koji ne znaju šta su afektivne respiratorne krize ili zacenjivanje. Neka djeca znaju za vrijeme plača izgubiti zrak (zaceniti se), poplaviti i izgubiti svijest. Ponekad pri tome dobiju generalizirane trzaje tijelom (poput epileptičkog napada) koji su uzrokovani nedovoljnom količinom kisika u mozgu.

Prestrašeni roditelji

Vrlo ružna slika koja navodi roditelje u očaj misleći da im dijete umire. No, uobičajeno, nakon što dijete izgubi svijest, prestaje grč mišića koji je izazvao prestanak disanja i dijete prodiše te dolazi k svijesti.

Uzbuđenje i emocije koje potom slijede, na neki način, "hrane" ovu pojavu, pa se ona ubrzo ponavlja pri sljedećem plaču. Napadi postaju sve učestaliji i teži, a roditelji sve više prestrašeni i nesigurni. Zanimljivo je da se afektivne respiratorne krize uobičajeno javljaju u prisustvu jednog od roditelja (najčešće majke, koja jače od supruga izražava strah i nesigurnost).

Napad se može prekinuti u prvoj fazi ako se djetetu odvuče pažnja i skrene s puta plakanja bez udisaja. To se može načiniti nekom neuobičajenom radnjom, riječima ili zvukom. Da bi roditelj smireno i adekvatno reagirao mora biti uvjeren da se djetetu ništa ne može dogoditi u napadu te da se mogu spriječiti isključivo samouvjerenim i sigurnim pristupom.

Odsustvo emocija

Ubrzo kada se pokažu rezultati (uspješno prekidanje napada, smanjenje učestalosti i intenziteta) roditelji postaju potpuno smireni, a odsustvo iskazanih emocija u kritičnim trenucima ubrzo upotpunosti prekida pojavu novih napada.

Obično je jedan od roditelja emocionalno stabilniji i pruža podršku onom slabijem kako bi kroz prvi period prošli sa što manje problema.