Tokom trudnoće i nakon poroda, mogu da se pojave različite misli koje se odnose na ulogu majke. Ponekad se jave intruzivne misli vezane za ugrožavanje bebe koje su iznenadne i mimo volje, a koje zbog svog sadržaja djeluju zastrašujuće. Zašto se to dešava i kako sebi pomoći, objasnila je psihologinja Nurka Bulić za „Avaz“.

Panični strah

- Imala sam klijentice koje su mi se javljale sa zastrašujućim mislima koje su ih opsjedale, a sve su bile vezane za njihovu djecu. Stidjele su se svojih misli, nisu ih smjele nikome povjeriti, jer dobra majka tako nešto ne bi mogla ni da pomisli. Dodatno, nisu razumjele da to što se njihov mozak “igra” sa tim mislima ne znači da bi one nešto stvarno uradile svojoj djeci, niti da će se toj djeci nešto strašno desiti.

Veoma mali procenat majki je psihotično. I zaista uvijek preporučujem da svako koga “opsjedaju” takve misli obavi razgovor sa stručnim licem – kazala je Bulić.

Dodala je da je svim opsesivnim mislima zajedničko da su (uglavnom) društveno i moralno neprihvatljive, te da osoba koja ih ima vjeruje u njihovu istinitost, stidi se zbog njih i zato oklijeva potražiti pomoć. Zamislite koliko pati majka koja se panično boji za svoje dijete, jer je ono što misli plaši, tačnije, užasava.

- Da ovo nije rijetka pojava ukazuje i organizacija čiji sam profil pronašla na Instagramu, koja djeluje pod sloganom: “Good moms have scary thoughts” (Dobre mame imaju strašne misli). Rezultati istraživanja pokazuju da su “nove”majke sklonije razvoju opsesivno-kompulsivnih simptoma nego ostali ljudi. One najčešće brinu da li im dijete još diše, traže znakove neke smrtonosne bolesti, itd.

Ako se ne tretira, kasnije to može prerasti u paničan strah da će se djetetu nešto strašno desiti, da će se povrijediti ili umrijeti – navela je Bulić.

Simptomi depresije

Napomenula je da je dobra vijest da su ovi simptomi najčešće privremeni i spontano prođu nakon nekoliko mjeseci. No, u svakom slučaju je, kako kaže, razgovor sa stručnjakom u kombinaciji sa farmakoterapijom uspješan način suočavanja sa ovim mislima. Čak 70 posto žena koje su imaju neke opsesivne misli pokazuju i simptome depresije.

- Žalosno je što živimo u društvu gdje se moramo potruditi dokazati da poslijeporođajna depresija zaista postoji i da nije hir razmaženih žena. Zaboravljamo da su i majke nove u toj ulozi, te da im treba nježnost i razumijevanje. Svuda su predrasude, da se uz bebu dobije i cijeli niz znanja i da će sve da dođe „prirodno“ – rekla je Bulić.

Niste sami

Ističe da su ranije žene živjele u zajednicama pa su uz druge prirodno usvajale znanja ili prosto imitirale ono što one rade dok danas, kada su majke uglavnom same sa bebama, nemaju od koga imitirati ako nešto ne znaju. I ne samo to, nego su svjesne da je svaki postupak izložen kritici, koje se boje jer, kako navodi, osjećaju se nedostatnima za ulogu majke. Novopečenim majkama treba podrška, pomoć i istinsko razumijevanje, a ne kritike.

- Dodatno, danas su informacije dostupne više nego ikad. Crna hronika nas „bombarduje“ od ranog jutra, preko svih medija, te zaista nije teško prepustiti se crnim mislima i strahovima. Naravno, žene koje su u konstantnom stresu, imaju sukobe sa partnerom, bile su žrtve nasilja ili depresivne i prije trudnoće, imaju ličnu ili porodičnu historiju depresije, su podložnije riziku za nastanak postporođajne depresije ili opsesivno-kompulsivnog poremećaja – objasnila je Bulić.

Ako vas muče ovi problemi, poručuje Bulić, morate znati da niste sami. Otklanjanjem uzroka vaših prisilnih misli, nestat će i one. Niste loša majka ako imate zastrašujuće misli, to samo znači da ste anksiozni i da trebate ukloniti uzroke te anksioznosti.